Niz aktivnosti

Senjski školarci obilježavaju Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva

Dorotea Prpić



SENJ U povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, koji se  odlukom Hrvatskog sabora obilježava  22. veljače, senjski osnovnoškolci su prije ovotjednih praznika priredili razne prigodne aktivnosti, a srednjoškolci će to učiniti nakon praznika jer je cijeli mjesec je u znaku glagoljice. U svakom slučaju mladi njeguju tradiciju svog grada koji je među ostalim i   grad glagoljice, povijesnog hrvatskog pisma jedinstvenog u Europi, a glagoljica je postala i nezaobilazni simbol  nacionalnog identiteta.  


„Glagoljica je pismo stvoreno za potrebe evangelizacije Slavena. Proširena je po cijelom slavenskom prostoru, pa tako i kod nas. Premda nisu sačuvani nikakvi dokumenti  na temelju bi se kojih moglo točno utvrditi kada je došla na senjsko područje  pronađeni kameni spomenici upućuju na zaključak  da  je već početkom  12. stoljeća glagoljica bila ukorijenjena na ovom području. Jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika je  Senjska ploča. Paleografska i  umjetnička analiza pokazuje da je ploča nastala početkom 12. stoljeća, gotovo istovremeno kao i Bašćanska ploča. S obzirom na veliku sličnost sa Bašćanskom pločom i isto  vrijeme nastanka postoji mogućnost da su nastale u radionici istog majstora. Senjska ploča pronađena je 1964.godine prilikom obnove tvrđave Nehaj. Nije sačuvana cijela , a pronađeni   ulomci  imaju biljne ornamente i glagoljska slova. Sačuvani ulomci danas se čuvaju u našem muzeju.“  o povijesti glagoljice na senjskom području kaže ravnateljica senjskog Muzeja Blaženka Ljubović, prof.


Blaženka Ljubović


Osim Senjske ploče na području Grada Senja dosada je pronađeno još desetak  glagoljskih natpisa.




„To su dva natpisa u crkvi Svetog Martina, spomenik-nadvratak u ulici Gorica, nadvratak tzv. natpis popa Gržana u ulici Široka Kuntrada, spomenik s natpisom fra Šimuna Mečarića, dva ulomka sa nadvratka ili gornjeg praga prozora, natpis na nadgrobnoj ploči iz jedne crkve u Senju, natpis iz 1522.g. klesan na latinici i glagoljici u kojem se spominje ime Juraja Blagajića, te natpis iz srušene crkve Svetog Juraj i natpis s pročelja na senjskoj katedrali. Glagoljica je najviši doseg svog liturgijskog i kulturnog hoda doživjela u Senju, gdje je prešla prag Katedrale, ušla u kanoničke klupe, u katedralni zbor, u biskupsku kancelariju, a na koncu i u biskupsku tiskaru. Njezin ključni iskorak zbio se za vrijeme biskupa Filipa po kojem je glagoljica i staroslavenski jezik 1248. godine s papinim pismom i blagoslovom ušao u službenu uporabu u bogoslužje, što se povoljno odrazilo na daljnji razvoj i širenje hrvatske glagoljske kulturne baštine .  Sve to dokazuje bogatstvo hrvatske glagoljske tradicije i kulture u Senju  koju trebaju upoznati generacije koje dolaze“, kaže ravnateljica Ljubović.  


Samo pedesetak godina nakon izuma tiskarskog stroja u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila važnost ovog izuma. Jedan od njih bio je i Blaž Baromić, jedna od najvažnijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime, a nakon toga se vratio u Senj te već sljedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za ustrojstvo tiskare. Sedmog kolovoza 1494. tiskano je prvo i najvrednije djelo Senjske tiskare – Misal u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se upotrebljavaju kod mise za cijelu liturgijsku godinu. Tiskan je na glagoljici  na  hrvatsko-crkvenoslavenskom jeziku.


„Pouzdano se zna da je Senjska  glagoljska tiskara djelovala u Senju  u razdoblju od 1494. do 1508. godine,  a osim misala u Senjskoj glagoljskoj tiskari tiskano je još šest knjižica: Spovid općena (1496.), Naručnik Plebanušev (1507.), Transit Sv. Jerolima (1508.), Korizmenjak (1508.), Mirakuli slavne Deve Marie (1507./1508.), Meštrija od doba umrtija s ritualom (1507./1508.).“ navodi prof. Ljubović.


 


2014. godine  Ministarstvo kulture RH s pravom  je umijeće pisanja, čitanja i tiskanja glagoljice uvrstilo na popis zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra,  a mnogobrojne  su i aktivnosti na promicanju i očuvanju pisma koje je neizostavni dio hrvatske kulturno-povijesne i duhovne baštine. Interes za glagoljicu u posljednje vrijeme postaje sve veći, a učenje o hrvatskoj uglatoj glagoljici, koja je posebnost hrvatskog identiteta, uvršteno je u školske kurikulume i mnogobrojne izvannastavne i odgojne programe.