Izrada suska - zaštićeno kulturno dobro

Kažu - sklopljen je ovaj od smrike s drniškoga kamenjara.

Od ruke do ruke ide otkad se pamti.

Dio je kulturnog identiteta. Podsjetnik na negdašnji život. Težak! Ali uz susak se uvijek: igralo, pjevalo, nerijetko, i mudrovalo.

- Iz suska niko ne vidi koliko ste popili, ni kakvo je vino, možete piti koliko hoćete, ali će ono na kraju pokazat koliko ste popili, govori Boško Sučić iz Etno udruge Petrovo polje.

Vještina, vrijeme i ljubav. Tko sve to nema - laćati se izrade i ne treba. Svaki komad drva pažljivo je biran, obrađen i oblikovan.

- Dvije, dvije i pol godine mora se drvo sušiti. Što raste na Dinari, Svilaji, Promini to su najbolje smrike - tu je bura, teško raste, iz kamena raste i drvo je super, kaže Ivan Mlađo Tomić, proizvođač suska iz Siverića.

Dodaje, on je najmlađi od njih par koji još znaju napraviti susak.

Srce im je "na mistu" - tvrde svi koji prošlost čuvaju.

Registar kulturnih dobara bio im je godinama tiha patnja i ističu - ulazak na listu zaštićenih veliko je priznanje.

- Za sve one koji njeguju ovaj autohtoni oblik rada ovaj status omogućit će nam da i dalje radimo na očuvanju i usavšavanju izrade suska, izjavila je Ivana Menđušić, direktorica TZ-a grada Drniša.

Najpoznatiji drniški suvenir traže prije svega oni "gena kamenih".

- Stari ljudi su znali reći: Da nije bilo ništa lipše vidit, nego curu s vuštanom, ist' kruva ispod peke i pit vina iz suska. Živili, veselo nazdravlja Ivan Gabrić iz Etno udruge Petrovo polje.

Vještina je to koja ne smije pasti u zaborav. Zaštita je, vjeruju svi, ulog u budućnost.

I napomena - susak se ne drži - nego grli!