Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u četvrtak je uputila izraze sućuti u povodu smrti pjesnika Petra Gudelja te naglasila da je svojim pjesničkim opusom Gudelj obilježio kulturu našeg doba.

“Svojim iznimno kreativnim pjesničkim opusom Petar Gudelj obilježio je ne samo hrvatsku književnost, nego i kulturu našega doba, a uvjereni smo da će njegova bogata ostavština i dalje biti primjer i nadahnuće budućim generacijama za koje se nadamo da će nastaviti voljeti i njegovati naš lijepi hrvatski jezik, jednakom ljubavlju kojom ga je on volio”, istaknula je Obuljen- Koržinek u pismu sućuti koje je uputila u ime ministarstva i svoje osobno.

“Kao pjesnik koji za života možda nije stekao slavu i priznanje koje bi mu zasluženo pripadalo da se sudi isključivo po kvaliteti književnosti koju je stvarao, Petar Gudelj ostao je vjeran svome jeziku, svojoj kulturi, svojem zavičaju i svojoj domovini koja mu je uvijek bila blizu iako nije u njoj uvijek živio”, naglasila je.

Dodala je i da je Gudelj bio “istinski pjesnik koji nam je ostavio stihove bliske hrvatskoj tradiciji i kulturnoj baštini, a istodobno upravo nevjerojatno suvremene i razumljive današnjim generacijama čitatelja”.

“Odlaskom Petra Gudelja hrvatska je kultura izgubila velikog pjesnika i iznimnog čovjeka, no zahvaljujući njegovom plodnom književnom opusu pamtit ćemo ga još dugo uz trajnu zahvalnost na stihovima kojima je obogatio, ali i prokazao naše vrijeme u svoj njegovoj zastrašujućoj ljepoti”, napisala je, uz ostalo, ministrica Obuljen- Koržinek u pismu sućuti.

Petar Gudelj je objavio 14 zbirki pjesama, među kojima su “Ruke, suze i čempresi”, “Isus je sam”, “Suhozidine”, “Štit”, “Mit i med”, “Vlkoe” i “Hesperidske jabuke”, a sve zbirke tiskane do 1993., kao i šest neobjavljenih, sabrano je u troknjižju “Golubice nad jamama”.

Gudelj, koji je umro u 92. godini u Zagrebu, rodio se u Podosoju kod Imotskoga 1933. Učiteljsku školu završio je u Mostaru., a komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poeziju je počeo objavljivati 1951. U Beogradu je živio do 1990. U početku je radio kao urednik u nakladnoj kući, a od 1972. bio je profesionalni književnik. Nakon 1990. preselio se u Bašku Vodu.

U svome pisanju bavio se temama vezanima za sredozemni krajolik, život i mit te se služio naglašenim slikama i preuveličanim metaforama te škrtim rječnikom i jakim riječima, u kojima često odzvanja narodni stih. Poetiku je pročistio i zaokružio u kasnim zbirkama iznimne kritičke recepcije “Sve što si donio iz planine”, “Da zađe mjesec da izađe sunce te opsežnom “Munje i naranče”, kao i u dnevničkoj knjizi “Za svojim pjesmama”.

Pisao je i scenarije za dokumentarne filmove, a bio je i glavni scenarist filma “Vrulja u vrulji”.

Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus. Pjesme su mu prevođene na slovenski, poljski, rumunjski, engleski i švedski jezik.