Pavlinska Madona spašena od propadanja

 

lako je vrijedno djelo nepoznatog isusovačkog umjetnika u registre požeškoga muzeja uvedeno još daleke 1930. godine za ravnateljstva povjesničara umjetnosti i požeš­koga kroničara Julija Kempfa, više od sedam desetljeća slika Madone s malim Isusom polako je propadala čekajući novac za temeljitu restau­raciju. Sasvim slučajno, već zaboravljeno djelo barokne pavlinske umjetnosti otkrila je kustosica muzeja Lidija Ivančević Španiček, zauzevši se i osobno za njegovu obnovu - Slika je bila iznimno oštećena i nije imala vidljive signature koja bi upućivala na nekog određenog pavlin­skog autora. Ipak se već na prvi pogled moglo procijeniti kako se radi o djelu iznimne ljepote i osebujnog pavlinskog kolorita, to nam je potvr­dila i ugledna povjesničarska umjetnosti dr. Mirjana Repanić Braun iz Instituta za povijest umjetnosti gdje je rađena ekspertiza - ističe kustosica Ivančević Španiček te dodaje kako je odmah bilo jasno da će restauratorski postupak biti dugotrajan i zahtijevan.

 

Posao je povjeren mr. Zlatku Bielenu, iskusnom restauratoru Galerije suvremene umjetnosti iz Zagreba koji je na vrijednome pavlinskom "ulju" radio više od godinu dana kako bi mu vratio koloristički "sjaj" i autentičnu ljepotu motiva na pojedinim mjestima gotovo "oguljenu" s platna. Kako je restauracija takve umjetnine bila preve­lik financijski "zalogaj" za skromnu muzejsku bla­gajnu, potrebna je sredstva osigurao grad Požega.

 

U muzej je s obnove stigao i kameni kip sv Iva­na Nepomuka iz 1726 godine, također vrijedan primjerak barokne isusovačke umjetnosti koji je kao zaštitnik vojne posade stajao na stupu is­pod gradske utvrde, a potom premješten u 'ni­šu' na pročelju rodne kuće pjesnika Dobriše Cesarića. Kolorirani kip Ivana Nepomuka obnovili su zajednički stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda, Mijo i Josip Jerković.

 

Požešku muzejsku umjetničku zbirku snažno obilježava još jedno prvorazredno djelo sak­ralne tematike koje je temeljitom restauracijom spašeno od propadanja i zaborava. Velebna zidna slika simbolična prikaza vječne borbe do­bra nad zlom u motivu sv. Jurja dok probija zma­ja nastala iz kista velikana hrvatske "moderne" Miroslava Kraljevića, postala je tako jednim od najreprezentativnijih umjetnina budućega stal­nog postava Gradskoga muzeja. Nastao još za slikarevih studentskih dana na jednom od njegovih ljetnih požeških ladanja 1908. godine, zidni je oslik na zabatu nekadašnje vinogradarske kuće obitelji Kraljević otkriven prije nešto vise od desetljeća, a potom je demontiran i prenesen u Hrvatski restauratorski zavod u Zag­rebu gdje ga je čekao delikatan i dugotrajan po­stupak restauracije i konzervacije prije povratka "kući".

 

- Kraljević je slikao izravno na suhu zidarsku žbuku kao već postojeću, staru podlogu zida, a ne uobičajenom fresko tehnikom na mokroj i unaprijed pripremljenoj podlozi s kojom se boja direktno prožima i tako jamči trajnost rada i neophodnu otpornost na atmosferilije Na KraIjevićevu zidnom osliku koji je očigledno nastao u dahu bez prethodne pripreme, to nije slučaj. Boja nije bila postojana, nije dobro mogla izdr­žati potiske hladnoće, smrzavanja, sunčeve topline i kiše pa su i oštećenja uistinu bila velika - istaknuo je restaurator Ivan Štimac iz Hrvatskog restauratorskog zavoda koji je na slici s cijelim timom stručnjaka mukotrpno radio više od dvije godine.

 

Zidna slika Sv Juraja bila je demontirana u tri dijela na kojima se radilo intenzivno više od 2000 sati. Prema riječima Ferdinanda Medera, ravnatelja HRZ-a, postupak je zbog visokoga stupnja oštećenja bio vrlo težak, no spašena je za budućnost i u muzeološkoj prezentaciji po­stala jedinstven dio Kraljevićeva slikarskog opusa. S još nekoliko djela toga slikarskog velikana bit će trajno prezentirana u Gradskome muzeju, a obnova i restauracija financirana je u cijelosti novcem Ministarstva kulture.

 

Grad Požega financirao je konzervaciju još jednoga iznimnog djela sakralne umjetnosti Požeškoga kraja, a riječ je o nesvakidašnjem pravoslavnom ikonostasu slikanom na platnu. Središnji mu je motiv također Bogorodica s Isusom no okružena mnoštvom fragmenata s prikazima Novoga i Starog zavjeta. Potječe također iz 18. stoljeća i impozantne je veličine od metar i pol sa metar i dvadeset i nepoznata je autora. Kako su pojedini dijelovi bili iznimno oštećeni bilo ih je nemoguće rekonstruirati te je konzervirana i prezentirana a od restauracije se ipak odusta­lo.

 

S. NAJVIRT

 

KRONIKA POŽEŠKO-SLAVONSKA, 04.02.2010.