Highlights
Cultural policy
Contact us
Phone: + 385 1 4866 666
Runjaninova 2
10 000 Zagreb, Croatia
Za isticanje kandidature za povjerenika hrvatskog nastupa na Sajmu knjiga u Bologni 2015. – Hrvatska zemlja gost 2015. koji će osmisliti koncepciju i program nastupa, izvršiti izbor zastupljenih pisaca i ilustratora i organizirati provedbu nastupa.
Uvod
Hrvatski nakladnici i ilustratori nastupaju na Sajmu knjiga u Bologni od 2006. godine. Ministarstvo kulture i Sajam knjiga u Bologni sklopili su memorandum o nastupu Hrvatske kao zemlje gosta na Sajmu 2015. godine. Obvezni dio nastupa zemlje gosta uključuje postavljanje izložbe ilustracija (na prostoru do 300 m2), izradu kataloga, osmišljavanje izgleda nacionalnog štanda i organizaciju programa u sajamskim prostorima. Neobvezni dio nastupa zemlje gosta uključuje organizaciju programa u izvansajamskim prostorima.
Osnovni uvjeti kandidature
Kandidaturu za povjerenika mogu istaknuti sve fizičke i pravne osobe s prethodnim iskustvom u organizaciji predstavljanja hrvatske književne i knjižne produkcije u inozemstvu, odnosno organizaciji drugih sličnih međunarodnih projekata.
Kandidatura treba sadržavati prijedlog teme i koncepcije nastupa, osnovnu ideju postava izložbe ilustracija, prijedlog izgleda nacionalnog štanda, prijedlog zastupljenih pisaca i ilustratora, okvirnu koncepciju programa u sajamskim i izvansajamskim prostorima, kao i okvirni financijski plan za realizaciju predložene autorske koncepcije.
Također, nužno je objasniti i povezanost prijedloga s dugoročnom koncepcijom reprezentativnog i inovativnog predstavljanja hrvatske književne, knjižne i likovne produkcije u međunarodnom okruženju.
Sadržaj kandidature
Uz prijavu za kandidaturu treba dostaviti:
- ispravno ispunjen prijavni obrazac
- životopis
- dokaz o dosadašnjem iskustvu u organizaciji predstavljanja hrvatske književne, knjižne i likovne produkcije u inozemstvu, odnosno organizaciji drugih sličnih međunarodnih projekata
- opis kadrovskih i tehničkih kapaciteta podnositelja za provedbu programa
- pismo motivacije – do 2 kartice teksta
- opis cilja i očekivanih ishoda nastupa kao zemlje gosta
- opis prijedloga (do 10 kartica teksta + grafički prilozi) koji sadrži:
- opis predloženog koncepta (osnovna tema, cilj, plan s rokovima, sudionici, voditelj programa)
- opis dugoročne koncepcije predstavljanja hrvatske književne, knjižne i likovne produkcije
- opis građe – umjetničkih koncepata – kojima se prijedlog koristi, a već su dosad prikazani, realizirani ili valorizirani, s referencama (samo u slučaju da se prijedlog oslanja na već postojeću građu)
- suglasnost svih uključenih autora projekata/koncepata
- okvirno oblikovno i funkcionalno rješenje štanda, čiji će se elementi moći koristiti i u budućim nastupima
- osnovni tehnički parametri (multimedija, instalacija, gradnja, transport)
- okvirni financijski plan/procjena troškova za provedbu nastupa po sljedećim stavkama:
- autorski honorari
- troškovi selektora i asistenata (putni, smještaj, telefoni itd.)
- produkcija eksponata
- ekspertne usluge (informatika, multimedija)
- transport, montaža, demontaža
- katalog
- PR materijali
- ostali troškovi
Kandidature se predaju u pisanom obliku, preporučenom poštom ili izravno u pisarnici Ministarstva kulture, Runjaninova 2, Zagreb. Ukoliko se šalju poštom, kandidati su obvezni obavijestiti Ministarstvo kulture o predanoj kandidaturi elektronskom poštom (snjezana.pole@min-kulture.hr) ili faksom (01 4866 586).
Kandidature s nepotpunom dokumentacijom kao i onom koja nije stigla do navedenog roka neće biti razmatrane.
Rokovi kandidature
- 9. prosinca 2013. - objava Javnog poziva u javnim glasilima i na web stranicama Ministarstva kulture, www.min-kulture.hr
- 10. - 13. prosinca 2013. - postavljanje pitanja raspisivaču Javnog poziva, u pisanoj formi, elektronskom poštom (snjezana.pole@min-kulture.hr) ili preporučenom poštom na adresu Ministarstvo kulture, Runjaninova 2, Zagreb, s naznakom „Javni poziv - Sajam knjiga u Bologni“
- Odgovori Ocjenjivačkog suda objavit će se 17. prosinca 2013. godine na web stranicama Ministarstva kulture, www.min-kulture.hr
- Rok predaje kandidature je 3. siječnja 2014. godine.
- Objava rezultata 11. siječnja 2014. godine na web stranicama Ministarstva kulture www.min-kulture.hr
Ocjenjivački sud i odluka
O kandidaturi za povjerenika hrvatskog nastupa odlučit će, vrednovanjem cjelovite istaknute kandidature, Ocjenjivački sud u sastavu:
- Ivana Borovnjak, Hrvatsko dizajnersko društvo
- Dubravka Đurić Nemec, Ministarstvo kulture
- Ranka Javor, Knjižnice grada Zagreba
- Svjetlan Junaković, Akademija likovnih umjetnosti
- Tamara Perišić, Ministarstvo kulture
Objava, 09.12.2013.
Javni poziv
za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“
za 2013. godinu
I.
Na ovaj Javni poziv mogu se prijaviti autori s novim dramskim djelima pisanima hrvatskim jezikom koja do konačne odluke Stručnoga povjerenstva, a najkasnije do kraja veljače 2014., nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela.
II.
Dramska djela prijavljuju se pod ŠIFROM, koja treba biti čitko napisana na prvoj stranici djela kao i na priloženoj zatvorenoj kuverti u kojoj se dostavljaju podaci o autoru: ime i prezime, adresa, broj telefona, adresa e-pošte i OIB. Kuverte će biti otvorene javno nakon konačne odluke Stručnoga povjerenstva, u prisutnosti članova Stručnog povjerenstva i predstavnika Ministarstva kulture. Nepotpune prijave i one koje nisu u skladu s propozicijama Javnoga poziva neće se razmatrati.
III.
Prijavljena dramska djela ocjenjuje Stručno povjerenstvo koje imenuje ministrica kulture. Dodjeljuju se prva, druga i treća nagrada.
IV.
Nagrada se sastoji od novčanog iznosa koji određuje ministrica kulture i prigodne brončane skulpture.
V.
Za praizvedbu djela nagrađenih na temelju ovoga Poziva kazališta će biti posebno stimulirana.
VI.
Prijavom na Poziv smatra se da je autor dramskoga djela suglasan da se sva imovinska autorska prava za prvo izdanje nagrađenoga dramskog djela prenose bez naknade na Ministarstvo kulture, koje će nagrađena dramska djela izdati u okviru edicije „Nagrada Marin Držić“.
VII.
Tekstovi za koje se raspisuje Poziv dostavljaju se u tri primjerka Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2, s napomenom: Za Nagradu „Marin Držić“.
VIII.
Nenagrađena dramska djela vraćaju se autorima na njihov zahtjev u roku od 30 dana od pisane obavijesti o završetku postupka Poziva. Jedan primjerak svakoga djela Ministarstvo zadržava u svojoj dokumentaciji.
IX.
Prijave na temelju ovoga Poziva podnose se u roku od 45 dana od dana objave u „Narodnim novinama“. Rezultati će biti objavljeni na mrežnoj stranici Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Objava, 04.11.2013.
za zasnivanje radnog odnosa
1. KUSTOS – jedan (1) izvršitelj/ica
Vrsta radnog odnosa: Rad na neodređeno vrijeme (upražnjeni poslovi), puno radno vrijeme.
Uvjeti:
- završen diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij arheologije ili visoka stručna sprema – smjer arheologija prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju;
- jedna godina radnog iskustva;
- položen stručni ispit za kustosa;
- ostali uvjeti utvrđeni propisima donesenim na temelju zakona;
- poznavanje rada na računalu;
- aktivno poznavanje jednog stranog jezika.
Prilozi uz prijavu:
- životopis;
- presliku diplome;
- presliku domovnice;
- presliku potvrde o položenom stručnom ispitu za kustosa;
- potvrdu o radnom iskustvu;
- elektronički ispis o radno pravnom statusu;
- uvjerenje Općinskog suda da se protiv kandidata ne vodi istražni postupak, da nije podignuta optužnica koja je postala pravomoćna i da nije izrečena nepravomoćna presuda za kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora ili novčana kazna (ne starije od šest mjeseci).
Kandidati mogu priložiti neovjerene preslike dokumenata. Izabrani kandidat dužan je prije sklapanja ugovora o radu priložiti dokumentaciju u izvorniku ili ovjerenom presliku.
Nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati.
Rokovi: Prijave se podnose u roku od osam (8) dana od objave natječaja u „Narodnim novinama“.
O rezultatima natječaja kandidati će biti obaviješteni u roku od 45 dana od isteka natječaja.
Adresa: Prijave se podnose Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika – Split, Stjepana Gunjače 3, 21000 Split s naznakom „za natječaj-kustos“.
Objava: 9.12.2016.
Zagreb, Trg maršala Tita 15
za popunu slobodnog radnog mjesta
1. MANIPULANT U ODRŽAVANJU (POSPREMAČICA) – 1 izvršitelj ž/m
UVJETI:
- NSS
- probni rad 1 mjesec
Radni odnos zasniva se na određeno vrijeme do povratka djelatnice s bolovanja.
2. RADNIK GRAĐEVINSKO ZAVRŠNIH RADOVA – 1 izvršitelj ž/m
UVJETI:
- SSS ili KV zidar
- probi rad 2 mjeseca
Radni odnos zasniva se na određeno vrijeme do povratka djelatnika s bolovanja
Ponude s dokazima o ispunjavanju uvjeta, sa životopisom, dostaviti u roku 8 dana od objave na gore navedenu adresu.
Nepotpune i nepravovremene ponude neće se razmatrati.
Objava: 2.12.2016.
za izbor ravnatelja/ravnateljice Državnog arhiva za Međimurje
I. Uvjeti:
- završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, kao i osoba koja je stekla visoku stručnu spremu sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07)
- položen stručni ispit iz arhivske struke,
- objavljeni vrijedni stručni ili znanstveni radovi i
- istaknute stručne, radne i organizacijske sposobnosti.
Iznimno, na temelju čl. 54. st. 3. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, za ravnatelja/ravnateljicu arhiva može se imenovati osoba koja nije položila stručni ispit iz arhivske struke, ako se na temelju dosadašnjeg rada može očekivati da će s uspjehom voditi arhiv i uz obvezu polaganja stručnog ispita u roku od dvije godine od imenovanja.
Na temelju čl. 13. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), na natječaj se mogu javiti osobe oba spola.
II. Ravnatelja/ravnateljicu Državnog arhiva za Međimurje imenuje ministar kulture Republike Hrvatske na vrijeme od 4 (četiri) godine.
III. Uz prijavu kandidati/kandidatkinje su dužni priložiti:
- dokaz o stručnoj spremi (izvornik ili ovjerena preslika diplome),
- uvjerenje o položenome stručnom ispitu iz arhivske struke (izvornik ili ovjerena preslika),
- domovnicu (izvornik ili ovjerena preslika),
- životopis,
- popis stručnih i/ili znanstvenih radova,
- uvjerenje da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak, ne starije od 6 mjeseci (izvornik).
IV. Uz dokaze o ispunjavanju uvjeta kandidati/kandidatkinje su obvezni dostaviti program rada ustanove u narednom četverogodišnjem mandatu.
V. Nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati.
VI. Rok za podnošenje prijave je 8 dana od dana objave natječaja u Narodnim novinama.
VII. Pisane prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta natječaja dostavljaju se Državnom arhivu za Međimurje na adresu: Državni arhiv za Međimurje, Štrigova 102, 40312 Štrigova, s naznakom: »Natječaj za ravnatelja/ ravnateljicu«.
VIII. O rezultatu natječaja kandidati/kandidatkinje će biti obaviješteni u zakonskom roku.
ZA IZBOR I IMENOVANJE RAVNATELJA
MUZEJA HRVATSKOG ZAGORJA
Završen sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili s njim izjednačen studij, pet godina rada u muzejskoj djelatnosti ili deset godina rada u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija, odlikuje se stručnim, radnim i organizacijskim sposobnostima te ispunjava druge uvjete utvrđene Statutom.
Ravnatelj se imenuje na temelju predloženog četverogodišnjeg programa rada.
Ravnatelj se imenuje na četiri godine i može biti ponovno imenovan.
Na natječaj se mogu javiti pod ravnopravnim uvjetima, osobe oba spola.
Uz prijavu je potrebno priložiti sljedeće dokaze:
- životopis s opisom dosadašnjeg rada,
- prijedlog četverogodišnjeg programa rada Muzeja Hrvatskog zagorja,
- dokaz o stručnoj spremi – diploma (preslika),
- dokaz o radnom iskustvu u muzejskoj struci ili o radu u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija,
- dokaz o državljanstvu – (preslika),
- uvjerenje o nekažnjavanju – ne starije od 6 mjeseci.
Nepravodobne i nepotpune prijave neće se razmatrati.
Rok za podnošenje prijava je 15 dana od dana objave natječaja u „Narodnim novinama“.
Prijave na natječaj s potrebnom natječajnom dokumentacijom predaju se osobno ili poštom preporučeno na adresu: Muzeji Hrvatskog zagorja, 49245 Gornja Stubica, Samci 64, s naznakom «Javni natječaj za ravnatelja muzeja - ne otvarati».
O rezultatima natječaja kandidati će biti pismeno obaviješteni u roku od 30 dana od dana isteka roka za podnošenje prijava.
Objava, 18.11.2016.
za zasnivanje radnog odnosa
1. KONZERVATOR-RESTAURATOR
jedan izvršitelj (m/ž) u Odsjeku za papir, mjesto rada Dubrovnik − rad na određeno vrijeme s punim radnim vremenom u trajanju od 1 godine
UVJETI:
• završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07 i 45/09 i 63/11), odgovarajuće struke, stručno zvanje konzervator-restaurator,
• znanje rada na računalu u okviru poslova radnog mjesta,
• znanje jednog stranog svjetskog jezika,
• vozačka dozvola „B“ kategorije
OSTALI UVJETI:
• izgrađen osjećaj odgovornosti,
• sposobnost prezentacije,
• komunikacijske sposobnosti,
• spremnost na suradnju,
• organiziranost,
• pedantnost,
• savjesnost,
• izgrađene radne navike,
• interes za usavršavanje i prenošenje znanja,
• identifikacija s kolektivom.
PREDNOSTI:
• Iskustvo u konzerviranju i restauriranju kulturnih dobara na papirnom mediju; pisanoj građi i drugom gradivu na papiru i pergamentu; analizi umjetnine i dokumentiranju zatečenog stanja, uklanjanju nečistoća s umjetnina, dekontaminaciji, neutralizaciji, ojačavanju, konsolidaciji poderotina i izradi zakrpe, prešanju i ravnanju, retuširanju, pohrani umjetnine i izradi dokumentacije, iskustvo u prijavama i izvješćivanjima za različite programe s područja kulturnih djelatnosti, posebno zaštite i očuvanja kulturne baštine.
Kratak opis poslova:
• Istražuje likovne i tehničke značajke, slojevitost i ugroženost umjetničkih djela i drugih objekata od kulturnog i povijesnog značenja, preventivno i kurativno konzervira i restaurira umjetnička djela i druge objekte od kulturnog i povijesnog značenja uz primjenu arhivskih i literarnih izvora i namjenskih ekspertiza, izrađuje tehničku dokumentaciju stanja i ugroženosti objekta prije zahvata, troškovničke, programske i izvedbene evidencije, tehnološku dokumentaciju i evidenciju korištenja materijalnih resursa, kroz konzultacije i nadzor sudjeluje u praćenju izvođenja konzervatorsko-restauratorskih radova, po potrebi obavlja dužnost pripravničkog mentora, voditelja radova i konzervatorskog mentora.
Uz pisanu prijavu za natječaj kandidat treba priložiti:
• životopis
• domovnicu ili presliku
• diplomu ili presliku
• presliku uvjerenja o položenom stručnom ispitu za temeljno stručno zvanje konzervator-restaurator uže specijalnosti arhivska i knjižnična građa, te umjetnine na papiru
• presliku vozačke dozvole
• potvrdu nadležne područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o podacima unesenim u matičnu evidenciju
Ravnopravno se mogu natjecati kandidati ženskog i muškog spola.
S kandidatima koji će nakon provedenog intervjua ući u uži izbor bit će obavljeno testiranje o čemu će biti obaviješteni.
Osobe se primaju u službu na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine.
Prijave na natječaj s potpunim dokazima o ispunjavanju uvjeta podnose se u roku 8 dana od dana objave natječaja u Narodnim novinama i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati, a osobe koje podnesu takve prijave ne smatraju se kandidatima prijavljenim na natječaj.
Prijave se podnose poštom na adresu:
Nike Grškovića 23, p.p. 23
10 002 Zagreb
s naznakom „NATJEČAJ ZA RADNO MJESTO“
O rezultatima natječaja kandidati će biti obaviješteni u roku 45 dana od dana isteka roka za podnošenje prijava.
|
![]() |
Nastavno na pilot projekt iz 2012. godine, Erasmus+ će uključiti novu aktivnost za strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Ova aktivnost će obuhvaćati transnacionalne projekte nastale na temelju trendova u specifičnom ekonomskom sektoru ili vještina potrebnih za obavljanje određenih stručnih poslova. Cilj je osmisliti i ostvariti zajednički program stručnog osposobljavanja i metode podučavanja i obuke. Posebna pozornost će se usmjeriti učenju kroz posao kako bi polaznici stekli konkretne vještine potrebne na tržištu rada. Naglasak će se također staviti na praktičnu upotrebu široko priznatih EU alata.
Ključne značajke nove kategorije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja su:
- inovacije u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju
- utjecaj koji se treba održati i nakon kraja projekta te prijeći okvire organizacija uključenih u projekt
Više
Predstavnici kulturnog i kreativnog sektora mogu pronaći sve potrebne informacije u vezi natječaja na stranicama Europske komisije.
Tijekom sedmogodišnjeg perioda kroz Program će biti dostupno 1.46 milijardi dolara za poticanje europskog kulturnog i kreativnog sektora, prekogranične suradnje i povećanje njihovog doprinosa zapošljavanju i razvoju.
Kreativna Europa je namijenjena umjetnicima, kulturnim stručnjacima i organizacijama koje djeluju u različitim sektorima kao što su izvedbene i likovne umjetnosti, izdavaštvo, film, televizija, glazba, video igrice, interdisciplinarna umjetnost i baština. Program će im omogućiti rad u drugim zemljama, dosezanje nove publiku te razvijanje vještina potrebnih u digitalnom dobu. Kroz pomoć europskim kulturnim djelima da dosegnu novu publiku u drugim zemljama također će se nastojati očuvati i promovirati europska kulturna i jezična raznolikost.
Facebook stranica
Više
Nagrada se dodjeljuje od 2009. g. te se fokusira na nove nade u književnosti kako bi se:
- prikazala vrijednost europske suvremene književnosti,
- podigla svijest unutar književnog sektora o jezičnoj različitosti u Europi,
- promovirali književnici izvan granica vlastite zemlje s ciljem dosezanja nove publike,
- poboljšao cijeli lanac knjiga u Europi i promoviralo izdavaštvo, prevođenje, prodaja i čitanje knjiga iz drugih europskih zemalja,
- potaknula transnacionalna cirkulacija književnosti.
Kako bi se osigurao nastavak dodjeljivanja nagrade i nakon 2014. godine, pokrenuo se natječaj za izbor organizacije/udruženja koje će:
- razviti čvrst i vjerodostojan mehanizam izbora novih europskih nada suvremene književnosti,
- počevši od 2015. godine organizirati visoko kvalitetnu i vidljivu svečanost dodjele nagrada koja bi trebala prikazati europsku suvremenu beletristiku, naglasiti europsku književnu različitost te promovirati nade europske književnosti,
- osigurati visoku vidljivost nagrade, dobitnika i vrijednosti koje nagrada promovira u periodu između nagradnih svečanosti te uključiti različitu ciljanu publiku u utrci za nagradu,
- razvijati aktivnosti umrežavanja i partnerstva kako bi se ostvario dugotrajni utjecaj nagrade.
Više...
Dobitnicima za 2014. g. će se nagrade uručiti 15. siječnja u sklopu televizijske svečanosti kroz platformu Eurosonic Noorderslag u gradu Groningen u Nizozemskoj. Svečanost koja će uključivati nastupe pobjednika prenosit će se na nacionalnoj nizozemskoj televiziji, ali će također dobiti i određenu europsku pokrivenost putem tv kanala i radio postaja.
Jednom od dobitnika će biti uručena i nagrada publike. Sve do 20. prosinca 2013. g. javnost je pozvana da glasa za svog favorita, a najviše 15 sretnih glasača će dobiti priliku prisustvovati svečanosti 15. siječnja. Svaki od 15 glasača će sa sobom moći povesti još jednu osobu te će im avionski let i hotel biti plaćeni.
Glasajte za svog favorita!
Više
Ovom inicijativom se poziva zainteresirana javnost da podijeli svoja razmišljanja o područjima identificiranim u Priopćenju o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu kao što su: teritorijalnost na jedinstvenom tržištu; harmonizacija, ograničenja i iznimke vezano za autorska prava u digitalnom dobu; rascjepkanost tržišta autorskih prava u EU; te načini unaprjeđenja učinkovitosti i djelotvornosti provedbe podupirući njezin legitimitet u širem kontekstu reforme autorskih prava.
Rok za dostavu komentara je 5. veljače 2014. g.
Za sudjelovanje u savjetovanju posjetite sljedeću stranicu: http://ec.europa.eu/internal_market/consultations/2013/copyright-rules/index_en.htm
Više
Potprogram Kultura koordinirat će za to zadužen Desk Kreativne Europe u Ministarstvu kulture, a potprogram MEDIA Desk Kreativne Europe pri Hrvatskom audiovizualnom centru (dosadašnji uredi Kulturna kontaktna točka i Media desk Hrvatske).
Otvoreni natječaji potprograma Kultura su sljedeći:
- Potpora europskim projektima suradnje
- Potpora projektima književnih prijevoda
- Potpora europskim mrežama
- Potpora europskim platformama
- Potpora za razvoj pojedinačnih projekata
- Potpora za razvoj skupnih projekata
- Potpora za televizijsko prikazivanje
- Potpora za video igre
- Potpora za koprodukcijski fond
- Potpora za razvoj publike
- Potpora za festivale
- Potpora za automatsku distribuciju
- Potpora za selektivnu distribuciju
- Potpora za prodajne zastupnike
- Potpora za mrežu kina
- Potpora za sudjelovanje na sajmovima (jednogodišnje aktivnosti)
- Potpora za sudjelovanje na sajmovima (dvogodišnje aktivnosti)
- Potpora za kontinuirano usavršavanje
Na službenim stranicama programa Kreativna Europa možete naći natječaje i prijavnice za oba potprograma. Za sva pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu MEDIA kontakte možete naći ovdje, a za pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura možete kontaktirati Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
Ovo događanje obuhvaća razmjenu i program razvoja znanja što omogućava kulturnim stručnjacima iz različitih sektora stjecanje vještina potrebnih za ostvarivanje dugoročne prekogranične suradnje. Tandem pruža mogućnost upoznavanja s rastućom arapskom kulturnom scenom, ali i mogućnost stjecanja praktičnog iskustva kroz suradnju unutar europskog tržišta koje se ubrzano mijenja.
Tandem/Shaml – razmjena kulturnih menadžera između Europe i arapske regije je inicijativa koju je pokrenula Europska kulturna fondacija (Amsterdam) i MitOst (Berlin) u suradnji s neprofitnim organizacijama Al Mawred Al Thaqafy (Kairo) i Anadolu Kültür (Istanbul). Program financiraju Robert Bosch Stiftung (Stuttgart), Stichting DOEN (Amsterdam) i Mimeta (Norveška).
Prijavite se kako bi postali dijelom Tandem kulturne mreže te ostvarili dugoročnu suradnju s partnerskim organizacijama iz arapske regije tijekom jednogodišnjeg suradničkog projekta. Također se prijavite sada za sudjelovanje na partnerskom forumu od 23. do 27. veljače 2014. g. na kojem ćete imati priliku upoznati 12 kulturnih menadžera iz arapske regije.
Rok za prijavu je 15. siječnja 2014. g. u ponoć prema srednjoeuropskom vremenu. Nakon partnerskog foruma slijedi idući krug prijava za Tandem/Shaml program na koji se prijavljujete zajedno sa svojim novim parterom.
Za informacije o samom projektu, uvjetima sudjelovanja i prijavnicama posjetite sljedeću stranicu: http://tandemexchange.eu/about-tandem/tandem-shaml/.
Više
Europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Androulla Vassiliou je zajedno s Placidom Domingom, Predsjednikom nagrade Europa Nostra 5. prosinca službeno otvorila izložbu. Održat će se također i konferencija pod nazivom „Kulturna baština za Europu, Europa za kulturnu baštinu“ koja je zajedno s izložbom dio serije događaja koji obilježavaju 50. godišnjicu nagrade Europa Nostra. Na isti dan, 5. prosinca, Povjerenica Vassilliou i Plácido Domingo su prisustvovali „Dijalogu s građanima“ koji se održao u centru Bozar u Bruxellesu. Rasprava s građanima se fokusirala na ulogu kulture u europskim integracijama. Publika je mogla sudjelovati i dati svoj glas o različitim temama te je također imala priliku postavljati pitanja direktno ili putem Twittera i Facebooka. Događaju je uslijedio i koncert „Europske inspiracije“ na kojem su nastupila četiri pjevača iz različitih dijelova Europe.
Više
Konferencija će obuhvatiti i kreativno umrežavanje predstavnika izabranih projekata iz različitih kulturnih i kreativnih institucija, organizacija i mreža te će se također održati informativni sastanci o novom programu EU Kreativna Europa.
Više...
Kako bi se osigurao kontinuitet dodjeljivanja nagrade i poslije 2014. g., cilj ovog poziva je izbor organizacije/konzorcija koji će:
- razviti čvrst i vjerodostojan mehanizam za odabir europskih glazbenika u području rock, pop i dance glazbe koji su ostvarili uspjeh u Europi sa svojim prvim međunarodnim izdanjem;
- organizirati kvalitetnu i vidljivu svečanost povodom dodjele nagrada 2015. g. koja bi trebala pomoći umjetnicima u proboju na inozemno tržište, promoviranju njihove glazbe i razvoju široke i raznolike publike;
- osigurati vidljivost same nagrade, njenih dobitnika te vrijednosti koje nagrada promiče u periodu između nagradnih svečanosti te također uključiti različite ciljne grupe u utrci za nagradu;
- razviti aktivnosti vezane za umrežavanje i partnerstva kako bi se osigurao održivi utjecaj nagrade.
Više...
Nagrada promiče vrijednost lokaliteta koji su imali važnu ulogu u povijesti, kulturi i razvoju Europske unije. Pet europskih zemalja (Austrija, Estonija, Danska, Luksemburg i Nizozemska) su imale pravo predložiti svoje lokalitete u 2013. g. Sve druge zemlje, osim Švedske, Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Hrvatske će se moći prijaviti 2014. g.
Više...
Forum je bio prilika za potvrdu važnosti kulture u izgradnji snažnog i povezanog društva te kulturnog i kreativnog sektora u doprinosu razvoju i zapošljavanju; kao što je Predsjednik Barroso istaknuo: „Kultura nije samo nešto što je lijepo imati, nego nešto što je potrebno imati“.
Forum je okupio više od 1250 umjetnika, predstavnika europskih institucija, kreatora kulturnih politika i drugih kulturnih djelatnika kako bi raspravljali o najaktualnijim temama kao što su:
- Procjena stvarne vrijednosti kulture i funkcioniranje kulturnog sustava
- Financiranje kulture u digitalnom dobu (mogućnosti nekih novih modela financiranja)
- Razvoj publike i realizacija sudjelovanja u kulturi
S 5 važnih panela rasprava, 15 kratkih sjednica, novim formatom „Glas publike“ i nekim kreativnim iznenađenjima, Forum se ove godine više nego ikada iskazao kao jedinstveno mjesto sastanka europske kulture. Sudionici svih kulturnih sektora i različitih pozadina su učili, raspravljali i povezivali se tijekom dva i pol dana trajanja Foruma u centru Bozar.
Više...
Ovogodišnji dobitnici nagrade su: Isabelle Wéry (Belgija), Faruk Šehič (Bosna i Hercegovina), Emilios Solomou (Cipar), Kristian Bang Foss (Danska), Meelis Friedenthal (Estonija), Lidija Dimkovska (Makedonija), Katri Lipson (Finska), Marica Bodrožić (Njemača), Tullio Forgiarini (Luxemburg), Ioana Pârvulescu (Rumunjska), Gabriela Babnik (Slovenija) i Cristian Crusat (Španjolska).
Nagrada Europske unije za književnost, pokrenuta 2009. godine, prepoznaje najbolje nade europske književnosti, ističe kreativnost i različitost europske suvremene književnosti te promovira izdavanje, prevođenje i čitanje knjiga iz drugih zemalja. Natjecanje je bilo otvoreno za prijavitelje iz 37 različitih zemalja članica Programa EU Kultura. Ova nagrada je jedinstvena jer je jedina takvog tipa koja se fokusira na potporu književnicima u usponu koji dolaze iz tolikog broja velikih i malih zemalja s različitim jezičnim pozadinama.
Više...
Ovogodišnji dobitnici nagrade su: Isabelle Wéry (Belgija), Faruk Šehič (Bosna i Hercegovina), Emilios Solomou (Cipar), Kristian Bang Foss (Danska), Meelis Friedenthal (Estonija), Lidija Dimkovska (Makedonija), Katri Lipson (Finska), Marica Bodrožić (Njemača), Tullio Forgiarini (Luxemburg), Ioana Pârvulescu (Rumunjska), Gabriela Babnik (Slovenija) i Cristian Crusat (Španjolska).
Nagrada Europske unije za književnost, pokrenuta 2009. godine, prepoznaje najbolje nade europske književnosti, ističe kreativnost i različitost europske suvremene književnosti te promovira izdavanje, prevođenje i čitanje knjiga iz drugih zemalja. Natjecanje je bilo otvoreno za prijavitelje iz 37 različitih zemalja članica Programa EU Kultura. Ova nagrada je jedinstvena jer je jedina takvog tipa koja se fokusira na potporu književnicima u usponu koji dolaze iz tolikog broja velikih i malih zemalja s različitim jezičnim pozadinama.
Više...
Forum je bio prilika za potvrdu važnosti kulture u izgradnji snažnog i povezanog društva te kulturnog i kreativnog sektora u doprinosu razvoju i zapošljavanju; kao što je Predsjednik Barroso istaknuo: „Kultura nije samo nešto što je lijepo imati, nego nešto što je potrebno imati“.
Forum je okupio više od 1250 umjetnika, predstavnika europskih institucija, kreatora kulturnih politika i drugih kulturnih djelatnika kako bi raspravljali o najaktualnijim temama kao što su:
- Procjena stvarne vrijednosti kulture i funkcioniranje kulturnog sustava
- Financiranje kulture u digitalnom dobu (mogućnosti nekih novih modela financiranja)
- Razvoj publike i realizacija sudjelovanja u kulturi
S 5 važnih panela rasprava, 15 kratkih sjednica, novim formatom „Glas publike“ i nekim kreativnim iznenađenjima, Forum se ove godine više nego ikada iskazao kao jedinstveno mjesto sastanka europske kulture. Sudionici svih kulturnih sektora i različitih pozadina su učili, raspravljali i povezivali se tijekom dva i pol dana trajanja Foruma u centru Bozar.
Više...
Dobitnici nagrade EU za književnost 2013. službeno su proglašeni 26. rujna na sajmu knjiga u Göteborgu (Švedska), a dolaze iz sljedećih zemalja: Belgije, Bosne i Hercegovine, Cipra, Danske, Estonije, Makedonije, Finske, Njemačke, Luksemburga, Rumunjske, Slovenije i Španjolske.
Nagrada je namijenjena isticanju kreativnosti i različitosti europske suvremene književnosti kroz promoviranje važnosti cirkuliranja knjiga unutar Europe i interesa za inozemna književna djela.
Više...
U sklopu 50. obljetnice pokreta Europa Nostra posvećenom europskoj kulturnoj baštini, rasprava će se fokusirati na ulogu kulture u europskim integracijama. Publika će moću sudjelovati i davati svoje mišljenje o različitim temama te će također imati priliku postavljati pitanja direktno ili putem Twittera i Facebooka. Događaju će uslijediti i koncert „Europske inspiracije“ na kojem će nastupiti četiri pjevača iz različitih dijelova Europe.
Svatko je dobrodošao sudjelovati u događaju, a zainteresirani mogu poslati zahtjev na: comm-rep-bru@ec.europa.eu
Više...
U sklopu 50. obljetnice pokreta Europa Nostra posvećenom europskoj kulturnoj baštini, rasprava će se fokusirati na ulogu kulture u europskim integracijama. Publika će moću sudjelovati i davati svoje mišljenje o različitim temama te će također imati priliku postavljati pitanja direktno ili putem Twittera i Facebooka. Događaju će uslijediti i koncert „Europske inspiracije“ na kojem će nastupiti četiri pjevača iz različitih dijelova Europe.
Svatko je dobrodošao sudjelovati u događaju, a zainteresirani mogu poslati zahtjev na: comm-rep-bru@ec.europa.eu
Više...
Dobitnici nagrade EU za književnost 2013. službeno su proglašeni 26. rujna na sajmu knjiga u Göteborgu (Švedska), a dolaze iz sljedećih zemalja: Belgije, Bosne i Hercegovine, Cipra, Danske, Estonije, Makedonije, Finske, Njemačke, Luksemburga, Rumunjske, Slovenije i Španjolske.
Nagrada je namijenjena isticanju kreativnosti i različitosti europske suvremene književnosti kroz promoviranje važnosti cirkuliranja knjiga unutar Europe i interesa za inozemna književna djela.
Više...
S proračunom od 1.46 milijardi eura tijekom sljedećih sedam godina, Program će pružiti poticaj kulturnom i kreativnom sektoru koji su glavni izvor radnih mjesta i razvitka.
Kreativna Europa temelji se na iskustvu i uspjehu programa Kultura i MEDIA kojima se podupiru kulturni i audiovizualni sektori više od 20 godina.
Programom Kreativna Europa podržat će se:
• 250 000 umjetnika i kulturnih djelatnika te njihov rad, dopuštajući im da prodru do nove publike izvan svojih zemalja,
• više od 800 europskih filmova dobit će potporu za distribuciju kako bi ih mogla pogledati publika diljem Europe i svijeta,
• najmanje 2 000 europskih kina imat će koristi od sredstava, pod uvjetom da su najmanje 50 % snimljenih filmova europski filmovi,
• više od 4 500 knjiga i drugih književnih djela dobit će potporu u obliku prijevoda čime će se autori moći probiti na nova tržišta, a čitatelji uživati u djelima na materinjem jeziku.
• tisuće kulturnih i audiovizualnih organizacija i stručnjaka imat će koristi od sredstava namijenjenih osposobljavanju kojim se omogućuje stjecanje novih vještina i jačanje sposobnosti za rad u inozemstvu.
• novi financijski model koji će omogućiti malim kulturnim i kreativnim poduzećima pristup 750 milijuna eura vrijednim bankovnim kreditima
Europske prijestolnice kulture, Europska oznaka baštine, Dani europske baštine i pet europskih nagrada (nagrada Europske unije za kulturnu baštinu/nagrade Europa Nostra, nagrada Europske unije za suvremenu arhitekturu, nagrada Europske unije za književnost, European Border Breakers Awards i nagrada Europske unije Prix MEDIA) također će primiti potporu u okviru programa Kreativna Europa.
Više...
U skladu s Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća ministara koja određuje kriterije za Europsku prijestolnicu kulture, Italija i Bugarska su dvije zemlje čiji će gradovi biti nositelji ove prestižne titule za 2019. g. U Bugarskoj će se prvi krug izbora održati u prosincu.
Ugledajući se na ovogodišnje Prijestolnice Marseille (Francuska), Košice (Slovačka), Umeå (Švedska) i Riga(Latvija) će tu titulu ponijeti 2014., Mons (Belgija) i Plzen (Češka) 2015., Wrocław (Poljska) i Donastia-San Sebastián (Španjolska) 2016., Aarhus (Danska) i Paphos (Cipar) 2017. Te Valleta (Malta) 2018. godine. Leeuwarden (Nizozemska) je također predložen za Eurospsku prijestolnicu kulture 2018. g.
Više...
Sudionici završnog sastanka „Licenci za Europu“ su se založili da će pomoći građanima Europe u rješavanju problema iz sljedećih područja:
- prekogranični pristup i mobilnost usluga
- sadržaj koji su proizveli korisnici i mikro licence
- audiovizualno nasljeđe i podatkovno pretraživanje
Rješenja koja su predstavljena na sastanku tiču se problema s kojima se potrošači, vlasnici autorskih prava, pružatelji usluga i krajnji korisnici susreću na svakodnevnoj bazi. Obećana rješenja bi mogla imati značajnu dodanu vrijednost i stvarni utjecaj na dostupnost i pristupačnost on-line kulturnog sadržaja.
Više...
Sudionici završnog sastanka „Licenci za Europu“ su se založili da će pomoći građanima Europe u rješavanju problema iz sljedećih područja:
- prekogranični pristup i mobilnost usluga
- sadržaj koji su proizveli korisnici i mikro licence
- audiovizualno nasljeđe i podatkovno pretraživanje
Rješenja koja su predstavljena na sastanku tiču se problema s kojima se potrošači, vlasnici autorskih prava, pružatelji usluga i krajnji korisnici susreću na svakodnevnoj bazi. Obećana rješenja bi mogla imati značajnu dodanu vrijednost i stvarni utjecaj na dostupnost i pristupačnost on-line kulturnog sadržaja.
Više...
Jedna od glavnih tema na događaju je bio pregled svih dobrobiti koje je titula Europske prijestolnice kulture 2013. donijela Marseilleu. Europska prijestolnica kulture je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u Europi. Prijestolnice se biraju na temelju kulturnog programa koji mora imati europsku dimenziju, uključivati publiku, biti privlačan na europskoj razini te se uklopiti u dugoročnu strategiju razvoja grada.
Androulla Vassiliou je 5. studenog novinarima iz 28 zemalja članica EU predstavila novi program Europske unije Kreativna Europa koji podupire kulturni i kreativni sektor. S proračunom od oko 1.5 milijardi eura za period od 2014. do 2020. godine, Kreativna Europa će očuvati i promovirati europsku kulturnu i jezičnu različitost te ujedno ojačati konkurentnost europskog kulturnog i kreativnog sektora. „Kreativna Europa će pomoći tisućama djelatnika kulturnog i audiovizualnog sektora da što više iskoriste mogućnosti koje im pruža jedinstveno digitalno tržište kako bi dospjeli do nove publike unutar i izvan granica Europe.“ izjavila je Povjerenica Vassillou.
Više...
Jedna od glavnih tema na događaju je bio pregled svih dobrobiti koje je titula Europske prijestolnice kulture 2013. donijela Marseilleu. Europska prijestolnica kulture je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u Europi. Prijestolnice se biraju na temelju kulturnog programa koji mora imati europsku dimenziju, uključivati publiku, biti privlačan na europskoj razini te se uklopiti u dugoročnu strategiju razvoja grada.
Androulla Vassiliou je 5. studenog novinarima iz 28 zemalja članica EU predstavila novi program Europske unije Kreativna Europa koji podupire kulturni i kreativni sektor. S proračunom od oko 1.5 milijardi eura za period od 2014. do 2020. godine, Kreativna Europa će očuvati i promovirati europsku kulturnu i jezičnu različitost te ujedno ojačati konkurentnost europskog kulturnog i kreativnog sektora. „Kreativna Europa će pomoći tisućama djelatnika kulturnog i audiovizualnog sektora da što više iskoriste mogućnosti koje im pruža jedinstveno digitalno tržište kako bi dospjeli do nove publike unutar i izvan granica Europe.“ izjavila je Povjerenica Vassillou.
Više...
Bez obzira na različitost zemalja članica EU, u konačnici se sve manje Europljana uključuje u kulturne aktivnosti, bilo to u ulozi izvođača ili promatrača. Smanjenje korisnika je utjecalo na sve kulturne sektore, osim kina. Glavni razlozi smanjenog uključivanja ljudi u kulturu su manjak vremena, interesa, novca i mogućnosti izbora.
Istraživanje je pokazalo kako više od polovice Europljana koristi Internet za informiranje o kulturi, dok jedna trećina njih to čini barem jedanput tjedno. Približno 27.000 ljudi u Europskoj uniji je ispitano za potrebe istraživanja. Broj ispitanih osoba se kretao od 500 u manjim do 1500 u većim zemljama.
Vrijeme objavljivanja rezultata istraživanja je planirano kako bi se poklopilo s datumima održavanja Europskog kulturnog foruma u Bruxellesu (4. – 6. studenog 2013. g.).
Više...
Bez obzira na različitost zemalja članica EU, u konačnici se sve manje Europljana uključuje u kulturne aktivnosti, bilo to u ulozi izvođača ili promatrača. Smanjenje korisnika je utjecalo na sve kulturne sektore, osim kina. Glavni razlozi smanjenog uključivanja ljudi u kulturu su manjak vremena, interesa, novca i mogućnosti izbora.
Istraživanje je pokazalo kako više od polovice Europljana koristi Internet za informiranje o kulturi, dok jedna trećina njih to čini barem jedanput tjedno. Približno 27.000 ljudi u Europskoj uniji je ispitano za potrebe istraživanja. Broj ispitanih osoba se kretao od 500 u manjim do 1500 u većim zemljama.
Vrijeme objavljivanja rezultata istraživanja je planirano kako bi se poklopilo s datumima održavanja Europskog kulturnog foruma u Bruxellesu (4. – 6. studenog 2013. g.).
Više...
Ova nagrada obuhvaća četiri kategorije: „stvaranje kulture“, „promoviranje kulture“, „pristup kulturi“ te „kultura i mladi“.
Dobitnici nagrade su:
- ReWalk Europe
- SmartArt
- SonicPaintings
- StoryGuides - Europe through Legends
- HE/DE la guía a la ciudad amueblada
- WIKI RAIL
- Yugo
- Deaf Magazine
- museofabber.com - Access to printable museum collections
- Poetrycloud
- Travelling Hospitals
- Narrated Film Downloads
Nagrada „@diversity“ koja podupire inovativnost u kulturnom i kreativnom sektoru je pilot projekt Europske unije započet u siječnju 2013. g. Natječaj za prikupljanje ideja pokrenut u svibnju uspio je potaknuti preko 660 pojedinaca i institucija da se uključe i prijave. Više od 250 ideja je prošlo dalje u natjecanje za nagradu.
Više...
Ova nagrada obuhvaća četiri kategorije: „stvaranje kulture“, „promoviranje kulture“, „pristup kulturi“ te „kultura i mladi“.
Dobitnici nagrade su:
- ReWalk Europe
- SmartArt
- SonicPaintings
- StoryGuides - Europe through Legends
- HE/DE la guía a la ciudad amueblada
- WIKI RAIL
- Yugo
- Deaf Magazine
- museofabber.com - Access to printable museum collections
- Poetrycloud
- Travelling Hospitals
- Narrated Film Downloads
Nagrada „@diversity“ koja podupire inovativnost u kulturnom i kreativnom sektoru je pilot projekt Europske unije započet u siječnju 2013. g. Natječaj za prikupljanje ideja pokrenut u svibnju uspio je potaknuti preko 660 pojedinaca i institucija da se uključe i prijave. Više od 250 ideja je prošlo dalje u natjecanje za nagradu.
Više...
Dobitnici EU nagrade za pomicanje granica su:
•GUGABRIEL (Austrija)
•LUKAS GRAHAM (Danska)
•WOODKID (Francuska)
•ZEDD (Njemačka)
•ASGEIR (Island)
•KODALINE (Irska)
•JACCO GARDNER (Nizozemska)
•ENVY (Norveška)
•ICONA POP (Švedska)
•DISCLOSURE (Ujedinjeno Kraljevstvo)
„Nagradu publike“ će dobiti umjetnik s najviše glasova te će mu nagrada biti uručena tijekom svećene ceremonije 15. siječnja 2014. g. u Nizozemskoj. Najviše 15 glasača će biti pozvano na svečanost te će svaki od njih moći sa sobom povesti prijatelja, a hotel i avionski let će im biti plaćeni.
Nagrade se financiraju iz EU programa Kultura, a organizira ih Eurosonic Noorderslag u suradnji s Europskom radiodifuzijskom unijom.
Više...
Dobitnici EU nagrade za pomicanje granica su:
•GUGABRIEL (Austrija)
•LUKAS GRAHAM (Danska)
•WOODKID (Francuska)
•ZEDD (Njemačka)
•ASGEIR (Island)
•KODALINE (Irska)
•JACCO GARDNER (Nizozemska)
•ENVY (Norveška)
•ICONA POP (Švedska)
•DISCLOSURE (Ujedinjeno Kraljevstvo)
„Nagradu publike“ će dobiti umjetnik s najviše glasova te će mu nagrada biti uručena tijekom svećene ceremonije 15. siječnja 2014. g. u Nizozemskoj. Najviše 15 glasača će biti pozvano na svečanost te će svaki od njih moći sa sobom povesti prijatelja, a hotel i avionski let će im biti plaćeni.
Nagrade se financiraju iz EU programa Kultura, a organizira ih Eurosonic Noorderslag u suradnji s Europskom radiodifuzijskom unijom.
Više...
Promoviranjem vidljivosti jedinstvenih europskih vrijednosti, Europska platforma za festivale također nastoji povećati europsku dimenziju festivala te putem njih doprijeti do što većeg broja europskih građana.
Komisija je zaprimila dvanaest prijavnica koje je pregledao odbor za evaluaciju. Kao što je predviđeno natječajem, izabran je jedan projekt:
Naziv projekta: Europa za festivale – Festivali za Europu (EFFE): Europska platforma za festivale
Organizacija: Europska udruga festivala (Belgija)
Web-stranica: http://www.efa-aef.eu/en/festivals/
Ukupni budžet: 1.343.350,00 eura
Sufinanciranje EU: 1.000.000,00 eura (74.44%)
Trajanje projekta: 2 godine
Više...
Sudjelovanje je otvoreno za sve zainteresirane, ali samo do ograničenog broja, tako da će prednost imati oni koji se prvi registriraju.
Registracije će trajati do 8. studenog 2013. g. u 17h.
Više...
Sudjelovanje je otvoreno za sve zainteresirane, ali samo do ograničenog broja, tako da će prednost imati oni koji se prvi registriraju.
Registracije će trajati do 8. studenog 2013. g. u 17h.
Više...
Promoviranjem vidljivosti jedinstvenih europskih vrijednosti, Europska platforma za festivale također nastoji povećati europsku dimenziju festivala te putem njih doprijeti do što većeg broja europskih građana.
Komisija je zaprimila dvanaest prijavnica koje je pregledao odbor za evaluaciju. Kao što je predviđeno natječajem, izabran je jedan projekt:
Naziv projekta: Europa za festivale – Festivali za Europu (EFFE): Europska platforma za festivale
Organizacija: Europska udruga festivala (Belgija)
Web-stranica: http://www.efa-aef.eu/en/festivals/
Ukupni budžet: 1.343.350,00 eura
Sufinanciranje EU: 1.000.000,00 eura (74.44%)
Trajanje projekta: 2 godine
Više...
Pitanja o kojima će se raspravljati povezana su s istraživanjem Eurobarometra o „pristupu i sudjelovanju u kulturi“ – prvo istraživanje takvog tipa od 2007. godine. Ono pruža uvid u stavove ljudi prema kulturi, njihovom uključivanju u kulturne aktivnosti bilo kao potrošač ili proizvođač, te o upotrebi Interneta u kulturne svrhe. Približno 27 000 ljudi iz 28 zemalja članica EU je ispitano za potrebe ovog istraživanja. Rezultati istraživanja su između ostalog pokazali i utjecaj krize na kulturno stvaralaštvo i potrošnju kulture.
Uz Predsjednika Barrosa, glavni govornici će također biti Androulla Vassiliou, europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade, Doris Pack, predsjednica Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta, Šarūnas Birutis, litvanski ministar kulture i Tomáš Sedláček, autor knjige „Economics of Good and Evil“.
Tijekom ovog događanja, odat će se počast i prvim dobitnicima EU nagrade „@Diversity“. Natjecanje se temeljilo na pronalasku budućih poslovnih modela namijenjenih kulturnom i kreativnom sektoru, a temeljenih na inovativnom korištenju Informacijske i komunikacijske tehnologije. Nezavisni panel je izabrao dvanaest od 250 pristiglih ideja iz različitih sektora i zemalja Europe. Pobjedničke ideje će se pretvoriti u poslovne poduhvate putem profesionalnih obuka i umrežavanja.
Europski kulturni forum se održava večer uoči usvajanja Kreativne Europe, novog programa EU koji podupire kulturni i kreativni sektor. Sudionici Foruma neće samo raspravljati o novom Programu EU, nego i o pitanjima vezanim za nove oblike financiranja kulture i razvoja publike.
Medijske objave, izvješća i službeni sažeci namijenjeni Eurobarometru bit će dostupni već istoga dana. Predstavnici medija će moći intervjuirati glavne govornike i dobitnike „@Diversity“ nagrade 4. studenog između 10.30h i 11.15h u Centru Bozar u Bruxellesu.
Više...
Pitanja o kojima će se raspravljati povezana su s istraživanjem Eurobarometra o „pristupu i sudjelovanju u kulturi“ – prvo istraživanje takvog tipa od 2007. godine. Ono pruža uvid u stavove ljudi prema kulturi, njihovom uključivanju u kulturne aktivnosti bilo kao potrošač ili proizvođač, te o upotrebi Interneta u kulturne svrhe. Približno 27 000 ljudi iz 28 zemalja članica EU je ispitano za potrebe ovog istraživanja. Rezultati istraživanja su između ostalog pokazali i utjecaj krize na kulturno stvaralaštvo i potrošnju kulture.
Uz Predsjednika Barrosa, glavni govornici će također biti Androulla Vassiliou, europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade, Doris Pack, predsjednica Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta, Šarūnas Birutis, litvanski ministar kulture i Tomáš Sedláček, autor knjige „Economics of Good and Evil“.
Tijekom ovog događanja, odat će se počast i prvim dobitnicima EU nagrade „@Diversity“. Natjecanje se temeljilo na pronalasku budućih poslovnih modela namijenjenih kulturnom i kreativnom sektoru, a temeljenih na inovativnom korištenju Informacijske i komunikacijske tehnologije. Nezavisni panel je izabrao dvanaest od 250 pristiglih ideja iz različitih sektora i zemalja Europe. Pobjedničke ideje će se pretvoriti u poslovne poduhvate putem profesionalnih obuka i umrežavanja.
Europski kulturni forum se održava večer uoči usvajanja Kreativne Europe, novog programa EU koji podupire kulturni i kreativni sektor. Sudionici Foruma neće samo raspravljati o novom Programu EU, nego i o pitanjima vezanim za nove oblike financiranja kulture i razvoja publike.
Medijske objave, izvješća i službeni sažeci namijenjeni Eurobarometru bit će dostupni već istoga dana. Predstavnici medija će moći intervjuirati glavne govornike i dobitnike „@Diversity“ nagrade 4. studenog između 10.30h i 11.15h u Centru Bozar u Bruxellesu.
Više...
Financiranje potaknuto publikom postaje sve popularniji oblik financiranja za djelatnike kulturnog i kreativnog sektora. Dok su mnoge kampanje vezane za financiranje ovakvog tipa najčešće lokanog karaktera, vjerojatno je da bi uvelike koristio i lagani pristup financiranju iz jedinstvenog europskog tržišta. Kako ne bi financiranje potaknuto publikom bio samo kratkoročni trend nego održivi izvor financiranja za nove europske projekte, potrebno je zajamčiti određenu zaštitu kako bi se osiguralo povjerenje ljudi.
Krajnji cilj savjetovanja je prikupljanje podataka o potrebama sudionika tržišta te identifikacija područja koja imaju potencijalnu dodanu vrijednost u obliku EU aktivnosti kako bi se potaknuo rast ove nove industrije, bilo kroz blage zakonske mjere ili kroz zakonodavne aktivnosti.
Savjetovanje bi pokrilo sve oblike financiranja potaknutog publikom, od donacija i nagrada do financijskih investicija. Svatko je pozvan da iznese svoje mišljenje i ispuni on-line upitnik, uključujući građane koji smatraju da bi mogli doprinijeti kampanji za ovakav oblik financiranja, ali i poduzetnike koji su u mogućnosti pokrenuti kampanju. Posebice su pozvane nacionalne vlasti i platforme financiranja potaknutog publikom da podjele svoja razmišljanja.
Savjetovanje će trajati do 31. prosinca 2013.g.
Više...
Pobjednici koji ujedno predstavljaju i nove talente u europskoj pop glazbi su sljedeći:
•GUGABRIEL (Austrija)
•LUKAS GRAHAM (Danska)
•WOODKID (Francuska)
•ZEDD (Njemača)
•ASGEIR (Island)
•KODALINE (Irska)
•JACCO GARDNER (Nizozemska)
•ENVY (Norveška)
•ICONA POP (Švedska)
•DISCLOSURE (Ujedinjeno Kraljevstvo)
Pobjednici će primiti nagradu u sklopu televizijske svečanosti 15. siječnja 2014. g. u Nizozemskoj. Televizijska svečanost koja će uključivati nastupe pobjednika prenosit će se diljem Europe putem televizijskih kanala i radio postaja. Jedan od pobjednika će također dobiti i nagradu publike.
Od 01. studenog do 20. prosinca 2013. g. publika će moći glasati za svoje favorite putem sljedeće stranice: www.ebba-awards.eu. Kroz glasanje publika će moći osvojiti putovanje na završnu svečanost.
Više...
Inovativnost leži u središtu kulturnih i kreativnih industrija. Istomišljenici iz organizacija, saveza i udruga koje predstavljaju europski kulturni i kreativni sektor okupili su se u udruženju pod nazivom „Kreativnost djeluje!“. Glavni cilj ovog udruženja je započeti otvoreni i informirani dijalog s glavnim donositeljima političkih odluka na EU razini o ekonomskim i kulturnim doprinosima kulturnog i kreativnog sektora u digitalnom dobu.
Udruženje čine članovi koji iskreno vjeruju u značaj kreativnosti, kreativnog sadržaja, kulturne raznolikosti i slobode izražavanja.
Više...
Komisija omogućuje uvid u novi program Kreativna Europa u sklopu Europskog kulturnog foruma u Bruxellesu 6. studenog. Isti tjedan je organizirana specijalna obuka za djelatnike budućih Deskova Kreativne Europe koji će biti zaduženi za pružanje pomoći prijaviteljima jednom kada se objave pozivi za natječaje. Komisija i Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualni sektor i kulturu će također organizirati info-dan u nadolazećim mjesecima kako bi se osigurale potrebne informacije organizacijama zainteresiranim za prijavu na natječaje. Slične info-dane će na nacionalnoj i lokalnoj razini organizirati Deskovi Kreativne Europe.
Za sve druge oblike obuke i komunikacijskih inicijativa održanih izvan prethodno navedenog okvira Komisija ne preuzima odgovornost.
Naveliko promoviran seminar na temu Kreativne Europe (http://creatives-europe.eu/joining-creative-europe-ws/) koji se održava na iste datume kao i prethodno navedeni, je privatna inicijativa Instituta DaVinci u Bruxellesu, te Europska komisija ne sudjeluje u njemu niti ima bilo kakve poveznice s njim.
Više...
Komisija omogućuje uvid u novi program Kreativna Europa u sklopu Europskog kulturnog foruma u Bruxellesu 6. studenog. Isti tjedan je organizirana specijalna obuka za djelatnike budućih Deskova Kreativne Europe koji će biti zaduženi za pružanje pomoći prijaviteljima jednom kada se objave pozivi za natječaje. Komisija i Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualni sektor i kulturu će također organizirati info-dan u nadolazećim mjesecima kako bi se osigurale potrebne informacije organizacijama zainteresiranim za prijavu na natječaje. Slične info-dane će na nacionalnoj i lokalnoj razini organizirati Deskovi Kreativne Europe.
Za sve druge oblike obuke i komunikacijskih inicijativa održanih izvan prethodno navedenog okvira Komisija ne preuzima odgovornost.
Naveliko promoviran seminar na temu Kreativne Europe (http://creatives-europe.eu/joining-creative-europe-ws/) koji se održava na iste datume kao i prethodno navedeni, je privatna inicijativa Instituta DaVinci u Bruxellesu, te Europska komisija ne sudjeluje u njemu niti ima bilo kakve poveznice s njim.
Više...
Inovativnost leži u središtu kulturnih i kreativnih industrija. Istomišljenici iz organizacija, saveza i udruga koje predstavljaju europski kulturni i kreativni sektor okupili su se u udruženju pod nazivom „Kreativnost djeluje!“. Glavni cilj ovog udruženja je započeti otvoreni i informirani dijalog s glavnim donositeljima političkih odluka na EU razini o ekonomskim i kulturnim doprinosima kulturnog i kreativnog sektora u digitalnom dobu.
Udruženje čine članovi koji iskreno vjeruju u značaj kreativnosti, kreativnog sadržaja, kulturne raznolikosti i slobode izražavanja.
Više...
Pobjednici koji ujedno predstavljaju i nove talente u europskoj pop glazbi su sljedeći:
•GUGABRIEL (Austrija)
•LUKAS GRAHAM (Danska)
•WOODKID (Francuska)
•ZEDD (Njemača)
•ASGEIR (Island)
•KODALINE (Irska)
•JACCO GARDNER (Nizozemska)
•ENVY (Norveška)
•ICONA POP (Švedska)
•DISCLOSURE (Ujedinjeno Kraljevstvo)
Pobjednici će primiti nagradu u sklopu televizijske svečanosti 15. siječnja 2014. g. u Nizozemskoj. Televizijska svečanost koja će uključivati nastupe pobjednika prenosit će se diljem Europe putem televizijskih kanala i radio postaja. Jedan od pobjednika će također dobiti i nagradu publike.
Od 01. studenog do 20. prosinca 2013. g. publika će moći glasati za svoje favorite putem sljedeće stranice: www.ebba-awards.eu. Kroz glasanje publika će moći osvojiti putovanje na završnu svečanost.
Više...
Zaključci ovog dokumenta su sastavni dio Komunikacije Europske komisije za promociju kulturnog i kreativnog sektora s ciljem rasta i zapošljavanja u Europskoj uniji.
Više informacija o toj temi i dokument možete naći ovdje.
Zaključci ovog dokumenta su sastavni dio Komunikacije Europske komisije za promociju kulturnog i kreativnog sektora s ciljem rasta i zapošljavanja u Europskoj uniji.
Više informacija o toj temi i dokument možete naći ovdje.
- kako bolje definirati pojam „Experience Economy“,
- koliko je doista jaka interakcija između povezanih industrija kao što su sport, turizam, slobodno vrijeme, zabava, eko-industrija i kulturne i kreativne industrije,
- koji čimbenici doprinose njegovom oblikovanju,
- što pokreće i otežava njegov daljnji razvoj i transformacijske procese u različitim sektorima.
Javne će konzultacije biti otvorene do kraja listopada 2013. godine, a više informacija možete naći ovdje.
- kako bolje definirati pojam „Experience Economy“,
- koliko je doista jaka interakcija između povezanih industrija kao što su sport, turizam, slobodno vrijeme, zabava, eko-industrija i kulturne i kreativne industrije,
- koji čimbenici doprinose njegovom oblikovanju,
- što pokreće i otežava njegov daljnji razvoj i transformacijske procese u različitim sektorima.
Javne će konzultacije biti otvorene do kraja listopada 2013. godine, a više informacija možete naći ovdje.
Ovogodišnji dobitnici nagrade su: Isabelle Wéry (Belgija), Faruk Šehič (Bosna i Hercegovina), Emilios Solomou (Cipar), Kristian Bang Foss (Danska), Meelis Friedenthal (Estonija), Lidija Dimkovska (Makedonija), Katri Lipson (Finska), Marica Bodrožić (Njemačka), Tullio Forgiarini (Luksemburg), Ioana Pârvulescu (Rumunjska), Gabriela Babnik (Slovenija) i Cristian Crusat (Španjolska).
Europska komisija je odredila 3 kriterija za dodjeljivanje nagrade:
- Autori moraju biti građani jedne od 12 zemalja koje su izabrane za određenu godinu;
- Autori su objavili od 2 do 5 djela beletristike;
- Djela bi trebala biti objavljena najmanje pet godina prije dodjeljivanja nagrade.
Udruženje koje sačinjavaju Europski savez knjižara, Europsko vijeće književnika i Savez europskih nakladnika zaduženo je za organizaciju selekcijske procedure i svečane ceremonije u sklopu nagrade EU za književnost.
Dobitnicima će nagrade biti uručene na svečanoj ceremoniji u Bruxellesu 26. listopada uz prisustvovanje povjerenice Vassiliou i vodećih predstavnika iz svijeta književnosti, kulture i politike.
Više...
Ovogodišnji dobitnici nagrade su: Isabelle Wéry (Belgija), Faruk Šehič (Bosna i Hercegovina), Emilios Solomou (Cipar), Kristian Bang Foss (Danska), Meelis Friedenthal (Estonija), Lidija Dimkovska (Makedonija), Katri Lipson (Finska), Marica Bodrožić (Njemačka), Tullio Forgiarini (Luksemburg), Ioana Pârvulescu (Rumunjska), Gabriela Babnik (Slovenija) i Cristian Crusat (Španjolska).
Europska komisija je odredila 3 kriterija za dodjeljivanje nagrade:
- Autori moraju biti građani jedne od 12 zemalja koje su izabrane za određenu godinu;
- Autori su objavili od 2 do 5 djela beletristike;
- Djela bi trebala biti objavljena najmanje pet godina prije dodjeljivanja nagrade.
Udruženje koje sačinjavaju Europski savez knjižara, Europsko vijeće književnika i Savez europskih nakladnika zaduženo je za organizaciju selekcijske procedure i svečane ceremonije u sklopu nagrade EU za književnost.
Dobitnicima će nagrade biti uručene na svečanoj ceremoniji u Bruxellesu 26. listopada uz prisustvovanje povjerenice Vassiliou i vodećih predstavnika iz svijeta književnosti, kulture i politike.
Više...
Izložba će prikazati djela dobitnika nagrade EU za suvremenu arhitekturu i nagrade za mlade nade u arhitekturi (Emerging Architect), ali i djela autora koji su dospjeli do finala. Izložba je započela 13. rujna tijekom trajanja Europskog foruma za politike u arhitekturi (međunarodna organizacija koja razvija politike u arhitekturi, potiče ljude na stvaranje okružja koje odgovara današnjim zahtjevima, te na razvijanje rješenja za održivi razvoj) koji se održao u Vilniusu i Kaunasu (Litva) od 12. do 14. rujna.
Europska komisija upravlja i sufinancira nagradu EU za suvremenu arhitekturu koja je osnovana 1987. godine u suradnji s fondacijom Mies van der Rohe. Cilj izložbe u Vilniusu je promovirati nagradu među širom publikom.
Više...
Izložba će prikazati djela dobitnika nagrade EU za suvremenu arhitekturu i nagrade za mlade nade u arhitekturi (Emerging Architect), ali i djela autora koji su dospjeli do finala. Izložba je započela 13. rujna tijekom trajanja Europskog foruma za politike u arhitekturi (međunarodna organizacija koja razvija politike u arhitekturi, potiče ljude na stvaranje okružja koje odgovara današnjim zahtjevima, te na razvijanje rješenja za održivi razvoj) koji se održao u Vilniusu i Kaunasu (Litva) od 12. do 14. rujna.
Europska komisija upravlja i sufinancira nagradu EU za suvremenu arhitekturu koja je osnovana 1987. godine u suradnji s fondacijom Mies van der Rohe. Cilj izložbe u Vilniusu je promovirati nagradu među širom publikom.
Više...
Bus obilazi lokalne škole, fakultete, koncerte, festivale i profesionalne sajmove, nudeći besplatne radionice u kojima mladi ljudi stvaraju originalne pjesme, audio snimke, glazbene spotove i organiziraju događaje uživo.
Svi projekti su dostupni na lennonbus.org , te YouTube i Facebook stranicama.
Više...
Bus obilazi lokalne škole, fakultete, koncerte, festivale i profesionalne sajmove, nudeći besplatne radionice u kojima mladi ljudi stvaraju originalne pjesme, audio snimke, glazbene spotove i organiziraju događaje uživo.
Svi projekti su dostupni na lennonbus.org , te YouTube i Facebook stranicama.
Više...
Europski kulturni forum je prilika za upoznavanje i umrežavanje, raspravljanje o aktualnim trendovima i ostvarenjima u kulturnom sektoru, te za mogućnost pomoći u stvaranju agende za buduće kulturne politike i fondove na EU razini.
Paneli
Govornici će imati priliku izraziti svoja mišljenja o sljedeće tri teme:
- Mjerenje stvarne vrijednosti kulture i funkcioniranja kulturnog sustava;
- Financiranje kulture u digitalnom dobu - razmatranje novih financijskih modela temeljenih na razvoju lojalnosti i izgradnji zajednica sljedbenika, ne zanemarujući ni institucionalno centralizirane modele kao što su npr. korporativna sponzorstva, koprodukcija i umjetničke intervencije unutar poslovnog i javnog sektora;
- Razvoj publike i ostvarivanje kulturne uključenosti, s osvrtom na kompletne strategije, pristupanje prema drugim publikama, uključivu umjetnost te partnerstvo i sinergiju s drugim sektorima.
Glas naroda
Ovakav novi oblik sjednice omogućuje sudionicima, izabranim putem Poziva za ideje objavljenim u svibnju, da dobiju svojih pet minuta za izražavanje mišljenja.
Brzinske sjednice
Informacije vezane za različite EU programe i druge inicijative će biti omogućene za izdvojene grupe sudionika koji će imati dovoljno vremena za pitanja i odgovore.
Visoko cijenjeni govornici će otvarati debate, dok će Povjerenica Europske komisije za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Androulla Vassiliou, litvanski Ministar kulture Šarūnas Birutis i glavni direktor Opće uprave Europske komisije za obrazovanje i kulturu Jan Truszczyński, svečano otvoriti Forum.
Pogledajte detaljni program Foruma i registrirajte se za sudjelovanje!
Rok za registraciju je 30. rujna 2013.!
Više na stranicama Europske komisije .
Europski kulturni forum je prilika za upoznavanje i umrežavanje, raspravljanje o aktualnim trendovima i ostvarenjima u kulturnom sektoru, te za mogućnost pomoći u stvaranju agende za buduće kulturne politike i fondove na EU razini.
Paneli
Govornici će imati priliku izraziti svoja mišljenja o sljedeće tri teme:
- Mjerenje stvarne vrijednosti kulture i funkcioniranja kulturnog sustava;
- Financiranje kulture u digitalnom dobu - razmatranje novih financijskih modela temeljenih na razvoju lojalnosti i izgradnji zajednica sljedbenika, ne zanemarujući ni institucionalno centralizirane modele kao što su npr. korporativna sponzorstva, koprodukcija i umjetničke intervencije unutar poslovnog i javnog sektora;
- Razvoj publike i ostvarivanje kulturne uključenosti, s osvrtom na kompletne strategije, pristupanje prema drugim publikama, uključivu umjetnost te partnerstvo i sinergiju s drugim sektorima.
Glas naroda
Ovakav novi oblik sjednice omogućuje sudionicima, izabranim putem Poziva za ideje objavljenim u svibnju, da dobiju svojih pet minuta za izražavanje mišljenja.
Brzinske sjednice
Informacije vezane za različite EU programe i druge inicijative će biti omogućene za izdvojene grupe sudionika koji će imati dovoljno vremena za pitanja i odgovore.
Visoko cijenjeni govornici će otvarati debate, dok će Povjerenica Europske komisije za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Androulla Vassiliou, litvanski Ministar kulture Šarūnas Birutis i glavni direktor Opće uprave Europske komisije za obrazovanje i kulturu Jan Truszczyński, svečano otvoriti Forum.
Pogledajte detaljni program Foruma i registrirajte se za sudjelovanje!
Rok za registraciju je 30. rujna 2013.!
Više na stranicama Europske komisije .
Prijavu je moguće izvršiti isključivo elektroničkim putem, a uvjeti podrazumijevaju visoku razinu stručnosti i poznavanja programa koji su u nadležnosti Agencije, a u skladu s javnim pozivom, dobro poznavanje engleskog i/ili francuskog i/ili njemačkog jezika, korištenje računalom i dostupnost za povremene i kratkoročne zadatke. Zadaci stručnjaka mogu uključivati evaluaciju prijavljenih projekata pristiglih na natječaj, evaluaciju i praćenje projekata, studije i analize, prijevode i uređivanje dokumenata te ostale aktivnosti po potrebi.
Svu potrebnu dokumentaciju, upute i pomoć za prijavu možete naći na stranicama Izvršne agencije.
U Amsterdamu je 6. rujna neovisno selekcijsko vijeće, imenovano za procjenu nizozemskih gradova koji su se prijavili za titulu Europske prijestolnice kulture 2018., predložilo Leeuwarden za nositelja titule. Leeuwarden je pobijedio konkurenciju – gradove Eindhoven i Maastricht. Vijeće Europske unije će formalno proglasiti pobjednički grad u svibnju 2014.g.
Drugi grad nositelj titule Europske prijestolnice kulture 2018. je Valleta, koja je titulu dobila u svibnju ove godine jer se Malta odlučila za ulazak u selekcijsku proceduru godinu dana ranije nego što je uobičajeno.
Izabrani gradovi će morati predložiti kulturni program s istaknutom europskom dimenzijom koja mora biti vidljiva kroz izabranu tematiku samog projekta te kroz način na koji će događaji projekta bit organizirani. Program također treba podrazumijevati uključivanje građana, okolice i cijele zemlje u projekt.
Više na stranicama Europske komisije.
U Amsterdamu je 6. rujna neovisno selekcijsko vijeće, imenovano za procjenu nizozemskih gradova koji su se prijavili za titulu Europske prijestolnice kulture 2018., predložilo Leeuwarden za nositelja titule. Leeuwarden je pobijedio konkurenciju – gradove Eindhoven i Maastricht. Vijeće Europske unije će formalno proglasiti pobjednički grad u svibnju 2014.g.
Drugi grad nositelj titule Europske prijestolnice kulture 2018. je Valleta, koja je titulu dobila u svibnju ove godine jer se Malta odlučila za ulazak u selekcijsku proceduru godinu dana ranije nego što je uobičajeno.
Izabrani gradovi će morati predložiti kulturni program s istaknutom europskom dimenzijom koja mora biti vidljiva kroz izabranu tematiku samog projekta te kroz način na koji će događaji projekta bit organizirani. Program također treba podrazumijevati uključivanje građana, okolice i cijele zemlje u projekt.
Više na stranicama Europske komisije.
Kulturni događaji organizirani tijekom jednog mjeseca predstavljaju lokalnu tradiciju i umijeća, arhitekturu i umjetnost te ujedno nastoje unaprijediti obostrano razumijevanje među građanima Europe.
Milijuni ljudi imaju priliku uživati u slobodnom pristupu tisućama povijesnih i kulturnih lokacija koje su inače rijetko otvorene za javnost. Lokaliteti su smješteni u 50 različitih zemalja i dostupni su za razgledavanje kroz mjesec rujan.
Dani europske baštine su službeno započeli 30. kolovoza 2013. godine u gradu Yerevan u Armeniji, a isti je dan pokrenuta i interaktivna web stranica koja pruža detalje o lokalitetima koji su dostupni javnosti te informacije o posebnim događajima koji se organiziraju u svakoj zemlji pojedinačno. Kao i svake godine, Dani europske baštine nude bogat i raznolik raspon impresivnih lokaliteta i događaja koji posjetiteljima omogućuju doživljaj povrataka u povijest.
U organizaciji Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture ovogodišnji Dani europske baštine u Hrvatskoj obilježavaju se od 20. rujna do 5. listopada 2013. godine. Obilježavanje započinje u Sisku 20. rujna 2013. programom „Dani industrijske baštine grada Siska“, no raznovrsnim i zanimljivim programima obilježit će se diljem Hrvatske i to u sljedećim gradovima: Krapje, Velika Gorica, Pula, Općina Sveti Filip i Jakov, Krapina, Požega, Trogir, Imotski, Varaždin, Osijek, Karlovac, Vukovar, Bjelovar, Dubrovnik, Nova Gradiška, Gospić, Senj, Otočac, Split, Ščitarjevo i Zagreb. Više o programu događanja u Hrvatskoj na stranicama Ministarstva kulture.
Više o događajima diljem Europe na stranicama Europske komisije
Kulturni događaji organizirani tijekom jednog mjeseca predstavljaju lokalnu tradiciju i umijeća, arhitekturu i umjetnost te ujedno nastoje unaprijediti obostrano razumijevanje među građanima Europe.
Milijuni ljudi imaju priliku uživati u slobodnom pristupu tisućama povijesnih i kulturnih lokacija koje su inače rijetko otvorene za javnost. Lokaliteti su smješteni u 50 različitih zemalja i dostupni su za razgledavanje kroz mjesec rujan.
Dani europske baštine su službeno započeli 30. kolovoza 2013. godine u gradu Yerevan u Armeniji, a isti je dan pokrenuta i interaktivna web stranica koja pruža detalje o lokalitetima koji su dostupni javnosti te informacije o posebnim događajima koji se organiziraju u svakoj zemlji pojedinačno. Kao i svake godine, Dani europske baštine nude bogat i raznolik raspon impresivnih lokaliteta i događaja koji posjetiteljima omogućuju doživljaj povrataka u povijest.
U organizaciji Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture ovogodišnji Dani europske baštine u Hrvatskoj obilježavaju se od 20. rujna do 5. listopada 2013. godine. Obilježavanje započinje u Sisku 20. rujna 2013. programom „Dani industrijske baštine grada Siska“, no raznovrsnim i zanimljivim programima obilježit će se diljem Hrvatske i to u sljedećim gradovima: Krapje, Velika Gorica, Pula, Općina Sveti Filip i Jakov, Krapina, Požega, Trogir, Imotski, Varaždin, Osijek, Karlovac, Vukovar, Bjelovar, Dubrovnik, Nova Gradiška, Gospić, Senj, Otočac, Split, Ščitarjevo i Zagreb. Više o programu događanja u Hrvatskoj na stranicama Ministarstva kulture.
Više o događajima diljem Europe na stranicama Europske komisije
Dan poslije ovog panela, od 12. do 14. rujna u Domu omladine Beograda će se održati konferencija i radionica podizanja kapaciteta kulturnog sektora pod nazivom Yuropa u suradnji s Kontakt tačkom za kulturu Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Službom za kulturnu kontaktnu točku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Uredom za kulturnu kontaktnu točku iz Belgije (Flandrija). Konferencija i radionica će okupiti zainteresirane kulturne djelatnike i brojne nezavisne stručnjake te ostale partnere kao što su EUNIC mreža, EU Info centar, Europski fond za kulturu, Ured za europske integracije Vlade Srbije, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije itd. Predstavnici pet različitih organizacija sektora kulture iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine / Republike Srpske i Srbije dolaze u Beograd kako bi u razmjeni s kolegama kroz partnerske projekte i regionalne inicijative pokazali pozitivan doprinos kulture gospodarskom razvoju, socijalnoj inkluziji, rješavanju sukoba i interkulturnom dijalogu i kako bi stekli neophodne vještine za prijavu na različite fondove i mehanizme financiranja.
Predavanja i radionice su otvorenog tipa uz obaveznu registraciju na office@ccp-serbia.org.
>>> Program
Dan poslije ovog panela, od 12. do 14. rujna u Domu omladine Beograda će se održati konferencija i radionica podizanja kapaciteta kulturnog sektora pod nazivom Yuropa u suradnji s Kontakt tačkom za kulturu Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Službom za kulturnu kontaktnu točku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Uredom za kulturnu kontaktnu točku iz Belgije (Flandrija). Konferencija i radionica će okupiti zainteresirane kulturne djelatnike i brojne nezavisne stručnjake te ostale partnere kao što su EUNIC mreža, EU Info centar, Europski fond za kulturu, Ured za europske integracije Vlade Srbije, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije itd. Predstavnici pet različitih organizacija sektora kulture iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine / Republike Srpske i Srbije dolaze u Beograd kako bi u razmjeni s kolegama kroz partnerske projekte i regionalne inicijative pokazali pozitivan doprinos kulture gospodarskom razvoju, socijalnoj inkluziji, rješavanju sukoba i interkulturnom dijalogu i kako bi stekli neophodne vještine za prijavu na različite fondove i mehanizme financiranja.
Predavanja i radionice su otvorenog tipa uz obaveznu registraciju na office@ccp-serbia.org.
>>> Program
Sukladno napretku novih tehnologija, mogućnosti bržeg i lakšeg pristupa informacijama i znanjima o kulturi i kulturnoj baštini te novonastalim epidemiološkim izazovima, pozivamo da u obilježavanju ovogodišnjih Dana europske baštine uz dosadašnji način organiziranja prigodnih programa poput izložbi, radionica, prezentacija, stručnih obilazaka, promocija i slično uključite što više virtualnih, odnosno digitalnih oblika prezentacije ove teme. Multimedijalnim pristupom raznovrsnim sadržajima na kreativan i pristupačan način apostrofirat će se važnost konstantne interakcije baštine s pojedincem.
Radi pravovremene izrade službene programske knjižice Dana europske baštine 2020., podatke o lokaciji, datumu i vremenu događanja, prema potrebi i poveznicu na virtualno događanje te tekst od pola kartice (900 znakova s razmacima) i dvije karakteristične fotografije u jpg. formatu s pripadajućim legendama, podatcima o autorima te reguliranim autorskim pravima potrebno je dostaviti dostavite do 3. kolovoza 2020. godine, putem elektroničke pošte na adresu: danieuropskebastine@min-kulture.hr.


Brošura 101 Event Ideas. pdf
Sukladno napretku novih tehnologija, mogućnosti bržeg i lakšeg pristupa informacijama i znanjima o kulturi i kulturnoj baštini te novonastalim epidemiološkim izazovima, pozivamo da u obilježavanju ovogodišnjih Dana europske baštine uz dosadašnji način organiziranja prigodnih programa poput izložbi, radionica, prezentacija, stručnih obilazaka, promocija i slično uključite što više virtualnih, odnosno digitalnih oblika prezentacije ove teme. Multimedijalnim pristupom raznovrsnim sadržajima na kreativan i pristupačan način apostrofirat će se važnost konstantne interakcije baštine s pojedincem.
Radi pravovremene izrade službene programske knjižice Dana europske baštine 2020., podatke o lokaciji, datumu i vremenu događanja, prema potrebi i poveznicu na virtualno događanje te tekst od pola kartice (900 znakova s razmacima) i dvije karakteristične fotografije u jpg. formatu s pripadajućim legendama, podatcima o autorima te reguliranim autorskim pravima potrebno je dostaviti dostavite do 3. kolovoza 2020. godine, putem elektroničke pošte na adresu: danieuropskebastine@min-kulture.hr.


Brošura 101 Event Ideas. pdf
Hrvatska ima nekoliko primjera dobre prakse uvrštene među prakse Strategije 21, a radi se o projektu obnove šibenske tvrđave, Fortress ReInvented - Inovativni pristup i digitalni sadržaji na povijesnim tvrđavama, projektu KUD-a Oštrc - Rudarska Greblica, projektu očuvanja tehnike suhozida u Dragodidu, višenacionalnom projektu Susret u vrtovima / Rendez-vous aux jardins “L’Europe des jardins”, karlovačkom projektu Zvijezda u školi / Star in school, projektu The island of Cres te projektu “Moj kažun – La mia casita” grada Vodnjana.
Ove je godine posebna pažnja posvećena najboljim praksama i projektima obrazovanja o kulturnom nasljeđu, a jedna od tri glavne komponente ST21 su obrazovanje i znanje.
Glavna tema Dana europske baštine 2020. - „Baština i obrazovanje: učenje za život“ prihvaćena je i kao tema prijave primjera najboljih praksi, no u pozivu je naglašeno da ako potencijalne prijave najbolje prakse i nisu posebno posvećene obrazovanju, sve zaprimljene prijave razmotrit će se i objaviti na web stranici ST21.
Poziv kao i više informacija pronađite na poveznici.
Prijaviti se možete putem obrasca ili slanjem e-pošte.
>>> Europska strategija za kulturnu baštinu u 21. stoljeću pdf.
Publikacija "Dana europske baštine 2019." donosi osnovne informacije o prigodnim događanjima: o lokaciji, datumu, vremenu održavanja, kao i kratak opis njihova sadržaja s ciljem jednostavnijeg snalaženja i odabira.
"Dani europske baštine" najrasprostranjenija su participativna kulturna manifestacija u Europi. Vijeće Europe pokrenulo je inicijativu 1985. godine, koja je postala zajednička akcija u suradnji s Europskom unijom od 1999. godine. Hrvatska se manifestaciji "Dana europske baštine" pridružila godine 1995. proglašenjem posavskog sela Krapje selom graditeljske baštine. Otad se kontinuirano obilježavaju svake godine tijekom rujna i listopada. Više o manifestaciji Dani europske baštine i prigodnim događanjima u ostalim državama članicama Vijeća Europe pročitajte na poveznici: www.europeanheritagedays.com.

>>> Brošura "Dani europske baštine 2019."
>>> Predstavljanje manifestacije „Dani europske baštine 2019.“


Manifestacija Dani europske baštine prigoda je za predstavljanje i slavljenje zajedničke kulturne baštine svih europskih zemalja, regija, gradova i manjih sredina. Ovogodišnje izdanje, organizirano tijekom rujna i listopada, posvećeno je temi Baština za sve! kojom se nastoji potaknuti zajedništvo, suradnja, uključivost i jednake mogućnosti za sve društvene skupine da dožive kulturnu baštinu.
Program Dana europske baštine 2021. donosi brojna događanja namijenjena ljubiteljima baštine u formi radionica, obilazaka, izložbi, prezentacija i predavanja.
Zbog nepredvidljivosti epidemiološke situacije i mjera, a radi omogućavanja pristupa svim društvenim skupinama, velik broj događanja odvija se u virtualnom prostoru. Na ovaj način brojne kulturne, baštinske i akademske ustanove, organizacije, strukovna udruženja, udruge i inicijative iz svih krajeva Hrvatske koje sudjeluju u manifestaciji otvaraju svoja vrata posjetiteljima, ali i dolaze u njihove domove.
|

Publikacija Dana europske baštine 2021.- donosi osnovne informacije o kreiranom online sadržaju te podatke o prigodnim događanjima: o lokaciji, datumu, vremenu održavanja, kao i kratak opis njihova sadržaja s ciljem jednostavnijeg snalaženja i odabira. |

Predstavljanje ovogodišnjeg programa Dana europske baštine koji će se s temom „Baština za sve!“ odvijati tijekom rujna i listopada, svojim su nastupom i interpretacijom kajkavske poezije obogatili učenici krapinskih osnovnih škola u okviru Tjedna kajkavske kulture u Muzeju krapinskih neandertalaca u Krapini. Razgledajući muzej i izložbu „Pola stoljeća muzeja na Hušnjakovu“, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković pridružio se početku manifestacije Dana europske baštine kojom se nastoji potaknuti uključivost i jednake mogućnosti za sve društvene skupine. |

U brojnim naseljima diljem Hrvatske, od Vukovara

Više dodatnih informacija o raznovrsnom programu možete pročitati u Publikaciji Dani europske baštine 2017. gdje su na jednom mjestu dostupni osnovni podatci o događajima: njihovoj lokaciji, datumu, vremenu održavanja kao i kratki opis njihova sadržaja.
• Priopćenje Europske komisije i Vijeća Europe (hrvatski prijevod):
Dani europske baštine 2017.: Uska povezanost između ljudi i prirode


Utjecaji suvremenog razvoja izazivaju promjene koje često uzrokuju degradaciju obilježja i vrijednosti krajolika pa je stoga važno pravodobno prepoznati vrijednosti kulturnih krajolika te ih uključiti u strategije i programe razvoja različitih sektora i u sustav prostornoplanske dokumentacije.
Diskusija o problemima na koje se nailazi u procesu donošenja pravne zaštite te kasnije u provođenju mjera zaštite kulturnih krajolika, kojih danas imamo svega 12 upisanih u Registar kulturnih dobara RH, rasvijetlila je potrebu relaksacije pravne norme, u narednom razdoblju, a vezanu za utvrđivanje obuhvata i popisivanja svih katastarskih čestica.
Isto tako, s obzirom na slojevitost i isprepletenost prirodnih i kulturnopovijesnih sastavnica kulturnih krajolika proizlazi potreba formiranja radnog tijela na državnoj razini koje bi okupljalo stručnjake iz područja kulturne baštine, zaštite prirode, poljoprivrede, prostornog uređenja, turizma kao i akademske zajednice da na multidisciplinarni način pristupe očuvanju kulturnih krajolika te iniciraju izradu Nacionalne strategije zaštite krajolika kao ključnog preduvjeta učinkovitog upravljanja promjenama u krajoliku.

Utjecaji suvremenog razvoja izazivaju promjene koje često uzrokuju degradaciju obilježja i vrijednosti krajolika pa je stoga važno pravodobno prepoznati vrijednosti kulturnih krajolika te ih uključiti u strategije i programe razvoja različitih sektora i u sustav prostornoplanske dokumentacije.
Diskusija o problemima na koje se nailazi u procesu donošenja pravne zaštite te kasnije u provođenju mjera zaštite kulturnih krajolika, kojih danas imamo svega 12 upisanih u Registar kulturnih dobara RH, rasvijetlila je potrebu relaksacije pravne norme, u narednom razdoblju, a vezanu za utvrđivanje obuhvata i popisivanja svih katastarskih čestica.
Isto tako, s obzirom na slojevitost i isprepletenost prirodnih i kulturnopovijesnih sastavnica kulturnih krajolika proizlazi potreba formiranja radnog tijela na državnoj razini koje bi okupljalo stručnjake iz područja kulturne baštine, zaštite prirode, poljoprivrede, prostornog uređenja, turizma kao i akademske zajednice da na multidisciplinarni način pristupe očuvanju kulturnih krajolika te iniciraju izradu Nacionalne strategije zaštite krajolika kao ključnog preduvjeta učinkovitog upravljanja promjenama u krajoliku.
Više dodatnih informacija o raznovrsnom programu možete pročitati u Publikaciji Dani europske baštine 2017. gdje su na jednom mjestu dostupni osnovni podatci o događajima: njihovoj lokaciji, datumu, vremenu održavanja kao i kratki opis njihova sadržaja.
• Priopćenje Europske komisije i Vijeća Europe (hrvatski prijevod):
Dani europske baštine 2017.: Uska povezanost između ljudi i prirode

U okviru tog događanja, u Ministarstvu kulture predstavit će se sedmogodišnji program EU Kreativna Europa, namijenjen kulturnom i audiovizualnom sektoru u okviru kojeg se nalaze dva zasebna potprograma – potprogram Kultura i potprogram MEDIA. Pozivamo vas da posjetite Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture u petak 11. svibnja 2018. godine između 11 i 16 sati i informirate se o potprogramu Kultura. Tom prilikom ćete moći pogledati video prezentacije, poslušati glazbu i sudjelovati u kreativnom razgovoru o projektima koje podržava program Kreativne Europa!
Osim toga, tijekom Europskog tjedan, predstavit će se projekti podržani kroz program Kreativna Europa diljem Hrvatske, od Zagreba preko Varaždina sve do Hvara i Visa:
- 8-13.5. Muzej suvremene umjetnosti • Translocal: Museum as Toolbox • VIBE
- 10.5. Omnimedia d.o.o. • PAIC
- 10-11.5. Hrvatski restauratorski zavod • Tragom umjetnosti obitelji Straub
- 10.5. Lab 852 • European Music Incubator & Magic Carpets
- 10.5. CeKaTe • Čuvari snova
- 11.5. Plesni centar TALA • Life Long Burning
Više o rasporedu i programima događanja Dana
(https://strukturnifondovi.hr/dani-otvorenih-vrata/)
Svake četiri godine države članice EU dogovaraju se o temama na koje se OMK eksperti trebaju usredotočiti u odnosu na Plan rada za kulturu Europskog Vijeća.
Slijedom Plana rada za kulturu 2015-2018 Europskog Vijeća koji je usvojen u studenom 2014. godine, određena su 4 ključna prioriteta:
- Pristup kulturi
- Kulturna baština
- Kulturni i kreativni sektor: kreativna ekonomija i inovacija
- Promocija kulturne raznolikosti, kulturu u EU vanjskim odnosima i mobilnost
U 2016. i 2017. godini održavali su se OMK sastanci stručnjaka iz ministarstava kulture, gospodarstva te nacionalnih kulturnih institucija koji su razmijenili dobre prakse i kreirali priručnik s preporukama za daljnji rad u području kulturnih i kreativnih industrija. Europska komisija je u ožujku 2018. godine, kao rezultat tog rada, objavila Izvješće pod nazivom: Uloga javnih politika u razvoju poduzetničkih i inovativnih potencijala u kulturnom i kreativnom sektoru.
Inovativna snaga kulturnih i kreativnih sektora ključna je za daljnji razvoj europskih gospodarstava i društava, jer stvara dobrobit i koheziju, oblikuje javni prostor koji koriste milijuni Europljana, modernizira industrije i poslovne subjekte s novim kreativnim metodama, daje značenje i osjećaj pripadnosti, nadograđuje urbana i ruralna područja, dizajnira naše proizvode i usluge, proizvodi i digitalizira sadržaj, obogaćuje naša vizualna iskustva.
Vidi podstarnicu:
https://min-kulture.gov.hr/?id=16431
Svake četiri godine države članice EU dogovaraju se o temama na koje se OMK eksperti trebaju usredotočiti u odnosu na Plan rada za kulturu Europskog Vijeća.
Slijedom Plana rada za kulturu 2015-2018 Europskog Vijeća koji je usvojen u studenom 2014. godine, određena su 4 ključna prioriteta:
- Pristup kulturi
- Kulturna baština
- Kulturni i kreativni sektor: kreativna ekonomija i inovacija
- Promocija kulturne raznolikosti, kulturu u EU vanjskim odnosima i mobilnost
U 2016. i 2017. godini održavali su se OMK sastanci stručnjaka iz ministarstava kulture, gospodarstva te nacionalnih kulturnih institucija koji su razmijenili dobre prakse i kreirali priručnik s preporukama za daljnji rad u području kulturnih i kreativnih industrija. Europska komisija je u ožujku 2018. godine, kao rezultat tog rada, objavila Izvješće pod nazivom: Uloga javnih politika u razvoju poduzetničkih i inovativnih potencijala u kulturnom i kreativnom sektoru.
Inovativna snaga kulturnih i kreativnih sektora ključna je za daljnji razvoj europskih gospodarstava i društava, jer stvara dobrobit i koheziju, oblikuje javni prostor koji koriste milijuni Europljana, modernizira industrije i poslovne subjekte s novim kreativnim metodama, daje značenje i osjećaj pripadnosti, nadograđuje urbana i ruralna područja, dizajnira naše proizvode i usluge, proizvodi i digitalizira sadržaj, obogaćuje naša vizualna iskustva.
Vidi podstarnicu:
https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18799
Ministarstvo kulture nastavlja s iznimno uspješnom višegodišnjom praksom sufinanciranja hrvatskih institucija koje sudjeluju u europskim projektima.
Temeljem Pravilnika o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura u 2018. godini podržano je ukupno 30 programa koji nastavljaju svoje višegodišnje programe.
Rezultati novih projekata koji su prošli na Natječaju za projekte suradnje biti će objavljeni na stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu Europske komisije u mjesecu svibnju.
Ured Kreativne Europe stoji na raspolaganju za sva dodatna pitanja, organizaciju radionica i info-dana na temu programa Kreativna Europa.
>>> Nacionalno sufinanciranje hrvatskih institucija koje sudjeluju u projektima programa Kreativna Europa (pregled sa stanjem 14.03.2018.)
Nakon što mađarske nadležne vlasti usvoje preporuke Povjerenstva, odabrani će gradovi do jeseni morati završiti svoje prijave. Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka ponovno će se susresti u Budimpešti krajem 2018. godine kako bi donijeli konačnu preporuku koji bi mađarski grad trebao postati Europskom prijestolnicom kulture 2023. Mađarska će 2023. godine drugi put biti domaćin Europske prijestolnice kulture, nakon Pečuha, koji je ponio naslov u 2010. godini.
Mađarska je u veljači 2017. godine raspisala natječaj za gradove zainteresirane za naslov Europske prijestolnice kulture 2023. Prijavilo se čak sedam mađarskih gradova: Debrecin, Eger, Gedlov, Jura (Győr), Stolni Biograd (Székesfehérvár), Sambotel (Szombathely) i Vesprim. Prijave je pregledalo Povjerenstvo sastavljeno od 12 nezavisnih stručnjaka od kojih je deset imenovala Europska komisija, a dva mađarske nadležne vlasti.
Inicijativa Europske prijestolnice kulture pokrenuta je 1985. godine i razvila se u jedan od najambicioznijih kulturnih projekata u Europi te u jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih aktivnosti Europske unije. Cilj je ove inicijative Europljanima pružiti priliku da nauče više o međusobnim kulturama, da uđu u međukulturni dijalog i da uživaju u zajedničkoj povijesti i zajedničkim vrijednostima, drugim riječima: da osjete pripadnost europskoj zajednici. Proces odabira Europske prijestolnice kulture odvija se u dva kruga: nakon predizbornog kruga objavljuje se lista gradova koji ulaze u završni krug. U konačnom odabiru Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka preporučuje jedan grad za naslov, koji potom službeno potvrđuje dotična država. Glavni kriterij odabira grada jest dobro pripremljen kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom, koja potiče sudjelovanje stanovnika grada, dionika i susjedstva te privlači posjetitelje iz cijele zemlje i Europe. Program mora imati dugotrajan utjecaj i mora pridonositi dugoročnom razvitku grada, a gradovi moraju dokazati podršku lokalnih vlasti i operativne kapacitete za provođenje projekta.
Ove godine naslov Europske prijestolnice kulture nose Leeuwarden (NL) i Valletta (MT), u 2019. naslov će ponijeti Matera (IT) i Plovdiv (BG), u 2020. Rijeka (HR) i Galway (IE), u 2021. Elefsina (EL), Temišvar (RO) i Novi Sad (RS), a u 2022. Kaunas (LT) i Esch-sur-Alzette (LU).
Europska prijestolnica kulture pridonosi inicijativi Europska godina kulturne baštine 2018. slavljenjem velikih europskih dostignuća u umjetnosti, zajedničke tradicije i vrijednosti. Europske prijestolnice kulture i Europska godina kulturne baštine jedinstvene su prilike za očuvanje i promicanje europske kulturne raznolikosti, isticanje zajedničkih vrijednosti i poticanje doprinosa kulture europskim društvima i gospodarstvima.
Na svečanosti, koja će se održati 26. ožujka 2018. godine u Plovdivu u Bugarskoj, u okviru međunarodne konferencije „Kulturna baština: za samoodrživu Europu“, dodijelit će se plakete sljedećim lokacijama:
Leipzigova glazbena baština (DE)
Kompleks sinagoga u ulici Dohány (HU)
Fort Cadine (IT)
Crkva Javorca (SI)
Bivši koncentracioni logor Natzweiler i njegovi satelitski kampovi (FR/DE)
Memorijal Sighet (RO)
Bois du Cazier (BE)
Selo Schengen (LU)
Ugovor iz Maastrichta (NL)
Europska komisija donijela je odluku na temelju prijedloga nezavisnog panela stručnjaka koji je odabrao devet od dvadeset pet prijavljenih lokacija u prvoj fazi postupka dodjele Oznake europske baštine. Ovih devet lokacija uvrstit će se na listu nositelja Oznake europske baštine. Tijekom protekle četiri godine, otkad se provodi ova inicijativa, Oznaku europske baštine nosi trideset i devet lokaliteta sa snažnom europskom dimenzijom.
„Europska unija temelji se na vrijednostima mira, slobode, tolerancije i solidarnosti. Te se vrijednosti ne smiju uzimati zdravo za gotovo; moramo raditi za njih svaki dan. Svi nositelji navedeni na listi Oznake europske baštine označavaju te vrijednosti i podsjećaju nas na sve one koji su se borili za njihovo uspostavljanje i očuvanje. Radujem se proslaviti devet novih lokacije koje će se naći na listi tijekom Europske godine kulturne baštine u 2018.“, izjavio je povjerenik Tibor Navracsics.
Pravilnikom se određuju kriteriji i postupak prema kojima će Ministarstvo kulture Republike Hrvatske sufinancirati projekte pravnih osoba koje one provode u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura, a koji su prethodno pozitivno ocijenjeni i odobreni na razini Europske unije u okviru jednog od natječaja navedenog potprograma.
Savjetovanje je otvoreno do: 28. ožujka 2018. godine.
Poveznica na e-Savjetovanje: https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=7007

Izložba je otvorena u povodu dodjele nagrade Grand Prix EU za kulturnu baštinu/ nagrade Europa Nostra 2017. povjesničaru umjetnosti Ferdinandu Mederu, a predstavljeni su izabrani nagrađeni projekti koji pružaju uvid u cjelokupno djelovanje organizacije Europa Nostra.
Ministrica je istaknula kako će se u godini proglašenoj Europskom godinom kulturne baštine koja će se obilježiti nizom aktivnosti i događanja u fokus staviti promicanje svijesti o važnosti i značenju kulturne baštine u javnosti, a pokretanjem niza novih programa povezanih s Ministarstvom znanosti i obrazovanja omogućiti našim mlađim generacijama da na jedan suvremeni način uče o baštini i na taj način steknu osjećaj i svijest o važnosti kulturne baštine. Ovi europski primjeri dobre prakse na području kulturne baštine dodatni su poticaj da shvatimo kako nam kulturna baština otvara nove mogućnosti razvoja stavljanjem baštine u funkciju gospodarstva, turizma i obrazovanja, a time i obavezu za stvaranjem temelja za očuvanje onog što nam je ostavljeno u nasljeđe, rekla je ministrica. Uz ministricu je na panelu izlagala i predsjednica žirija za programe edukacije i promicanje baštine nagrade Europske unije za kulturnu baštinu / nagrade Europa Nostra Goranka Horjan, a nakon obraćanja glavne tajice organizacije Europa Nostra Sneške Quaedvlieg-Mihailović uslijedilo je obraćanje dobitnika nagrade Grand Prix Europske unije za kulturnu baštinu / nagrade Europa Nostra 2017. Ferdinanda Medera. |
O prezentaciji pod nazivom Europa Nostra Learning Kits for Civil Society Organisations active in the field of Heritage govorila je glavna tajnica organizacije Europa Nostra Serbia Višnja Kisić, zatim voditelj UNESCO-ove katedre za kulturnu politiku i menadžment s Umjetničkog sveučilišta u Beogradu Goran Tomka, nakon čega je uslijedio i osvrt profesora Tomislava Šole, direktora manifestacije The Best in Heritage i člana odbora organizacije Europa Nostra.
U promicanju vrijednosti kulturne baštine Europe, održivog kulturnog turizma te korištenja istraživačkih, inovacijskih, znanstvenih i tehnoloških mogućnosti za bolje očuvanje i prezentiranje baštine, važno mjesto zauzima i nagrada Europske unije za kulturnu baštinu – Europa Nostra.
Nagradom Europa Nostra nagrađuju se najbolje prakse u očuvanju, upravljanju, istraživanju, edukaciji i komunikaciji u području kulturne baštine u kategorijama zaštite baštine, istraživanja, kategoriji predanog rada te kategoriji obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti. Izložba ostaje otvorena do 3. ožujka 2018. godine.

www.eu.godina.kulturne-bastine.min-kulture.hr
Cilj savjetovanja:
Europska komisija će 2018. izraditi sveobuhvatne prijedloge za sljedeću generaciju financijskih programa u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020., odnosno dugoročnog proračuna EU-a. Prijedlozi Komisije bit će osmišljeni tako da se EU-u omogući da ostvari najvažnije ciljeve u područjima u kojima može postići više od država članica koje djeluju samostalno. Za to je potrebno pažljivo procijeniti što je dobro funkcioniralo u prošlosti i što bi se ubuduće moglo poboljšati. Ovo je savjetovanje sastavni dio postupka i njegov je cilj prikupiti stajališta svih zainteresiranih strana o tome kako što bolje iskoristiti svaki euro iz proračuna EU-a.
Već su provedena savjetovanja u kontekstu evaluacija postojećih financijskih programa EU-a u nekoliko područja politike, među ostalim o dosadašnjoj uspješnosti i budućim izazovima. Mišljenja koja su u tim savjetovanjima iznijeli dionici uzet će se u obzir u sadašnjem postupku pripreme budućeg višegodišnjeg financijskog okvira.
Usporedno s ovim savjetovanjem provode se i druga, kojima je obuhvaćen cijeli spektar budućeg financiranja sredstvima EU-a u sljedećim područjima: kohezija, ulaganje, sigurnost, migracije i azil te strateška infrastruktura.
Rok: 08.03.2018.
Opširnije + Prikaz upitnika
Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) objavila je indikativni raspored Poziva za potporu književnim prijevodima koji se provodi u programu Kreativna Europa potprogram Kultura, čija se objava očekuje u drugom tjednu ožujka, a rok za predaju prijava očekuje se u drugom tjednu svibnja 2018. godine. Rezultati ovog Poziva očekuju se koncem ljeta odnosno početkom rujna 2018. godine.
INDIKATIVNI RASPORED
OBJAVA POZIVA | drugi tjedan ožujka 2018. |
ROK ZA PREDAJU PRIJAVA | drugi tjedan svibnja 2018. |
REZULTATI | kraj kolovoza / početak rujna 2018. |
KATEGORIJE
Ovisno o trajanju, potrebama i ciljevima projekata, prijavitelji će morati odabrati između dvije kategorije podrške:
• Kategorija 1 - dvogodišnji projekti
Ova kategorija podrške sastoji se od prevođenja i promocije paketa od 3 do 10 prihvatljivih književnih djela iz i na prihvatljive jezike u periodu od 2 godine.
Posebna financijska potpora za projekt
• Kategorija 2 – trogodišnji projekti uz potpisivanje partnerskog sporazuma (Framework partnership agreements – FPA)
Ova kategorija podrške, s maksimalnim trajanjem od 3 godine, sastoji se od prevođenja i promocije paketa od 3 do 10 prihvatljivih književnih djela „iz“ i „na“ prihvatljive jezike godišnje. Drugim riječima, nositelji FPA-a morat će prevoditi, objavljivati i promovirati 9 do 30 knjiga tijekom trogodišnjeg trajanja okvirnog partnerskog sporazuma.
Godišnja potpora dodijeljena u okviru FPA za potporu projektima književnih prijevoda ne smije prelaziti € 100.000,00 godišnje (ili 300 000 tijekom trogodišnjeg trajanja FPA), a koji ne predstavlja više od 50% prihvatljivih troškova.
Ukupni proračun za sufinanciranje projekata književnih prijevoda u okviru kategorije 1 i kategorije 2, procjenjuje se na € 3,6 milijuna.
KRITERIJI DODJELE POTPORE
Prihvatljivi prijavitelji u obje kategorije ocjenjivat će se temeljem sljedećih kriterija:
1. Relevantnost (40 bodova): Ovaj kriterij procjenjuje na koji će način projekt doprinijeti transnacionalnoj cirkulaciji i raznolikosti djela europske književnosti te poboljšati joj pristup.
2. Kvaliteta sadržaja i aktivnosti (25 bodova): Ovaj kriterij procjenjuje na koji se način projekt provodi (kvaliteta prevođenih radova, iskustvo osoba zaduženih za projekt i radne odredbe).
3. Promocija i komunikacija unutar Europe i izvan nje (20 bodova): Ukoliko paket za prijavu sadrži knjige koje su osvojile Nagradu Europske unije za književnost - EUPL[1], posebna će se pozornost posvetiti njihovoj dobroj promidžbi.
4. Dobitnici nagrade Europske unije za književnost – EUPL (15 bodova): Dodatne bodove automatski ostvaruju prijave koje uključuju knjige koje su osvojile EUPL (5 bodova po knjizi, a za najviše 3 knjige u iznosu od najviše 15 automatskih bodova).
Više informacija na ovom linku.
Uoči Europskog kulturnog foruma, koji se 7. i 8 . prosinca 2017. godine održao u Milanu, a na kojem je obilježen i svečani početak Europske godine kulturne baštine 2018, panel nezavisnih stručnjaka objavio je devet lokacija za Oznaku europske baštine (EHL) koja slave i simboliziraju europske ideale, vrijednosti, povijest i integraciju.
Oznaka europske baštine dodjeljuje se svake dvije godine, a postupak se odvija u dvije faze – lokaliteti se najprije biraju na nacionalnoj razini, nakon čega slijedi završni izbor koji provodi europski panel nezavisnih stručnjaka pod nadležnošću Europske komisije. Panel ocjenjuje predložene lokalitete na temelju kriterija koji se tiču europske važnosti lokaliteta i aktivnosti usmjerenih isticanju europske dimenzije.
U prvoj fazi postupka dodjele Oznake europske baštine, Europska komisija zaprimila je dvadeset pet prijava iz devetnaest zemalja članica EU, od kojih su dvije pristigle iz Hrvatske: Revitalized fortresses of Šibenik i Two fortresses – one hero zajednički projekt Hrvatske i Mađarske.
Nezavisni panel stručnjaka odabrao je devet od prijavljenih dvadeset pet u drugoj fazi postupka dodjele Oznake europske baštine: Leipzigova glazbena baština (DE); Kompleks sinagoga u ulici Dohány (HU); Fort Cadine (IT); Crkva Javorca (SI); bivši koncentracioni logor Natzweiler i njegovi satelitski kampovi (FR/DE); Memorijal Sighet (RO); Bois du Cazier (BE); selo Schengena (LU) i Ugovor iz Maastrichta (NL) koji će se uvrstiti na popis lokaliteta s Oznakom europske baštine. Tijekom protekle četiri godine od kad Europska komisija provodi ovu inicijativu, Oznaku europske baštine nosi dvadeset i devet lokaliteta sa snažnom europskom dimenzijom. U veljači 2018. godine Europska komisija formalno će objaviti listu od trideset i osam nositelja Oznake europske baštine kojim će na svečanoj ceremoniji u ožujku u Bugarskoj biti dodijeljene plakete.
"Europska unija temelji se na vrijednostima mira, slobode, tolerancije i solidarnosti. Te se vrijednosti ne smiju uzimati zdravo za gotovo; moramo raditi za njih svaki dan. Sve stranice na listi Europske baštine označavaju te vrijednosti i podsjećaju nas na sve one koji su se borili za njihovo uspostavljanje i očuvanje. Radujem se proslaviti devet mjesta koja će biti dodana na popis tijekom Europske godine kulturne baštine u 2018. ", izjavio je povjerenik Tibor Navracsics.
Izvješće panela nezavisnih stručnjaka koja je zadužena za procjenu prijava na temelju utvrđenih kriterija dostupno je u cijelosti.
Europska komisija je 9. prosinca 2017. godine raspisala Poziv za inovativne mikro poslovanje europskih kulturnih dobara u privatnom vlasništvu, a s ciljem jačanja kapaciteta privatnih vlasnika kulturnih dobara i obogaćivanja njihovog poslovanja novim poslovnim modelima.
Pripremna će radnja mapirati postojeće poslovne modele koji se koriste u objektima kulturne baštine koji su u privatnom vlasništvu u EU, usporediti ih, identificirati i razmjenjivati najbolje prakse i potencijalne inovacije.
Kvantificirat će se i kvalificirat ekonomska vrijednost zaštićenih kulturnih dobara u privatnom vlasništvu u EU i utvrditi njihov potencijal za doprinos raznim europskim politikama, a koje uključuju inovativnost, socijalnu inkluziju, obrazovanje, rad s mladima i interkulturni dijalog. Dodana vrijednost proizlazi iz sinergije aktualnih događanja u EU koji su posvećene kulturnoj baštini (Dani europskih baštine, Nagrada EU za kulturnu baštinu, Oznaka europske baštine). Konačno, ovaj Poziv doprinijeti će ciljevima Europske godine kulturne baštine širenjem i podizanjem svijesti o vrijednosti europske baštine.
Rok za podnošenje prijava je 31. siječnja 2018. godine, a sve informacije vezane uz ovaj Poziv nalaze se na eTendering platformi.
Projektu/platformi EuroStrings - European Guitar Festival Collaborative koji okuplja 14 europskih Festivala klasične gitare, a čiji je vodeći partner glazbena škola Bonar iz Zagreba odobreno je četverogodišnje sufinanciranje na EU natječaju Kreativne Europe, podprogram Kultura-Platforme. Ovo je jedna od sveukupno 15 Platformi kojima je odobreno sufinanciranje na ovogodišnjem natječaju te je po prvi puta na ovom EU natečaju odobreno sufinanciranje Platformi kojoj je hrvatska organizacija vodeći partner. Iznos sufinanciranja za prvu godinu EuroStrings Platforme iznosi 499.695,63 EUR.
Glazbena škola Bonar koja organizira Zagreb Guitar Festival okupila je u Platformi 13 Festivala klasične gitare: Sarajevo International Guitar Festival (BiH), Tampere Guitar Festival (FIN), London Guitar Festival (UK), International Guitar Festival Nuertingen (GER), Szeged Guitar Festival (HUN), Internationales Gitarrenfestival Rust (AUT), Nikšić Guitar Festival (MNE), International Guitar Festival Mottola (ITA), Twents GitaarFestival (NL), Sofia GuitArt Festival (BGR), International Festival Of Guitar José Tomás Villa De Petrer (ESP), Festival Guitarra Guimaraes (POR), Tallinn Guitar Festival (EST). Platforma će s godinama širiti broj njenih članova.
Glavni cilj EuroStrings platforme je promocija mladih klasičnih gitarista, pobjednika internacionalnih natjecanja koja organiziraju uključeni festivali. Pa će tako svake godine pobjednici prošlogodišnjih izdanja ovih festivala imati priliku sudjelovati u programu Young Stars koji uključuje koncerte na raznim festivalima kao I sudjelovanje na velikom godišnjem EuroStrings natjecanju na kojem će se birati najbolji od Young Stars-a. Pobjedniku je osim novčane nagrade osigurana i turneja po Kini te SAD-u. Prvo EuroStrings natjecanje održat će se za vrijeme Zagreb Guitar Festivala 3.–7.04.2018.
EuroStrings platforma dodijeljivat će i godišnje stipendije mladim nadarenim klasičnim gitaristima slabijeg imovinskog stanja koji nisu u mogućnosti prisustvovati internacionalnim natjecanjima i masterclassovima na Platforminim festivalima. Natječaj za stipendije za 2018.g. bit će objavljen u siječnju na www.eurostrings.eu
Platforma je krenula sa radom 5.11.2017. a prvi Festival u nizu je u Portugalu Festival Guitarra Guimaraes koji se održava od 26.-30.12.2017.
Brojim bankama i drugim financijskim institucija širom Europe, ovo povećanje će omogućiti da povećaju financiranje projekata u kulturnom i kreativnom sektoru. Ovaj inovativni financijski instrument pokrenut u srpnju 2016., do sada potpisani su sporazumi s financijskim posrednicima u Španjolskoj, Francuskoj i Rumunjskoj, a očekuje se da će ponuditi preko € 230 milijuna u zajmovima za kulturne i kreativne tvrtke. Nakon ovog povećanja, potpisat će se četiri dodatna sporazuma s financijskim posrednicima iz Češke Republike, Italije i Belgije.
Pozadina
Jamstveni program kulturnog i kreativnog sektora financijski je instrument EU-a, koji je uveden unutar programa Kreativna Europa za potporu kulturnom i kreativnom sektoru. Jamstvenim programom upravlja Europski investicijski fond (EIF) u ime Europske komisije, a namijenjen je mikro, malim i srednjim tvrtkama (SMEs) u kulturnom i kreativnom sektoru, koje se često susreću s poteškoćama u dobivanju zajmova. Jamstvo potiče financijske posrednike da osiguraju financiranje u manje poznatom sektoru i omogućava jačanje kapaciteta kroz prilagođenu edukaciju. Program jačanja kapaciteta pomaže financijskom sektoru da bolje razumiju potrebe kreativnog sektora i potiče financijske posrednike da postanu aktivniji zajmodavci kreativnim malim i srednjim poduzećima u budućnosti.
VIŠE: EUR 60 million top-up for the Cultural and Creative Sector Guarantee Facility
Europska nagrada za književnost – European Union Prize for Literature (EUPL) - slavi 10. obljetnicu 2018. godine. Kako bi se obilježila ova prigoda, 108 autora dobitnika EUPL-a iz 37 europskih zemalja, ima mogućnost sudjelovati na posebnom natječaju pod nazivom „Europska priča: Dobitnici EUPL-a ispisuju Europu“.
„Europska priča" na vlastitom jeziku može biti gotovo sve: sve kreativne priče, raznolike, multikulturne i šarene kao i sama Europa.
Da bi sudjelovali u natječaju, dobitnici EUPL-a trebaju do 23. veljače 2018. godine dostaviti izvornoi rad ili kratku priču od 2 do 4 stranice.
Budući da je 2018. godina obilježena kao Europska godina kulturne baštine, radovi u kojima europska baština ima značajnu ulogu ući će u izbor za posebnu nagradu žirija.
Sve će radove ocijeniti profesionalni žiri. Radovi će biti prevedeni na engleski jezik, a obje verzije, i original i prijevod, objavit će se u posebnoj publikaciji. Svi će se doprinosi dijeliti online, a u proces glasovanja bit će uključena i javnost. Ceremonija dodjele nagrada održat će se na jesen 2018. godine, u Beču u okviru austrijskog predsjedanja Europskom unijom.
Proslava 10. obljetnice EUPL-a 2018. godine omogućit će svim autorima dobitnicima Nagrade daljnje promoviranje svojih iznimnih djela širokoj europskoj publici.
Više informacija na stranici EUPL web.
Kao što je navedeno u Godišnjem planu rada za 2018. godinu, Poziv je upućen kreativnim hubovima (hub – prostor koji se iznajmljuje u svrhu umrežavanja ili koristi za organizacijski i poslovni razvoj kulturnog i kreativnog sektora) koji su se u posljednje vrijeme vrlo brzo razvili u brojnim europskim gradovima.
Osim kreativnim hubovima, Poziv je upućen i kulturnim i kreativnim prostorima, kao i svim drugim zainteresiranim dionicima posebno na lokalnoj razini, a koji uključuju, općinske, gradske i regionalne vlasti.
Ovim se Pozivom želi ojačati postojeća mreža hubova i pojedinačnih kulturnih i kreativnih dionika, olakšavajući im međusobnu interakciju, dvosmjernu praktičnu primjenu politika s konkretnim rezultatima, studijama i primjerima dobre prakse.
Projektni prijedlozi trebaju pokazati na koji će se način ispuniti sljedeći ciljevi:
1. suradnja kulturnih i kreativnih prostora s lokalnim vlastima,
2. utjecaj na bolju valorizaciju prostora za društvenu i urbanu regeneraciju putem kulture,
3. razmjena dobrih praksa socijalne inkluzije i odnosa između kulturnog i kreativnog sektora i njihovog susjedstva,
4. istraživanje i razmjena dobrih praksa u kulturnim i kreativnim prostorima iz perspektive zajedničkog gospodarstva i inovativnih modela pružanja javnih usluga.
Projektni prijedlog treba sadržavati informacije o tome na koji će način rezultati biti dopunjeni i razvijani putem provedenih aktivnosti u projektima financiranima u okviru programa Kreativna Europa, poput projekata u međusektorskom potprogramu (ENCH i Culture for Cities and Regions), projekata Trans-Europe Halles i Creative Lenses ili Europske mreže kulturnih centara (ENCC), kao i uspješnih iskustava postignutih unutar projekata europskih prijestolnica kulture.
Planirano je trajanje projekta 28 mjeseci, a planirani datum njegova početka mora biti najkasnije do 31. listopada 2018. godine.
Rok za podnošenje prijava jest 5. veljače 2018.
Više informacija o pozivu pronađite ovdje.
„U 2022. godini Europska prijestolnica kulture vratit će se u Veliko Vojvodstvo Luksemburg. Nakon Grada Luksemburga 1995. i 2007. godine, ovog puta naslov će ponijeti Grad Esch, koji će surađivati s južnom regijom zemlje kao i sa skupinom općina u Francuskoj. "Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti da Esch i okolna regija namjeravaju koristiti naslov Europske prijestolnice kulture kako bi ubrzali svoju transformaciju iz post-industrijskog društva u društvo znanja koje promovira europske vrijednosti poput uzajamnog razumijevanja i poštivanja“, izjavio je Tibor Navracsics, europski povjerenik za obrazovanje, kulturnu, mlade i sport, te nadodao: „Sveučilište u Luksemburgu smješteno u Esch-Belvalu i sa svojim studentima bit će važan partner u projektu. Radujem se što će Esch pružiti posjetiteljima iz Europe i svijeta priliku da otkriju grad i njegovu kulturnu baštinu, ali i pokazati raznolikost kultura na našem kontinentu.“
U 2022. godini naslov Europske prijestolnice kulture nosit će dva europska grada: jedan iz Luksemburga i jedan iz Litve.
Proces odabira Europske prijestolnice kulture odvija se u dva kruga: predizborni krug nakon kojeg se objavljuje lista gradova koji ulaze u drugi krug izbora. U konačnom odabiru, Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka preporuči jedan grad za naslov kojeg službeno potvrđuje dotična država.
Glavni kriterij odabira grada jest dobro pripremljen kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom, koja potiče sudjelovanje stanovnika grada, dionika i susjedstva te privlači posjetitelje iz cijele zemlje i Europe. Program mora imati dugotrajan utjecaj i mora pridonosit dugoročnom razvitku grada, a gradovi moraju pokazati da imaju podršku lokalnih vlasti i operativne kapacitete za provođenje projekta.
Luksemburško Ministarstvo kulture raspisalo je natječaj u srpnju 2015. godine za gradove da apliciraju za naslov Europske prijestolnice kulture 2022. Predizborni sastanak održao se u lipnju 2016. godine na kojem je grad Esch ušao u drugi krug izbora. Do rujna 2017. godine Esch dovršavao je svoju aplikaciju, a potom je sazvan završni sastanak u Luksemburgu 10. studenog o.g. Aplikaciju je pregledao panel sastavljen od 11 nezavisnih stručnjaka od kojih je deset imenovano od strane Europske unije, a jedan od strane luksemburškog Ministarstva kulture.
Nakon Aarhusa (Danska) i Pafosa (Cipar) koji su ove godine nosili naslov Europske prijestolnice kulture, slijede Leeuwarden (Nizozemska) i Valletta (Malta) u 2018., Matera (Italija) i Plovdiv (Bugarska) u 2019., Rijeka i Galway u 2020. godini.
Kaunas EPK 2022 (Litva) čeka službeno imenovanje od strane litavskih vlasti.
Više informacija o izboru Esch za Europsku prijestolnicu kulture 2022 pronađite na linku:
https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20171110-esch-european-capital-culture-2022-luxembourg_en
Rok za podnošenje prijava bio je 25. srpnja 2017. godine, a ukupno je pristiglo 227 prijedloga. Bespovratne potpore dodijeljene su za 33 projekata u ukupnom iznosu od 2.017.1662,89 €.
Hrvatski nakladnici i izdavači prijavili su 11 projektnih prijedloga, od kojih su 3 pozitivno ocijenjena. Bespovratna sredstva za književne prijevode dobili su nakladnička kuća Sandorf (42.948,88 €), Naklada Ljevak (59.658,12 €) i HENA COM d.o.o (54.268,87 €).
Koristimo ovu priliku kako bismo čestitali našim uspješnim prijaviteljima i podsjećamo da Ministarstvo kulture nastavlja s praksom podrške i sufinanciranja hrvatskih projektnih partnera u programu Kreativna Europa prema Pravilniku o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura.
> USKORO >> Rezultati natječaja za književne prijevode
Radionice su održane u prostorijama Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata na adresi Dioklecijanova 7, Split:
• 21. ožujka 2017. – „#1 Kvantitetom do kvalitete“ – BREAK OUT OF YOUR BOX!
Ovo je interaktivna radionica koja je kroz različite metode otvarala sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata kroz pet prioriteta programa Kreativna Europa.
U ovoj fazi naglasak je na procesu, brainstormingu i slaganju koncepta projekta za Kreativnu Europu.
Trajanje: 3,5 sata
• 2. lipnja 2017. - Projekt za Kreativnu Europu: predavanje s gostom
Radi se o predavanju koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Gostujući predavači su partneri u jednom od projekata, te sa sudionicima dijele svoje iskustvo razrade, prijave i provedbe projekta. Gošće predavačice su bile IRENA SERTIĆ, Omnimedia d.o.o. koja je predstavila projekt PAIC – Participativna umjetnost za izolirane zajednice te KARMEN KRASIĆ KOŽUL, LAB852 s projektom European Music Incubator (EMI).
Trajanje: 2,5 sata
• 16. listopad 2017. - Prijava na Kreativnu Europu
Naglasak ove radionice je na tehničke detalje izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratnih dokumenata
Trajanje: 2 sata + individualne konzultacije


Morana Bigač, nacionalni koordinator Oznake europske baštine iz Deska Kreativne Europe, predstavila je Oznaku europske baštine i pojasnila ciljeve inicijative, kriterije dodjele i beneficije nositelja, a voditelj Muzeja krapinskog neandertalca i nalazište „Hušnjakovo“, Jurica Sabol, ispričao je o iskustvima muzeja s prijavom te što znači biti nositelj Oznake europske baštine.

Oznaka europske baštine je nagrada koja se dodjeljuje lokacijama sa snažnom simboličkom europskom vrijednosti, koje ističu zajedničku povijest Europe, izgradnju Europske unije, europskih vrijednosti i ljudskih prava na kojima se temelji postupak europskih integracija. Nositelji Oznake europske baštine oživljavaju europsku priču i povijesti koju donose, a u središtu je promocija europske dimenzije lokacije i dostupnost najširoj publici - što uključuje organiziranje širokog spektra obrazovnih aktivnosti, posebno za mlade. Ovo priznanje, svake dvije godine, dodjeljuje Europska komisija kroz program Kreativna Europa, a od 2013. godine do danas dvadeset i devet lokacija nosi Oznaku.
Od 2015. godine, Republika Hrvatska sudjeluje u ovoj inicijativi i već se može pohvaliti svojim prvim nositeljem! Muzej krapinskih neandertalaca i nalazište „Hušnjakovo“ prvi je hrvatski dobitnik Oznake europske baštine 2016. godine. Oznaka za Muzej znači uspješniju promociju prapovijesne prirodne baštine široj europskoj publici. Kroz povezivanje s drugim europskim lokalitetima kojima je Oznaka dodijeljena Muzeju se otvaraju nove mogućnosti suradnji, razmjene izložbi, zajedničke promocije i kreiranja novih projekata.
• Oznaka europske baštine MB (.pdf, 2.000 KB)
• Muzej Krapinskih neandertalaca i nalazište „Hušnjakovo“ (.pdf, 2.260 KB)
Poziv za projekte suradnje u programu Kreativna Europa potprogram Kultura, Europska komisija objavila je 18. rujna 2017. godine. Novi poziv sadrži i nove smjernice s boljim objašnjenjima prioriteta i ciljanih projekata, te nekim novostima.
Smjernice Poziva
Poziv za projekte suradnje 2018. godine sadrži tri kategorije natječaja:
1. COOP 1 – mali projekti suradnje
2. COOP 2 – veliki projekti suradnje
3. COOP 3 – projekti suradnje vezani za Europsku godinu kulturne baštine
Za prvu i drugu kategoriju projekata suradnji određen je budžet od 40 mil €, od čega je za male projekte suradnje odvojeno 15,2 mil € (38% cijelog budžeta). Za treću kategoriju projekata suradnje vezanih uz inicijativu Europske godine kulturne baštine 2018 određen je budžet od 5 mil €.
Kroz ovaj natječaj podržat će se projekti koji se bave transnacionalnom mobilnosti, razvojem publike i jačanjem kapaciteta u području digitalizacije, razvoja novih poslovnih modela i obrazovanjem i osposobljavanjem. Podržani projekti uključivat će strategije samoodrživosti i detaljan opis na koji način će implementirati jedan ili više prioriteta programa.
COOP 1 – MALI PROJEKTI SURADNJE
OBJAVA POZIVA | ROK ZA PREDAJU PRIJAVE | PERIOD EVALUACIJE | OBJAVA REZULTATA |
POTPISIVANJE UGOVORA S EACEA-om |
POČETAK PROJEKTNIH AKTIVNOSTI |
18. rujna 2017. |
18. 01. 2018. 12:00 CET/CEST Brussels |
6 mjeseci | lipanj 2018. | srpanj – rujan 2018. |
svibanj– prosinac 2018. |
COOP 2 – VELIKI PROJEKTI SURADNJE
OBJAVA POZIVA |
ROK ZA PREDAJU PRIJAVE |
PERIOD EVALUACIJE | OBJAVA REZULTATA | POTPISIVANJE UGOVORA S EACEA-om | POČETAK PROJEKTNIH AKTIVNOSTI |
18. rujna 2017. |
18. 01. 2018. 12:00 CET/CEST Brussels |
6 mjeseci | lipanj 2018. | srpanj – rujan 2018. |
svibanj– prosinac 2018. |
COOP 3 – PROJEKTI SURADNJE ZA EUROPSKU GODINU KULTURNE BAŠTINE
OBJAVA POZIVA |
ROK ZA PREDAJU PRIJAVE |
PERIOD EVALUACIJE | OBJAVA REZULTATA | POTPISIVANJE UGOVORA S EACEA-om | POČETAK PROJEKTNIH AKTIVNOSTI |
18. rujna 2017. |
22. 11. 2017. 12:00 CET/CEST Brussels |
6 mjeseci | travanj 2018. | svibanj–srpanj 2018. |
siječanj– rujan 2018. |
COOP 1 – MALI PROJEKTI SURADNJE
U kategoriju malih projekta suradnje ulaze projekti koji imaju jednog vodećeg partnera i najmanje 2 partnera iz drugih država članica programa, s maksimalnim EU grantom od 200.000,00 € - 60% projektnog budžeta.
Trajanje projekta maksimalno 48 mjeseci.
COOP 2 – VELIKI PROJEKTI SURADNJE
U kategoriju velikih projekata suradnje ulaze projekti koji imaju jednog vodećeg partnera i minimalno 5 partnera iz drugih zemalja članica programa, s maksimalnim EU grantom od 2 mil € - 50% projektnog budžeta.
Trajanje projekta maksimalno 48 mjeseci.
COOP 3 – PROJEKTI SURADNJE ZA EUROPSKU GODINU KULTURNE BAŠTINE
U kategoriju projekta suradnje ulaze projekti koji odgovaraju ciljevima inicijative Europske godine kulturne baštine 2018., a koji imaju jednog vodećeg partnera i najmanje 2 partnera iz drugih država članica programa, s maksimalnim EU grantom od 200.000,00 € - 60% projektnog budžeta.
Trajanje projekta maksimalno 24 mjeseca.
Prihvatljivi prijavitelji
Svi prijavitelji moraju biti aktivni u kulturnom i kreativnom sektoru, a dokaz njihove aktivnosti može biti zatražen (dokaz poput statuta, članaka o sudjelovanju ili izvještaja). Podnositelj prijave u ime svih partnera je vodeći partner, slijedom toga, prijava mora sadržavati mandate letters svih partnera kojima potvrđuju svoje sudjelovanje u projektu. Uz prijavu, samo vodeći partner mora priložiti dokaz da je pravna osoba koja postoji najmanje dvije godine u trenutku prijave.
Jedan projekt ne može se prijaviti u više od jedne kategorije iz razloga što je treća kategorija posvećena isključivo projektima povezanim s ciljevima inicijative Europske godine kulturne baštine, dok prva i druga kategorija ne isključuju područje kulturne baštine.
Vodeći partner može se prijaviti samo jednom godišnje u jednoj od tri kategorije. Prijavitelj koji se prijavljuje kao vodeći partner u jednoj od tri kategorije može biti partner u nekoliko drugih projekata u jednoj od tri natječajne kategorije.
Prihvatljive aktivnosti
Za projekte suradnje u prvoj i drugoj kategoriji natječaja prihvatljive su aktivnosti koje se odnose na ciljeve i prioritete potprograma Kultura.
Aktivnosti vezane uz audio-vizualne djelatnosti nisu prihvatljive u ovom natječaju osim ako su sporedne i ne odnose se na audio-vizualni nego na kulturni i kreativni sektor.
Kriteriji za dodjelu sredstava
Kriteriji i maksimalan broj bodova isti su za sve 3 kategorije natječaja, no prag će u svakoj biti drugačiji.
RELEVANTNOST |
30 bodova |
KVALITETA SADRŽAJA I AKTIVNOSTI |
30 bodova |
KOMUNIKACIJA I DISEMINACIJA |
20 bodova |
KVALITETA PARTNERSTVA |
20 bodova |
Relevantnost
Ovaj kriterij ocjenjuje relevantnost projekta prema jednom ili nekoliko prioriteta potprograma Kultura i prema ciljevima inicijative Europske godine kulturne baštine. Projekt mora predstavljati model održivog prekograničnog djelovanja i pokazati dodanu europsku vrijednost.
Kvaliteta sadržaja i aktivnosti
Kroz ovaj kriterij procjenjuje se kako će se projekt provoditi u praksi. Posebna će se pozornost posvetiti strukturi projekta, kvaliteti projektnih aktivnosti, rezultatima i ciljevima. Važno je napomenuti da bi odabrani projekti trebali biti spremni odmah započeti s aktivnostima nakon dodjele sredstava i isporučiti rezultate u razdoblju od 2018. - 2020. godine, a s ciljem stvaranja trajnog utjecaja nakon trajanja projekta.
Komunikacija i diseminacija
Ovaj kriterij procjenjuje pristup projekta u promoviranju svojih aktivnosti i rezultata te razmjeni znanja i iskustava. Cilj je maksimizirati učinak rezultata projekta na način da budu što dostupniji lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Za 3. kategoriju natječaja aktivnosti koje se financiraju trebale bi jasno spomenuti Europsku godinu kulturne baštine 2018. godine i biti dio komunikacijske strategije inicijative EYCH i njenog nasljeđa.
Kvaliteta partnerstva
Kriterij procjene kvalitete partnerstva odnosi se na procjenu opsega na koji način će vodeći partner i koordinacija projekta osigurati učinkovitu provedbu aktivnosti i pridonijeti njihovoj održivosti.
COOP 3 – projekti suradnje vezani za Europsku godinu kulturne baštine
Projekti koji će biti podržani u kategoriji Europske godine kulturne baštine moraju odgovarati općim ciljevima europske inicijative EYCH:
- potiču dijeljenje i uvažavanje europske kulturne baštine kao zajedničkog resursa;
- podižu svijesti o zajedničkoj povijesti i vrijednosti;
- jačaju osjećaj pripadnosti zajedničkom europskom prostoru.
Konkretno, treća kategorija projekata suradnje treba bit usmjerena na:
1) jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru
2) promocija kulturne baštine kao inspiracije za stvaranje suvremene umjetnosti i inovacija te jačanje interakcije između kulturne baštine i kulturnog i kreativnog sektora.
1) S obzirom na „jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru" razmatrat će se projekti koji će naglašavati kulturnu baštinu koja je stoljećima krivotvorena kroz interakciju različitih kulturnih izričaja različitih civilizacija koje su nastanile kontinent ili zahvaljujući trgovini i putovanjima. Projekti trebaju naglašavati europsku kulturnu baštinu kao izvor zajedničkih europskih vrijednosti, sjećanja, razumijevanja, identiteta i dijaloga koji su ostvareni putem zajedničkih arhitektonskih, filozofskih i umjetničkih pokreta kroz razmjene i zajedničke pristupe u europskom okuženju.
Prihvatljivi projekti nastojat će učiniti da ljudi osjećaju pripadnost, da sudjeluju ili da razmišljaju o kulturnoj baštini kao o načinu na koji osjećaju ili izražavaju svoju pripadnost Europi te da bolje razumiju bogatstvo i jedinstvenosti svoje kulturne raznolikosti. Projekti će naglašavati važnost prijenosa kulturne baštine kao resursa iz prošlosti za buduće generacije.
Također, prihvatljivi su i projekti koji potiču dublje razumijevanje vrijednosti ugrađenih u europsku kulturnu baštinu, prepoznavanje i nadograđivanje kroz kulturnu baštinu u svim njezinim oblicima, od zajedničkih europskih vrijednosti, zajedničkih povijesnih iskustava do umjetničkih i kulturnih naslijeđa.
Ciljana publika u projektima mora biti široka i raznolika, a posebna će se pozornost staviti na uloženi napor kako bi se dosegnula i teže dostupna publika (iz ekonomskih, socijalnih, fizičkih ili geografskih razloga). Poželjno je da projekti imaju inkluzivni i participativnim pristup, stavljajući publiku i korisnike u središte projektnih aktivnosti.
Projekti ne bi smjeli biti isključivo usredotočeni na komunikaciju i aktivnosti podizanja svijesti, već bi trebali biti kreirani kao trajna ostavština inicijative EYCH, gdje zajednice nastavljaju biti uključene i angažirane.
2) Što se tiče "promicanja kulturne baštine kao izvora inspiracije za suvremena stvaranja i inovacije i jačanje interakcije sektora kulturne baštine i drugih kulturnih i kreativnih sektora" razmatrat će se projekti u kojima će kulturna baština predstavljati izvor kreativnosti, podupirati kulturni i kreativni sektor, uključivati malo i srednje poduzetništvo te biti inspiracija za stvaranje novih kulturnih dobara i suvremene umjetničke prakse. Kulturni i kreativni sektor ima potencijal da stimulira stvaranje novih ideja, rješenja za probleme i inovativne usluge za dobrobit sektora kulturne baštine, primjerice iskorištavanjem digitalnih tehnologija radi boljeg očuvanja, prezentiranja i tumačenja materijalnih i nematerijalnih elemenata baštine. Prihvatljivi projekti nastojat će:
- promicati i razvijati razmjenu dobrih praksi u međusektorskoj suradnji u okviru kreativnog eksperimentiranja i dijaloga između kulturne baštine i drugih kulturnih i kreativnih sektora;
- poticati i razvijati inovativnu primjenu kulturne baštine, uključujući suvremeno stvaralaštvo, intervencije u povijesnom okruženju i korištenje sadržaja digitalne kulturne baštine kreativnih sektora;
- promicati i osnažiti uporabu kulture i kreativnosti kako bi se očuvala, prezentirala i tumačila kulturna baština te kapitalizirala mogućnost potencijalnih kreativnih industrija da se poboljša ponuda kulturnih usluga kroz nove i veće dodane vrijednosti.
Za treću kategoriju natječaja NISU prihvatljivi kao vodeći partneri:
- visoka učilišta i ustanove koje su orijentirane na istraživanja poput zaklada, udruga ili organizacija
- istraživačke institucije ili centri koji su orijentirani na istraživanja
- turističke organizacije ili udruge.
Za projekte suradnje koji su vezani za Europsku godinu kulturne baštine prihvatljive su aktivnosti koje odgovaraju općim i konkretnim ciljevima same inicijative. Aktivnosti koje u ovoj kategoriji NISU prihvatljive:
- aktivnosti koje se odnose na istraživanja ili turizam;
- ankete (s obzirom na to da ih već provodi Euro barometar kao dio aktivnosti koje su vezane uz inicijativu EYCH);
- konferencije, izložbe, radionice i sl. kao ključne aktivnosti projekta (prihvatljive su kao sporedne aktivnosti posebno ako su vezane za komunikaciju i širenje strategije projekta).
Ovaj poziv, ni u jednom slučaju, ne sufinancira fizičke intervencije na spomenicima, nalazištima i krajolicima.
Posebno će se poticati projekti koji tijekom prve godine provedbe budu imali vrlo vidljive aktivnosti koje će označiti Europsku godinu kulturne baštine 2018. Pri evaluaciji projekata u ovoj kategoriji, Komisija će predlagati projekte koji se ne fokusiraju samo na aktivnosti podizanja svijesti ili komunikacije nego one koji će imati trajan učinak i plan održivosti i nakon završetka projekta.
• projekti suradnje vezani uz Europsku godinu kulturne baštine 2018 (sufinanciranje EU do 200.000,00 € / 60% projekta), rok: 22.11.2017.
• manji projekti suradnje (sufinanciranje EU do 200.000,00 € / 60% projekta), rok: 18.01.2018.
• veći projekti suradnje (sufinanciranje EU do 2.000 000,00 € / 50% projekta), rok: 18.01.2018.
Na službenim stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) možete pročitati natječaj u cijelosti i pronaći sve detalje natječaja, vodič za korisnike, dokumente kao i odgovarajuću prijavnicu (eForm).
Za sva pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura možete kontaktirati Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
Nakon što su na stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu Europske komisije objavljeni novi rezultati natječaja za Projekte suradnje, Ministarstvo kulture će podržati dodatnih 12 programa koji započinju u 2017. godini, temeljem Pravilnika. U velikim projektima suradnje pet je hrvatskih organizacija u ulozi partnera, dok je deset hrvatskih institucija u ulozi projektnog partnera u malim projektima suradnje. U svojstvu vodećeg partnera, ove godine su na projektima male suradnje bila uspješna dva hrvatska partnera: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka s projektom (RE)DISCOVERING EUROPE i Hrvatski restauratorski zavod s projektom Tracing the Art of the Straub Family.
Rezultati novih projekata koji su prošli na ovogodišnjem natječaju pokazuju veliki porast od čak 30% uspješnih hrvatskih prijavitelja u odnosu na dosadašnje godine.
Desk Kreativne Europe stoji na raspolaganju za sva dodatna pitanja, organizaciju radionica i info-dana na temu programa Kreativna Europa.
>>> Tablica sufinanciranja
Rok poziva za podnošenje prijedloga bio je 27. travnja 2017. godine, kada je pristiglo ukupno 64 prijedloga iz svih zemalja članica programa Kreativna Europa. Nakon evaluacijskog perioda odabrano je 13 europskih platformi koje će kroz četverogodišnje razdoblje Europska komisija sufinancirati s ukupno 6.403.777,96 €. U čak 7 odobrenih platformi, u statusu partnera sudjeluju ju hrvatske kulturne organizacije i institucije: Društvo arhitekata Istra, LAB852, Studentsko kulturno-umjetničko društvo „Ivan Goran Kovačić“, KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, Zagrebački plesni ansambl, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Organ Vida.
Čestitamo svim hrvatskim kulturnim organizacijama i institucijama koje su ostvarile zapažen uspjeh na europskoj razini i želimo nastavak uspješnoga rada kroz projekte Kreativne Europe!
Europske platforme – rezultati 2017

Nagrada Europa Nostra će u 2018. godini koristit kao glavni alat za promicanje ključnih ciljeva Europske godine kulturne baštine, a posebna će se pozornost posvetiti europskoj dimenziji projekta, poput:
· suradnje organizacija ili pojedinaca iz dvije ili više europskih zemalja;
· doprinosa razvijanju osjećaja europskog identiteta ili europske socijalne kohezije;
· obogaćivanja i produbljivanja simboličkih značenja i estetskih vrijednosti europske tradicije
Nagrada će se dodijeliti za tridesetak postignuća iz Europe u području kulturne baštine. Od toga, Grand Prix i novčana nagrada od €10.000,00, dodjelit će se sedmorici laureata, a Public Choice Award odnosno nagrada publike dodjelit će se temeljem online istraživanja kojeg će provesti Europa Nostra.
Nagrade će biti dodijeljene na svečanoj ceremoniji u lipnju u Berlinu koja će ujedno biti i glavno događanje Europskog summita kulturne baštine kojeg organiziraju Europa Nostra, Pruska zaklada kulturne baštine (SPK) i Njemački odbor za kulturu baštine (DNK).
Rok za podnošenje prijava je 1. listopada 2017. godine!
KAKO SE PRIJAVITI?
POGLEDAJTE VIDEO
Za više informacija posjetite web stranice Europe Nostre ili kontaktirajte koordinatoricu nagrade EU za kulturnu baštinu Elenu Bianachi.

Nagrada Europa Nostra će u 2018. godini koristit kao glavni alat za promicanje ključnih ciljeva Europske godine kulturne baštine, a posebna će se pozornost posvetiti europskoj dimenziji projekta, poput:
· suradnje organizacija ili pojedinaca iz dvije ili više europskih zemalja;
· doprinosa razvijanju osjećaja europskog identiteta ili europske socijalne kohezije;
· obogaćivanja i produbljivanja simboličkih značenja i estetskih vrijednosti europske tradicije
Nagrada će se dodijeliti za tridesetak postignuća iz Europe u području kulturne baštine. Od toga, Grand Prix i novčana nagrada od €10.000,00, dodjelit će se sedmorici laureata, a Public Choice Award odnosno nagrada publike dodjelit će se temeljem online istraživanja kojeg će provesti Europa Nostra.
Nagrade će biti dodijeljene na svečanoj ceremoniji u lipnju u Berlinu koja će ujedno biti i glavno događanje Europskog summita kulturne baštine kojeg organiziraju Europa Nostra, Pruska zaklada kulturne baštine (SPK) i Njemački odbor za kulturu baštine (DNK).
Rok za podnošenje prijava je 1. listopada 2017. godine!
KAKO SE PRIJAVITI?
POGLEDAJTE VIDEO
Za više informacija posjetite web stranice Europe Nostre ili kontaktirajte koordinatoricu nagrade EU za kulturnu baštinu Elenu Bianachi.
Creative Hubs Barometer je pilot godišnje studije koja će postaviti osnove za usporedbu i razumijevanje trendova zajednica kreativnih hubova u Europi u narednih nekoliko godina.
Studija Creative Hubs Barometer pripremljena je u sklopu European Creative Hubs Network kojega, kroz program Kreativna Europa, provodi British Council u suradnji s European Creative Business Network (ECBN) koja promiče interese kulturnih i kreativnih industrija u Europi.
Svrha studije Creative Hubs Barometera je:
- svake godine pružiti pregled zajednica kreativnih hubova po Europi;
- postati alat zajednicama kreativnih hubova za razvijanje i bolje upravljanje hubovima;
- pružiti osnove za usporedbu s/u vremenu, čime će se ostvariti napredak u sektoru kreativnih hubova i promjena trendova.
Vijest u cijelosti možete pročitati na web stranicama Creative Hubs Network!
Nove smjernice (Guidelines) obuhvatit će dva Poziva:
- prvi koji obuhvaća male i velike projekte suradnje, standardni natječaj Kreativne Europe koji se provodi prema smjernicama iz 2014. godine;
- te drugi koji je posebno konstruiran za projekte vezane uz Europsku godinu kulturne baštine 2018.
Smjernice će se stoga odnositi na tri kategorije – male projekte suradnje, velike projekte suradnje i projekte vezane uz Europsku godinu kulturne baštine 2018. Novo uvedena kategorija usmjerena je na dva specifična cilja:
- upoznavanje i razumijevanje europske kulturne baštine kao zajedničkog resursa te podizanje svijesti o zajedničkoj povijesti i vrijednostima;
- jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru.
Konkretno, treća kategorija projekata suradnje koji su vezani uz Europsku godinu kulturne baštine 2018 trebala bi biti usmjerena na:
- jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru;
- promicanje kulturne baštine kao izvora inspiracije za suvremena stvaralaštva i inovacije te jačanja interakcije sektora za kulturnu baštinu s drugim kulturnim i kreativnim sektorima.
Kulturna baština je znak ili simbol koji je stvoren ili je ljudskim djelovanjem dobio značenje te je namjerno zaštićen, očuvan ili oživljen, umjesto da se prepusti prirodnom propadanju, zaboravu ili uništenju. Svrha kulturne baštine je prenošenje vrijednosti (kulturnih, povijesnih, estetskih, arheoloških, znanstvenih, etnoloških, antropoloških) budućim generacijama koje zajednica ili struka smatraju relevantnima.
U kontekstu ovog Poziva, kulturnu baštinu treba shvatiti kao zaokruženi spektar resursa koji su naslijeđeni iz prošlosti u svim oblicima i aspektima – materijalnim, nematerijalnim i digitalnim (digitaliziran ili stvoren digitalnim putem) uključujući spomenike, mjesta, krajolike, vještine, prakse, znanja i izražaje ljudske kreativnosti, kao i očuvane zbirke kojima upravljaju javna ili privatna tijela poput muzeja, knjižnica i arhiva. Kulturna baština također uključuje i filmsku baštinu.
Važno je napomenuti da ovaj Poziv ne podržava projekte koji uključuju fizičke intervencije na spomenicima i lokalitetima.
Ova kategorija Poziva poticat će projekte koji će u prvoj godini sufinanciranja planirati vidljive aktivnosti u obilježavanju Europske godine kulturne baštine 2018. Komisija će pokazati naklonosti prema projektima koji svoje aktivnosti nisu usredotočili isključivo na podizanje svijesti ili komunikaciju nego koji će imati trajni učinak i plan održivosti i nakon realizacije projekta.
Izvornu vijest pogledajte na web stranicama EACEA-a.
Nove smjernice (Guidelines) obuhvatit će dva Poziva:
- prvi koji obuhvaća male i velike projekte suradnje, standardni natječaj Kreativne Europe koji se provodi prema smjernicama iz 2014. godine;
- te drugi koji je posebno konstruiran za projekte vezane uz Europsku godinu kulturne baštine 2018.
Smjernice će se stoga odnositi na tri kategorije – male projekte suradnje, velike projekte suradnje i projekte vezane uz Europsku godinu kulturne baštine 2018. Novo uvedena kategorija usmjerena je na dva specifična cilja:
- upoznavanje i razumijevanje europske kulturne baštine kao zajedničkog resursa te podizanje svijesti o zajedničkoj povijesti i vrijednostima;
- jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru.
Konkretno, treća kategorija projekata suradnje koji su vezani uz Europsku godinu kulturne baštine 2018 trebala bi biti usmjerena na:
- jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkom europskom prostoru;
- promicanje kulturne baštine kao izvora inspiracije za suvremena stvaralaštva i inovacije te jačanja interakcije sektora za kulturnu baštinu s drugim kulturnim i kreativnim sektorima.
Kulturna baština je znak ili simbol koji je stvoren ili je ljudskim djelovanjem dobio značenje te je namjerno zaštićen, očuvan ili oživljen, umjesto da se prepusti prirodnom propadanju, zaboravu ili uništenju. Svrha kulturne baštine je prenošenje vrijednosti (kulturnih, povijesnih, estetskih, arheoloških, znanstvenih, etnoloških, antropoloških) budućim generacijama koje zajednica ili struka smatraju relevantnima.
U kontekstu ovog Poziva, kulturnu baštinu treba shvatiti kao zaokruženi spektar resursa koji su naslijeđeni iz prošlosti u svim oblicima i aspektima – materijalnim, nematerijalnim i digitalnim (digitaliziran ili stvoren digitalnim putem) uključujući spomenike, mjesta, krajolike, vještine, prakse, znanja i izražaje ljudske kreativnosti, kao i očuvane zbirke kojima upravljaju javna ili privatna tijela poput muzeja, knjižnica i arhiva. Kulturna baština također uključuje i filmsku baštinu.
Važno je napomenuti da ovaj Poziv ne podržava projekte koji uključuju fizičke intervencije na spomenicima i lokalitetima.
Ova kategorija Poziva poticat će projekte koji će u prvoj godini sufinanciranja planirati vidljive aktivnosti u obilježavanju Europske godine kulturne baštine 2018. Komisija će pokazati naklonosti prema projektima koji svoje aktivnosti nisu usredotočili isključivo na podizanje svijesti ili komunikaciju nego koji će imati trajni učinak i plan održivosti i nakon realizacije projekta.
Izvornu vijest pogledajte na web stranicama EACEA-a.
Europska komisija uočila je da kreativne industrije doživljavaju značajan nedostatak znanja i vještina koje bi povezivale kreativnosti i tehnologije. Iz tog razloga raspisala je eksperimentalni poziv za dostavu prijedloga za dizajn inovativnih interdisciplinarnih modula za magistarske studije koji kombiniraju umjetnost i informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (ICT) s poduzetničkim vještinama i poslovnom izloženosti u sklopu programa Kreativna Europa. Cilj novog poziva je promovirati interdisciplinarni pristup u magistarskim i sveučilišnim smjerovima te poticati međusektorski kurikulum koji spaja tehnologiju i umjetnost. Natječaj će se provoditi kroz dizajn i implementaciju inovativnih modela koji će biti uključeni u postojeće umjetnosti, kulture, znanosti, inženjering, tehnologije i druge relevantne studije.
Moduli magistarskih studija trebaju biti dizajnirani s ciljem:
- osposobljavanje studenata umjetnosti i kreativnosti, poslovanja i tehnologije sa znanjem i osnovnim prijenosnim sposobnostima koje su im potrebne za rad u kulturnim i kreativnim sektorima i djelatnostima;
- poboljšanja kvalitete i relevantnosti podučavanja i učenja u umjetničkim i kulturnim djelatnostima povezujući kreativnost, poslovanje i tehnologiju;
- razvijanja poduzetničke kulture među studentima i nastavnim osobljem;
- poticanja inovativnih okruženja za učenje unutar i preko disciplina kroz integraciju kreativnog, digitalnog i poduzetničkog obrazovanja.
Implementacija modula podrazumijeva:
- testiranje, ocjenjivanje modula i njihovo poboljšavanje ukoliko je potrebno;
- primjenu ECTS bodovanja na module;
- dijeljenje rezultata i razmjenu najdjelotvornijih praksi i naučenih lekcija među partnerima;
- identificiranje potencijalnih prijenosa najučinkovitijih i inovativnih praksi na druge studije ili djelatnosti.
Rok za podnošenje prijava je utorak 10. listopada 2017, 23:59 CET.
Više informacija o pozivu dostupno je ovdje.
Dvogodišnji projekti književnih prijevoda namijenjeni su nakladničkim kućama i traju najduže dvije godine, a podrazumijevaju prijevod od najmanje tri do najviše deset književnih djela s jednog europskog jezika na drugi. Najviši iznos potpore koji je moguće ostvariti iznosi 100.000,00 eura što iznosi do 50 % ukupne vrijednosti projekta.
Pod projektom podrazumijevaju se aktivnosti prijevoda i objave europske književnosti (romani, kratke priče, drame, poezija, stripovi i dječja književnost), što uključuje i troškove prijevoda isječaka za kataloge izdavača s ciljem poticanja prodaje prava u i izvan Europe, troškove promocije i distribucije kao i digitalne promocije te troškove sudjelovanja autora na različitim književnim sajmovima i festivalima. Osim tiskanih, mogući su i prijevodi elektroničkih izdanja knjiga.
Rok za prijavu je 25. srpnja 2017. godine do 12 h.
Skrećemo pozornost svim prijaviteljima da detaljno prouče tekst natječaja kao i vodič za korisnike koji je sastavni dio natječaja.
Sve detalje natječaja kao i vodič za korisnike i prijavnicu možete naći na službenim stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu.
Za sva pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura možete kontaktirati Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
Događanje je podijeljeno u dva dijela:
• Kreativno jutro (otvoreno za javnost, potrebna prijava)
Moderatorica:
Anera Stopfer, Desk Kreativne Europe HR (Ministarstvo kulture RH)
10:00-10:10 Pozdravna riječ
dr. sc. Iva Hraste-Sočo, pomoćnica ministrice kulture
Barbara Stacher, Opća uprava za obrazovanje i kulturu, Europska komisija
10:10-11:30 Kreativni hubovi u Europi
Betahaus, Berlin (DE)
Factoria Cultural, Madrid (ES)
Knackeriet, Stockholm (SE)
Poligon, Ljubljana (SI)
Republikken, Kopenhagen (DK)
11:30-12:00 Novi poslovni modeli u Europi
Projekt Creative Lenses, Kreativna Europa
• Kreativno umrežavanje (ograničen broj sudionika, potrebna prijava)
Moderatorice grupnih razgovora:
Anera Stopfer, Desk Kreativne Europe HR (Ministarstvo kulture RH)
Karmen Kožul, LAB852
Deborah Hustić, Ministarstvo kulture RH
12:00-12:30 osvježenje
12:30-13:00 Razgovor u grupi s dva gosta
13:00-13:30 Razgovor u grupi s dva gosta
13:30-14:00 Razgovor u grupi s dva gosta
14:00-15:00 osvježenje
Radni jezik je engleski, prvi dio je u formi predavanja a drugi u formi razgovora u grupama.
Prijave se vrše isključivo putem on-line prijavnice, a rok za prijave je 7. lipnja.
Više informacija pročitajte u letku događanja, te na poveznicama:
http://designdistrict.hr/hr/entries/creative-europe-morning-ddz2017/
https://www.facebook.com/events/302426550168316/?ref=br_rs
EDUKACIJSKI PROGRAM: KREATIVNI PROCES
Desk Kreativne Europe u suradnji s Razvojnom agencijom Grada Dubrovnika (DURA) 23. i 24. svibnja 2017. u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik organizira dvodnevni edukativni program pod nazivom Kako osmisliti projekt za EU sredstva. Cilj ove dvodnevne radionice je potaknuti sudionike na inovativno razmišljanje izvan okvira dosadašnjih praksi i osposobiti za apliciranje na natječaje za EU fondove i programe.
Fokus radionice je prijava projekata na program Kreativna Europa, međutim radit će se i opće vježbe razrade projekata, kao alat s kojim mogu krenuti dalje promišljati o tome gdje i kako realizirati svoje ideje u europskim programima i fondovima.
Prvog dana edukativnog programa, predstavnice Deska Kreativna Europa održat će predavanje DOBRA PRAKSA koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Sudionici će aktivno sudjelovati u proučavanju projekata koji su dosada prošli na Kreativnu Europu. U popodnevnom dijelu prvog dana, predstavnici DURA-e vodit će interaktivnu radionicu koja otvara sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata, te upoznaje s osnovnim tehnikama u projektnom ciklusu: Stablo problema- Stablo ciljeva- Rezultati –Aktivnosti.
Drugog dana edukativnog programa, predstavnice Deska Kreativna Europa upoznat će sudionike s tehničkim detaljima izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratni dokumenti. Sudionici radionice imat će priliku analizirati dodatni materijal nekih projekata koji se trenutno provode u sklopu Kreativne Europe, te će koristiti upitnike kojima ih se navodi na promišljanje o tipu aktivnosti, partnera i alata koji bi mogli biti zanimljivi za natječaj Kreativne Europe.
Ukoliko ste zainteresirani, molimo da ispunite prijavni obrazac i do 18. svibnja 2017. pošaljete na mail adresu: ced@min-kulture.hr i jbrbora@dura.hr.
Program radionice
Cilj ove dvodnevne radionice je potaknuti sudionike na inovativno razmišljanje izvan okvira dosadašnjih praksi i osposobiti za apliciranje na natječaje za EU fondove i programe.
Fokus radionice je prijava projekata na program Kreativna Europa, međutim radit će se i opće vježbe razrade projekata, kao alat s kojim mogu krenuti dalje promišljati o tome gdje i kako realizirati svoje ideje u europskim programima i fondovima.
Prvog dana edukativnog programa, predstavnice Deska Kreativna Europa održat će predavanje DOBRA PRAKSA koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Sudionici će aktivno sudjelovati u proučavanju projekata koji su dosada prošli na Kreativnu Europu. U popodnevnom dijelu prvog dana, predstavnici DURA-e vodit će interaktivnu radionicu koja otvara sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata, te upoznaje s osnovnim tehnikama u projektnom ciklusu: Stablo problema- Stablo ciljeva- Rezultati –Aktivnosti.
Drugog dana edukativnog programa, predstavnice Deska Kreativna Europa upoznat će sudionike s tehničkim detaljima izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratni dokumenti. Sudionici radionice imat će priliku analizirati dodatni materijal nekih projekata koji se trenutno provode u sklopu Kreativne Europe, te će koristiti upitnike kojima ih se navodi na promišljanje o tipu aktivnosti, partnera i alata koji bi mogli biti zanimljivi za natječaj Kreativne Europe.
Ukoliko ste zainteresirani, molimo da ispunite prijavni obrazac i do 18. svibnja 2017. pošaljete na mail adresu: ced@min-kulture.hr i jbrbora@dura.hr.
Program radionice
U Bruxellesu je 11.5.2017. godine svečano potpisan Sporazum o sudjelovanju Tunisa u programu Kreativna Europa. Na svečanosti, koja se odvijala u okviru Vijeća EU za pridruživanje Tunisa, Sporazum su potpisali europski povjerenik za obrazovanje, mlade, sport i kulturu Tibor Navracsics i ministar vanjskim poslova Republike Tunis Khemais Jhinaoui,. Ovim sporazumom omogućava se sudjelovanje tuniskih kulturnih i audiovizualnih organizacija da sudjeluju na natječajima u programu Kreativna Europa.
Europski povjerenik Tibor Navracsics izjavio je: „Pozdravljam perspektivu jačanja odnosa EU i Republike Tunis i suradnju kroz kulturu i ljudske kontakte. Republike Tunis prva je južna država članica Europske politike susjedstva koja se pridružila programu Kreativna Europa, a potpisivanje Sporazuma samo je jedan od konkretnih rezultata nedavno usvojene EU strategije o međunarodnim kulturnim poslovima.“
Sporazum stupa na snagu nakon što ga ratificira parlament Republike Tunis.
Više
Serija radionica „Kreativni proces“ odvija se na slijedeći način:
• Quantity Breeds Quality – Kvantitetom do kvalitete: rad u grupama
SVIBANJ - 10.05.2017. u prostorijama Grada Velika Gorica, Šetalište Franje Lučića 15.
Ovo je interaktivna radionica koja kroz različite metode otvara sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata. U ovoj fazi naglasak je na procesu, brainstormingu i slaganju koncepta projekta.
Trajanje: 3,5 sata
>>> Program
• Projekt za Kreativnu Europu: predavanje s gostom
LIPANJ (točno vrijeme i mjesto održavanja će biti naknadno javljeno)
Radi se o predavanju koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Gost predavač je partner u jednom od projekata, koji će podijeliti svoje iskustvo razrade, prijave i provedbe projekta čime će ponuditi pogled iznutra i svojim iskustvom pomoći odgovoriti na neka pitanja koja sudionici imaju.
Sudionici će u imati priliku analizirati i proučavati različite primjere dobrih praksi prijavljenih projekata, kroz materijale i radne zadatke na licu mjesta.
Trajanje: 2,5 sata
• Prijava na Kreativnu Europu: predavanjem s radom na prijavi
RUJAN (točno vrijeme i mjesto održavanja će biti naknadno javljeno)
U ovom trenutku, mjesec dana prije roka za podnošenje prijave na program Kreativna Europa, prolazimo tehničke detalje izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratnih dokumenata. Pri tome nije neophodno imati uistinu prijavnicu, ona može biti i fiktivna. Ideja ovog dijela edukacije jest da se sudionici praktično upoznaju s ispunjavanjem prijavnice i dobiju informaciju više o tehničkim pitanjima koja nas sve muče prilikom pisanja iste.
Trajanje: 2 sata + individualne konzultacije
Svi sudionici koji će pohađati sve tri faze edukativnog programa dobiti će Certifikat o sudjelovanju.
Ukoliko ste zainteresirani, molimo da ispunite prijavni obrazac i do 9. svibnja 2017. pošaljete na mail adresu: ced@min-kulture.hr.
Temeljem Pravilnika o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura u 2017. godini podržano je ukupno 24 programa koji nastavljaju svoje višegodišnje programe.
Rezultati novih projekata koji su prošli na Natječaju za projekte suradnje bit će objavljeni na stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu Europske komisije u mjesecu lipnju.
Ured Kreativne Europe stoji na raspolaganju za sva dodatna pitanja, organizaciju radionica i info-dana na temu programa Kreativna Europa.
>>> Tablica sufinanciranja .pdf
Europski projekti suradnje dijele se na veće i manje, po broju partnera koji sudjeluju u pojedinome projektu i po mogućem iznosu potpore (najmanje tri partnera za potporu do 200.000 eura za tzv. manje projekte suradnje i najmanje šest partnera za potporu do 2,000.000 eura za tzv. veće projekte suradnje).
Svim hrvatskim kulturnim organizacijama koje su ostvarile ovako zapažen uspjeh na europskoj razini upućujemo iskrene čestitke i želimo im nastavak uspješnoga rada, a one koje će se tek prijaviti na natječaje Kreativne Europe podsjećamo da je sljedeći rok za prijavu za potporu europskim projektima suradnje 5. listopada 2016. godine.
Ministarstvo kulture nastavlja s praksom sufinanciranja hrvatskih projektnih partnera putem Pravilnika o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura, kojim se određuju kriteriji i postupak sufinanciranja projekata odobrenih u okviru programa Kreativna Europa – potprogram Kultura do 2020., a za sve informacije i pitanja o sudjelovanju u Kreativnoj Europi na raspolaganju stoji Desk Kreativne Europe.
Više o rezultatima pročitajte ovdje: (https://eacea.ec.europa.eu/creative-europe/news/selection-results-creative-europe-culture-%E2%80%93-european-cooperation-projects-2017-call-452016_en)
Serija radionica „Kreativni proces“ odvija se na slijedeći način:
• Kvantitetom do kvalitete: rad u grupama
TRAVANJ - 24.04.2017. u 10:00 sati u Maloj Vijećnici, Banjavčićeva 9, 47 000 Karlovac
Ovo je interaktivna radionica koja kroz različite metode otvara sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata. U ovoj fazi naglasak je na procesu, brainstormingu i slaganju koncepta projekta
Trajanje: 3,5 sata
>>> Program
• Projekt za Kreativnu Europu: predavanje s gostom
LIPANJ - Radi se o predavanju koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Gost predavač je partner u jednom od projekata, koji će podijeliti svoje iskustvo razrade, prijave i provedbe projekta čime će ponuditi pogled iznutra i svojim iskustvom pomoći odgovoriti na neka pitanja koja sudionici imaju.
Sudionici će u imati priliku analizirati i proučavati različite primjere dobrih praksi prijavljenih projekata, kroz materijale i radne zadatke na licu mjesta.
Trajanje: 2,5 sata
• Prijava na Kreativnu Europu: predavanjem s radom na prijavi
RUJAN - U ovom trenutku, mjesec dana prije roka za podnošenje prijave na program Kreativna Europa, prolazimo tehničke detalje izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratnih dokumenata. Pri tome nije neophodno imati uistinu prijavnicu, ona može biti i fiktivna. Ideja ovog dijela edukacije jest da se sudionici praktično upoznaju s ispunjavanjem prijavnice i dobiju informaciju više o tehničkim pitanjima koja nas sve muče prilikom pisanja iste.
Trajanje: 2 sata + individualne konzultacije
Svi sudionici koji će pohađati sve tri faze edukativnog programa dobiti će Certifikat o sudjelovanju.
Ukoliko ste zainteresirani, molimo da ispunite prijavni obrazac i do 21. travnja 2017. godine pošaljete na mail adresu: ced@min-kulture.hr
Premda se nagrada dodjeljuje u trenutku imenovanja, iznos nagrade bit će isplaćen najkasnije do kraja ožujka 2020. godine. pod uvjetom da imenovani grad nastavi poštovati obveze preuzete u fazi prijave, ispunjavati kriterije i uzimati u obzir preporuke povjerenstva navedene u izvješćima o odabiru i praćenju.
Smatrat će se da je imenovani grad ispunjavao obveze preuzete u fazi prijave ako nije došlo ni do kakve značajne promjene u programu i strategiji u razdoblju od faze prijave do godine u kojoj grad nosi naslov, a posebno:
a) ako je proračun održan na razini koja omogućuje provedbu visokokvalitetnoga kulturnog programa u skladu s prijavom i kriterijima;
b) ako se na odgovarajući način poštovala neovisnost umjetničkog tima;
c) ako je europska dimenzija ostala dovoljno snažna u konačnoj verziji kulturnog programa;
d) ako marketinška i komunikacijska strategija te promidžbeni materijal koji upotrebljava imenovani grad jasno odražavaju činjenicu da su Europske prijestolnice kulture inicijativa Unije;
e) ako postoje planovi za praćenje i evaluaciju utjecaja naslova na imenovani grad.
Ispunjavanje ovih uvjeta ocjenjivat će Komisija na temelju preporuke stručnog povjerenstva na kraju faze praćenja, a koja traje od imenovanja grada Europskom prijestolnicom kulture do početka godine u kojoj grad nosi naslov.
Slično kao i proces odabira, fazu praćenja provodi povjerenstvo. Komisija saziva tri sastanka za praćenje između povjerenstva i imenovanog grada tijekom kojih povjerenstvo prati pripreme i daje savjete gradu koji mu koriste u razradi visokokvalitetnog kulturnog programa i učinkovite strategije. Nakon trećeg sastanka povjerenstvo podnosi izvješće na temelju kojeg Komisija odlučuje hoće li gradu isplatiti nagradu Melina Mercouri. Isplata nagrade nije automatska.
>>> Izvješće .pdf
Zbog iznimnih postignuća u očuvanju, istraživanju, predanom radu, obrazovanju, usavršavanju i podizanju svijesti nagrađeno je 29 projekata i pojedinaca iz 18 zemalja. Među ovogodišnjim laureatima su i dva izuzetna postignuća iz Hrvatske: u kategoriji zaštite baštine kapela sv. Martina u Starom Brodu, a u kategoriji predanog rada povjesničar umjetnosti Ferdinand Meder. Neovisno stručno povjerenstvo ocijenilo je 202 prijave iz 39 europskih zemalja i odabralo pobjednike.
Ljudi diljem svijeta sada mogu glasovati online za Nagradu javnosti i dati potporu nagrađenom projektu (projektima) iz svoje države ili neke druge europske zemlje. Svi koji se uključe u glasovanje imaju priliku osvojiti putovanje u Finsku za dvije osobe, a bit će i posebni gosti na svečanosti dodjele nagrada koja će se održati 15. svibnja u finskom gradu Turkuu. Tijekom svečanosti dodjele nagrada bit će objavljeno sedam dobitnika Velike nagrade (Grand Prix) u vrijednosti od 10.000 eura, a bit će objavljen i dobitnik Nagrade javnosti.
„Iskreno čestitam svim laureatima. Njihova postignuća još nam jednom svjedoče koliko su brojni Europljani predani očuvanju i zaštiti kulturne baštine. Njihovi projekti naglašavaju važnost uloge kulturne baštine u našim životima i našem društvu. Pogotovo danas, kad je Europa suočena s mnogim velikim društvenim izazovima, kultura je od iznimne važnosti za podizanje svijesti o zajedničkoj prošlosti i vrijednostima, kao i za poticanje tolerancije, razumijevanja i socijalne uključenosti. Europska godina kulturne baštine, koja se obilježava 2018. godine, idealna je prilika da se usredotočimo na vrijednosti koje nas povezuju kao Europljane, a to su naša zajednička prošlost, kultura i baština. Programom Kreativna Europa Europska komisija nastavit će podupirati dodjeljivanje ove nagrade i ostalih baštinskih projekata", izjavio je Tibor Navracsics, povjerenik Europske komisije za obrazovanje, kulturu, mlade i sport.
„Htio bih čestitati svim ovogodišnjim dobitnicima i odati počast svima koji su, zahvaljujući svom hvalevrijednom talentu, strastvenoj predanosti i velikodušnosti omogućili ova iznimna postignuća. Sada su dio izabrane skupine od oko 450 izuzetnih postignuća ovjenčanih nagradom Europa Nostra u posljednjih 15 godina. Svi laureati potvrđuju da je baština ključni čimbenik održivog gospodarskog razvoja, društvene kohezije i povezanije Europe. Čelnici Europske unije trebali bi iskoristiti povijesnu prigodu koju im pruža obilježavanje 2018. godinu kao godine europske kulturne baštine, kako bi prepoznali višestruke dobrobiti baštine i njezinih temeljnih vrijednosti koje ona ima u povezivanju država, zajednica i kultura u Europi i izvan nje", naveo je Plácido Domingo, slavni operni pjevač i predsjednik organizacije Europa Nostra.
Dobitnici nagrade Europske unije za kulturnu baštinu / nagrade Europa Nostra za 2017. godinu bit će predstavljeni 15. svibnja u crkvi sv. Mihovila u Turkuu na svečanosti koju će voditi povjerenik Europske komisije Tibor Navracsics i maestro Plácido Domingo. Svečanost dodjele nagrada Europske unije za kulturnu baštinu okupit će oko 1200 uzvanika, uključujući stručnjake za baštinu, volontere i simpatizere iz cijele Europe, kao i visoke predstavnike institucija Europske unije, zemlje domaćina i ostalih država članica.
Dobitnici nagrada predstavit će svoja iznimna postignuća tijekom Sajma izvrsnosti, koji će se održati 14. svibnja u dvorani Sigyn Glazbenog zavoda grada Turkua, a sudjelovat će i u mnogim događanjima u sklopu Europskog kongresa baštine (od 11. do 15. svibnja) u Turkuu. Kongres, koji organizira Europa Nostra, bit će poticajna platforma za umrežavanje i raspravu o najnovijim europskim dostignućima na polju baštine, a s posebnim naglaskom na nadolazećoj Europskoj godini kulturne baštine.
Prijave za Nagradu za 2018. godinu mogu se predati od 15. svibnja do 1. listopada 2017. godine putem službene web-stranice.
Dobitnici nagrada za 2017. godinu
(navedeni abecednim redom, prema zemlji iz koje dolaze)
Kategorija zaštite baštine
▪ Barokni kompleks i vrtovi, Kuks, regija Hradec Králové, ČEŠKA
▪ Drevni grad Karthaia, otok Kea, GRČKA
▪ Bastion palače Velikog meštra, Rodos, GRČKA
▪ Kapela sv. Martina, Stari Brod pokraj Siska, HRVATSKA
▪ Bijela piramida, Rim, ITALIJA
▪ Kraljeva cesta preko Filefjella, NORVEŠKA
▪ Crkva i toranj Clérigos, Porto, PORTUGAL
▪ Palača kulture u Blaju, Transilvanija, RUMUNJSKA
▪ Tvrđava Cap Enderrocat, Mallorca, ŠPANJOLSKA
▪ Krov nad ruševinama samostana sv. Ivana, Burgos, ŠPANJOLSKA
▪ Cromford Mills: zgrada 17, Derbyshire, UJEDINJENO KRALJEVSTVO
Kategorija istraživanja
▪ Projekt istraživanja i konzerviranja oltara Rode, Tallinn, ESTONIJA
▪ Projekt „Europski kralj karnevala“, San Michele all’Adige, ITALIJA
▪ Muzej Piranesi, Milano, ITALIJA
▪ Projekt istraživanja i konzerviranja Bosch, 's-Hertogenbosch, NIZOZEMSKA
Kategorija predanog rada
▪ Ferdinand Meder, Zagreb, HRVATSKA
▪ Jim Callery, okrug Roscommon, IRSKA
▪ Norveško društvo svjetionika, NORVEŠKA
▪ Zoltán Kallós, Transilvanija, RUMUNJSKA
Kategorija obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti
▪ Erfgoedplus: online platforma za baštinu, Hasselt, BELGIJA
▪ Centar za vizualne umjetnosti i istraživanje, Nikozija, CIPAR
▪ Obrazovni program za češku kulturnu baštinu, Telc, Vysočina, ČEŠKA
▪ Projekt „Ostavština Paavo Nurmi“, Turku, FINSKA
▪ Tradicionalni zanati – inicijativa za Gruziju, Tbilisi, GRUZIJA
▪ ilCartastorie: pričanje priča u arhivima, Napulj, ITALIJA
▪ Projekt „Kulturna baština i pristup bez zapreka“, Berlin, NJEMAČKA
▪ Židovska kulturna baština: edukativni program, Varšava, POLJSKA
▪ Napredni magisterij iz strukturne analize spomenika i povijesnih građevina, europski program koji se koordinira iz Guimarãesa, PORTUGAL
▪ SAMPHIRE: projekt o podvodnoj baštini, zapadna Škotska, UJEDINJENO KRALJEVSTVO
Nagrada Europa Nostra također je dodijeljena iznimnim projektima iz dviju europskih zemalja koje nisu dio programa Europske unije Kreativna Europa.
Kategorija istraživanja: Zbirka mjerača vremena „Philippe Stern“, Ženeva, ŠVICARSKA
Kategorija zaštite baštine: Kılıç Ali Paşa Hamam, Istanbul, TURSKA
Kapela sv. Martina u Starom Brodu, okolica Siska
Kapela sv. Martina u pokupskom selu Stari Brod izniman je primjer tradicijske hrvatske arhitekture i jedna je od četrdesetak očuvanih sakralnih drvenih građevina na tom području, koje se datiraju između 17. i 19. stoljeća.
.jpg)
Mala, na tradicionalan način građena kapela dražesnih obilježja vjerojatno je sagrađena u ranom 17. stoljeću, a dogradnje potječu iz 18. stoljeća. Njezin je najljepši dio bogato uređen barokni interijer. Svi zidovi i stropovi prekriveni su s 88 drvenih ploča različitih veličina koje su obrubljene dekorativnim drvenim okvirom. Ploče su oslikane motivima isprepletenih simetričnih traka, cvjetova i listova u živim bojama koje oblikovanjem podsjećaju na lokalni vez. Slične stilske značajke vidljive su i na oltaru posvećenom sv. Martinu.
Prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova, koje su izvodili i koordinirali djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, oslikana drvena oplata i struktura građevine bile su u poodmaklom stadiju propadanja. Oštećenja krova uzrokovala su prodiranje vode u unutrašnjost pa su zbog dugotrajne izloženosti vlazi nastala strukturalna oštećenja, a oslikana drvena oplata savijala se i slabjela. Kako bi se potrebni radovi učinkovito proveli, napravljena je detaljna snimka postojećeg stanja. Nakon toga su oslikane ploče drvene oplate i oltar uklonjeni i pažljivo očišćeni, konzervirani i restaurirani. Oštećeni temelji su popravljeni, a postavljen je i novi drveni krov od hrastove šindre. Tijekom izvođenja radova, gdje je bilo moguće, primjenjivale su se tradicionalne tehnike gradnje i obrade materijala.
Kapela sv. Martina ima posebno značenje za stanovnike Staroga Broda, što je potvrđeno i prilikom predstavljanja konačnih rezultata radova. Posebno je izdvojena vrijednost kapele i osvještavanje lokalne zajednice kako bi se potaknula njezina sustavna zaštita u budućnosti.
Iz obrazloženja ocjenjivačkoga suda:
Ovaj uzoran projekt istaknuo je veliku vrijednost tradicionalne hrvatske arhitekture, dijela nacionalne baštine koji je proteklih stoljeća suočen sa zaboravom. Osjetljiva i krhka arhitektura pažljivo je i s puno poštovanja obnovljena, čime je oslikana ornamentika kapele došla do punog izražaja.
Potrebno je istaknuti iznimno konzerviranje i restauriranje oslika, kao i način na koji se lokalne obrtnike, vlasnike i zajednicu uključilo u obnovu.
Ferdinand Meder, Zagreb
Ferdinand Meder posvetio je cijeli svoj radni vijek, od 1970. godine do danas, zaštiti hrvatske kulturne baštine. U tom je vremenu nebrojeno puta prvi reagirao na brojne prijetnje hrvatskoj baštini. Kao konzervator i povjesničar umjetnosti, radio je na njezinu dokumentiranju, konzerviranju i restauriranju te na podizanju svijesti o hrvatskoj kulturi. Tijekom svojega profesionalnog djelovanja bio je ravnatelj nekih od vodećih institucija za zaštitu baštine u Hrvatskoj. Na tim je položajima svojim utjecajem uvelike pridonio unapređenju konzervatorske i restauratorske struke. Na međunarodnoj je razini nastojao osnažiti veze s mnogim ključnim međunarodnim kulturnim i baštinskim institucijama, uključujući ICOM, ICOMOS, UNESCO te Vijeće Europe.
 2017 (2).jpg)
Njegova domišljatost u pronalaženju rješenja, pogotovo kad mu je na raspolaganju bilo malo sredstava, osvjedočena je u opsežnim obnovama koje je svojim djelovanjem omogućio. Stručnost i upornost Ferdinanda Medera bile su jedan od ključnih čimbenika za obnovu Dubrovnika nakon potresa 1979. godine. Ranih devedesetih, u vrijeme Domovinskog rata, hrvatska je kulturna baština pretrpjela golemu štetu i velika razaranja. Kao ravnatelj Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine radio je na spašavanju i zaštiti spomenika kojima je prijetilo uništenje, istovremeno upozoravajući međunarodnu zajednicu o počinjenoj šteti. To je samo dio aktivnosti koje je poduzimao u svojoj dugoj karijeri posvećenoj zaštiti kulturne baštine.
Predanost Ferdinanda Medera struci ogleda se i u sustavnom unapređivanju djelatnosti javnih institucija koje su pak omogućile učinkovito djelovanje struke. Primjerice, sudjelovao je u osnivanju čak triju sveučilišnih studija restauriranja u Hrvatskoj, te u uvođenju i razvijanju polaganja državnog stručnog ispita iz konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
Iz obrazloženja ocjenjivačkoga suda:
Ferdinand Meder institucionalizirao je konzervatorsku djelatnost i podigao obrazovne standarde u svojoj zemlji. Izniman je primjer javnog djelovanja na području konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
Ferdinand Meder činio je mnogo više od onoga što se od njega očekivalo. Prilagođavao se različitim okolnostima, djelujući uvijek u interesu zaštite kulturne baštine. Čak je i u vrijeme ratnih sukoba pokazao nepokolebljivu posvećenost zaštiti baštine te je podizao svijest međunarodne zajednice o vrijednosti hrvatskoga kulturnog blaga.
Nagrada Europske unije za kulturnu baštinu / nagrada Europa Nostra
Nagradu Europske unije za kulturnu baštinu / nagradu Europa Nostra pokrenula je Europska komisija 2002. godine. Od pokretanja dodjelu i izbor nagrada vodi organizacija Europa Nostra. Nagrada slavi i promiče najbolje postupke očuvanja baštine, istraživanja, upravljanja, volontiranja, obrazovanja i komunikacije. Na taj način pridonosi većem javnom priznanju kulturne baštine kao strateškog resursa europskog gospodarstva i društva. Nagradu podupire program Europske unije Kreativna Europa.
U proteklih 15 godina, organizacije i pojedinci iz 39 zemalja podnijeli su ukupno 2720 prijava. Prema broju prijava iz pojedine zemlje, Španjolska je prva na ljestvici s 498 projekata, drugo je Ujedinjeno Kraljevstvo s 286 prijava, a treća je Italija s 278 prijava. Prema kategoriji natjecanja, najviše je prijava bilo u kategoriji zaštite baštine (1606). Slijede prijave u kategoriji obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti (457), potom istraživanja (340) te predanog rada (317).
Od 2002. godine neovisno stručno povjerenstvo odabralo je i nagradilo 455 projekata iz 34 zemlje. U skladu s brojem prijava, Španjolska je prva na listi sa 61 nagradom. Ujedinjeno Kraljevstvo je na drugom mjestu sa 60 nagrada, Italija je na trećem mjestu s osvojenih 37 nagrada, dok je Njemačka na četvrtom (29 nagrada), a Grčka na petom mjestu (27 nagrada). Najviše priznanja osvojeno je u kategoriji zaštite baštine (267), zatim u kategoriji predanog rada (67), obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti (65) i na kraju istraživanja (56).
Ukupno je dodijeljeno 95 Velikih nagrada (Grand Prix) u vrijednosti od 10.000 eura, koje su bile predstavljene kao izvanredne baštinske inicijative, a odabrane su među nagrađenim projektima.
Nagrada Europske unije za kulturnu baštinu / nagrada Europa Nostra ojačala je sposobnosti sektora zaštite baštine u Europi, ističući najbolje postupke, potičući prekogranične razmjene znanja te povezujući različite dionike u šire mreže kontakata. Također donosi mnoge dobrobiti za pobjednike: veću (inter)nacionalnu prepoznatljivost, poboljšanje mogućnosti financiranja te povećanje broja posjetitelja. Osim toga, podiže se svijest javnosti o našoj zajedničkoj baštini, istovremeno ističući istinski europski identitet. Nagrada je stoga ključni alat za promicanje europske baštine.
Europa Nostra
Europa Nostra je paneuropsko udruženje organizacija civilnog društva koje djeluju na području baštine, a podupire je i široka mreža javnih institucija, privatnih tvrtki i pojedinaca. Djelujući u više od 40 zemalja Europe, organizacija je glas civilnoga društva posvećen očuvanju i promicanju europske kulturne i prirodne baštine. Organizacija Europa Nostra osnovana je 1963. godine, a danas je prepoznata kao najvažnija mreža organizacija posvećenih očuvanju baštine u Europi. Plácido Domingo, svjetski poznati operni pjevač i dirigent, predsjednik je te organizacije.
Cilj kampanja organizacije Europa Nostra je spašavanje ugroženih europskih spomenika, mjesta i krajolika, a posebno kroz program „Sedam najugroženijih“. Nagradom Europske unije za kulturnu baštinu / nagradom Europa Nostra, slavi se izvrsnost. Nagrada također pridonosi oblikovanju i provedbi europskih strategija i politika vezanih uz baštinu, i to strukturiranim dijalogom s europskim institucijama i koordinacijom Saveza europske baštine 3.3..
Kreativna Europa
Kreativna Europa je novi program Europske unije za potporu kulturnog i kreativnog sektora kojim se omogućuje veći doprinos stvaranju radnih mjesta i napretku. S proračunom od 1,46 milijardi eura (od 2014. do 2020. godine) program Kreativna Europa podupire organizacije na području baštine, izvedbene umjetnosti, likovnih umjetnosti, interdisciplinarnih umjetnosti, izdavaštva, filma, televizije, glazbe i videoigara, kao i desetke tisuća umjetnika, kulturnih i audiovizualnih profesionalaca. Financijska će im sredstva omogućiti da rade diljem Europe, da dopru do nove publike i razvijaju vještine potrebne u digitalnom dobu.
Glavni cilj ove inicijative važniji je nego ikad prije jer Europljanima pruža priliku da nauče više o međusobnim kulturama, da uživaju u zajedničkoj povijesti i zajedničkim vrijednostima i da se osjećaju djelom iste Europske zajednice.
Tibor Navracsics, europski povjerenik za obrazovanje, kulturu, mlade i sport, čestitao je gradu Kaunas:
„Litva će 2022. godine po drugi put imati Europsku prijestolnicu kulture, nakon Vilniusa koji je 2009. ponio ovu prestižnu titulu. Čestitam Kaunas na uspješnoj prijavi! Od samog začetka ideje, inicijativa Europska prijestolnica kulture pomogla je zbližiti građane Europe, te je potakla otvorenost i razmjenu za poticanje gospodarskog i društvenog razvoja gradova i regija.
Ova popularna inicijativa danas je još važnija s obzirom na to da živimo u vremenu velikih izazova s kojima se naše društvo suočava. Veselim se u Kaunas su vidjeti posjetitelje iz cijele Europe i svijeta koji će imati priliku upoznati grad i njegovu kulturnu baštinu, ali i naučiti cijeniti raznolikost na našem kontinentu. Mnoge dosadašnje Europske prijestolnice kulture pokazale su da ovaj naslov donosi značajne i dugoročne kulturne, ekonomske i društvene koristi – sve su to pogodnosti koje će i grad Kaunas sada moći uživati.“
U 2022. godini titulu Europske prijestolnice kulture ponijet će dva grada, jedan iz Litve i drugi iz Luksemburga. U skladu s procedurom izbora, izbor se odvija u dva kruga: predizbor nakon kojeg se objavljuje lista gradova koji ulaze u drugi krug, i završni krug koji se odvija devet mjeseci kasnije kada se predlaže jedan grad koji bi trebao ponijeti titulu. Predloženi grad službeno potvrđuje zemlja u kojoj će biti Europska prijestolnica kulture.
Glavni kriterij za odabir grada je dobro pripremljeni kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom. U kulturni program treba uključivati građane, dionike, gradske kvartove i interesne grupe te privlačiti turiste i posjetitelje iz cijele zemlje i Europe. Program mora pridonositi dugoročnom utjecaju na razvoj grada, a gradovi moraju pokazati da imaju podršku lokalnih vlasti i sposobnost za provođenje takvog projekta.
Ministarstvo kulture Republike Litve u srpnju 2015. godine raspisalo je Poziv za podnošenje prijava za titulu Europske prijestolnice kulture 2022. godine, na koji se prijavilo 6 gradova: Anykščiai, Jonava, Kaunas, Klaipėda, Plungė i Rokiškis.
Predizborni krug održan je u lipnju 2016. godine kada su u završni krug ušla dva grada: Kaunas i Klaipėda, koji su svoje prijavnice završili do veljače 2017. godine. Prijavnice je pregledalo stručno povjerenstvo sastavljeno od 10 nezavisnih stručnjaka koje su imenovala tijela i institucije EU.
Ove godine titulu Europske prijestolnice kulture nose gradovi Aarhus (Danska) i Pafos (Cipar), u 2018. godini titulu će ponijeti Leeuwarden (Nizozemska) i Valletta (Malta), u 2019. godini Matera (Italija) i Plodiv (Bugarska), u 2020. godini Rijeka (Hrvatska) i Galway (Irska), dok će 2021. godine titulu ponijeti 3 grada: Elefsina (Grčka), Temišvar (Rumunjska) i Novi Sad (Srbija).
Više informacija o izboru Kaunas za Europsku prijestolnicu kulture 2022. godine na linku - https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/kaunas-european-capital-culture-2022-lithuania_en
Kreativna Europa u potprogramu Kultura provodi natječaj u kategoriji književnih prijevoda koji je namijenjen nakladnicima i izdavačima u cilju povećanja prevođenja, promicanja i čitanja europske književnosti. Renata Zamida slovenska je profesionalka u kulturi koja surađuje s Izvršnom agencijom za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) u okviru natječaja za književne prijevode i projekte suradnje.
Sve zainteresirane molimo da potvrdu o svom dolasku pošalju na e-mail ced@min-kulture.hr, najkasnije do srijede 5. travnja 2017. godine.
>>> PROGRAM DOGAĐANJA .pdf
Poziv za natječaj u kategoriji europskih platformi objavljen je 2. veljače 2017. godine, a rok za podnošenje prijava produžen je sa 6. travnja na 27. travnja 2017. godine u 12:00 po srednjoeuropskom vremenu (SEV).
Na stranicama EACEA-e ažurirani su i dostupni su svi dokumenti koji su potrebni za prijavitelje europskih platform (smjernice, E-form, vodič za popunjavanje E-forma, budžetne i proračunske tablice, smjernice za prijavitelje i sl.).
Serija radionica „Kreativni proces“ odvija se na slijedeći način:
• Kvantitetom do kvalitete: rad u grupama
OŽUJAK - 21.03.2017. u 9:30 sati u prostorima Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split
Ovo je interaktivna radionica koja kroz različite metode otvara sudionike prema razvijanju ideja i osmišljavanju projekata
U ovoj fazi naglasak je na procesu, brainstormingu i slaganju koncepta projekta
Trajanje: 3,5 sata
Program
• Projekt za Kreativnu Europu: predavanje s gostom
LIPANJ (točno vrijeme i mjesto održavanja će biti naknadno javljeno)
Radi se o predavanju koje vodi prema usmjeravanju ideja prema prijavi za natječaj na Kreativnu Europu, uvažavajući prioritete i kriterije ocjenjivanja. Gost predavač je partner u jednom od projekata, koji će podijeliti svoje iskustvo razrade, prijave i provedbe projekta čime će ponuditi pogled iznutra i svojim iskustvom pomoći odgovoriti na neka pitanja koja sudionici imaju.
Sudionici će u imati priliku analizirati i proučavati različite primjere dobrih praksi prijavljenih projekata, kroz materijale i radne zadatke na licu mjesta.
Trajanje: 2,5 sata
• Prijava na Kreativnu Europu: predavanjem s radom na prijavi
RUJAN (točno vrijeme i mjesto održavanja će biti naknadno javljeno)
U ovom trenutku, mjesec dana prije roka za podnošenje prijave na program Kreativna Europa, prolazimo tehničke detalje izrade prijavnice: pisanje narativa, ispunjavanje budžeta, tablica i popratnih dokumenata. Pri tome nije neophodno imati uistinu prijavnicu, ona može biti i fiktivna. Ideja ovog dijela edukacije jest da se sudionici praktično upoznaju s ispunjavanjem prijavnice i dobiju informaciju više o tehničkim pitanjima koja nas sve muče prilikom pisanja iste.
Trajanje: 2 sata + individualne konzultacije
Svi sudionici koji će pohađati sve tri faze edukativnog programa dobiti će Certifikat o sudjelovanju.
Ukoliko ste zainteresirani, molimo da ispunite prijavni obrazac i do 17. ožujka 2017. pošaljete na mail adresu: ced@min-kulture.hr
Od 356 pristiglih prijava koje su objavljene u prosincu 2016. godine, u uži izbor ušlo je po 4 rada iz Francuske, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva, nakon čega slijede:
- po 3 rada iz Danske, Finske, Norveške, Španjolske i Nizozemske;
- po 2 iz Belgije, Njemačke, Irske i Turske;
- po 1 iz Italije, Litve, Poljske, Rumunjske i Švedske.
Otprilike jedna trećina prijavljenih radova su stambeni projekti, a jedna trećina su radovi koji se bave izazovima suvremene arhitekture koji bi pridonijeli kulturnoj baštini.
Od 40 radova koji su ušli u uži izbor, žiri će odabrati 5 finalista koja će posjetiti u travnju. Pobjednici će biti poznati tek na svečanoj dodjeli nagrade koja će se održati 26. svibnja 2017. godine u Mies van der Rohe paviljonu u Barceloni.
Dobitnik nagrade primit će 60.000 € i skulpturu inspiriranu Mies van der Rohe paviljonom.
Žiri za dodjelu najvažnije europske nagrade za suvremenu arhitekturu sastoji se od 7 nezavisnih stručnjaka: Stephen Bates, Gonçalo Byrne, Peter Cachola Schmal, Pelin Dervis, Dominique Jakob, Juulia Kauste i Małgorzata Omilanowska.
Pravila nagradnog natječaja i pregled radova koji su ušli u uži izbor dostupni su na web stranici Zaklade Mies Van der Rohe.
Posebna pozornost konzultacija usmjerena je na:
- relevantnost ciljeva i prioriteta programa
- djelotvornost poduzetih mjera za njihovo ostvarivanje
- učinkovitost provedbe programa
- programska dodana vrijednost
Sva pitanja su dostupna na linku:
https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/sites/creative-europe/files/creative-europe-2017-consultation_en.pdf,
a cijela rasprava objavljena je na pitanja web stranici ICF consult.
Rezultati konzultacija koristit će se za planiranje budućih koraka u vezi financiranja kulturnog i kreativnog sektora, te će uskoro biti objavljeni u obliku izvještaja.
Više informacija dostupno je na stranici konzultacija.
Rok za dostavu prijava je 6. travnja 2017., u 12:00 po srednjoeuropskom vremenu (SEV).
Na službenim stranicama Europske komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) možete pročitati natječaj u cijelosti i pronaći sve detalje vezane uz dokumentaciju, vodič za korisnike i odgovarajuću prijavnicu - Podrška europskim platformama.
Za dodatna pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura kontaktirajte Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
„Titula Europske prijestolnice kulture jedinstvena je prilika gradovima da se povezuju kroz kulturu i razvijaju snažna lokalna, europska i međunarodna partnerstva. Aarhusu i Pafosu želim uspjeh u predstavljanju svojih kulturnih programa u nadolazećoj godini.“ izjavio je Europski povjerenik za obrazovanje, kulturu, mlade i sport Tibor Navracsics.
Aarhus 2017
Aarhusova godina kao Europske prijestolnice kulture osmišljena je kako bi nas potaknula i inspirirala da promislimo o našem društvu i ponašanju uz pomoć kulturnog i kreativnog sektora. Cjelogodišnji program kombinirat će događanja starih danskih „folkelige“ tradicija sa modernom umjetnosti i kulturom. Ovo je najveći kulturni projekt u Danskoj, koji će objediniti tisuće aktivnosti u Aarhusu i široj okolici.
Svečano otvorenje bit će u subotu 21. Siječnja 2017. godine. S obzirom na vikinško naslijeđe grada, svečano otvorenje uveličat će brodovi, ogroman zbor i more lampiona koji će u procesiji završiti u Aarhuskoj luci. Najznačajniji događaji godine su: Røde Orm, veličanstvena izvedba epske Vikinške saga i Vrt (The Garden) velika izložba u dva dijela o prikazama čovječanstva i promjeni prirode.
Pafos 2017
2017. godine Pafos postaje prvi ciparski grad koji je ponio titulu Europske prijestolnice kulture. Reflektirajući se na ciparsko iskustvo s multikulturalizmom i geografsku blizinu Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi, ove godine tema je „Povezivanje kontinenata, premošćivanje kultura“. Sa stotinama planiranih događanja, Pafos će se pretvoriti u Open Air Tvornicu gdje se ideje, zajednice i kreativnost susreću, miješaju i cvjetaju u zajedničkom otvorenom prostoru.
Svečano otvaranje Pafos 2017. inspirirano je mitom o rođenju Pafosa, kojeg je Galateja rodila Pigmalionu i koji je osnovao grad. Svečanost će dodatno uveličati spektakli, izložbe, glazba i projekcije izvođača i umjetnika iz Cipra, Europe i Bliskog istoka.
Europska prijestolnica kulture jedna je od najvažnijih visoko-profilnih kulturnih inicijativa u Europi. Gradovi su izabrani temeljem kulturnog programa koji mora imati jaku europsku dimenziju, angažirati i uključiti građane i pridonijeti dugoročnom razvoju grada. Nadolazeće Europske prijestolnice kulture bit će Valletta (Malta) i Leeuwarden (Nizozemska) u 2018. godini i Plovdiv (Bugarska) i Matera (Italija) u 2019. godini.
Više na: https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20170401-european-capital-culture-2017_en
Nagradu dodjeljuje Europska Komisija i Fondacija Mies van der Rohe. Nagrada nosi ime po Miesu van der Roheu koji je kao mladi arhitekt u Berlinu dobio zadatak da osmisli njemački paviljon za međunarodnu izložbu koja se 1929. godine održavala u Barceloni i u kojoj se održao susret kralja Alfonsa 13. i njemačkih vlasti kao dio nastupnih događanja. Iako je paviljon rastavljen nakon završetka izložbe te je nastavio živjeti u crno-bijelim fotografijama smatrao se jednom od najvažnijih građevina arhitekture 20. stoljeća. Već 1959. godine je Oriol Bohgias inicirao ponovnu izgradnju paviljona, ali politička i kulturna klima u zemlji to nisu dozvolile tako da je gradnja odgođena i paviljon je ponovno rekonstruiran i dovršen 1986. godine. Ideju za dodjelu nagrade po imenu Miesa van der Rohea Europskom je parlamentu predložio Xavier Rubert de Ventós i to samo godinu dana nakon dovršetka rekonstrukcije paviljona te je prva bienalna dodjela pod nazivom „Mies van der Rohe nagrada za europsku arhitekturu“ održana 1988. godine.
Fondacija Mies van der Rohe 2000. godine je predložila model Mies van der Rohe nagrade uz dodatni prijedlog za dodjelu nagrade za posebno postignuće arhitektima u usponu te je od 2001. godine to postala i službena nagrada Europske unije za suvremenu arhitekturu.
Ne postoji ograničenje u vrsti rada koji se može prijaviti. Svake godine žiri je birao između privatnih domova, javnih ustanova, muzeja i kulturnih instalacija, obrazovnih, zdravstvenih i sportskih građevina te velikih infrastrukturnih projekata i prometnih sistema. Zajednička odrednica svih prijavljenih radova je doprinos izgradnji europskog grada. Projekti za stanovanje, kuće i zgrade te arhitektura za kulturne ustanove najviše su zastupljeni među nominiranim projektima. Potom slijede edukacijski objekti. Među nominiranim projektima ponajviše je radova iz Francuske i Španjolske, po čak 28 projekata.
Od zemalja iz našeg susjedstva nominirano je 10 projekata iz Slovenije, 4 projekta iz Srbije, a iz Bosne i Hercegovine 1 projekt.
Od nešto više od tristo nominiranih radova iz svih europskih zemalja žiri će izabrati 40 najboljih radova te 5 finalista koji će biti objavljeni početkom 2017. godine. Najvažniji dio dodjele nagrade odvijat će se krajem svibnja u Mies van der Rohe paviljonu u Barceloni kada će radovi biti prikazani javnosti na velikoj izložbi, te kada će biti izabrani pobjednici.
Osim glavne nagrade izabrane između 5 finalista svake se godine dodjeljuje i priznanje za nadolazeće arhitekte koje su 2009. osvojili domaći arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić iz Studia UP za projekt nagrađivane i hvaljene škole u Koprivnici.
Nominirani projekti iz Hrvatske su: Hotel Amarin u Rovinju – Studio UP, Kuća za odmor na Silbi – AB Forum, Tržnica Vodice – ARP d.o.o., Slomljeni pejzaž, memorijal Gordanu Ledereru, Hrvatska kostajnica – NFO i Petar Barišić, Bazenski kompleks Svetice, Zagreb – Plazma, Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj – Idis Turato i Saša Randić, Akvarij Karlovac – 3LHD, Muzej Vučedol – Radionica arhitekture
Sve nominirane i više o nagradi potražite na linku.

Tom prilikom je u svom pozdravnom govoru pomoćnica ministrice dr. sc. Iva Hraste Sočo istaknula kako "Ministarstvo kulture podupire sve hrvatske kulturne profesionalce u njihovim nastojanjima da koriste Program Kreativna Europa na dva načina: odvajanjem sredstava za programe koji su izabrani na europskom nivou te kroz funkcioniranje Deska Kreativne Europe."
Pod geslom "Ilustriraj za Kreativnu Europu!" i vodstvom vrsnog ilustratora Vedrana Klemensa, studenti/ce dizajna, arhitekture, grafičke tehnologije i srodnih područja cijeli dan intenzivno su radili na vlastitim viđenjima novog identiteta.

Radionica je trajala od 9 do 17 sati te je u njezinom uvodnom dijelu mentor Vedran Klemens, predstavio polaznicima vlastiti rad u sferi digitalne ilustracije i upoznao ih s osnovama računalnog crteža. Slijedio je praktičan rad i vodstvo kroz proces izrade ilustracije od koncepta do završnog rezultata, uz usvajanje osnovnih znanja o tehnikama digitalnog crtanja, osobinama medija i različitim elementima ilustracije.
"Užitak mi je raditi sa studentima, volim njihovu radoznalost, vedrinu i entuzijazam. Izazov je što bolje iskoristiti kratko druženje i dati im što više dobrih savjeta.", izjavio je mentor radionice Vedran Klemens.
Poslije radionice druženje se nastavilo biranjem najboljeg sudionika/ce, u kojem su sudjelovali mentor Vedran Klemens, dizajner Dario Dević predstavnik kolektiva Superstudio, autora novog vizualnog identiteta Kreativna Europa: Kultura, Anera Stopfer predstavnica Ministarstva kulture RH, te sami polaznici sa svojim glasovima. Priznanje za najbolji rad na radionici i putovanje u Dansku na World Creativity Forum 2017 osvojila je Aristea Klanac, studentica Fakulteta za dizajn u Ljubljani, dok su Vita Vrebac i Dora Kasun osvojile drugo i treće mjesto. Ostali polaznici radionice bili su Dorja Horvatić, Ivana Mikulić, Luna Džidić Uzelac, Marta Stražičić, Matej Vučković i Mladen Udovičić.

„Ovakva vrsta suradnje gdje zajedno s dizajnerima i mladim umjetnicima osmišljavamo nove zanimljive sadržaje otvara dijalog prema svima- umjetnicima, profesionalcima i zainteresiranoj javnosti. Radi se o jako kreativnom procesu, koji nas sve obogaćuje, a upravo takav i je i naš potprogram Kultura unutar Kreativne Europe.“, izjavila je Anera Stopfer, voditeljica potprograma Kultura.
U svjetlu uspješne suradnje između Ministarstva kulture i kolektiva Superstudio, Dario Dević izjavio je: "Od samog početka suradnje s Deskom Kulture Kreativne Europe, klijentice su istaknule želju i potrebu da se njihov novi vizualni identitet kontinuirano proširuje i nadograđuje kroz radionice i suradnje s mladim hrvatskim dizajnerima, bila to ilustracija (kao u slučaju ove radionice), fotografija, modni ili produkt dizajn. Zbog toga smo osmilili promjenjivi logotip koji se iz vrlo ekspresivnog samostalnog grafizma lako pretvara u diskretnu oznaku uz koju rad studenata dolazi do izražaja i izlazi u prvi plan. Ova je radionica, nadamo se, tek prva u nizu takvih suradnji s mladima kroz koje će novi vizualni identitet doista zaživjeti."
___________
Kreativna Europa program je Europske unije za potporu kulturnog, kreativnog i audiovizualnog sektora. Za razdoblje do 2020. godine, kroz Kreativnu Europu je osigurana potpora europskim projektima suradnje i književnim prijevodima u sklopu potprograma Kultura, dok se kroz potprogram Media ulaže u film, televiziju i nove medije. Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture funkcionira kao help desk. Uspostavljen je radi pružanja informacija, održavanja informativnih dana, seminara i radionica te individualnih konzultacija i tehničke pomoći vezane uz sudjelovanje u potprogramu Kultura programa Kreativna Europa. Osim toga, njegova je uloga poticati suradnje i razmjene znanja unutar kulturnog i kreativnog sektora u Europi.
Vedran Klemens je slobodni ilustrator, grafički dizajner i umjetnički direktor. Rođen je 1978. u Sarajevu, a od 1997. živi i radi u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (2007.) i dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu (2012.). Od 2007. do 2014. radio je u reklamnoj agenciji Grey Worldwide Zagreb, u početku kao grafički dizajner, a zatim kao umjetnički direktor. Istovremeno, kao vanjski suradnik sudjelovao je u projektima za brojne druge agencije, da bi se od 2014. u potpunosti posvetio samostalnoj karijeri. Ima bogato radno iskustvo na širokom području koje pokriva ilustraciju i grafički dizajn, oglašavanje te umjetnički rad i izlaganje. Kao ilustrator, dizajner ili umjetnički direktor bio je autor ili koautor projekata koji su osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade, uključujući Red Dot, Sudnji dan: ilustrator godine, Lice knjige, Dan D: posebno priznanje, ADC Hrvatska, ADC Europe, IdejaX, MIXX Award, FESTO, Effie Hrvatska: Grand Prix i dva zlata, European Change Communications Award, Epica Awards, D&AD In Book Award i dr.
Tvrtka Finder d.o.o. ― informatičke tehnologije i usluge omogućila je osnovni radionički pribor: Wacomove grafičke tablete za sve polaznike/ice. Finder je specijaliziran za informatičku podršku digitalnim kreativcima, dizajnerima, ilustratorima, animatorima, 3D umjetnicima, audio i video producentima. Zastupnik je renomiranih proizvođača hardvera i softvera kao što su Wacom, Apple, Adobe, Autodesk, Pixologic, Allegorithmic, Vegas & Ingeneer.
Superstudio je nagrađivani dizajnerski kolektiv iz Zagreba, kojeg je 2011. godine utemeljila i odonda ga kontinuirano kreativno i operativno vodi dizajnerica Ira Payer, a koji na stalnoj i povremenoj bazi okuplja različite autore, većinom dizajnere vizualnih komunikacija te njima srodne struke. Izrazito usmjeren na samoinicirane projekte i na djelovanje šire od dizajnerske prakse, Superstudio je tijekom 5 godina postojanja realizirao brojne uspješne i nagrađene projekte u području kulture, urbane kulture, umjetnosti, arhitekture i turizma te je zaslužan za nekoliko značajnijih design advocacy inicijativa. Trenutno stalni autorski postav Superstudija čine Ira Payer, Iva Hrvatin i Bojan Krištofić te mlađa suradnica

















Radionica će se održati u Croatian Design Superstoreu u Zagrebu, Martićeva 4 u trajanju od 9 do 17 sati. U uvodnom dijelu mentor će predstaviti polaznicima vlastiti rad u sferi digitalne ilustracije i upoznati ih s osnovama računalnog crteža te ih potom voditi kroz proces izrade ilustracije od koncepta do završnog rezultata, pri čemu će polaznici uz usvajanje praktičnog znanja o tehnikama digitalnog crtanja, učiti i o osobinama ilustracije kao medija ― njezinim konceptualnim, komunikacijskim, estetskim i drugim elementima.
Po završetku radionice, mentor Vedran Klemens, uz pomoć Darija Devića kao predstavnika kolektiva Superstudio (autora novog vizualnog identiteta Kreativna Europa: Kultura), te Anere Stopfer kao predstavnice Ministarstva kulture RH, odabrat će najbolji rad na radionici, a nagrađeni polaznik ili polaznica osvaja vrijedno i atraktivno putovanje u Dansku na World Creativity Forum 2017 (LINK)!
Prijaviti se možete do 9. prosinca 2016. u 10 sati na adresu info@designdistrict.hr. Prijava mora sadržavati nekoliko rečenica o vama i vašoj motivaciji za sudjelovanje u radionici (maksimalne duljine 600 znakova) te 3 do 5 radova u sferi crteža i/ili ilustracije, poslanih u jpg formatu (radovi ne moraju biti realizirani). Odabir sudionika vršit će voditelj radionice. Požurite s prijavama, jer je kapacitet radionice ograničen na 10 polaznika!
Radionica je besplatna za sve, organizatori su osigurali i užinu i napitke u pauzi rada, a svojim sudjelovanjem polaznici pristaju da se radovi nastali na radionici koriste u promotivnim aktivnostima programa Kreativna Europa.

Kreativna Europa program je Europske unije za potporu kulturnog, kreativnog i audiovizualnog sektora. Za razdoblje do 2020. godine, kroz Kreativnu Europu je osigurana potpora europskim projektima suradnje i književnim prijevodima u sklopu potprograma Kultura, dok se kroz potprogram Media ulaže u film, televiziju i nove medije. Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture funkcionira kao help desk. Uspostavljen je radi pružanja informacija, održavanja informativnih dana, seminara i radionica te individualnih konzultacija i tehničke pomoći vezane uz sudjelovanje u potprogramu Kultura programa Kreativna Europa. Osim toga, njegova je uloga poticati suradnje i razmjene znanja unutar kulturnog i kreativnog sektora u Europi.
Vedran Klemens je slobodni ilustrator, grafički dizajner i umjetnički direktor. Rođen je 1978. u Sarajevu, a od 1997. živi i radi u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (2007.) i dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu (2012.). Od 2007. do 2014. radio je u reklamnoj agenciji Grey Worldwide Zagreb, u početku kao grafički dizajner, a zatim kao umjetnički direktor. Istovremeno, kao vanjski suradnik sudjelovao je u projektima za brojne druge agencije, da bi se od 2014. u potpunosti posvetio samostalnoj karijeri. Ima bogato radno iskustvo na širokom području koje pokriva ilustraciju i grafički dizajn, oglašavanje te umjetnički rad i izlaganje. Kao ilustrator, dizajner ili umjetnički direktor bio je autor ili koautor projekata koji su osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade, uključujući Red Dot, Sudnji dan: ilustrator godine, Lice knjige, Dan D: posebno priznanje, ADC Hrvatska, ADC Europe, IdejaX, MIXX Award, FESTO, Effie Hrvatska: Grand Prix i dva zlata, European Change Communications Award, Epica Awards, D&AD In Book Award i dr.
Superstudio je nagrađivani dizajnerski kolektiv iz Zagreba, kojeg je 2011. godine utemeljila i odonda ga kontinuirano kreativno i operativno vodi dizajnerica Ira Payer, a koji na stalnoj i povremenoj bazi okuplja različite autore, većinom dizajnere vizualnih komunikacija te njima srodne struke. Izrazito usmjeren na samoinicirane projekte i na djelovanje šire od dizajnerske prakse, Superstudio je tijekom 5 godina postojanja realizirao brojne uspješne i nagrađene projekte u području kulture, urbane kulture, umjetnosti, arhitekture i turizma te je zaslužan za nekoliko značajnijih design advocacy inicijativa. Trenutno stalni autorski postav Superstudija čine Ira Payer, Iva Hrvatin i Bojan Krištofić te mlađa suradnica Sara Pavleković Preis, a na većini projekata odnedavno im se pridružuje i dizajner Dario Dević.
Naslov Europske prijestolnice kulture pokrenut je 1985. godine na inicijativu tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri. Inicijativa Europske prijestolnice kulture izrasla je u jedan od najambicioznijih kulturnih projekata u Europi te u jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih aktivnosti u EU.
Izvorna motivacija ove inicijative važnija je nego ikad prije. Europljanima je pružena prilika da nauče više o međusobnim kulturama, da uđu u interkulturni dijalog i da uživaju u zajedničkoj povijesti i zajedničkim vrijednostima: drugim riječima, da osjete pripadnost Europskoj uniji. Tijekom godine, inicijativa EPK narasla je u opsegu i veličini, što je pridonijelo kulturnom, društvenom i ekonomskom razvoju mnogih gradova i njihovih obližnjih regija diljem Europe.
Sukladno Odluci br. 445/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033., u 2021. godini naslov Europske prijestolnice kulture ponijet će tri europska grada:
• jedan iz Rumunjske,
• jedan iz Grčke,
• jedan iz zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU.
U skladu s trenutnom procedurom izbora Europske prijestolnice kulture, izbor se odvija u dva kruga; u krugu predizbora nakon kojeg se objavljuje lista gradova koji ulaze u drugi krug izbora. Izabrane gradove nakon toga službeno potvrđuje država koja će imati Europsku prijestolnicu kulture, ili u slučaju države kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje izbor grada službeno potvrđuje Europska komisija.
Glavni kriterij za odabir grada jest dobro pripremljen kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom, koja potiče sudjelovanje gradskih interesnih grupa, različitih lokalnih zajednica te privlači posjetitelje iz zemlje i Europe. Program mora imati dugotrajan utjecaj i mora pridonosit dugoročnom razvitku grada, a gradovi moraju pokazati da imaju sredstva i operativne kapacitete za provođenje projekta.
Grčko Ministarstvo kulture i sporta pozvalo je u prosincu 2014. godine gradove da apliciraju za naslov Europske prijestolnice kulture 2021. Prijavilo se četrnaest grčkih gradova: Krf, Delphi, Elefsina, Janjina, Kalamata, Larisa, Lezbos (Mitilene), Mesolongi, Pirej, Rodos, Salamina, Samos, Tripoli i Volos. Prvi krug izbora bio je u veljači 2016. godine kada su tri grada ušla u uži izbor. Gradovi koji su ušli u uži izbor pozvani su da upotpune svoje prijave do finalnog izbora u Ateni 10. – 11. studenog 2016. Sve programe pregledalo je Stručno povjerenstvo sastavljeno od 12 nezavisnih stručnjaka od kojih je deset imenovala Europska unija, a dva grčko Ministarstvo kulture i sporta.
Titulu Europske prijestolnice kulture 2016. godine imaju gradovi Wroclow (Poljska) i Donostia-San Sebastian (Španjolska), u 2017. godini titulu će nositi Aarhus (Danska) i Paphos (Cipar), Leeuwarden (Nizozemska) i Valletta (Malta) u 2018. godini, a Matera (Italija ) i Plovdiv (Bugarska) u 2019. godini. Galway (Irska) i Rijeka (Hrvatska) bit će domaćini Europske prijestolnice kulture u 2020. godini. Uz Elefsinu, 2021. godine titulu Europske prijestolnice kutlure ponijet će rumunjski grad Temišvar i srpski grad Novi Sad.
Više informacija o izboru Elefsine za Europsku prijestolnicu kulture 2021 pronađite na linku:
https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20161110-european-capital-culture-greece-2021_en
Na događanju je sudjelovalo oko 100-ak umjetnika, profesionalaca u kulturi, predstavnika udruga i ustanova u kulturi te šire javnosti iz cijele Bosne i Hercegovine. Kroz seminar su prenesena potrebna praktična znanja kulturnim radnicima kako bi se okušali u procesu pisanja aplikacija te je Desk Kreativne Europe iz Hrvatske dao podršku kroz svoje izlaganje i uvidom u hrvatske primjere prakse.

Program seminara je bio ocijenjen kao sadržajan i zanimljiv od strane sudionika:
10:30 – 11:00 Registracija
11:00 – 11:10 Otvaranje seminara- Aida Kalender, voditeljica Deska Kreativna Europa BiH
11:10–12:00 Misija i prioriteti programa Kreativna Europa, detalji aktuanog natječaja za projekte suradnje- Aida Kalender, voditeljica Deska Kreativna Europa BiH
12:00 – 13:00 Osnove projektne logike- Aida Vežić, magistrica kulturne ekonomije, Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica
13:00 – 14:00 Ručak
14:00 – 15:00 Koncipiranje i bodovanje projekata, vremenski okvir za početak projekata- Aida Kalender, voditeljica Deska Kreativna Europa BiH
15:00 – 15:15 Pauza
15:15–16:00 Predstavljanje iskustava uspješnih projekata- mr.sc. Antonija Matić, Voditeljica odjela za programe i projekte EU i međuinstitucijsku suradnju, Umjetnička akademija u Osijeku, Hrvatska
16:00- 16:45 BiH i Hrvatska- prilike za suradnju u okviru programa Kreativna Europa; regionalno povezivanje u funkciji europske suradnje- Anera Stopfer, voditeljica Deska Kreativna Europa Hrvatska i Aida Kalender, voditeljica Deska Kreativna Europa BiH
16:45- 18:00 Pojedinačne konzultacije




Program Kreativna Europa podijeljen je na potprograme MEDIA i Kultura, a namijenjen je kulturnom i audiovizualnom sektoru u sklopu kojeg se može ostvariti financijska podrška za razvoj kulturnih projekta koji potiču prekograničnu suradnju i razmjenu, prijevode književnih dijela, umrežavanje stručnjaka, razvoj profesionalaca. Natječaj za program Kreativna Europa provodi Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) koju je osnovala Europska komisija (http://eacea.ec.europa.eu/creative-europe_en), a 28.9.2016. objavljen je natječaj za potprogram Kulturu za potporu europskim projektima suradnje koji je otvoren do 23. Studenog (https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=15934).
Radionica „Od ideje do cilja“ podijeljena je u dva djela – prvi dio pod nazivom IDEJA U NASTAJANJU, a drugi pod nazivom PRIMJERI PRAKSE. Tijekom radionice sudionike će s glavnim značajkama potprograma Kultura programa EU Kreativna Europa (2014. – 2020.) upoznati Morana Bigač, predstavnica Deska Kreativne Europe. Prisutni će biti informirani o ciljevima i prioritetima samog programa, proračunu, o vrstama natječaja na koje hrvatske kulturne organizacije mogu prijaviti svoje projekte o pisanju i prijavljivanju, kao i s tehničkim karakteristikama natječaja te na koji način preispitati vlastite ideje.

Dva su grada ušla u uži izbor nakon početnog prvog kruga u prosincu 2015. godine:
· Herceg Novi, Crna Gora
· Novi Sad, Srbija

FOTO: https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20161013-ecoc-novi-sad-2021_en
Europska komisija službeno je podržala preporuku vijeća da Novi Sad ponese naslov Europske prijestolnice kulture 2021. zajedno s rumunjskim gradom Timisoarom i jednim od tri grčka grada (Elefsinam, Kalamata, Rhodes) koji su ušli u uži izbor, a bit će odabran u narednih nekoliko tjedana. Naslov Europske prijestolnice kulture pokrenut je 1985. godine na inicijativu tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri. Inicijativa Europske prijestolnice kulture izrasla je u jedan od najambicioznijih kulturnih projekata u Europi te u jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih aktivnosti u EU.
Izvorna motivacija ove inicijative važnija je nego ikad prije jer Europljanima pruža priliku da nauče više o međusobnim kulturama, da uđu u interkulturni dijalog i da uživaju u zajedničkoj povijesti i zajedničkim vrijednostima.
Sukladno odluci Europskog parlamenta i Vijeća EU koje upravlja inicijativom Europske prijestolnice kulture, 2021. godine ovaj prestižan naslov ponijet će tri europska grada:
· jedan iz Rumunjske,
· jedan iz Grčke,
· jedan iz zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU.
U skladu s trenutnom procedurom izbora Europske prijestolnice kulture, izbor se odvija u dva kruga; u krugu predizbora nakon kojeg se objavljuje lista gradova koji ulaze u drugi krug i završni krug izbora devet mjeseci kasnije. Izabrane gradove nakon toga službeno potvrđuje država koja će imati Europsku prijestolnicu kulture, ili u slučaju države kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje izbor grada službeno potvrđuje Europska Komisija.
Glavni kriterij za odabir grada jest dobro pripremljen kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom, koja potiče sudjelovanje gradskih interesnih grupa, različitih kvartova te privlači posjetitelje iz zemlje i Europe. Program mora imati dugotrajan utjecaj i mora pridonosit dugoročnom razvitku grada, a gradovi moraju pokazati da imaju sredstva za provođenje projekta.
U prosincu 2014. godine Europska komisija raspisala je poziv za podnošenje prijava za inicijativu EU Europska prijestolnica kulture za 2021. godinu za gradove država kandidatkinje i potencijalnih kandidatkinja. Poziv je bio otvoren za gradove u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a dva grada su se prijavila za prvi krug: Herceg Novi i Novi Sad. Dvije zaprimljene prijave pregledalo je Stručno povjerenstvo sastavljeno od 10 nezavisnih stručnjaka koje su imenovala tijela i institucije Europske unije. Oba prijavitelja ušla su u uži izbor, te su pozvani da upotpune svoju prijavu do 9. rujna 2016. godine.
Titulu Europske prijestolnice kulture 2016. godine imaju gradovi Wroclow (Poljska) i Donostia-San Sebastian (Španjolska), u 2017. godini titulu će nositi Aarhus (Danska) i Paphos (Cipar), Leeuwarden (Nizozemska) i Valletta (Malta) u 2018. godini, a Matera (Italija ) i Plovdiv (Bugarska) u 2019. Godini. Galway (Irska) i Rijeka (Hrvatska) bit će domaćin Europske prijestolnice kulture u 2020. godini.
Više informacija o izboru Novog Sada za Europsku prijestolnicu kulture 2021 pronađite na linku:
https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20161013-ecoc-novi-sad-2021_en
Iz Republike Hrvatske prijavilo se petnaest projektnih prijedloga, od kojih su tri nakladnika pozitivno ocijenjena. Bespovratna sredstva za prijevod europske književnosti dobili su već iskusni prijavitelji, nakladničke kuće Sandorf (29.884,69 €), Naklada Ljevak (42.880,14 €), Fraktura (59.918,40 €). Ukupan iznos bespovratne potpore za književne prijevode na ovom roku iznosi 132.683,23 €.
Jedan od glavnih ciljeva programa Kreativna Europa je čuvanje i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti.
Napominjemo da Ministarstvo kulture nastavlja s praksom sufinanciranja hrvatskih projektnih partnera te je 2014. donijelo Pravilnik o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa Europske unije Kreativna Europa – potprogram Kultura, kojim se sufinanciraju projekti odobreni u okviru Kreativne Europe, gdje su po prvi put uvršteni i projekti književnih prijevoda. U okviru projekata književnih prijevoda, Ministarstvo kulture sufinancira najmanje 10 %, a najviše 30 % financijskog udjela hrvatskog projektnog partnera u projektu.
Koristimo ovu priliku kako bi čestitali svim uspješnim prijaviteljima, a sve upite vezane uz program Kreativna Europa slobodno se javite Desku Kreativne Europe.
>>> Više...

U dinamičnoj atmosferi interaktivnih predavanja, sudionici su izmjenjivali ideje, znanja i iskustva što je doprinijelo profesionalnom usavršavanju i napredovanju svih koji su sudjelovali na konferenciji.
Konferencija The Best in Heritage u Dubrovniku bila je platforma za okupljanje više desetaka uglednih članova žirija, koji su pojačani stručnim moderatorima, a koji dodjeljuju nagrade za projekte kulture baštine iz cijelog svijeta. Kroz svoje dugogodišnje iskustvo, konferencija je percipirana u očima javnosti i kao dodatno profesionalno vrednovanje, budući da se tijekom njenog održavanja biraju Project of Influence of the year i time dodatno pojačava vidljivost pojedinih laureata.
U tom smislu, stručna je javnost izdvojila je par projekata u dvije kategorije te odlikovala laureata iz 2015. godine DOMunder – Thinker Imagineers iz Nizozemske, kojeg je predstavio Joost van dre Spek, zbog kreativnog i inovativnog korištenja raznih komunikacijskih tehnologija i aplikacija koje uključuju um i osjetila posjetitelja, stvarajući snažan i jedinstven doživljaj njihove lokalne baštine. Drugo mjesto po broju glasova dodjeljeno je projektu Vangoyourself iz Velike Britanije, a treće mjesto dodijeljeno je grčkom projektu HERMES: Hermoupolis Digital Heritage Management.

Nadalje, senzacionalno arheološko otkriće, laureat EU nagrade za kulturnu baštinu / Europa Nostra Award 2015, Nuragic skulpturu Monte Prama iz Italije predstavili su dr. Roberto Nardi, koja može dobro poslužiti kao paradigma integriranog, dinamičnog očuvanja, izlaganja i angažmana u zajednici. U kratkom vremenskom periodu uspjeli su dinamizirati i oplemeniti identitet Sardiniji i svoju zajednicu pozicionirati na kartu poželjnih destinacije, ujedno energizirajući ekonomski potencijal. Drugo mjesto po broju glasova dobio je Ženski muzej iz Vijetnama, a treće mjesto pripalo je Karenina.Live projektu iz Rusije.
Obje nagrade priznanje su izvrsnosti i profesionalnost ambiciozne međunarodne stručne javnosti. Odlikovanja su uručili predstavnici sponzora, uvaženi gospodin Frank Boot (Mayvaert Staklo Engineering, Ghent) i gđa Brigitte Prager (EXPONATEC, Koelnmesse, Köln). Osim dva izvanredna primjera, većina predstavljenih, nagrađenih projekata imaju specifičnu moć utjecaja u profesionalnim strategijama i praksama što ih čini promicateljima odluka istinskih promjena. Svi oni, dobili su potvrdu o sudjelovanju i plaketu Excellence Club-a.
Više

Natječaj je otvoren do 25. studenog 2016. do 12:00 h po srednjoeuropskom vremenu.
Na službenim stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) možete pronaći natječaj u cijelosti i pronaći detalje natječaja, vodič za korisnike, dokumente kao i odgovarajuću prijavnicu (eForm).
Za sva pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura možete kontaktirati Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
Iz Republike Hrvatske prijavilo se čak sedam prijavitelja u svojstvu vodećeg partnera, od kojih je organizacija Izvori pozitivno ocijenjena.
Jedan od glavnih ciljeva programa Kreativna Europa je čuvanje i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti. Vijeće ministara obrazovanja, mladih, kulture i sporta potvrdilo je u studenom 2015. da međukulturni dijalog ima važnu ulogu u integriranju izbjeglica koje Europa prima u velikom broju. Kulturna i audio-vizualna djelatnost žele poduprijeti integraciju izbjeglica koje su u posljednje vrijeme stigle u Europu i pružiti priliku građanima EU i izbjeglicama da rade zajedno, otkrivaju, uče i razumiju vrijednosti kultura svih populacija u suradnji s društveni strukturama koje se već bave izbjegličkom populacijom.
Opći cilj ovog natječaja je podupiranje kulturnih, audiovizualnih i međusektorskih projekata s ciljem olakšavanja integriranja izbjeglica u europsko okruženje, poboljšavanje međusobnog kulturnog razumijevanja i poticanja međukulturnog i međureligijskog dijaloga, tolerancije i poštovanja prema drugim kulturama.
Više...
• manji projekti suradnje (sufinanciranje EU do 200.000,00 € / 60% projekta)
• veći projekti suradnje (sufinanciranje EU do 2.000 000,00 € / 50% projekta)
Natječaj je otvoren od 27. rujna 2016. do 23. studenog 2016. do 12:00 h po srednjoeuropskom vremenu.
Na službenim stranicama Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (EACEA) možete pročitati natječaj u cijelosti i pronaći sve detalje natječaja, vodič za korisnike, dokumente kao i odgovarajuću prijavnicu (eForm).
Za sva pitanja koja se tiču sudjelovanja u potprogramu Kultura možete kontaktirati Desk Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture.
Interaktivna radionica „Program Kreativna Europa – Od ideje do cilja“ započet će u 10.00 sati u prostorijama gradske uprave Grada Osijeka, Velika vijećnica, Kuhačeva 9, a program će biti podijeljen u dva dijela - prvi dio pod nazivom IDEJA U NASTAJANJU i drugi pod nazivom SREDSTVO I CILJ.
U prvom dijelu izlaganja, sudionike će s glavnim značajkama programa EU Kreativna Europa (2014. – 2020.) s posebnim naglaskom na potprogram Kultura upoznati Morana Bigač, predstavnica Deska Kreativne Europe. Prisutni će biti informirani o ciljevima i prioritetima samog Programa, proračunu, o vrstama natječaja na koje hrvatske kulturne organizacije mogu prijaviti svoje projekte te na koji način preispitati vlastite ideje, a na samom kraju bit će predstavljeno i nekoliko projekata kao primjera dobre prakse. U drugom djelu predstavnica Umjetničke akademije u Osijeku, Antonija Matić, predstaviti će program All Strings Attached:
Pioneers of the European Puppetry behind the Scenes koji je uspješno prošao europsku evaluaciju i povukao sredstva za svoju ideju. Na kraju, voditeljica Deska Kreativne Europe Anera Stopfer upoznat će sudionike s informacijama o pisanju i prijavljivanju projekata kao i s tehničkim karakteristikama natječaja.

>>> Program
>>> Prezentacija
U slijedećih nekoliko mjeseci očekuje se da će nadležne vlasti u Rumunjskoj i službeno imenovati Timişoara Europskom prijestolnicom kulture. Naslov Europske prijestolnice kulture pokrenut je 1985. godine na inicijativu tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri. Inicijativa Europske prijestolnice kulture izrasla je u jedan od najambicioznijih kulturnih projekata u Europi te u jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih aktivnosti u EU.
Sukladno odluci Europskog parlamenta i Vijeća EU, koje upravlja inicijativom Europske prijestolnice kulture, 2021. godine ovaj prestižan naslov ponijet će tri europska grada: jedan iz Rumunjske, jedan iz Grčke i jedan iz zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU. Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka za procjenu grčkih gradova sastat će se u studenom ove godine, a povjerenstvo za izbor gradova u zemljama kandidatkinjama/ potencijalnim kandidatkinjama sastat će se u Bruxellesu u listopadu 2017. godine.
U skladu s trenutnom procedurom izbora Europske prijestolnice kulture, izbor se odvija u dva kruga; u krugu predizbora nakon kojeg se objavljuje lista gradova koji ulaze u drugi krug i završni krug izbora devet mjeseci kasnije. Izabrane gradove nakon toga službeno potvrđuje zemlja koja će imati Europsku prijestolnicu kulture.
Rumunjska je u prosincu 2014. godine raspisala poziv za podnošenje prijava za inicijativu EU Europska prijestolnica kulture za 2021. godinu na koji se prijavilo četrnaest gradova: Alba Iulia, Arad, Bacau, Baia Mare, Braila, Brasov, Bukurešt, Cluj-Napoca, Craiova, Iasi, Sfântu-Gheorghe, Suceava, Târgu-Mureş i Temišvaru. Predizborni krug održan je u prosincu 2015. godine kada su odabrana četiri grada (Baia Mare, Bukurešt, Cluj-Napoca i Temišvar) u uži izbor i koji su imali osam mjeseci za doradu svojih prijava.
Glavni kriterij za odabir grada jest dobro pripremljen kulturni program sa snažnom europskom dimenzijom, koja potiče sudjelovanje gradskih interesnih grupa, različitih kvartova te privlači posjetitelje iz zemlje i Europe. Program mora imati dugotrajan utjecaj i mora pridonosit dugoročnom razvitku grada, a gradovi moraju pokazati da imaju sredstva za provođenje projekta.
Sve programe u Rumunjskoj pregledalo je Stručno povjerenstvo sastavljeno od 12 nezavisnih stručnjaka od kojih su deset imenovala tijela i institucije Europske unije, a dva rumunjsko Ministarstvo kulture.
Titulu Europske prijestolnice kulture 2016. godine imaju gradovi Wroclaw (Poljska) i Donostia-San Sebastian (Španjolska), u 2017. godini titulu će nositi Aarhus (Danska) i Paphos (Cipar), Leeuwarden (Nizozemska) i Valletta (Malta) u 2018. godini, a Matera (Italija ) i Plovdiv (Bugarska) u 2019. Godini. Galway (Irska) i Rijeka (Hrvatska) bit će domaćin Europske prijestolnice kulture u 2020. godini.
Više informacija o izboru Timişoara za Europsku priejstolnicu kulture 2021 pronađite na linku:
https://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/news/20160916%20-romania-european-capital-of-culture-2021_en
Potporu u iznosu od 2,4 milijuna eura ove je godine dobilo 12 europskih kulturnih organizacija u svojstvu koordinatora projekata i to iz Italije, Nizozemske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Austrije i Grčke. Hrvatski institut za pokret i ples pojavljuje se kao jedini ovogodišnji suorganizator u projektima suradnje s Trećim zemljama i to u projektu pod nazivom Migrant Bodies koji koordinira Comune di Bassano del Grappa iz Italije, a kao suorganizatori se pojavljuju organizacije iz Francuske i Kanade.
Ukupno je zaprimljeno 111 prijavnica iz 22 zemlje sudionice programa Kultura od čega je 5 hrvatskih organizacija dok se njih 11 za sudjelovanje prijavilo u svojstvu suorganizatora.
Više...
Potporu u iznosu od 2,4 milijuna eura ove je godine dobilo 12 europskih kulturnih organizacija u svojstvu koordinatora projekata i to iz Italije, Nizozemske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Austrije i Grčke. Hrvatski institut za pokret i ples pojavljuje se kao jedini ovogodišnji suorganizator u projektima suradnje s Trećim zemljama i to u projektu pod nazivom Migrant Bodies koji koordinira Comune di Bassano del Grappa iz Italije, a kao suorganizatori se pojavljuju organizacije iz Francuske i Kanade.
Ukupno je zaprimljeno 111 prijavnica iz 22 zemlje sudionice programa Kultura od čega je 5 hrvatskih organizacija dok se njih 11 za sudjelovanje prijavilo u svojstvu suorganizatora.
Više...
Zaključni izvještaj ex-post evaluacije Europske prijestolnice kulture u 2012. godini razmatra relevantnost i učinkovitost projekta u cjelini – od pripremne faze i pisanja prijavnice preko nominacije i razvojne faze do završetka svih kulturnih programa u godini naslova. Izvještaj, osim toga, razmatra održivost i naslijeđe koje za sobom gradovima ostavlja naslov Europske prijestolnice kulture.
Više...
Zaključni izvještaj ex-post evaluacije Europske prijestolnice kulture u 2012. godini razmatra relevantnost i učinkovitost projekta u cjelini – od pripremne faze i pisanja prijavnice preko nominacije i razvojne faze do završetka svih kulturnih programa u godini naslova. Izvještaj, osim toga, razmatra održivost i naslijeđe koje za sobom gradovima ostavlja naslov Europske prijestolnice kulture.
Više...
„Snažno vjerujem da izgradnja fizičke barijere predstavlja pukotinu u vrijednostima na kojima je izgrađena Europska unija uzimajući u obzir ljudsko dostojanstvo i prava uključujući i pripadnike manjina. Europska unija je oduvijek bila snažno predana borbi protiv bilo kojeg oblika rasizma i ksenofobije, a Europska komisija spremna na poduzimanje mjera u okviru svojih mogućnosti potvrđujući tako načelo nediskriminacije.“
U odgovoru gradonačelnika Košica, ovogodišnje prijestolnice kulture, navodi se da je zid ilegalno izgrađen te da i za njega predstavlja „neugodno iznenađenje“, ali i objašnjenje da je isti inicirala vlast predgrađa Košice Zapad odnosno prethodni gradonačelnik grada Rudolf Bauer.
Pismo povjerenice Vassiliou kao i odgovor možete naći ovdje.
„Snažno vjerujem da izgradnja fizičke barijere predstavlja pukotinu u vrijednostima na kojima je izgrađena Europska unija uzimajući u obzir ljudsko dostojanstvo i prava uključujući i pripadnike manjina. Europska unija je oduvijek bila snažno predana borbi protiv bilo kojeg oblika rasizma i ksenofobije, a Europska komisija spremna na poduzimanje mjera u okviru svojih mogućnosti potvrđujući tako načelo nediskriminacije.“
U odgovoru gradonačelnika Košica, ovogodišnje prijestolnice kulture, navodi se da je zid ilegalno izgrađen te da i za njega predstavlja „neugodno iznenađenje“, ali i objašnjenje da je isti inicirala vlast predgrađa Košice Zapad odnosno prethodni gradonačelnik grada Rudolf Bauer.
Pismo povjerenice Vassiliou kao i odgovor možete naći ovdje.
Putem programa EU Kultura 2007. – 2013. sedam hrvatskih nakladničkih kuća (Fraktura, Disput, OceanMore, Sandorf, Fibra, Vuković&Runjić i Naklada Ljevak) dobiti će za prijevode europske književnosti na hrvatski jezik ukupno 267.268,19 € bespovratnih sredstava
I ove, posljednje godine programa Europske unije – Kultura 2007. – 2013., hrvatske su nakladničke kuće pokazale veliki interes za projekte književnih prijevoda navedenog Programa. Štoviše, iznos od ukupno 267.268,19 € bespovratnih sredstava koliko će sedam hrvatskih nakladničkih kuća dobiti za prijevode europske književnosti na hrvatski jezik govori o najvišoj do sada ostvarenoj potpori za prijevode europskih djela. Prethodnih šest godina ta je potpora iznosila 210.413,28 € (2012.), 261.466,60 € (2011.), 190.032,80 € (2010.), 32.075,60 (2009.) odnosno 2.339,00 € (2007./2008.).
Ove godine potpore je dobilo šest nakladničkih kuća (Fraktura, Disput, OceanMore, Sandorf, Fibra i Vuković&Runjić) koje su i prethodnih godina već dobivale potporu u okviru programa Europske unije Kultura 2007. – 2013. i jedna (Naklada Ljevak) potporu je dobila po prvi put. Odabrani projekti i ove godine svjedoče o kvaliteti rada i vrhunskim prijevodima koje nam donose hrvatski nakladnici. Najveći iznosi potpore ove godine osigurani su za mađarske i bugarske te potom hrvatske i slovenske izdavačke kuće.
U naredne dvije godine našoj će publici hrvatski izdavači omogućiti čitanje sljedećih europskih djela na hrvatskom jeziku:
- Magda Szabó, Az ajtó
- Karl Kraus, Die letzten Tage der Menschheit
- Jiří Kratochvil, Dobrou noc, sladké sny
- George Moore, Esther Waters
- Rosa Montero, La loca de la casa
- Raymond Queanau, Les fleurs bleues
- Mircea Eliade, Maitreyi
- Gwenaëlle Aubry, Partages
- Piotr Paziński, Pensjonat
- Javier Cercas, Anatomía de un instante
- John Banville, Ancient Light
- Péter Nádas, Emlékiratok könyve
- Erwin Mortier, Godenslaap
- Lawrence Norfolk, John Saturnall's Feast
- Sofi Oksanen, Kun kyyhkyset katosivat
- Julia Franck, Lagerfeuer
- Francesca Melandri, Più alto del mare
- Mathias Énard, Zone
- László Krasznahorkai, Háború és háború
- Alessandro Piperno, Inseparabili
- Eugen Ruge, In Zeiten des abnehmenden Lichts
- Alessandro Piperno, Persecuzione
- Jean Giraud Moebius, Le Monde d'Edena
- Etienne Davodeau, Les ignorants
- Vittorio Giardino, No pasaran
- Bastien Vivès, Polina
- Cyril Pedrosa, Portugal
- Neil Gaiman, The Sandman
- Alan Moore, V for Vendetta
- Alan Moore, Watchmen
- John Burnside, A Summer of Drowning
- Arturo Pérez-Reverte, El tango de la Guardia Vieja
- Roberto Bolaño, El Tercer Reich
- Philip Pullman, Grimm Tales: For Young and Old
- Amélie Nothomb, Barbe bleue
- Roberto Bolaño, Los sinsabores del verdadero policia
- Robert Harris, Lustrum
- Valter Hugo Mãe, O Apocalipse dos Trabalhadores
- David Lodge, Small World
- Albert Sánchez Piñol, Victus: Barcelona 1714
- Alina Bronsky, Die schärfsten Gerichte der tatarischen Küche
- Laurence Plazenet, L'amour seul
- Diego Marani, Nuova grammatica finlandese
- Răzvan Rădulescu, Viaţa şi faptele lui Ilie Cazane
- Vera Mutafchieva, Alcibiades the Great
- Nikos Kazantzakis, Fratricides
- Corrado Alvaro, Man Is Strong
- Nikos Kazantzakis, Report to Greco
- Vera Mutafchieva, The Cem Affair
- Josep Pla, The Narrow Street
- Vlado Žabot, The Succubus
Da je riječ o iznimno velikom interesu koji vlada za projekte književnih prijevoda među hrvatskim, ali i ostalim europskim nakladničkim kućama svjedoči i činjenica da je iz Hrvatske prijavljeno ukupno 35 projekata književnih prijevoda – jedan nakladnik može po projektu prijaviti najviše deset djela za prijevod i dobiti najmanje 2.000,00 odnosno najviše 60.000,00 € za prijevod europske književnosti. Prijavljenih 35 projekata književnih prijevoda je ujedno i najveći broj ovogodišnjih prijava unutar ove programske aktivnosti (1.2.2. – projekti književnih prijevoda). Isti broj prijavljenih projekata imala je Italija dok je Srbija imala 34, a Bugarska 27 prijavljenih projekata.
Osim navedenog 51 djela koje će biti prevedeno na hrvatski jezik, nakladnici iz drugih europskih zemalja nastavljaju svojoj publici približavati djela hrvatske književnosti. Potporu za prijevode dobilo je 11 djela suvremene hrvatske književnosti od kojih su mnoga i do sada već prevedena na druge europske jezike zahvaljujući upravo potpori programa EU Kultura 2007. – 2013.:
- Miljenko Jergović, Dvori od oraha (bugarski)
- Dubravka Ugrešić, Baba Jaga je snijela jaje (bugarski)
- Tatjana Gromača, Božanska dječica (bugarski)
- Miljenko Jergović, Mama Leone (bugarski)
- Miljenko Jergović, Ruta Tannenbaum (španjolski)
- Miljenko Jergović, Volga, Volga (španjolski)
- Ivana Šojat-Kuči, Unterstadt (talijanski)
- Mirko Kovač, Uvod u drugi život (talijanski)
- Vedrana Rudan, Dabogda te majka rodila (makedonski)
- Lada Žigo, Rulet (makedonski)
- Olja Savičević Ivančević, Adio kauboju (engleski)
Putem programa EU Kultura 2007. – 2013. sedam hrvatskih nakladničkih kuća (Fraktura, Disput, OceanMore, Sandorf, Fibra, Vuković&Runjić i Naklada Ljevak) dobiti će za prijevode europske književnosti na hrvatski jezik ukupno 267.268,19 € bespovratnih sredstava
I ove, posljednje godine programa Europske unije – Kultura 2007. – 2013., hrvatske su nakladničke kuće pokazale veliki interes za projekte književnih prijevoda navedenog Programa. Štoviše, iznos od ukupno 267.268,19 € bespovratnih sredstava koliko će sedam hrvatskih nakladničkih kuća dobiti za prijevode europske književnosti na hrvatski jezik govori o najvišoj do sada ostvarenoj potpori za prijevode europskih djela. Prethodnih šest godina ta je potpora iznosila 210.413,28 € (2012.), 261.466,60 € (2011.), 190.032,80 € (2010.), 32.075,60 (2009.) odnosno 2.339,00 € (2007./2008.).
Ove godine potpore je dobilo šest nakladničkih kuća (Fraktura, Disput, OceanMore, Sandorf, Fibra i Vuković&Runjić) koje su i prethodnih godina već dobivale potporu u okviru programa Europske unije Kultura 2007. – 2013. i jedna (Naklada Ljevak) potporu je dobila po prvi put. Odabrani projekti i ove godine svjedoče o kvaliteti rada i vrhunskim prijevodima koje nam donose hrvatski nakladnici. Najveći iznosi potpore ove godine osigurani su za mađarske i bugarske te potom hrvatske i slovenske izdavačke kuće.
U naredne dvije godine našoj će publici hrvatski izdavači omogućiti čitanje sljedećih europskih djela na hrvatskom jeziku:
- Magda Szabó, Az ajtó
- Karl Kraus, Die letzten Tage der Menschheit
- Jiří Kratochvil, Dobrou noc, sladké sny
- George Moore, Esther Waters
- Rosa Montero, La loca de la casa
- Raymond Queanau, Les fleurs bleues
- Mircea Eliade, Maitreyi
- Gwenaëlle Aubry, Partages
- Piotr Paziński, Pensjonat
- Javier Cercas, Anatomía de un instante
- John Banville, Ancient Light
- Péter Nádas, Emlékiratok könyve
- Erwin Mortier, Godenslaap
- Lawrence Norfolk, John Saturnall's Feast
- Sofi Oksanen, Kun kyyhkyset katosivat
- Julia Franck, Lagerfeuer
- Francesca Melandri, Più alto del mare
- Mathias Énard, Zone
- László Krasznahorkai, Háború és háború
- Alessandro Piperno, Inseparabili
- Eugen Ruge, In Zeiten des abnehmenden Lichts
- Alessandro Piperno, Persecuzione
- Jean Giraud Moebius, Le Monde d'Edena
- Etienne Davodeau, Les ignorants
- Vittorio Giardino, No pasaran
- Bastien Vivès, Polina
- Cyril Pedrosa, Portugal
- Neil Gaiman, The Sandman
- Alan Moore, V for Vendetta
- Alan Moore, Watchmen
- John Burnside, A Summer of Drowning
- Arturo Pérez-Reverte, El tango de la Guardia Vieja
- Roberto Bolaño, El Tercer Reich
- Philip Pullman, Grimm Tales: For Young and Old
- Amélie Nothomb, Barbe bleue
- Roberto Bolaño, Los sinsabores del verdadero policia
- Robert Harris, Lustrum
- Valter Hugo Mãe, O Apocalipse dos Trabalhadores
- David Lodge, Small World
- Albert Sánchez Piñol, Victus: Barcelona 1714
- Alina Bronsky, Die schärfsten Gerichte der tatarischen Küche
- Laurence Plazenet, L'amour seul
- Diego Marani, Nuova grammatica finlandese
- Răzvan Rădulescu, Viaţa şi faptele lui Ilie Cazane
- Vera Mutafchieva, Alcibiades the Great
- Nikos Kazantzakis, Fratricides
- Corrado Alvaro, Man Is Strong
- Nikos Kazantzakis, Report to Greco
- Vera Mutafchieva, The Cem Affair
- Josep Pla, The Narrow Street
- Vlado Žabot, The Succubus
Da je riječ o iznimno velikom interesu koji vlada za projekte književnih prijevoda među hrvatskim, ali i ostalim europskim nakladničkim kućama svjedoči i činjenica da je iz Hrvatske prijavljeno ukupno 35 projekata književnih prijevoda – jedan nakladnik može po projektu prijaviti najviše deset djela za prijevod i dobiti najmanje 2.000,00 odnosno najviše 60.000,00 € za prijevod europske književnosti. Prijavljenih 35 projekata književnih prijevoda je ujedno i najveći broj ovogodišnjih prijava unutar ove programske aktivnosti (1.2.2. – projekti književnih prijevoda). Isti broj prijavljenih projekata imala je Italija dok je Srbija imala 34, a Bugarska 27 prijavljenih projekata.
Osim navedenog 51 djela koje će biti prevedeno na hrvatski jezik, nakladnici iz drugih europskih zemalja nastavljaju svojoj publici približavati djela hrvatske književnosti. Potporu za prijevode dobilo je 11 djela suvremene hrvatske književnosti od kojih su mnoga i do sada već prevedena na druge europske jezike zahvaljujući upravo potpori programa EU Kultura 2007. – 2013.:
- Miljenko Jergović, Dvori od oraha (bugarski)
- Dubravka Ugrešić, Baba Jaga je snijela jaje (bugarski)
- Tatjana Gromača, Božanska dječica (bugarski)
- Miljenko Jergović, Mama Leone (bugarski)
- Miljenko Jergović, Ruta Tannenbaum (španjolski)
- Miljenko Jergović, Volga, Volga (španjolski)
- Ivana Šojat-Kuči, Unterstadt (talijanski)
- Mirko Kovač, Uvod u drugi život (talijanski)
- Vedrana Rudan, Dabogda te majka rodila (makedonski)
- Lada Žigo, Rulet (makedonski)
- Olja Savičević Ivančević, Adio kauboju (engleski)
Stalni predstavnici zemalja članica Europske unije su na sastanku 17. srpnja postigli dogovor vezan uz kompromisni tekst Uredbe o uspostavljanju programa Kreativna Europa kako bi isti bio usuglašen i u Europskom parlamentu.
Tijelo sastavljeno od stalnih predstavnika članica zemalja Europske unije (COREPER) je naglasilo važnost postizanja što ranijeg dogovora za uspostavu novog programa kako bi se Europskoj komisiji omogućile daljnje pripreme vezane za uspostavu propozicija i objavu prvih natječaja.
Program Kreativna Europa će objediniti trenutno tri odvojena programa za kulturni i audiovizualni sektor – Kultura, MEDIA i MEDIA Mundus što će otvoriti veće mogućnosti za kulturne operatere i olakšati im implementaciju projekata.
Bespovratna će sredstva kao osnovni financijski instrument biti nadopunjena novim modelom kreditnog sufinanciranja malih i srednjih poduzeća koje djeluju u području kulturnog i kreativnog sektora. Program Kreativna Europa bit će osnovni instrument za promociju kulturnog i audiovizualnog stvaralaštva Europske unije koji će osim toga imati i neposredan ekonomski učinak na zaposlenje i razvoj.
Stalni predstavnici zemalja članica Europske unije su na sastanku 17. srpnja postigli dogovor vezan uz kompromisni tekst Uredbe o uspostavljanju programa Kreativna Europa kako bi isti bio usuglašen i u Europskom parlamentu.
Tijelo sastavljeno od stalnih predstavnika članica zemalja Europske unije (COREPER) je naglasilo važnost postizanja što ranijeg dogovora za uspostavu novog programa kako bi se Europskoj komisiji omogućile daljnje pripreme vezane za uspostavu propozicija i objavu prvih natječaja.
Program Kreativna Europa će objediniti trenutno tri odvojena programa za kulturni i audiovizualni sektor – Kultura, MEDIA i MEDIA Mundus što će otvoriti veće mogućnosti za kulturne operatere i olakšati im implementaciju projekata.
Bespovratna će sredstva kao osnovni financijski instrument biti nadopunjena novim modelom kreditnog sufinanciranja malih i srednjih poduzeća koje djeluju u području kulturnog i kreativnog sektora. Program Kreativna Europa bit će osnovni instrument za promociju kulturnog i audiovizualnog stvaralaštva Europske unije koji će osim toga imati i neposredan ekonomski učinak na zaposlenje i razvoj.
Konferencija, čiji je domaćin bila Vlada Gruzije, je uz prisustvo gruzijskog premijera Bidzina Ivanshvili, okupila ministre kulture iz cijele regije i Europske unije.
Događaj je bio prilika za raspravljanje o utjecajima Kulturnog programa istočne suradnje koji uključuje Europsku uniju, Armeniju, Azerbajdžan, Bjelorusiju, Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu. Od 2011. godine ovaj Program je osigurao 9 mil. eura potpore za kulturne suradnje i 3 mil. eura za jačanje rada tijela javne vlasti.
Na konferenciji je naglašena nužnost reforme kulturnih politika kao i poboljšavanje međusobne suradnje ministara u cilju većeg doprinosa kulture rastu i stabilnosti regije.
Povjerenica Vassiliou je istaknula prilike koje donosi novo razdoblje Kulturnog programa istočne suradnje koje započinje 2015. godine, kao i razdoblje novog programa Europske unije Kreativna Europa koji započinje u siječnju 2014. godine.
Više o konferenciji na stranicama Europske komisije (http://ec.europa.eu/culture/news/20130628-conference-tbilisi_en.htm).
Konferencija, čiji je domaćin bila Vlada Gruzije, je uz prisustvo gruzijskog premijera Bidzina Ivanshvili, okupila ministre kulture iz cijele regije i Europske unije.
Događaj je bio prilika za raspravljanje o utjecajima Kulturnog programa istočne suradnje koji uključuje Europsku uniju, Armeniju, Azerbajdžan, Bjelorusiju, Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu. Od 2011. godine ovaj Program je osigurao 9 mil. eura potpore za kulturne suradnje i 3 mil. eura za jačanje rada tijela javne vlasti.
Na konferenciji je naglašena nužnost reforme kulturnih politika kao i poboljšavanje međusobne suradnje ministara u cilju većeg doprinosa kulture rastu i stabilnosti regije.
Povjerenica Vassiliou je istaknula prilike koje donosi novo razdoblje Kulturnog programa istočne suradnje koje započinje 2015. godine, kao i razdoblje novog programa Europske unije Kreativna Europa koji započinje u siječnju 2014. godine.
Više o konferenciji na stranicama Europske komisije (http://ec.europa.eu/culture/news/20130628-conference-tbilisi_en.htm).
Rok za prijavu projekata je 9. rujna 2013. godine!
Više...
- mjerenje stvarne vrijednosti kulture i djelovanja kulturnog eko-sistema,
- financiranje kulture u digitalnom dobu, traženje novih modela financiranja temeljenih na razvoju publike, korporativnog sponzorstva, ko-produkcija i umjetničkih intervencija u poslovnim ili javnim uslugama,
- razvoj publike i kulturna participacija te partnerstva i sinergija s drugim sektorima.
Više informacija i prijave nalaze se ovdje.
- mjerenje stvarne vrijednosti kulture i djelovanja kulturnog eko-sistema,
- financiranje kulture u digitalnom dobu, traženje novih modela financiranja temeljenih na razvoju publike, korporativnog sponzorstva, ko-produkcija i umjetničkih intervencija u poslovnim ili javnim uslugama,
- razvoj publike i kulturna participacija te partnerstva i sinergija s drugim sektorima.
Više informacija i prijave nalaze se ovdje.
Rok za prijavu projekata je 9. rujna 2013. godine!
Više...
Europski kulturni forum se bliži te ukoliko imate ideju koju bi htjeli predstaviti cijeloj europskoj kulturnoj javnosti na Forumu – prijavite se i izložite ju pred 1200 europskih sudionika od 4. do 6. studenog 2013. u Brusselsu. Odabrani će govornici dobiti priliku predstaviti svoje ideje na francuskom ili engleskom jeziku i to bez dodatnih bilješki ili prezentacija. Potrebno je samo poslati video snimku ili poveznicu na video sadržaj vlastite ideje ne duži od 3 minute do 20. lipnja 2013. godine. Rezultati izbora bit će objavljeni 30. kolovoza! Prijaviti se možete ovdje.
Ovogodišnje izdanje Europskog kulturnog foruma okupit će od 4. do 6. studenog više od 1200 sudionika – kreatora kulturnih politika, umjetnika, kulturnih operatera i profesionalaca u različitim formatima dijaloga kroz tri glavne teme:
- mjerenje stvarne vrijednosti kulture i djelovanja kulturnog eko-sistema,
- financiranje kulture u digitalnom dobu, traženje novih modela financiranja temeljenih na razvoju publike, korporativnog sponzorstva, ko-produkcija i umjetničkih intervencija u poslovnim ili javnim uslugama,
- razvoj publike i kulturna participacija te partnerstva i sinergija s drugim sektorima.
Europski kulturni forum se bliži te ukoliko imate ideju koju bi htjeli predstaviti cijeloj europskoj kulturnoj javnosti na Forumu – prijavite se i izložite ju pred 1200 europskih sudionika od 4. do 6. studenog 2013. u Brusselsu. Odabrani će govornici dobiti priliku predstaviti svoje ideje na francuskom ili engleskom jeziku i to bez dodatnih bilješki ili prezentacija. Potrebno je samo poslati video snimku ili poveznicu na video sadržaj vlastite ideje ne duži od 3 minute do 20. lipnja 2013. godine. Rezultati izbora bit će objavljeni 30. kolovoza! Prijaviti se možete ovdje.
Ovogodišnje izdanje Europskog kulturnog foruma okupit će od 4. do 6. studenog više od 1200 sudionika – kreatora kulturnih politika, umjetnika, kulturnih operatera i profesionalaca u različitim formatima dijaloga kroz tri glavne teme:
- mjerenje stvarne vrijednosti kulture i djelovanja kulturnog eko-sistema,
- financiranje kulture u digitalnom dobu, traženje novih modela financiranja temeljenih na razvoju publike, korporativnog sponzorstva, ko-produkcija i umjetničkih intervencija u poslovnim ili javnim uslugama,
- razvoj publike i kulturna participacija te partnerstva i sinergija s drugim sektorima.
Europski kulturni forum se bliži te ukoliko imate ideju koju bi htjeli predstaviti cijeloj europskoj kulturnoj javnosti na Forumu – prijavite se i izložite ju pred 1200 europskih sudionika od 4. do 6. studenog 2013. u Brusselsu. Odabrani će govornici dobiti priliku predstaviti svoje ideje na francuskom ili engleskom jeziku i to bez dodatnih bilješki ili prezentacija. Potrebno je samo poslati video snimku ili poveznicu na video sadržaj vlastite ideje ne duži od 3 minute do 20. lipnja 2013. godine. Rezultati izbora bit će objavljeni 30. kolovoza! Prijaviti se možete ovdje.
Ovogodišnje izdanje Europskog kulturnog foruma okupit će od 4. do 6. studenog više od 1200 sudionika – kreatora kulturnih politika, umjetnika, kulturnih operatera i profesionalaca u različitim formatima dijaloga kroz tri glavne teme:
- mjerenje stvarne vrijednosti kulture i djelovanja kulturnog eko-sistema,
- financiranje kulture u digitalnom dobu, traženje novih modela financiranja temeljenih na razvoju publike, korporativnog sponzorstva, ko-produkcija i umjetničkih intervencija u poslovnim ili javnim uslugama,
- razvoj publike i kulturna participacija te partnerstva i sinergija s drugim sektorima.
Više na stranicama Europske komisije.
Pokrenuta 1987. godine i financijski podržana putem programa EU Kultura i fondacije Mies van der Rohe, nagrada EU za suvremenu arhitekturu predstavlja najprestižniju nagradu u području europske arhitekture i dodjeljuje se svake dvije godine. Glavna se nagrada sastoji od 60.000,00 eura dok nagrada za nadolazeće arhitekte iznosi 20.00,00 eura. Svim nagrađenima uručuju se skulpture – simboli paviljona Mies van der Rohe u Barceloni koji ujedno simbolizira i samu nagradu odnosno izvrsnost i inovaciju u konceptualnom i građevinskom smislu.
Više...
Pokrenuta 1987. godine i financijski podržana putem programa EU Kultura i fondacije Mies van der Rohe, nagrada EU za suvremenu arhitekturu predstavlja najprestižniju nagradu u području europske arhitekture i dodjeljuje se svake dvije godine. Glavna se nagrada sastoji od 60.000,00 eura dok nagrada za nadolazeće arhitekte iznosi 20.00,00 eura. Svim nagrađenima uručuju se skulpture – simboli paviljona Mies van der Rohe u Barceloni koji ujedno simbolizira i samu nagradu odnosno izvrsnost i inovaciju u konceptualnom i građevinskom smislu.
Više...
Više na stranicama Europske komisije.
- Nagrade Europske unije za kulturnu baštinu - Europa Nostra
- Nagrade Europske unije za suvremenu arhitekturu - Mies van der Rohe
- Nagrade Europske unije za književnost - EUPL
- Nagrade Europske unije za suvremenu glazbu – EBBA
Komisija je u zadužila ECORY da sastavi analizu ovih nagrada, posebice njihov utjecaj na dobitnike, na sektor na koji se odnose, ali i na šire europsko socijalno i ekonomsko okružje. Kako bi se dobila opsežnija slika, analiza je provedena na različitim razinama (EU, sektorskoj, pojedinačnoj i općenitoj publici) kroz kvalitativna i kvantitativna istraživanja koja su uključivala intervjue s ključnim dionicima.
Više o izvještaju na stranicama Europske komisije.
- Nagrade Europske unije za kulturnu baštinu - Europa Nostra
- Nagrade Europske unije za suvremenu arhitekturu - Mies van der Rohe
- Nagrade Europske unije za književnost - EUPL
- Nagrade Europske unije za suvremenu glazbu – EBBA
Komisija je u zadužila ECORY da sastavi analizu ovih nagrada, posebice njihov utjecaj na dobitnike, na sektor na koji se odnose, ali i na šire europsko socijalno i ekonomsko okružje. Kako bi se dobila opsežnija slika, analiza je provedena na različitim razinama (EU, sektorskoj, pojedinačnoj i općenitoj publici) kroz kvalitativna i kvantitativna istraživanja koja su uključivala intervjue s ključnim dionicima.
Više o izvještaju na stranicama Europske komisije.
Knjižnična djelatnost - Akcije i manifestacije knjižnične djelatnosti .pdf / .xls (pregled sa stanjem 06.02.2019.)
(pregled sa stanjem 18.12.2017.)
Na Poziv za predlaganja programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2018. godinu / knjižnična djelatnost prispjele su je 393 prijave programa od kojih je odobreno 316 programa:
Na temelju obveznih godišnjih financijskih izvješća, koja sukladno ugovorima o financiranju, Ministarstvu kulture dostavljaju narodne knjižnice te izvješća županijskih matičnih službi koje ujedinjuje Matična služba za narodne knjižnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Služba za knjižničnu djelatnost analizirala je poslovanje svih narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj te cjelokupne knjižnične djelatnosti u području narodnih knjižnica kao podlogu za kriterije vrednovanja programa pristiglih na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za 2018. godinu / knjižnična djelatnost.
Knjižnična djelatnost | |||
Programi: | Iznosi: | Postotak: | |
Akcije i manifestacije u knjižničkoj djelatnosti | 78 | 665.600,00 kn | 3,84% |
Nabava knjižne i neknjižne građe u knjižnicama | 221 | 16.249.000,00 kn | 93,83% |
Razvojni programi i projekti (radionice, seminari) | 16 | 402.700,00 kn | 2,33% |
UKUPNO: | 316 | 17.317.300,00 kn | 100,00% |
Hrvatsko knjižnično vijeće je na toj podlozi, na svojoj 22. sjednici, održanoj u Ministarstvu kulture 24. i 25. listopada 2017. godine, donijelo kriterije vrednovanja programa knjižnične djelatnost:
- pozitivna ocjena izvršenja programa za prethodnu godinu vezano uz sve podmirene obveze prema Ministarstvu kulture
- pozitivna ocjena izvršenja programa za prethodnu godinu vezano uz sve podmirene obveze prema Ministarstvu kulture
- posebnost županijskih matičnih knjižnica koje su, na temelju Zakona o knjižnicama i Pravilnika o matičnoj djelatnosti, nositelji i pokretači knjižnične djelatnosti u područjima svoje matičnosti
- broj stanovnika određenoga područja na kojemu djeluje knjižnica
- broj članova knjižnice
- broj knjiga u fondu pojedine knjižnice
- obrtaj fonda knjižnice (broj posudbi u knjižnici i izvan knjižnice)
- broj virtualnih posjeta knjižnici
- raspoloživ prostor knjižnice
- broj stručnih djelatnika
- usklađenost sa Standardima za narodne knjižnice
- proširenje djelatnosti
- osamostaljenje
- pokretanje pozitivnih promjena u knjižničarstvu
- zapaženo djelovanje u lokalnoj zajednici
- jednakomjerno ulaganje osnivača knjižnice, županije, vlastitoga ili sponzorskoga prihoda i Ministarstva kulture − 50:50
- u slučaju kada knjižnica djeluje na područjima od posebne državne skrbi, brdsko-planinskim područjima i otocima, omjer sredstava osnivača županije, vlastitoga ili sponzorskoga prihoda i Ministarstva kulture može biti 30:70
- u slučaju kada je osnivač prethodne godine uložio sredstva u infrastrukturu knjižnice koja je time značajno povećala prostor i proširila program, omjer sredstava osnivača županije, vlastitoga ili sponzorskoga prihoda i Ministarstva kulture može biti 30:70
- inicijalna sredstva novim, tek osnovanim, knjižnicama
- dodatna sredstva knjižnicama koje imaju bibliobusnu službu.
Za vrednovanje akcija i manifestacija te razvojnih programa u knjižničnoj djelatnosti uvaženi su i dodatni kriteriji:
- inovativnost ponuđenog programa
- kontinuitet
- dobivene nagrade ili priznanja
- poticanje društvene inkluzije
- značaj i potencijal za doprinos razvoju knjižnične djelatnosti
- kvaliteta dosadašnjeg rada, uspjesi i iskustvo u provođenju programa.
Glazbene i glazbeno-scenske umjetnosti .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 31. 12. 2018.)
Kulturno vijeće za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti (dalje: Kulturno vijeće) razmatralo je 563 programa koliko ih je bilo prijavljeno na Poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2018. (dalje: Poziv). Predlagatelji su potraživali od Ministarstva kulture nešto više od 25 milijuna kuna.
Po završetku cijelog postupka vrednovanja u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za narednu godinu uvršteno je 340 programa s proračunom od 10.181.500,00 kuna.
Stručno mišljenje Kulturnoga vijeća i prijedlozi sufinanciranja rukovodili su se uvjetima Poziva, Smjernicama za prihvaćanje prijedloga programa glazbe i glazbeno-scenske umjetnosti za 2018. godinu, Poslovnikom o radu Kulturnoga vijeća za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti te temeljnim kriterijima prema Pravilniku o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi (čl. 7.), dakako usklađenim sa specifičnim programskim nadležnostima Kulturnoga vijeća. Ciljevi njihovih prijedloga odnosili su se na osiguranje stabilnosti i pozitivnog okruženja za razvoj suvremene glazbene kulture, na poticanje izvrsnosti kreativnog i reproduktivnog stvaralaštva, na mobilnost glazbenika kao ključne karike u strategiji provedbe dostupnosti kulturnih programa na području cijele Republike Hrvatske i na koncu, na dokumentiranje nacionalnih stvaralačkih potencijala kroz notna, diskografska i publicistička izdanja. Sredstva su predlagana za više programskih skupina, s visokim udjelom međunarodne suradnje – festivale i manifestacije, mrežu koncertnih gostovanja, majstorske seminare i radionice, natjecanja mladih umjetnika, glazbeno nakladništvo, potpore narudžbama djela suvremenih hrvatskih skladatelja te nagrade glazbenicima koje dodjeljuju njihova strukovna udruženja.
Vrijednosne prosudbe uključivale su sadržajnu i umjetničku vrijednost programa, kontinuitet odvijanja, ravnomjernu zastupljenost hrvatskih umjetnika i nacionalnog repertoara, kvalitetne inicijative u manjim kulturnim sredinama, posebno tamo gdje predstavljaju njezin kulturni identitet te detaljna obrazloženja financijskih i programskih sadržaja. Svi programi razmatrani su u skladu s ocjenom izvršenja ranijih ugovornih obveza korisnika prema državnom proračunu. Uočene slabosti u određenom broju prijavnica odnosile su na nedostatne podatke o sadržaju programa i troškovnika, kao i na izostanak propisane popratne dokumentacije (ili u njezinu djelomičnom ispunjenju).
Prijedloge za programe glazbe i glazbeno-scenske umjetnosti donosilo je Kulturno vijeće u sastavu: prof. dr. sc. Hana Breko Kustura, predsjednica i članovi: dr. sc. mr. art. Tamara Jurkić Sviben, prof. Marija Grazio, red. prof. art. Dalibor Cikojević i red. prof. art. Neven Frangeš.
Kulturno-umjetnički amaterizam .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 31. 12. 2018.)
Na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2018. (dalje: Poziv) prijavljeno je 886 programa, a ukupna financijska potraživanja prema Ministarstvu kulture dosegla su 21 milijun kuna. Za financiranje je predloženo i prihvaćeno 450 programa s iznosom od 6.182.500,00 kuna.
Cjelina kulturno-umjetničkog amaterizma, glazbenog i folklornog, obuhvaća šest različitih programskih skupina – manifestacije tradicijskog stvaralaštva i glazbene kulture (smotre, festivali, susreti, natjecanja), nabavu i obnovu fundusa narodnih nošnji te tradicijskih i puhačkih glazbala, radionice i seminare, kao i poduku tradicijskih znanja i umijeća, koncertna gostovanja i obljetnice, glazbeno nakladništvo (notna, diskografska, publicistička izdanja) te narudžbe djela hrvatskih skladatelja/natječaje za nove skladbe hrvatskih skladatelja, dakako za amaterske ansamble.
Kulturno vijeće za kulturno-umjetnički amaterizam (dalje: Kulturno vijeće) prijedloge je iznosilo u skladu s uvjetima Poziva, temeljnim kriterijima navedenim u Pravilniku o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi (čl. 7), Smjernicama za prihvaćanje prijedloga programa kulturno-umjetničkog amaterizma za 2018. i Poslovnikom o radu Kulturnoga vijeća za kulturno-umjetnički amaterizam. Držeći da stvaralaštvo amatera predstavlja elementarni nukleus kulture u nekoj sredini, Kulturno vijeće svojim je prijedlozima željelo potaknuti raznolikost njihova suvremenog predstavljanja te kroz potpore osigurati pozitivno okruženje za daljnji razvoj folklornog i glazbenog amaterizma. Tipična odlika ove djelatnosti jest intenzivan udio struke u osvješćivanju različitih aspekata tradicijske kulture i glazbovanja, sve s ciljem da amatersku zajednicu usmjeri ka znanju i izvornim zavičajnim posebnostima, pogotovo u sredinama gdje su se počeli stvarati utjecaji netipični za njihov baštinski identitet.
Uz sadržajnu kvalitetu prijavljenih programa, parametri predlaganja uključivali su ekonomičnost financijske konstrukcije te podršku jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Svi programi razmotreni su u skladu s ocjenom izvršenja dosadašnjih obveza korisnika prema državnom proračunu i drugim uvjetima kako je propisano. Slabosti prijavljenih programa ukazale su na nedostatnu artikulaciju programskih sadržaja i nejasne specifikacije troškovnika.
Prijedloge za programe kulturno-umjetničkog amaterizma (glazbenog i folklornog) donosilo je Kulturno vijeće u sastavu: dr. sc. Silvio Braica, predsjednik i članovi, dr. sc. Naila Ceribašić, prof. Katarina Bušić, dr. sc. Dražen Jelavić i izv. prof. art. Tomislav Fačini.
Arhivska djelatnost .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 18.12.2017.)
Na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za 2018. godinu za arhivsku djelatnost zaprimljene su prijave za ukupno 84 programa. Ukupni traženi iznos od Ministarstva kulture je 7.995.965,20 kn.
Odobreno: 77 programa u iznosu od 3.384.901,75 kn
Odbijeno: 7 programa
Dodjela sredstava prema potprogramskim djelatnostima:
- zaštita arhivskog gradiva: odobreno 25 programa (1.187.521,75 kn); odbijena 2
programa
- prikupljanje arhivskog gradiva: odobrena 3 programa (275.000,00 kn); odbijen 1
program
- izdavačka djelatnost: odobreno 19 programa (925.000,00 kn); odbijen 1 program
- izložbena i promotivna djelatnost: odobreno 25 programa (627.380,00 kn); odbijen 1
program
- znanstvena djelatnost, stručno usavršavanje i razvoj: odobreno 5 programa
(370.000,00 kn); odbijena 2 programa
Smanjenje broja prijavljenih programa u odnosu na prethodne godine rezultat je promjene u sustavu prijavljivanja programa arhivske djelatnosti i donošenja Smjernica za vrednovanje programa arhivske djelatnosti kojima se odredilo da će predlagatelji programa slati po jednu prijavnicu za jednu programsku djelatnost, čega se većina predlagatelja držala. Navedene promjene su za cilj imale pojednostavniti način prijavljivanja programa na Poziv, omogućiti lakše upravljanje financijskim sredstvima dodijeljenima programima te ujednačiti broj prijavnica na razini svih predlagatelja.
Zbog procjene arhiva o važnosti pojedinih dijelova programa i mogućnosti realizacije istih, u prijavnici je uvedeno novo polje ''Popis prioriteta'', kako bi arhivi mogli sami navesti za koje dijelove programa su im sredstva najpotrebnija.
Odluke o sufinanciranju donose se temeljem Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi (NN 55/16) te Smjernica za vrednovanje arhivskih programa (https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18810).
Najviše sredstava izdvaja se za restauriranje i konzerviranje gradiva. Značajno su zastupljeni programi izdavačke djelatnosti što se odnosi na publikacije, izvorno arhivsko gradivo, i dr., kao i programi za javnost: izložbe, manifestacije, predavanja, radionice i sl.
Posebno su se podržali programi koji uključuju intenziviranje suradnje i razmjenu između arhiva, odnosno organizaciju zajedničkih izložaba, manifestacija, realizaciju izdavačkih programa i ostalih projekata. Kao i svake godine, nastavljeno je financiranje programa Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (izdavaštvo, izložbe, prikupljanje gradiva i dr.).
Dramska umjetnost - suvremeni ples i pokret .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 20.12.2017.)
Na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za 2018. godinu iz područja dramske (profesionalna kazališna djelatnost i kazališni amaterizam) i plesne umjetnosti (programi suvremenog plesa i pokreta) od ukupno 581 prijavljenih programa s potraživanjem od oko 97,2 mil. kn, odobreno je 398 programa u ukupnom iznosu od 23.701.578,50 kn (3.130.445,50 kn više u odnosu na 2017. godinu). Odbijeno je 179 programa.
Kulturno vijeće za dramske i plesne te izvedbene umjetnosti je, kao temeljne prioritete istaknulo kvalitetu programa (izvrsnost), lokalni razvoj i doprinos kulturnom životu zajednice. Uz načelo profesionalizma, komplementarnosti, poticanje razvoja mladih umjetnika i razvoja publike, Vijeće se vodilo i smjernicama kontinuiteta programa, mjerljivih rezultata, uključivosti većeg broja profesionalnih umjetnika različitih generacija, programske raznovrsnosti, regionalne i lokalne zastupljenosti, umreženosti i šire vidljivosti programa, inovativnosti, angažiranosti, nastojanja na podizanju produkcijskih kapaciteta, međunarodne iskoristivosti programa i dr.
U području profesionalne kazališne djelatnosti podržani su programi festivala (manifestacija)-nacionalnih i ostalih festivala raznih programskih koncepcija, gostovanja javnih i privatnih kazališta, programi lokalne organizacije kazališnih gostovanja, redovni programi nacionalnih kazališta, programi strukovnih udruga i drugi kazališni programi (kazališno-znanstveni skupovi, natječaji, nagrade), a osobita pozornost i povećanje sredstava dodijeljeno je pripremi predstava javnih (regionalnih) kazališta i privatnih kazališta (umjetničkih organizacija), kao poticaj regionalnog kulturnog razvoja i nezavisne scene. U području kazališnog amaterizma odobreni su programi festivala (i manifestacija), gostovanja i redovni programi raznih amaterskih udruga.
Stručno povjerenstvo za suvremeni ples i pokret istaknulo je temeljne prioritete kojima su se vodili pri ocjenjivanju programa: kvaliteta programa, lokalni razvoj, edukacija i istraživačke rezidencije. Povjerenstvo je nastojalo uvećati sredstva prijaviteljima s već zapaženim recentnim postignućima u umjetničkom području suvremenog plesa te s mjerljivim doprinosom razvoju šire kulturne slike RH. Istaknulo je važnost poticanja razvoja programa u lokalnim sredinama koji doprinose decentralizaciji, zatim angažman prijavitelja koji kroz organizaciju edukacijskih i istraživačkih rezidencija značajno unaprjeđuju kvalitetu plesne umjetnosti, rade na razvoju publike te doprinose rastu općenite kvalitete programa. Povjerenstvo je također dalo podršku vrijednim programima onih organizacija, koje okupljaju mlade i neafirmirane umjetnike. Pri ocjenjivanju programa izdvojena su načela profesionalnosti, komplementarnosti, programskog kontinuiteta, poticanje razvoja mladih umjetnika, razvoj publike i načelo reciprociteta.
Programska djelatnost | 2018. ODOBRENO |
Profesionalna kazališna djelatnost | 20.160.500,00 kn 240 programa |
Kazališni amaterizam | 1.033.000,00 kn 85 programa |
Suvremeni ples i pokret | 2.508.078,50 kn 73 programa |
UKUPNO: | 23.701.578,50 kn 398 programa |
SUVREMENI PLES I POKRET
Potprogramska djelatnost | 2018. ODOBRENO |
Festivali/manifestacije | 917.517,50 kn 15 programa |
Gostovanja | 277.240,00 kn 9 programa |
Priprema predstava | 1.181.100,00 kn 42 programa |
Ostali programi | 132.221,00 kn 7 programa |
UKUPNO: | 2.508.078,50 kn 73 programa |
Dramska umjetnost - profesionalna kazališta .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 20.12.2017.)
Na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za 2018. godinu iz područja dramske (profesionalna kazališna djelatnost i kazališni amaterizam) i plesne umjetnosti (programi suvremenog plesa i pokreta) od ukupno 581 prijavljenih programa s potraživanjem od oko 97,2 mil. kn, odobreno je 398 programa u ukupnom iznosu od 23.701.578,50 kn (3.130.445,50 kn više u odnosu na 2017. godinu). Odbijeno je 179 programa.
Kulturno vijeće za dramske i plesne te izvedbene umjetnosti je, kao temeljne prioritete istaknulo kvalitetu programa (izvrsnost), lokalni razvoj i doprinos kulturnom životu zajednice. Uz načelo profesionalizma, komplementarnosti, poticanje razvoja mladih umjetnika i razvoja publike, Vijeće se vodilo i smjernicama kontinuiteta programa, mjerljivih rezultata, uključivosti većeg broja profesionalnih umjetnika različitih generacija, programske raznovrsnosti, regionalne i lokalne zastupljenosti, umreženosti i šire vidljivosti programa, inovativnosti, angažiranosti, nastojanja na podizanju produkcijskih kapaciteta, međunarodne iskoristivosti programa i dr.
U području profesionalne kazališne djelatnosti podržani su programi festivala (manifestacija)-nacionalnih i ostalih festivala raznih programskih koncepcija, gostovanja javnih i privatnih kazališta, programi lokalne organizacije kazališnih gostovanja, redovni programi nacionalnih kazališta, programi strukovnih udruga i drugi kazališni programi (kazališno-znanstveni skupovi, natječaji, nagrade), a osobita pozornost i povećanje sredstava dodijeljeno je pripremi predstava javnih (regionalnih) kazališta i privatnih kazališta (umjetničkih organizacija), kao poticaj regionalnog kulturnog razvoja i nezavisne scene. U području kazališnog amaterizma odobreni su programi festivala (i manifestacija), gostovanja i redovni programi raznih amaterskih udruga.
Stručno povjerenstvo za suvremeni ples i pokret istaknulo je temeljne prioritete kojima su se vodili pri ocjenjivanju programa: kvaliteta programa, lokalni razvoj, edukacija i istraživačke rezidencije. Povjerenstvo je nastojalo uvećati sredstva prijaviteljima s već zapaženim recentnim postignućima u umjetničkom području suvremenog plesa te s mjerljivim doprinosom razvoju šire kulturne slike RH. Istaknulo je važnost poticanja razvoja programa u lokalnim sredinama koji doprinose decentralizaciji, zatim angažman prijavitelja koji kroz organizaciju edukacijskih i istraživačkih rezidencija značajno unaprjeđuju kvalitetu plesne umjetnosti, rade na razvoju publike te doprinose rastu općenite kvalitete programa. Povjerenstvo je također dalo podršku vrijednim programima onih organizacija, koje okupljaju mlade i neafirmirane umjetnike. Pri ocjenjivanju programa izdvojena su načela profesionalnosti, komplementarnosti, programskog kontinuiteta, poticanje razvoja mladih umjetnika, razvoj publike i načelo reciprociteta.
Kulturno vijeće za dramsku i plesnu te izvedbene umjetnosti, u sastavu: Goran Grgić, predsjednik, Miran Hajoš, prof. dr. sc. Darko Lukić, Jasminka Mesarić i Perica Martinović, vrednovalo je programe profesionalne kazališne djelatnosti i kazališnog amaterizma, u skladu s Kriterijima i Smjernicama i načelima rada Kulturnog vijeća.
Programska djelatnost | 2018. ODOBRENO |
Profesionalna kazališna djelatnost | 20.160.500,00 kn 240 programa |
Kazališni amaterizam | 1.033.000,00 kn 85 programa |
Suvremeni ples i pokret | 2.508.078,50 kn 73 programa |
UKUPNO: | 23.701.578,50 kn 398 programa |
Iz područja profesionalne kazališne djelatnosti od prijavljenih 334 programa s potraživanjem od oko 86,5 mil. kn odobreno je 240 programa u iznosu od 20.160.500,00 kn, što je 2.376.167,00 kn više od 2017. godine.
PROFESIONALNA KAZALIŠNA DJELATNOST
POTPROGRAMSKA DJELATNOST | 2018. ODOBRENO |
Festivali/manifestacije | 9.635.000,00 kn 62 programa |
Gostovanja-javna kazališta | 165.000,00 kn 11 programa |
Gostovanja-privatna kazališta | 1.103.000,00 kn 31 programa |
Lokalna organizacija kazališnih gostovanja | 262.000,00 kn 23 programa |
Redovni program-javna kazališta | 1.407.000,00 kn 25 programa |
Nacionalna kazališta | 5.750.000,00 kn 4 programa (bez HNK u Zg) |
Priprema predstava-privatna kazališta | 1.616.000,00 kn 66 programa |
Ostali programi | 222.500,00 kn 18 programa |
Ukupno | 20.160.500,00 kn 240 programa |
Dramska umjetnost - kazališni amaterizam .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
(pregled sa stanjem 20.12.2017.)
Na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za 2018. godinu iz područja dramske (profesionalna kazališna djelatnost i kazališni amaterizam) i plesne umjetnosti (programi suvremenog plesa i pokreta) od ukupno 581 prijavljenih programa s potraživanjem od oko 97,2 mil. kn, odobreno je 398 programa u ukupnom iznosu od 23.701.578,50 kn (3.130.445,50 kn više u odnosu na 2017. godinu). Odbijeno je 179 programa.
Kulturno vijeće za dramske i plesne te izvedbene umjetnosti je, kao temeljne prioritete istaknulo kvalitetu programa (izvrsnost), lokalni razvoj i doprinos kulturnom životu zajednice. Uz načelo profesionalizma, komplementarnosti, poticanje razvoja mladih umjetnika i razvoja publike, Vijeće se vodilo i smjernicama kontinuiteta programa, mjerljivih rezultata, uključivosti većeg broja profesionalnih umjetnika različitih generacija, programske raznovrsnosti, regionalne i lokalne zastupljenosti, umreženosti i šire vidljivosti programa, inovativnosti, angažiranosti, nastojanja na podizanju produkcijskih kapaciteta, međunarodne iskoristivosti programa i dr.
U području profesionalne kazališne djelatnosti podržani su programi festivala (manifestacija)-nacionalnih i ostalih festivala raznih programskih koncepcija, gostovanja javnih i privatnih kazališta, programi lokalne organizacije kazališnih gostovanja, redovni programi nacionalnih kazališta, programi strukovnih udruga i drugi kazališni programi (kazališno-znanstveni skupovi, natječaji, nagrade), a osobita pozornost i povećanje sredstava dodijeljeno je pripremi predstava javnih (regionalnih) kazališta i privatnih kazališta (umjetničkih organizacija), kao poticaj regionalnog kulturnog razvoja i nezavisne scene. U području kazališnog amaterizma odobreni su programi festivala (i manifestacija), gostovanja i redovni programi raznih amaterskih udruga.
Stručno povjerenstvo za suvremeni ples i pokret istaknulo je temeljne prioritete kojima su se vodili pri ocjenjivanju programa: kvaliteta programa, lokalni razvoj, edukacija i istraživačke rezidencije. Povjerenstvo je nastojalo uvećati sredstva prijaviteljima s već zapaženim recentnim postignućima u umjetničkom području suvremenog plesa te s mjerljivim doprinosom razvoju šire kulturne slike RH. Istaknulo je važnost poticanja razvoja programa u lokalnim sredinama koji doprinose decentralizaciji, zatim angažman prijavitelja koji kroz organizaciju edukacijskih i istraživačkih rezidencija značajno unaprjeđuju kvalitetu plesne umjetnosti, rade na razvoju publike te doprinose rastu općenite kvalitete programa. Povjerenstvo je također dalo podršku vrijednim programima onih organizacija, koje okupljaju mlade i neafirmirane umjetnike. Pri ocjenjivanju programa izdvojena su načela profesionalnosti, komplementarnosti, programskog kontinuiteta, poticanje razvoja mladih umjetnika, razvoj publike i načelo reciprociteta.
Kulturno vijeće za dramsku i plesnu te izvedbene umjetnosti, u sastavu: Goran Grgić, predsjednik, Miran Hajoš, prof. dr. sc. Darko Lukić, Jasminka Mesarić i Perica Martinović, vrednovalo je programe profesionalne kazališne djelatnosti i kazališnog amaterizma, u skladu s Kriterijima i Smjernicama i načelima rada Kulturnog vijeća.
Programska djelatnost | 2018. ODOBRENO |
Profesionalna kazališna djelatnost | 20.160.500,00 kn 240 programa |
Kazališni amaterizam | 1.033.000,00 kn 85 programa |
Suvremeni ples i pokret | 2.508.078,50 kn 73 programa |
UKUPNO: | 23.701.578,50 kn 398 programa |
Iz područja kazališnog amaterizma od prijavljenih 120 programa s potraživanjem od oko 3,7 mil. kn odobreno je 85 programa u iznosu od 1.033.000,00 kn, što je 154.000 kn više od 2017. godine.
KAZALIŠNI AMATERIZAM
Potprogramska djelatnost | 2018. ODOBRENO |
Festivali/manifestacije | 424.000,00 kn 29 programa |
Gostovanja | 76.000,00 kn 9 programa |
Redovni program | 533.000,00 kn 47 programa |
UKUPNO: | 1.033.000,00 kn 85 programa |
Odobreni programi zaštite arheoloških kulturnih dobara za 2018. .pdf / .xls (pregled sa stanjem 31.12.2018.)
Književne manifestacije .pdf / .xls (pregled sa stanjem 28.09.2018.)
Književne manifestacije koje se kontinuirano održavaju, a uglavnom su vezane uz istaknute osobe i događaje hrvatske kulture, Ministarstvo redovito financira već duži niz godina.
Taj segment financiranja obuhvaća i programe promidžbe hrvatske knjige u inozemstvu, naročito u obliku sufinanciranja nacionalnih nastupa na inozemnim sajmovima knjiga.
Od posebnog su prioriteta književne manifestacije posvećene problematici suvremene hrvatske i svjetske književnosti koji uz festivalska događanja obuhvaćaju i tradicionalne manifestacije poput Goranovog proljeća, Knjige Mediterana, Galovićeve jeseni, Kaja v Zelini i drugih. Važan segment predstavljaju i književne nagrade koje se također redovno financiraju. Od nagrada mogu se izdvojiti nagrada Grigor Vitez, nagrada Ksaver Šandor Gjalski, nagrade Dana hrvatske knjige – Davidias, Judita i Slavić i druge.
U okviru Poziva za financiranje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe književnih manifestacija zaprimljeno je 286 prijava 161 prijavitelja. Od toga je sufinancirano 100 programa 76 prijavitelja u ukupnom iznosu od 2,649.900,00 kn.

Prijavljene programe vrednovalo je Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost u suradnji sa Stručnim povjerenstvom za dječju knjigu. Programi organizacije nacionalnih nastupa na međunarodnim sajmovima knjiga još uvijek nisu razmatrani budući da u te odluke treba uključiti zajedničke strateške ciljeve Ministarstva kulture i cjelokupne hrvatske književno-nakladničke i književne scene o kojima se vode intenzivni dogovori.
Kako bi se izbjeglo višestruko proračunsko financiranje istih programa nisu podržani oni programi koje u značajnijoj mjeri sufinancira Ministarstvo znanosti i obrazovanja ili koji su lokalnog karaktera, odnosno koje u većoj mjeri sufinancira lokalna zajednica.
Zagreb, 21.12.2017.
Potpora izdavanja knjiga .pdf / .xls (pregled sa stanjem 25.9.2018.)
Potpora se dodjeljuje nakladnicima za izdavanje vrijednih knjiga za čije je objavljivanje potrebno osigurati posebna sredstva za istraživački, književno povijesni ili osobito zahtjevan prevodilački rad. Prednost imaju iznimna pjesnička, prozna ili književno-esejistička djela, naročito suvremenih domaćih autora. Ne sufinanciraju se knjige za čije je izdavanje Ministarstvo znanosti i obrazovanja osiguralo namjenska proračunska sredstva.
U okviru Poziva za financiranje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe potpore izdavanju knjiga u 2018. godini zaprimljeno je 2150 zahtjeva 305 nakladnika. Od toga je sufinancirano 348 naslova, 107 nakladnika, u ukupnom iznosu od 4,159.500,00 kn.

Ugovor o korištenju sredstava Ministarstva obavezuje svakog nakladnika da domaćem autoru knjige za koju je dobio potporu isplati honorar u iznosu najmanje 30% od odobrene potpore. Tom je odrednicom uspostavljen i standard minimalnog honoriranja domaćih autora bez obzira na njihovu uspješnost na tržištu.
Sve prijave vrednovalo je Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost u sastavu: Lahorka Plejić poje, predsjednica, Krešimir Nemec, Kristian Novak, Ivica Matičević i Katica Matković Mikulčić. Prilikom vrednovanja prijava uzimao se u obzir i dosadašnji rad nakladnika te redovitost i kvaliteta njihovog izvršavanja ranije preuzetih obaveza prema Ministarstvu kulture, naročito za programe potpore izdavanju knjiga.
Posebna se pozornost posvetila dječjoj knjizi i knjizi za djecu i mlade, a sve prijave iz te kategorije razmatralo je Stručno povjerenstvo za dječju knjigu u sastavu: Dubravka Zima, predsjednica, Ranka Javor i Marijana Hameršak. Kod knjiga za djecu i mlade osim kvaliteti teksta, naročita se pozornost posvećivala i kvaliteti ilustracije. Kao i kod književnih tekstova, nastojalo se posebno istaknuti i poduprti rad domaćih ilustratora.
U okviru odobrenih sredstava za potporu izdavanju knjiga u 2018. godini sufinancirano je 230 naslova domaćih autora i 118 naslova prijevodne književnosti.

Dodjeljivanjem potpore izdavanju knjiga vrijednim djelima inozemnih autora nastojalo se pomoći domaćim nakladnicima u održavanju koraka sa svjetskim trendovima u književnosti, odnosno omogućiti domaćoj čitateljskoj publici pristup najvrjednijim djelima suvremene svjetske književnosti. U određenoj se mjeri potporom prijevodnoj književnosti nastoji popuniti i određene nedostatke u domaćoj prijevodnoj produkciji, odnosno osigurati objavljivanje vrijednih djela koja se ubrajaju u klasike svjetske književnosti, a koji do sada nisu bili prevođeni na hrvatski jezik ili je od njihova prevođenja i objavljivanja prošlo više od dvadeset godina.

Zagreb, 21.12.2017.
Muzejska djelatnost .pdf / .xls (pregled sa stanjem 20.9.2018.)
Objava, 12.01.2018.
Nakon provedenog Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za 2018. godinu/muzejska djelatnost, razmatran je 1101 prijedlog programa muzejske djelatnosti od kojih je odobreno 417 programa u ukupnom iznosu od 8.337.900,00 kn.
Muzejska djelatnost | |||
Programi | Iznosi | Postotak | |
Izložba | 126 | 3.068.500,00 kn | 36,80 % |
Izložba iz fundusa | 44 | 1.252.000,00 kn | 15,02% |
Nakladništvo | 48 | 923.000,00 kn | 11,07 % |
Ostalo | 25 | 449.000,00 kn | 5,39 % |
Otkup spomeničke građe | 7 | 312.100,00 kn | 3,74 % |
Pedagoška djelatnost | 96 | 931.000,00 kn | 11,17 % |
Preventivna zaštita muzejske građe | 30 | 419.300,00 kn | 5,03 % |
Pripremni radovi za stalne postave | 3 | 150.000,00 kn | 1,80 % |
Programi Sustava muzeja | 1 | 40.000,00 kn | 0,48 % |
Restauriranje muzejske građe | 37 | 793.000,00 kn | 9,51 % |
UKUPNO | 417 | 8.337.900,00 kn | 100,00 % |
Prijavljeni programi muzejske djelatnosti za 2018. godinu razmatrani su i vrednovani prema Smjernicama za vrednovanje muzejskih programa Hrvatskog muzejskog vijeća i temeljnim kriterijima utvrđenima Pravilnikom o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi (Narodne novine br. 55/16).
Pri pregledu programa posebno su se podržali:
- programi muzejskih ustanova koji su svoju programsku koncepciju profilirali i usmjerili prema osnovnoj djelatnosti muzeja, odnosno prema obradi, zaštiti, istraživanju i prezentaciji vlastitog fundusa te podizanju razine inventiranosti muzejske građe;
- programi koji uključuju intenziviranje suradnje i razmjenu između muzeja, odnosno organizaciju zajedničkih izložbi i ostalih projekata kao i međunarodnih izložbi, vodeći pri tom računa o reciprocitetu pri razmjeni izložbi i snošenju troškova;
- programske djelatnosti izložbi i izložbi iz fundusa te pedagoško-interaktivni programi usmjereni prema kreativnom i interaktivnom odnosu s publikom različitih uzrasta te društvenih i obrazovnih skupina;
- programi muzejskih ustanova s obzirom na stupanj obrade i inventiranosti muzejske građe, verificiranost muzeološke koncepcije stalnog postava i registraciju muzejskih i galerijskih zbirki (utvrđivanje svojstva kulturnog dobra).
Hrvatsko muzejsko vijeće nije vrednovalo:
- programe s nepotpunim prijavama koji ne zadovoljavaju uvjete natječaja;
- programe koji ne pripadaju djelokrugu rada Hrvatskog muzejskog vijeća.
Hrvatsko muzejsko vijeće nije predložilo za financiranje:
- programe Noći muzeja;
- programe matičnih muzeja iz Sustava muzeja. Usmjereni su na koordinaciju Muzejskog dokumentacijskog centra;
- programe kataloga zbirki koje nisu cjelovito obrađene i registrirane kao kulturno dobro.
Programi konzervatorsko-restauratorskih radova razmatrani su samo ukoliko je priložena ponuda ovlaštenog restauratora odnosno konzervatora, u skladu s popisom restauratora i konzervatora koji imaju Dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, objavljenim na mrežnim stranicama Ministarstva kulture.
Dio programa, 23 otkupa muzejske građe, ostalo je otvoreno s obzirom na to da dostavljenu dokumentaciju treba dopuniti potvrdom osnivača muzejskih ustanova o sufinanciranju predloženog programa. Ministarstvo kulture će prijavitelje o tome obavijestiti pisanim putem.
Potpora izdavanju časopisa .pdf / .xls (pregled sa stanjem 6.8.2018.)
Ministarstvo kulture sufinancira elektroničke publikacije te časopise i novine za kulturu koji naročito pridonose kulturnoj živosti i raznolikosti te intenzitetu kulturnog života Republike Hrvatske. Pri odlučivanju se uzimaju u obzir programska profiliranost, kontinuiranost izlaženja, aktualnost, selektivnost i kritičnost, koncepcijska ujednačenost, likovno-grafičko oblikovanje i izvedba te regionalna zastupljenost.
Tijekom cijele godine stručne službe Ministarstva kulture prate kvalitetu i redovitost izlaženja publikacija kao i zbivanja na cjelokupnoj časopisnoj sceni u Hrvatskoj. Krajem godine izdavači svih sufinanciranih časopisa i elektroničkih publikacija dužni su dostaviti privremeno izvješće o realizaciji, a do kraja siječnja sljedeće godine potpuno godišnje izvješće o utrošenim sredstvima te sve predviđene brojeve pojedinog sufinanciranog časopisa. Odobravanje sredstava za sljedeću godinu ovisi i o kvaliteti realizacije sredstava odobrenih prethodnih godina. Kako bi se časopis sufinancirao obavezno mora postojati i redovito izlaziti barem godinu dana.
U okviru Poziva za financiranje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe časopisa i elektroničkih publikacija u 2018. godini zaprimljeno je 159 prijava 123 nakladnika. Od toga je sufinancirano 64 programa 53 nakladnika u ukupnom iznosu od 3,642.000,00 kn.
2018. | prijavljeno | odobreno | |||
nakladnici | programi | nakladnici | programi | sredstva | |
časopisi | 94 | 120 | 38 | 44 | 2.977.000,00 |
elektroničke publikacije | 32 | 39 | 15 | 20 | 665.000,00 |
ukupno | 123 | 159 | 53 | 64 | 3.642.000,00 |
Za sufinanciranje 44 časopisa koji pokrivaju uže područje kulture utrošeno je 2.977.000,00 kn. Financirane su dvoje novine za kulturu: Vijenac sa 600.000,00 kn i Hrvatsko slovo s 400.000,00 kn. Najviše sufinanciranih časopisa odnosi se na područje književnosti (Republika, Književna Republika, Forum, Književna smotra, Osječka revija, Riječi, Književna Rijeka, Nova Istra, Poezija i drugi.) od kojih Most/The Bridge i Relations posebnu pozornost posvećuju prevođenju hrvatske književnosti na strane jezike. Druga područja kulture, osim književnosti, pokrivaju časopisi Kretanja, Kazalište, Oris, Kontura, Musica sacra, Hrvatski filmski ljetopis, Kvadrat i drugi.
Sufinancirano je i 20 elektroničkih publikacija 15 nakladnika u ukupnom iznosu od 665.000,00 kn. Naročito se mogu izdvojiti Moderna vremena info te elektroničke publikacije Kulturnog kluba opera.hr, filmovi.hr, plesnascena.hr, klasika.hr, kazaliste.hr, ali i elektroničke publikacije koje pokrivaju područje kulture nacionalnih manjina phralipen.hr i nacionalnemanjine.hr.
Kako bi se izbjeglo dvostruko proračunsko financiranje pojedinih programa Ministarstvo kulture nije dodjeljivalo sredstva programima za koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo i osiguralo namjenska proračunska sredstva. Sve prijavljene programe vrednovalo je Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost u sastavu: Lahorka Plejić Poje, predsjednica, Krešimir Nemec, Ivica Matičević, Kristian Novak i Katica Matković Mikulčić.
Objava: 26.2.2018.
Poduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama u 2018. godini
.pdf / .xls (pregled sa stanjem 2.8.2018.)
Otkup knjiga - odbijeni programi .pdf / .xls (pregled sa stanjem u travnju 2018.)
Otkup knjiga - odbijeni programi .pdf / .xls (pregled sa stanjem u lipnju 2018.)
Otkup knjiga - odbijeni programi .pdf / .xls (pregled sa stanjem u studenom 2018.)
Odbijeni programi - Poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika u 2018. .pdf / .xls (pregled sa stanjem 17.9.2018.)
Odbijeni programi - Poduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama u 2018. godini .pdf / .xls (pregled sa stanjem 2.8.2018.)
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
objavljuje
J A V N I P O Z I V
za predlaganje kandidata za člana Vijeća za elektroničke medije
1. Na temelju članka 68. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, broj 153/09, 84/11 i 94/13), Vlada Republike Hrvatske objavljuje Javni poziv radi prikupljanja prijava kandidata za imenovanje člana Vijeća za elektroničke medije.
2. Članovi Vijeća za elektroničke medije mogu biti samo državljani Republike Hrvatske koji imaju stručno znanje, sposobnosti i iskustvo u djelatnosti radija ili televizije, ili u izdavačkoj, kulturnoj ili sličnoj djelatnosti. Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštivanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnoga društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja. Član Vijeća ne može biti državni dužnosnik, dužnosnik u izvršnoj ili sudbenoj vlasti, kao ni dužnosnik političke stranke. Članovi Vijeća ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe Zakona o elektroničkim medijima, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore. Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio ili audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.
Članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina. Članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno, kao zaposlenici Agencije za elektroničke medije s punim radnim vremenom.
3. Na temelju prispjelih prijava na ovaj Javni poziv, Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskome saboru imenovanje člana Vijeća za elektroničke medije.
4. Prijave, uz koje se obvezno prilažu životopis i dokazi o ispunjavanju uvjeta iz ovoga Javnog poziva, podnose se u roku 15 dana od dana objave Javnog poziva, na sljedeću adresu:
Ministarstvo kulture
Runjaninova 2
10000 Zagreb
s naznakom: "Prijava kandidata za člana Vijeća za elektroničke medije".
Objava, 20.11.2013.
Javni poziv za podnošenje ponuda za otkup knjiga i časopisa u 2013. godini
- djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost
- djela suvremene domaće književnosti i publicistike
- kvalitetni prijevodi suvremene svjetske književnosti, znanosti i umjetnosti
Otkupljivat će se izdanja samo onih nakladnika koji se pridržavaju Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige.
- časopisa koji pokrivaju područje kulture
- časopisa od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu i umjetnost
- časopisa visoke kreativno umjetničke vrijednosti te visoke jezične i estetske razine, sadržajno profilirane, aktualne i recentne
- isključivo časopisa čije je objavljivanje sufinanciralo Ministarstvo kulture u tekućoj godini
3.
Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju pravne osobe koje su registrirane za obavljanje nakladničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj i autori vlastitih izdanja koji su državljani Republike Hrvatske.
Neće se otkupljivati izdanja nakladnika koji nisu dostavili obvezne primjerke Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Neće se otkupljivati primjerci časopisa koji su na dan prijave na ovaj Javni poziv stariji od 4 mjeseca.
4.
- prijavnicu
- primjerak objavljene knjige ili objavljeni primjerak časopisa
- podatke o knjizi/časopisu, autorima, prevoditeljima te priređivaču i/ili uredniku
- potvrdu Nacionalne i sveučilišne knjižnice o dostavljenim obveznim primjercima
5.
Ispisane prijavnice sa svom traženom dokumentacijom moraju se poslati poštom ili osobno predati u Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2.
Primjerci knjiga i časopisa dostavljeni u prilogu ponude neće se vraćati podnositeljima, već će biti upućeni narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj.
Zagreb, 1. ožujka 2013.
za predlaganje članova Vijeća za kulturno-umjetnički amaterizam
Pozivaju se institucije i udruge iz područja kulture i umjetnosti da podnesu pisane i obrazložene prijedloge kandidata za izbor članova Vijeća za kulturno-umjetnički amaterizam koje se osniva pri Ministarstvu kulture.
Za članove Vijeća imenuju se kulturni djelatnici i umjetnici iz područja umjetnosti i kulture koji svojim dosadašnjim dostignućima i poznavanjem problema vezanih za utvrđivanje i provedbu kulturne politike mogu pridonijeti ostvarenju ciljeva zbog kojih je Vijeće osnovano.
Prijave, uz koje je obvezno priložiti životopis i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz ovog Javnog poziva, podnose se u roku od 15 dana od dana objave Javnog poziva, na sljedeću adresu:
Ministarstvo kulture
Runjaninova 2
10 000 Zagreb,
s naznakom: „Prijava kandidata za člana Vijeća za kulturno-umjetnički amaterizam pri Ministarstvu kulture“.
Objava, 23.10.2013.
Poziv za predlaganje umjetničko-edukativnih programa i/ili radionica za Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi, nacionalni dopunski program u vrtićima te osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu
- Pravo podnošenja prijava na temelju ovoga Poziva imaju umjetničke organizacije, udruge, ustanove u kulturi, samostalni umjetnici i sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u kulturi na području Republike Hrvatske.
- Ruksak (pun) kulture je umjetničko-edukativni program vezan uz umjetnost i kulturu, a u hrvatskim vrtićima i školama provodit će ga stručnjaci autori različitih umjetničkih praksi (književnici, likovni, kazališni, glazbeni, plesni, filmski i drugi umjetnici te studenti umjetničkih akademija).
- Predložene radionice i programi trebaju pokrivati područje izvedbenih umjetnosti, likovnu umjetnost, filmsku umjetnost, književnost i kulturnu baštinu.
- Sadržaj radionica i programa treba biti usklađen s ciljevima nacionalnoga kurikula za vrtiće, osnovne i srednje škole, uključujući njihova specifična područja, ali se sadržajno ne smije podudarati s redovnim planovima i programima koji se po (predmetnim) područjima provode u vrtićima i školama.
- Svaki predloženi program i/ili radionica mora imati mogućnost daljnjega provođenja u sredini u kojoj je prezentiran. Održivost programa i/ili radionica u smislu njihovih daljnjih diseminacija treba detaljno opisati u prijavi.
- Uz prijavnicu, kratak životopis svih predviđenih izvoditelja programa i/ili radionica predlagatelji su dužni dostaviti detaljan opis programa i/ili radionica te plan realizacije i troškovnik.
- Svi programi i/ili radionice moraju udovoljavati uvjetima izvođenja u prostorima vrtića i škola, a rekviziti trebaju biti jednostavni i prenosivi. Predstava treba trajati do 60 minuta, a nakon predstave obvezno je izvođenje radionice u kojoj aktivno sudjeluju djeca i mladi.
- Jednodnevne umjetničko-edukativne radionice (književne, likovne, kazališne, glazbene, plesne i druge), neovisno o broju izvođača, trebaju trajati od 60 minuta do tri sata (primjereno dobi korisnika).
- Predlagatelji programa i/ili radionica iz područja kazališne djelatnosti moraju biti upisani u Očevidnik kazališta (osim studenata umjetničkih akademija i plesnih ansambala).
- Obvezno je uskladiti predložene programe i/ili radionice s Odlukom o sadržaju programa Ruksak (pun) kulture te visini naknade za poslove i rad na njegovu ostvarivanju.
- Broj izvedbi bit će definiran po završetku Poziva usvajanjem programa koji će postati dijelom Ruksaka (punog) kulture.
- Sve u roku pristigle ponude s potpunom dokumentacijom razmotrit će posebno Povjerenstvo te uputiti prijedlog ministrici kulture, koja će donijeti odluku o izboru programa i/ili radionice. S nositeljem programa i/ili radionice sklopit će se ugovor kojim će se urediti prava i obveze korisnika sredstava i Ministarstva.
- Prijavnica se može preuzeti na internetskoj adresi www.min-kulture.hr. Pravilno i kompletno ispunjenu prijavnicu u Wordu predlagatelj šalje putem elektroničke pošte: maja.zrncic@min-kulture.hr, a ispisanu, potpisanu i ovjerenu verziju dostavlja u tiskanom obliku sa svim prilozima na adresu: Ministarstvo kulture, Zagreb, Runjaninova 2, s naznakom: Program Ruksak (pun) kulture.
Prijavnica se šalje preporučeno poštom, po kuriru ili osobno predaje u urudžbenom uredu.
- Nepotpune prijave neće biti razmatrane.
Priložena dokumentacija neće se vraćati podnositeljima.
Ponude na temelju ovoga Poziva mogu se podnositi od dana objave do 1. studenoga 2013.
Objava, 01.10.2013.
Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2014. godinu
U proračunu Republike Hrvatske osiguravaju se sredstva za javne potrebe u kulturi, a to su djelatnosti u kulturi, aktivnosti, manifestacije i projekti u kulturi od interesa za Republiku Hrvatsku. Od interesa za Republiku Hrvatsku smatrat će se programi i projekti koji hrvatsku kulturu stavljaju u europski kontekst, promiču interkulturni dijalog, razvoj civilnoga društva, koji su stručno utemeljeni, visoke razine kvalitete, ekonomični, profilirani u odnosu na osnovnu djelatnost organizatora te oni koji se odvijaju kontinuirano.
Pravo podnošenja prijava na temelju ovoga Poziva imaju samostalni umjetnici, umjetničke organizacije, ustanove u kulturi, pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u kulturi, građani i udruge te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
II.
- redovne djelatnosti ustanova kojima je osnivač RH i strukovnih udruga u kulturi;
- dramske i plesne umjetnosti te izvedbenih umjetnosti;
- glazbe i glazbeno-scenske umjetnosti;
- kulturno-umjetničkog amaterizma;
- vizualnih umjetnosti, likovnih monografija, dizajna i arhitekture;
- inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi;
- knjižnične djelatnosti;
- arhivske djelatnosti;
- muzejsko-galerijske djelatnosti;
- zaštite i očuvanja arheološke baštine;
- zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara;
- zaštite i očuvanja pokretnih kulturnih dobara;
- zaštite i očuvanja nematerijalnih kulturnih dobara;
- digitalizacije u arhivskoj, knjižničnoj i muzejskoj djelatnosti;
- međunarodne kulturne suradnje;
- investicijske potpore;
- informatizacije ustanova kulture.
U okviru programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2014. godinu raspisat će se posebni natječaji po dobivanju odobrenja Europske komisije za dodjelu državne potpore na području knjižne, nakladničke i knjižarske djelatnosti (potpore programima izdavanja knjiga, časopisa i elektroničkih publikacija, književnih manifestacija i organizacija nacionalnih nastupa na inozemnim sajmovima knjiga te književnim programima u knjižarama).
Kao posebni natječaji u okviru programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2014. godinu raspisat će se natječaji za otkup vrijednih knjiga, poticanje književnoga stvaralaštva, dodjelu stimulacija za najbolja ostvarenja na području književnoga stvaralaštva, za programe promidžbe knjige i čitanja, poticanje glazbenog i dramskog stvaralaštva, program „Ruksak (pun) kulture“, za izradu dokumentacije za projekte EU fondova, poduzetništvo u kulturi, neprofitne medije i novinarske radove te programe razvojnih istraživanja, evaluacija i edukacija na području kulture i medija.
III.
Za prijavu trogodišnjih programa/projekata javnih potreba u kulturi svi zainteresirani, bez obzira na status, dužni su u prilozima dostaviti strateški plan.
Umjetničke organizacije i udruge koje prijavljuju programe/projekte javnih potreba u kulturi dužne su u prilozima dostaviti izvadak iz Registra neprofitnih organizacija.
Uz prijavu programa arheološke baštine za radove na nepokretnim kulturnim dobrima obvezno se popunjava priloženi obrazac „Troškovnik arheoloških istraživanja“, a za radove na pokretnim kulturnim dobrima obrazac „Radovi na pokretnoj arheološkoj baštini“.
Prijava programa zaštite i očuvanja kulturnoga dobra može se odnositi na: prethodna istraživanja (konzervatorska, restauratorska i sl.), izradu potrebne dokumentacije (snimak postojećeg stanja, izvedbeni projekt, konzervatorski elaborat i sl.) te izvođenje radova. Uz prijavu programa zaštite i očuvanja na nepokretnome kulturnom dobru obvezno se ispunjava priloženi obrazac „Troškovnik zaštitnih radova na nepokretnim kulturnim dobrima“ te dostavlja dokaz o vlasništvu na nepokretnom kulturnom dobru (izvadak iz zemljišne knjige), a za radove na pokretnom kulturnom dobru obrazac „Troškovnik konzervatorsko-restauratorskih radova na pokretnim kulturnim dobrima“.
Programe nabave knjižne i neknjižne građe za popunu fondova u narodnim knjižnicama, prethodno dogovorene sa županijskim matičnim službama i osnivačima knjižnica, predlagatelj prijavljuje pojedinačno.
Uz prijavu programa digitalizacije u arhivskoj, knjižničnoj i muzejskoj djelatnosti obvezno se popunjava priloženi obrazac „Plan projekta digitalizacije“.
Zbog posebne dinamike planiranja međunarodne suradnje prijedlozi programa prijavljuju se u dva roka: od 20. srpnja do 15. rujna 2013. godine i od 1. veljače do 15. ožujka 2014. godine. Prijave koje se ne dostave u navedenim rokovima iznimno će se razmatrati samo ako je priložen dokaz o nemogućnosti prijave u jednome od naznačenih rokova.
IV.
Prijavnice popunjene internetski predlagatelji trebaju dostaviti i u tiskanom obliku s obrazloženjem zahtjeva i svim prilozima na sljedeću adresu: Ministarstvo kulture, Zagreb, Runjaninova 2, osim prijava za programe zaštite i očuvanja nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, zaštite i očuvanja nematerijalnih kulturnih dobara te zaštite i očuvanja arheološke baštine, koje se dostavljaju na adresu nadležnoga konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.
Rok za podnošenje prijava jest od 20. srpnja do 15. rujna 2013. godine.
Prijavnice koje ne ispunjavaju tražene uvjete, koje nisu dostavljene u elektroničkome i tiskanom obliku u skladu s navedenim rokom, prijavnice koje nisu dostavljene na odgovarajućem obrascu i ispunjene na računalu, kojima nedostaje neki od priloga te prijavnice korisnika koji nisu izvršili dosadašnje obveze neće se razmatrati niti uvrstiti u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2014. godinu.
Sudjelovali su: Damir Vujinović (Jabuka TV), Mirko Korušić (Jabuka TV), Željko Matanić (HURIN), Tadija Barbarić (Radio Martin), Snježana Gajdek-Heinemann (Radio Quirinus), Ivan Gračaković (Radio Moslavina u Kutini), Vesna Roller (Vijeće za elektroničke medije), Mirko Jurič (Varaždinske vijesti, predsjednik Grupacije lokalnih i regionalnih izdavača informativnih novina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori), Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture), i Lujo Parežanin (Odjel za medije Ministarstva kulture) kao zapisničar.
Osnovni predmet rasprave ovoga sastanka tematske radne skupine bili članci 33 i 35 Zakona elektroničkim medijima koji reguliraju oglašavanje i promidžbene aktivnosti lokalnih samouprava, odnosno, političkih stranaka i koalicija.
Kada je riječ o članku 33, Živković je u uvodnom izlaganju ponudio dva osnovna smjera razmišljanja:
(1) razradu svih elemenata navedenog članka, koje smatra nedovoljno jasno definiranima, kao i čitavoga procesa njegove provedbe, uključujući i predviđanje sankcija za njegovo kršenje;
(2) transformaciju te neizravne “potpore” u izravnu, na način da se, primjerice, lokalnim i regionalnim medijima godišnje dodjeljuje iznos koji odgovara njihovim dosad najvišim prihodima iz takvih izvora – a riječ je o desetak milijuna kuna – uz obvezu izdvajanja određene (male) količine oglašivačkog prostora za informativne potrebe državnih i javnih subjekata.
U raspravi koja je potom uslijedila mogla su se čuti raznovrsna stajališta. Tako je gospodin Vujinović izrazio snažno protivljenje drugoj opciji, smatrajući da će ona donijeti nove parafiskalne namete koji će se odraziti štetno na poduzetnike. Suprotno Živkoviću, potpuno jasnim smatra subjekte na koji se članak 33 odnosi te ne vidi potrebu za bježanjem od postojećega modela za koji smatra da bi se bitno osnažio uvođenjem kaznenih odredbi o njegovu nepoštivanju. Međutim, u daljnjim je replikama utvrđeno da brojni aspekti njegove provedbe uistinu nisu razumljivi, a dio nedoumica je dobro podcrtao gospodin Barbarić pitajući se jesu li državna tijela uopće dužna imati stavku za promociju u proračunima. Gospodin Gračaković je istaknuo važnu potrebu za preciznim razlikovanjem promidžbe i javnoga informiranja, navodeći usput i primjere „snalažljivosti“ lokalnih vlasti koje obvezu informiranja rješavaju tako da obavijesti objavljuju, istina, u lokalnom mediju, ali – na drugom kraju države.
Drugi su, pak, diskutanti eksplicitno izrazili veću sklonost drugom modelu, poput gospodina Mirka Juriča, koji ističe da dosad lokalni mediji nisu imali gotovo ništa od postojećeg rješenja. Lokalni mediji, napominje, žele raditi u interesu javnosti, no da bi realizirali takav program su im potrebna sredstva. Stoga je nužno pronaći novi modalitet potpora, a određivanje fiksnoga iznosa u smislu drugoga modela se čini dobrim smjerom.
Dotičući se oglašavanja turističkih zajednica, gospođa Gajdek-Heinemann je otvorila i presudno pitanje štetne uloge posredničkih agencija u čitavom oglašivačkom sektoru. Napominje da je u tom konkretnom slučaju riječ o stotinjak milijuna kuna koje bi trebale ići lokalnim medijima, no značajan dio toga “pojedu agencije” zadužene za ugovaranje promidžbenih aktivnosti. Moguće rješenje bi po gospođi Gajdek-Heinemann bilo jednostavno isključivanje posrednika iz jednadžbe.
Svi su se diskutanti složili da se problem posredničkih agencija odnosi na čitav sustav te da je osobito težak u slučaju lokalnih medija. On se, kao što je više govornika istaknulo, manifestira na nekoliko razina: prvo, agencije oduzimaju najveći dio profitâ od oglašavanja; drugo, njihovim se djelovanjem marketing centralizira pa tvrtke radije oglašavanju preko agencija za veće iznose, umjesto da posluju direktno s medijima; treće, agencije ne doprinose ni na koji način unaprjeđenju medijskoga polja, zbog čega bi se moglo reći da parazitiraju na njemu.
Još jednom, razna su se rješenja otvorila na diskusiji – ponajprije u smislu pregleda, bez posebnog zagovaranja nekog od njih. Tako su se spominjali od mađarskog primjera ukidanja marketinškog posredovanja, preko posebnih poreza na posredničke honorare, kojima bi se, primjerice, dopunila sredstva Fonda za pluralizam, do Živkovićevog prijedloga da tri najvažnije asocijacije lokalnih i regionalnih medija (radija, televizija i tjednika) osnuju vlastitu agenciju koja bi prikupljala oglase.
Predstavnici lokalnih medija su istaknuli da su to naoko prirodno rješenje njihove udruge već pokušale osmisliti, no strukturna snaga i položaj postojećih agencija su se pokazali nesavladivima. Postoji tu i niz specifičnih problema, poput činjenice da velike korporacije imaju vlastite agencije, što je istaknuo gospodin Mirko Jurič.
Vraćajući se na članak 33 Zakona o elektroničkim medijima, gospodin Matanić se složio s ocjenom da on uistinu jest nedorečen, smatrajući njegovo poštivanje u svakom smislu prepušteno samovolji lokalne vlasti. Za razliku od gospodina Vujinovića koji zagovara kaznene odredbe, smatra da bi pripisivanje statusa prekršaja njegovu nepoštivanju bilo nužan korak u smjeru osiguravanja provedbe. Jedino rješenje da se koliko-toliko omogući njegovo funkcioniranje vidi u donošenju podzakonskog akta koji bi pobliže definirao njegove elemente.
Gospodin Barbarić je, pak, podsjetio na pozitivnu praksu Ministarstva obrane koje svake godine zakupljuje oglasne termine za upise na Vojnu akademiju te se s pravom pita postoji li mogućnost da se slična suradnja osmisli i s drugim ministarstvima. Također ističe da bi kampanje za državne i županijske izbore morale biti usmjerene na lokalne i regionalne medije.
Problem oglašavanja subjekata iz članka 33 pojavljuje se i u vezi s regulacijom oglašavanja na HRT-u, napominje Mirko Jurič. Kao nelogičnu ističe promidžbu državnih tvrtki i tijela na javnoj radioteleviziji, što drži dvostrukim uzimanjem novaca građanâ.
Kada je riječ o članku 35 istoga Zakona, drugom ključnom problemskom čvorištu za lokalne medije, gospodin Matanić ukazuje na neravnopravan lokalnih radijskih i televizijskih nakladnika kojima je, za razliku od tiskanih i internetskih medija, dozvoljeno oglašavanje političkih stranaka i koalicija samo za vrijeme službene predizborne kampanje. Zbog toga izvan tog kratkog predizbornog razdoblja dolazi do prikrivenog oglašavanja političkih stranaka, koalicija i kandidata. Osobito su, upozorava, u teškom položaju radiopostaje koje su svakodnevno izložene političkim pritiscima. Najboljim rješenjem smatra ono koje bi im omogućilo neprikrivenu promidžbu, uz transparentno sudjelovanje u profitima iz takvih izvora.
Živković smatra da demokratski sustav ne smije ovisiti o financijskoj snazi kandidata, upozoravajući da veći udio novca u inženjeringu političkoga uspjeha znači manju mogućnost političkih promjena. Također, takvo stanje potiče ovisnost političara o njihovim donatorima, uz brojne neformalne “dugove”, koji onda tijekom mandata dolaze na „naplatu“. Živković smatra da bi novac trebalo potpuno eliminirati iz izbornoga procesa, do te mjere da bi valjalo zabraniti i dvotjedni predizborni period političke promidžbe. Smatra kako bi bilo najbolje da nema nikakvih kupoprodajnih ugovora između medija i političkih stranaka. Novac koji bi se time povukao iz medijskog polja treba kompenzirati snažnijim javnim potporama, osiguravajući da mediji koji koriste javne resurse prate sve političke kandidate prema načelu jednakog vremena i tretmana. Napominje i da se utjecaj novca na izbore pokazuje najkritičnijim upravo tamo gdje državne potpore izostaju.
Gospodin Barbarić podsjeća da ovdje nije riječ o nekoj pohlepi lokalnih radijskih i televizijskih medija, nego o ravnopravnosti s ostatkom medijskoga polja. Nisu etablirane stranke te kojima treba medijsko predstavljanje – one se oslanjaju na svoju snažnu infrastrukturu. Omogućavanje slobodnije promidžbe pomoglo bi upravo novim i slabijim političkim opcijama da predstave svoje ciljeve.
Diskusija se dotakla i uredničke diskrecije lokalnih medija kada je političko oglašavanje u pitanju. Spornim se pokazao model ravnopravne vremenske zastupljenosti kandidata, a gospodin Vujinović je s pravom upozorio i na rubne slučajeve, poput nehotičnog snimanja znaka neke stranke, ili odluke nekog medija da odbije uvjete o izvještavanju koje mu je, primjerice, postavio neki političar te se pita na koji bi način takve situacije bile regulirane.
Vesna Roller istaknula je puno povjerenje Vijeća za elektroničke medije u uredničke odluke i procjene novinara lokalnih medija o važnosti i primjerenosti informacija o kojima odlučuju izvještavati. Podsjeća da se najveća stavka Fonda za pluralizam odnosi upravo na javno informiranje te napominje da Vijeće ozbiljno razmatra proširenje tih sredstava.
Gospodin Vujinović, međutim, ističe da je država lokalnim komercijalnim medijima nametnula bitno veće troškove od potpora koje im je zauzvrat omogućila. Spomenuti je informativni program u svakom slučaju komercijalno nezanimljiv, dok pribjegavanje HTV-ovu, po njegovu sudu vrlo disfunkcionalnom modelu, smatra promašenim.
Željko Matanić je istaknuo da trenutni propisi prave probleme i u sasvim nevažnim situacijama, poput objavljivanja prazničke čestite neke stranke.
Rasprava se potom vratila problemima predizbornog informiranja, a Živković je upozorio da Ministarstvo kulture ne može mijenjati odredbe izbornog zakonodavstva. Smatra da bi obaveze izvještavanja o političkim strankama i kandidatima na izborima trebalo unaprijediti u ovisnosti o tome koriste li mediji javne potpore i druge zajedničke resurse, što je intencija upisana u postojeća pravila. Tako HRT i drugi mediji koji koriste zajedničke resurse poput radiofrekvencijskog spektra, i sada imaju izbonim zakonima određene ograničenja i obaveze koje bi se mogle unaprijediti do ravnopravnog i formalno jednakog tretmana svih sudionika u izborima, neovisno o nihovoj financijskoj snazi.
Gospodin Gračaković je, pak, napomenuo da se prigovori predstavnika lokalnih medija ne tiču regulacije informiranja, nego zabrane redovne promidžbe te stoga poziva na fokusiranje na taj problem.
Za zaključenje diskusijskoga bloka posvećenog oglašavanju, Milan Živković je istaknuo prijedlog Ministarstva kulutre da se HRT u potpunosti povuče s toga tržišta.
Završni dio rasprave ticao se programskih kvota za lokalne i regionalne medije, kojima su svi predstavnici izrazili nezadovoljstvo, smatrajući da je potrebno uvesti fleksibilnije propise koji će uvažavati sve faktore rada nekog medija, od koncesijske razine na kojoj djeluje do njegove veličine. Odredbe koje to reguliraju, ističu, temelje se na periodu kada su radiopostaje emitirale triput manje programa nego danas pa je bilo izvedivo, primjerice, održavati 30-postotni udio vlastite proizvodnje u programu. Gospodin Matanić je upozorio i na činjenicu da manje sredine jednostavno ne nude dovoljno vijesti, zbog čega je lokalnim radijima koji u njima djeluju jednostavno nemoguće ispoštovati zahtjev za izdvajanjem 10% programa na informiranje o vijestima s područja koncesije. Gospodin Barbarić je tomu dodao i pitanje određivanja udjela govora u emisiji, koji lokalnim medijima dodatno komplicira proizvodnju. Živković je upozorio na kontradikciju između zahtjeva za smanjivanjem kvota i činjenice da se proizvodnju lokalnoga programa vrlo često ističe kao glavnu prednost lokalnih medija, dok je Vesna Roller izrazila stav da kategoriju lokalnih vijesti ne treba tumačiti u užem smislu, nego kao „vijesti lokalnoga karaktera“.
U prvom dijelu sastanka, uvodna izlaganja na temu općih značajki medijske politike i rada u medijima održali su Milan F. Živković, Glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture, Ivica Profaca, slobodni novinar, Miroslav Ivić, predsjednik Uprave Slobodne Dalmacije, i Suzana Kunac, članica Vijeća za elektroničke medije.
Nakon općenitijeg pregleda percepcije novinarskog rada i profesije koji je izložio Boris Postnikov, voditelj Službe za javnu komunikaciju Ministarstva kulture, drugi su dio tribine zaokružila izlaganja Željane Buntić-Pejaković (Udruga Cenzura Plus), Ante Frankića (Radio KLFM.org) i Miše Bijelića (Radio Ritam), koji su ponudili vrijedne uvide iz perspektive vlastitih medija.
Kome služi medijska politika?
Milan F. Živković otvorio je tribinu kraćim izlaganjem usmjerenim na tri osnovna pitanja: što je medijska politika, u kojem je ona obliku dosad postojala u Hrvatskoj te u kojem smjeru bi se mogla i trebala promijeniti. Kao odgovor na prvo pitanje, Živković se oslonio na radove znamenitog američkog pravnog znanstvenika C. Edwina Bakera i britanskog mediologa Desa Freedmana koji medijsku politiku određuju kao skup sistemskih poticaja određenim medijskim strukturama i određenim tipovima medijskog ponašanja: daju li se, primjerice, poticaji vlasnicima ili direktno novinarima? Ohrabruju li se kolektivne redakcijske prakse ili samostalni rad?
Ono što je nedvojbeni naglasak takve definicije jest sistemski karakter intervencije – riječ, dakle, nije o nepovezanim pojedinačnim mjerama, poput potpora neprofitnim medijima. Zahvati medijske politike djeluju na cjelinu ili na većinu sustava.
Nakon što je utvrđeno što medijska politika načelno jest, moguće je preciznije odrediti njezin dosadašnji karakter u ovdašnjem kontekstu. Iako ona, istaknuo je Živković, nigdje nije bila eksplicitno formulirana niti službeno donesena, nedvojbeno je da su sve sistemske intervencije države u medijsko polje od kraja devedesetih godina naovamo favorizirale privatne medije i tržište kao model socijalne koordinacije.
Očito je to iz njegove današnje strukture: preko 60% polja čine komercijalni, privatni mediji; još uvijek snažan javni medijski sektor zadržao je nešto više od trećine udjela, dok dinamični, raznorodni, ali još uvijek mali neprofitni mediji čine nepunih jedan posto. Na slično ukazuje i struktura – po podacima iz 2013. godine – oko 7,7 tisuća zaposlenih, uz nešto veći udio neprofitnih medija, oko 3 posto.
Takva strukturacija medijskog polja, istaknuo je Živković, ne proizlazi iz nekih prirodnih zakonitosti. Ono nije rezultat nekog dovođenja stvari u red nakon samoupravne aberacije. Ljudi koji su vlasnici medija također vrlo dobro vide da sustav ne funkcionira: prodaja pada, a oglašavanja je sve manje. Takvo stanje rezultat je najrazličitijih strukturnih intervencija nekodificirane, ali svejedno uočljive i u tom smislu konzistentne medijske politike.
Dovodi nas to, zaključio je Živković, do trećeg pitanja – što možemo napraviti, na koji način možemo promijeniti tu politiku? To ovisi, upozorio je, o načinu na koji sebe definiramo – kao atomizirane individue ili kao dio socijalne cjeline. U tom smislu, potpuno je moguće otići na internet i pronaći neku inozemnu medijsku alternativu. No, takav pristup nije racionalan ni konstruktivan. Umjesto zanemarivanja situacije u kojoj se naše medijsko polje nalazi, racionalno je primijetiti da medijska politika uvijek postoji i služi ili nekom skrivenom vlasničkom, političkom i oglašivačkom interesu ili kolektivnom, odnosno, javnom interesu. Kojem od ta dva pravca će hrvatski mediji biti prepušteni temeljno je pitanje svake buduće intervencije u sustav.
Nedopustivo izjednačavanje medijske i poslovne politike
Današnje je stanje u medijima iskusni splitski novinar Ivica Profaca efektno predočio usporedivši ga sa stanjem otprije pet godina, kada je ostao bez stalnog zaposlenja u novinarstvu: tada je, navodi, ono bilo daleko od idealnog, no danas se to razdoblje čini idealnim. Unatoč snalaženju s raznovrsnim poslovima, izgledi za dobivanje redakcijskoga angažmana za novinare izvan Zagreba i regionalnih centara postali su minimalni – gašenje redakcija značajan ih je broj ostavilo bez perspektive u struci.
Prije svega nekoliko godina, istaknuo je Profaca, bilo je moguće ustvrditi na jednoj konferenciji o slobodnom novinarstvu da ono predstavlja održiv model rada za novinare u budućnosti. No, današnja iskustva nesigurnoga rada podijeljenog između nekoliko redakcija razotkrivaju to kao zabludu.
Imajući na umu cjelinu sustava, teško je pronaći djelatnost u kojoj je toliki udio ljudi ostao bez stalnoga zaposlenja, a da se poslovna situacija tvrtki pritom nije značajno promijenila. Kriza je ustoličila duboko nedopustiv znak jednakosti između medijske i poslovne politike, a jedini kriterij uspješnosti nekog medija je postala „boja u zadnjoj kućici u Excelu“.
Posljednja tiskovina u kojoj je radio, naveo je Profaca, odrekla se svih dopisništava, stoga su sredstvima informativne nadoknade postala namjenska putovanja, agencijske vijesti ili pak puko kopiranje iz drugih medija. Iako su dnevnim tiskovinama vratile značajna sredstva, potpore nisu nimalo pomogle da se stanje popravi, a otpuštanja su se nastavila. Objašnjenje je, smatra Profaca, jednostavno: ona su služila amortiziranju izleta u poslove koji nemaju veze s medijima, ali i poslovne nesposobnosti vlasnika. Površinske posljedice, poput tabloidizacije, stoga ne bi trebalo uzeti kao glavnu temu rasprave jer je riječ o prirodnoj reakciji na ekonomsku neodrživost trenutnoga stanja u medijima.
Takvi privatni mediji jesu posao, ali samo u smislu da moraju ostvarivati profit da bi preživjeli, no vrlo je dvojbeno može li u medijima vrijediti imperativ financijskog uspjeha.
Stoga je jako važna institucija neprofitnih medija koji opstaju uz pomoć Ministarstva kulture i drugih fondova – oni su, podsjetio je Profaca, postali utočište za brojne novinare koji su ostali bez posla. Da neprofitni mediji posjeduju i grade svoju publiku vidljivo je iz nagrada koje njihovi novinari dobivaju, kao i iz ozbiljne recepcije njihovih sadržaja. Teme koje nisu nužno „komercijalne“ postaju sve važnije zbog njihova rada.
S druge strane, novinarski oblici poput serija članaka komercijalnim medijima jednostavno nisu prihvatljivi zbog velikih troškova. U takvim se medijima, nažalost, zbog pritiska zadržavanja radnog mjesta novinari pretvaraju u puke zaposlenike. Simptomatično je, napomenuo je Profaca, da je vrlo teško naići na društvenim mrežama na zaposlenike privatnih medijima kako diskutiraju rad u vlastitim redakcijama.
Brojna su tumačenja poslovne krize u medijima, od interneta do porasta građanskoga novinarstva, no ona su najčešće puki izgovori za neprilagođavanje medija novonastalim uvjetima, zaključio je Profaca.
Podijeli, ponizi i raseli – odnos države spram komercijalnih medija iz perspektive privatne tiskovine
Gospodin Miroslav Ivić, predsjednik Uprave Slobodne Dalmacije, izlaganje je započeo napomenom da na tribini sudjeluje kao predsjednik Udruge novinskih izdavača.
Uzevši u obzir da mediji poput Slobodne uspješno zapošljavaju 170 novinara, za pretpostaviti je da država novom medijskom politikom želi osigurati opstanak tiskanih medija. No, za realizaciju toga cilja nužno je krenuti od druge presudne pretpostavke – da samo financijski neovisni mediji mogu ispunjavati zahtjeve svih dionika: publike, klijenata, zaposlenika i zajednice.
Postojeću, međutim, neformalnu medijsku politiku države spram tiskovina gospodin Ivić sažeo je u deset negativnih načela:
1. Podijeli – selektivnim poreznim olakšicama, država je unijela razdor među nakladnicima tiskovina.
2. Ponizi – prema odluci Nadzornoga odbora Hrvatske banke za obnovu i razvoj, medijski nakladnici i kockarnice ne smiju podnijeti zahtjev za kreditom, što može ozbiljno otežati poslovanje u razdobljima poput turističke sezone, kada su troškovi tiska povišeni.
3. Dociraj – dočekavši raspad medijskoga polja, država je počela reagirati ad hoc. Primjerice, trebalo se čekati sve do prošlih izbora da se donese odluku o snižavanju poreza, no ne za sve prihode, nego samo od prodaje novina.
4. Prestraši – svaki dan, naveo je gospodin Ivić, „bulumenta“ raznih inspekcija – od kriminalističkih, preko veterinarskih, do poreznih – navaljuje na medijske kuće.
5. Optereti – novi „nameti“ se uvode svakodnevno. Primjerice, dan prije ove tribine Slobodnoj Dalmaciji je na naplatu došla kazna od 14.000 kn koju joj je propisala Agencija za elektroničke medije. Slobodna ju je, dakako, dužna platiti, no potpuno je nejasno kako je moguće da AEM kažnjava tiskane medije.
6. Raseli – brojni nameti naveli su novinske kuće na bijeg na periferije gradova gdje je jeftinije, dok su raznorazne komore i agencije smještene na prestižnim lokacijama.
7. Onemogući – iako postoji niz poticaja, oni ne potpomažu izgradnju najvažnijeg dijela čitatelja tiskovina – studenata. Udruga nakladnika predložila je sistem subvencioniranja kupovine novina putem tzv. „x-ica“, no na njega se nitko nije nadovezao. Bez te dopiranja do te generacije, upozorio je Ivić, nećemo imati normalnu publiku.
8. Zanemari – Slobodna Dalmacija trenutno vodi oko 800 sudskih procesa, a nedavno je bila prisiljena platiti kaznu za djelo iz 1992. godine. U takvim se uvjetima, smatra, doima da ishod neke parnice ovise manje o pravu, a više o samovolji političara.
9. Konkuriraj – državna televizija je unijela ogroman nered u medijsko polje. Sramotno je, stav je gospodina Bijelića, kako uništava konkurenciju svojim popustima, omogućujući „svakoj ćevabdžinici“ reklamni prostoru u središnjem mediju. S druge strane, privatni mediji moraju svaki saziv skupštine objaviti u Narodnim novinama, plaćajući ozbiljnu naknadu za to.
10. Ignoriraj – u Dalmaciji, gdje gospodin Ivić smatra da je ovdašnje novinarstvo nastalo, nema sveučilišnog studija novinarstva. Uzevši u obzir da u dalmatinskoj regiji ima približno 450-500 novinara, postoji puna osnova za pokretanje takvog studijskog programa.
Rastuća važnost neprofitnih medija
Suzana Kunac svojim je izlaganjem preusmjerila fokus rasprave na neprofitne medije. Njihova rastuća važnost za strukturu medijskoga polja vidljiva je po recentnim podacima Upisnika Agencije za elektroničke medije: 195 zaposlenih prati čak 1600-2000 vanjskih suradnika, što je zabrinjavajuć omjer. Potonji postaje još problematičnijim imamo li na umu da na 50 neprofitnih medija radi čak 891 volonter. Pritom je po strani ostavljen portal Narod.hr, u čijem radu čak 1616 osoba pomaže bez ikakve naknade.
Iz navedenoga je jasno da su prekarnost, nesigurnost rada i potplaćenost osnovna obilježja rada u neprofitnim medijima. Ipak, nedvojbeno je da je značajan dio novinara tamo pronašao angažman nakon (prisilnog) odlaska iz komercijalnih medija. Najveći broj zaposlenika, dakako, potječe iz udruga civilnog društva, no priljev novinara iz komercijalnih medija postaje glavnim utjecajem na njihovu strukturu zaposlenih.
No, dostupna sredstva za promjenu postojećih uvjeta su vrlo, vrlo mala. Ukupan prihod neprofitnih medija u 2014. je godini iznosio oko 10 milijuna kuna. Pritom postoje samo dva izvora: oko 3,5 milijuna kuna koje dodjeljuje Ministarstvo kulture te sredstva Fonda za pluralizam koja se dijele na 972 tisuće kuna za neprofitne elektroničke publikacije te oko 5,5-6 milijuna kuna za radije. Riječ je o jako skromnim sredstvima, uzevši u obzir broj ljudi koji na ovaj ili onaj način rade na neprofitnim medijima.
Negativne je trendove takvoga rada dokumentirala medijska znanstvenica Helena Popović, u čijim je istraživanjima moguće naići na kritičan stav novinara iz neprofitnog sektora koji najčešće navode fragmentaciju, prekarnost i multipraktičnost kao glavne probleme na koje nailaze. Osim njih, ističu i specifične probleme financiranja i održivosti, a pogotovo ih brine slaba pravna zaštita – uistinu, kako platiti kazne od 250 tisuća kuna ako je toliki ukupni godišnji budžet nekog medija?
Unatoč tim problemima, sve je više malih neprofitnih redakcija pa se danas broj neprofitnih internetskih publikacija procjenjuje na između 70 i 100 medija. Još prošle godine, kada se tek počinjalo s javnim potporama njihovu radu, bilo ih je tek 6 evidentiranih, a danas ih je otprilike deseterostruko više. Očito je, istaknula je Kunac, da su i te minimalne potpore potaknule bujanje neprofitnog polja.
Treći sektor čini se kao polje kritičkog i slobodnog novinarstva, zaštićeno od političkih i drugih interesnih pritisaka. Međutim, nedvojbeno se nalazi pod pritiskom nedostatnih sredstava.
Važna i dugotrajna rasprava tiče se definicije i pojma, primjerenosti naziva „treći sektor“, opsega njegove inkluzivnosti. Primjerice, treći sektor ne isključuje nužno tzv. niskoprofitne medije, što sa sobom nosi niz prijepornih implikacija. Usput se javlja i pitanje oglašavanja u trećem sektoru i potencijalne nelojalne konkurencije koja se time nameće profitnim medijima.
Kunac je ipak umanjila važnost te teme, ističući da prihodi iz oglašivačkih izvora jedva da i participiraju u bilancama neprofitnih medija. S druge strane, raspravu oko definicije je podcrtala kao posebno važnu jer određuje govorimo li o organizacijskim oblicima ili sadržaju, uz temeljne pravne i institucionalne posljedice.
Dosad se, napomenula je, pojavilo nekoliko pojmova koji su zadržali koliko-toliku kurentnost u raspravama, uz vrlo znakovite različite naglaske. To su, primjerice:
- „Postkorporativni mediji“, koji dobro opisuje prelazak profesionalnih novinara u neprofitni sektor. Najbolji primjer takvoga medija je portal Forum.tm;
- „Taktički mediji“, koji naglasak stavlja na aktivističko usmjerenje, i snažnu zagovaračku poziciju značajnog dijela takvih medija;
Postoji također relacijska definicija koju zagovaraju predstavnici Ministarstva kulture. Ona fokus stavlja na logiku neprofitnog poslovanja s obavezom ulaganja eventualne dobiti u razvoj medijske djelatnosti te visok stupanj participacije zajednice ili, barem, određene skupine kojoj se medij obraća.
Profesionalni novinari se većinom boje da će participacija zajednice ograničiti njihov profesionalni rad, no iskustva iz inozemstva uglavnom pokazuju suprotno. Takvi participativni mediji često daju glas isključenim društvenim skupinama. Važno je da organizacijski i sadržajno budu odmaknuti od javnog i privatnog sektora.
Potpore između komercijalnog i neprofitnog sektora
U prvom dijelu tribine posvećenom raspravi, gospodin Ivić je – odgovarajući na pitanje Milana F. Živkovića da pokuša preciznije odrediti zahtjev za sniženjem stope PDV-a na prihode od oglašavanja – istaknuo da tiskovine ne traže nikakve darove od države, nego prestanak neodrživog zahvaćanja u njihove proračune. Primjerice, prošle je godine Slobodna Dalmacija državi uplatila oko 30 milijuna kuna, a EPH dvostruko više. Valjalo bi se zapitati kako će peterostruko manje novine poput Glasa Slavonije opstati pored takvih nameta, čiji bi manji dio mogao zaposliti i do 20 mladih novinara.
Ivica Mitrović s Odsjeka za vizualnu komunikaciju Umjetničke akademije u Splitu izrazio je žaljenje zbog nedolaska predstavnika akademskih institucija, osobito Filozofskog fakulteta u Splitu, na tribinu. Kao značajan problem dopiranja dnevnih tiskovina do studentske publike istaknuo je ne samo sadržaj, nego i vizualno oblikovanje koje je studentima i mladima nezanimljivo. Pitanje je, ustvrdio je Mitrović, hoće li se taj dio publike ikad vratiti novinama. No postoji i niz drugih aspekata novih načina medijskoga funkcioniranja, poput komunikacijske transmedijalnosti, koji u postojećim okvirima nisu ni na koji način poticani. Cijela bi medijska strategija morala biti prilagođena tim tehnološkim i komunikacijskim promjenama.
Vraćajući se na pitanje medija zajednice, Mitrović je istaknuo da je riječ o posebnim oblicima koji djeluju u smjeru širenja inkluzivnosti i participativnosti, dizanja medijske pismenosti zajednice i medijskoga obrazovanja mladih, stoga bi morali činiti dio definicije trećega sektora u strateškim dokumentima države.
Nadovezujući se na posljednju napomenu, Boris Postnikov je podsjetio da je Ministarstvo u radnim materijalima eksplicitno navelo takve medije. Štoviše, u Europskoj je uniji „mediji zajednice“ najfrekventniji naziv kada se govori o medijima trećega sektora te ga je nemoguće i sasvim deplasirano zaobići, makar kao aspekt nekog nadređenog termina.
Doprinos raspravi o neprofitnim medijima dao je i Mišo Bijelić koji je, napomenuvši da nipošto nije protiv trećeg sektora, upozorio da je potrebno imati na umu da svi oni sudjeluju na tržištu na kojem su jedini izvori prihoda sredstva Fonda i oglašavanje.
Po sudu gospodina Bijelića, neprofitni se mediji nalaze u znatno boljem položaju od komercijalnih jer nisu ograničeni na jedan izvor potpora. Također, uvjeti koji se postavljaju pred komercijalne nakladnike daleko su teži za ispuniti. Umjesto ukidanja tog jedinog Fonda, valjalo bi proširiti njegova sredstva i omogućiti lakše i bolje financiranje privatnih medija. Sama distinkcija između neprofitnog i profitnog nije toliko jasna jer neprofitni mediji mogu manipulirati distribucijom plaća na način da riječ bude de facto o raspodjeli dobiti.
Na posljednju se tvrdnju posredno nadovezao gospodin Ivić, apelirajući da se razriješi terminološki košmar podjele profitnih režima medija. Primjerice, internetski portal Slobodne Dalmacije ima 250.000 pogleda dnevno, no nije profitabilan.
Suzana Kunac je istaknula da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja daje potpore komercijalnim medijima. Što se navodnoga povlaštenog položaja neprofitnog sektora tiče, Kunac je podsjetila na njihovu potpunu neatraktivnost oglašivačima. Međutim, taj sadržaj koji mediji koji mu pripadaju proizvode u velikoj je mjeri društveno relevantan, stoga je sasvim logično da ga se sve više podupire. S druge strane, dijelu komercijalnih medija zakon propisuje društveno koristan sadržaj zbog korištenja koncesije kao ograničenog javnog dobra.
Ivica Profaca se složio s postojanjem terminološke konfuzije oko trećega sektora, no ne i kada je riječ o temeljnom razlikovanju tržišnih i netržišnih medija. Izrazio je i neslaganje s interpretacijom izmještanja Slobodne Dalmacije koju je ponudio gospodin Ivić, smatrajući taj događaj jasnim poslovnim potezom vlasnika zbog nade da će kapitalizirati na prodaji originalne zgrade.
Podršku neprofitnim medijima ocijenio je dobrom, ističući da je time omogućen proboj značajnog broja važnih tema. S druge strane, gospodin Profaca je ustvrdio da je i takva vrst novinarske proizvodnje postala stanovitim „biznisom“ za sebe. To je najočitije kada kreću natječajni ciklusi Ministarstva, a s njima i „telefonski pozivi i lobiranje“. Najvažnija zadaća je pomoći takvim medijima da stanu na noge, da postanu razvijeni mediji koji će svojim temama zainteresirati publiku, održivo radeći u smjeru očuvanja javne koristi.
Joško Kontić sa sinjskog Hit radija izrazio je podršku namjeri gospodina Živkovića da se riješe problemi medijskoga sustava. Danas vlasnik lokalne radiopostaje, bio je njezin direktor u razdoblju kada je bila u vlasništvu lokalne samouprave – de facto, ustvrdio je, uvijek je bila riječ o javnom radiju. Kao i gospodin Bijelić, Kontić je upozorio na nerealne zahtjeve za proizvodnjom vlastitoga sadržaja koji proizlaze iz postojećih propisa. Usporedo s tim, televizijama se omogućuje emitiranje ogromnih količina reklamnog sadržaja, što je štetno utjecalo na ostatak polja: zbog posljedičnog pada cijena oglasnom prostora HRT je bio prisiljen emitirati trivijalnije sadržaje u prime time-u. S druge strane, oglašivačka kriza, u paru s širom ekonomskom krizom, dovela je do katastrofe među radijima: tijekom zadnjih nekoliko godina propalo je 20 lokalnih radija, od toga 5 u regiji iz koje dolazi g. Kontić.
Potreba za preciznijim pokazateljima
Otvarajući drugi dio tribine, Boris Postnikov je ponudio perspektivu Ministarstva kulture na stanje u medijskom polju. Na samom se početku kao osnovni problem nametnuo priličan nedostatak podataka koji bi dali uvid u njegovo funkcioniranje. Stoga je Ministarstvo uložilo dvije godine truda da bi došlo do temeljnih pokazatelja o svim njegovim elementima, čiji je prikaz potom objavljen u Radnim materijalima za raspravu o medijskoj politici. Njihovo prvo poglavlje, „Rad u medijima“, Postnikov je ovdje ukratko izložio.
Prateći komentare nestručne javnosti na internetskim portalima ili društvenih jezika, često se može primijetiti stav da su novinari neinteligentni, neinformirani, da se bilo tko može baviti njihovom profesijom i sl. No, ljudi koji nisu u medijima ne postavljaju pitanja o uvjetima novinarskoga rada, plaćama, opterećenosti količinom posla, broju različitih, često nespojivih područja koja je potrebno pokrivati, općenitoj radnoj raspršenosti, nedostatku mentorskoga rada, nemogućnosti zadržavanja u jednoj redakciji, sve manjoj autonomiji u izboru tema... Većinu ovih dramatičnih utjecaja na rad novinara publika jednostavno ne percipira.
Teško je doći i do najosnovnijih informacija o radu u medijima. Postoji nekoliko izvora – Zavod za zapošljavanja, popis stanovništva iz 2011. godine, popisi Sindikata novinara Hrvatske i HND-a, no oni svi nude različite podatke, uz vrlo neujednačene kriterije njihova prikupljanja. Okvirna procjena kreće se oko 4000 stalno zaposlenih i 2000 honorarnih novinara. S godišnjih odljevom oko 200 - 300 ljudi početkom nultih godina, s krizom smo došli na čak 800 ljudi koji godišnje gube posao u medijima. Ljudi, pak, koji imaju sreće ostati rade puno više za manju plaću.
No, čini se pogrešnim pripisati postojeće stanje krizi. Iz perspektive rada, procesi kojima svjedočimo od početka 90-ih – privatizacija i orijentacija implicitne medijske politike prema tržištu – pripremili su teren za ovako poguban udar krize na medijsko polje, disproporcionalno veći od drugih sektora.
Ilustrativan primjer radnih uvjeta u novinarstvu je tzv. „RPO-sustav“. Novinarima je ponuđeno upisati se u registar poreznih obveznika, čime su zadržali sve obveze, ali izgubili cijeli niz prava. Kao dobru ilustraciju toga procesa Postnikov je prenio izvadak iz komentara koji je novinarka Slavica Lukić dala za potrebe Radnih materijala Ministarstva:
„Pozicija novinara dodatno je oslabljena gospodarskom krizom, otkazima, rezanjem plaća, jednostranim kršenjima i raskidima kolektivnih ugovora u medijima. Gospodarska kriza je često korištena i kao izgovor za srozavanje novinarskih materijalnih i radnih prava. Otpuštani su iskusni novinari, a na njihova mjesta, kroz RPO-ugovore, angažirani manje iskusni i jeftiniji. Novinari i skupine novinara koji su ustali u zaštitu prava iz kolektivnog ugovora doživjeli su odmazdu poslodavaca. Najočitiji primjer je štrajk u Večernjem listu organiziran u ožujku 2011., kad su se novinari usprotivili raskidu kolektivnog ugovora i sklapanju novog koji je srozavao dotadašnju razinu njihovih prava. Pokušaj novinara da poslodavca natjeraju na kolektivno pregovaranje i krajnjim sredstvom, zaustavljanjem izlaska Večernjeg lista, nije uspio, jer je Styria, dok su stalno zaposleni štrajkali, angažirala novinare u RPO-statusu Nakon sloma štrajka, dijelu novinara koji su organizirali i iznijeli štrajk ponuđene su otpremnine, ili su prebačeni u tjednik Forum koji je nedugo potom ugašen. Štrajk je slomljen uz obilato sudjelovanje države koja je deset dana ignorirala pozive štrajkača da u Večernji list pošalje inspekciju rada […]“
Ljudi angažirani u RPO statusu logikom svoje pozicije iskorišteni su kao štrajkbreheri. Jasnijim sada postaje koji momenti su omogućili toliko dramatičan učinak krize na medije. Zaključak koji se pritom nameće je da svako pravo rješenje problema u medijskom polju mora adresirati uzroke nastale daleko prije recesije.
Vratimo li se osnovnim podacima o radu u medijima, ukupan broj od 4+2 tisuće djelatnika dobiva posebnu važnost u komparativnom okviru. Istraživanje iste teme na europskoj razini ponudilo je nedvosmislen zaključak – čitanost novina, ali i informiranost društva o demokratskim procesima u vrlo su jasnoj korelaciji s brojem stalno zaposlenih novinara. Nije slučajno što nordijske zemlje redom pokazuju iznimno visok udio stalnog zaposlenja u općoj strukturi novinarskog rada.
Kada je riječ o ovdašnjim medijima, istraživanje Ministarstva ponudilo je određeni uvid u novinarsku svakodnevicu. Od 2500 adresa na koliko su poslani upitnici, Ministarstvo je dobilo šestotinjak odgovora. U njima je 60% novinara – od toga 70% u dnevnom tisku – navelo da obavlja prekovremeni rad, od čega je samo 10% plaćeno za to. Čak petina većinu radnog vremena obavlja kod kuće, kao freelanceri ili, gore, u after work smjenama. Tek 15% ispitanika smatra da im je omogućena sektorska specijalizacija, a između 50-80% navodi da im rad bitno određuje stalno prilagođavanje novim područjima.
Zanimljiva je i percepcija različitih pritisaka: mišljenje da je politički pritisak iznimno porastao tijekom posljednjih godina navelo je 45% ispitanika, a samo porastao njih 70%. Znakovita je usporedba tih rezultata s percepcijom vlasničkoga pritiska. Čak 85% novinara smatra da je on iznimno porastao, a 92% da je porastao na ovaj ili onaj način. Pritisak senzacionalizma na isti način doživljava njih 65%, odnosno 90%, zarade 55%, odnosno 90%, a oglašavanja 35%, odnosno 50% u bilo kojoj mjeri.
Protuteža krizi komercijalnih medija
Glavna urednica medija udruge Cenzura Plus Željana Buntić-Pejaković istaknula je da snažniju orijentaciju Fonda za pluralizam prema podupiranju neprofitnih medija zagovara od njegova pokretanja. Današnja situacija, ustvrdila je, ipak je bolja. S druge strane, civilno društvo i neprofitni mediji međusobno se bore, sporeći o raspodjeli sredstava i njenim mehanizmima. Te su teme daleko manje važne pored potrebe za određivanjem strateških ciljeva javnih potpora, koje moraju omogućiti stvaranje protuteže „hororu“ u komercijalnim medijima. To mora biti jedno od težišta medijske politike, dok se civilno društvo, umjesto internih sukoba, mora izboriti za veća ukupna sredstva za svoje potrebe.
Uloga Ministarstvo kulture je, dakle, presudna: ono jednostavno mora pronaći proračunske izvore, uz uvjet da, u suradnji sa zainteresiranom stranom, prepozna i definira sistemsku ulogu neprofitnih medija.
Medijska pismenost i snaga civilnog društva su, ustvrdila je Buntić-Pejaković, na nikakvoj razini. Profitni su mediji premreženi krupnim interesima – primjerice, Europska komisija u pregovorima za članstvo ni u jednom trenutku nije spominjala medijske slobode. Postoje samo opći Kopenhagenski kriteriji koji se dotiču isključivo tržišnih kategorija, poput gospodarenja frekvencijama, u svrhu zaštite potencijalnih ulagača.
Gospođa Buntić-Pejaković istaknula je da ne može žaliti što država ne povećava podršku komercijalnim medijima koji su se opredijelili za tržište pa, shodno tome, proizvode profitabilan sadržaj i privlače oglašivače. Imajući u vidu potpunu potkapacitiranost nadzornih mehanizama, puko dolijevanje sredstava za komercijalne medije ne bi imalo nikakva učinka. Štoviše, Buntić-Pejaković je izrazila sumnju da bi ikakve potpore privatnim medijima mogle izvući ozbiljne novinare iz prekarnosti rada u komercijalnom sektoru.
U odnosu na 2008. godinu, zahtjevi predstavnika trećeg sektora su nepromijenjeni: sredstva koja Fond za pluralizam dodjeljuje neprofitnim medijima valjalo bi dodatno proširiti. Artikulirani ciljevi koincidiraju s Europskom rezolucijom o neprofitnim medijima koja dobro definira mogućnosti njihova razvoja, koji je vjerojatno najbolji zalog jačanja i preostala dva medijska sektora.
Kada je riječ o konkretnim zahtjevima, valjalo bi preispitati način na koji se dodjeljuju koncesije, osobito one uvjete koje neprofitni mediji ne mogu nikako ispuniti. Jedino zakonsko prihvaćanje uloge neprofitnih medija može osigurati neku održivu nišu za njih.
Tematski radio zajednice – slučaj radija KLFM.org
Nadovezujući se posredno na problem definicije medija trećeg sektora, Ante Frankić s internetskog radija KLFM.org napomenuo je da se u slučaju njegova medija radi o tzv. community radiju, odnosno, o „radiju u zajednici“. Riječ je o nazivu koji je u Europi uvriježen već neko vrijeme, a obično se mediji koje obuhvaća dijele na lokalne i tematske.
Lokalni mediji u zajednici postojali su u Hrvatskoj do pojave velikih radijskih inicijativa koje su formirale programske mreže s istim programom na svim područjima. Promjena tehnološke osnove – s etera na streaming – dokida lokalizaciju i mijenja pristup izradi programa, što proizvodi tematski orijentirane radije u zajednici. Takve postaje odmiču se od nacionalnih, dobnih ili geografskih zajednica i obraćaju se onima formiranima prema interesima, glazbenim ili širim kulturnim preferencijama i sl. U slučaju KLFM-a, riječ je o kulturnoj manjini koja u srednjestrujaškim medijima ne može pronaći sadržaj koji je zadovoljava.
Smisao takvih radija je dvosmjerna komunikacija sa zajednicom – KLFM održava rubriku „Radioaktiviraj se!“ koja u izradu programa uključuje amatere, uz jedini poznavanje materije kao jedini uvjet. Koncept KLFM-a jest da manje „interesne“ grupe mogu po volji konzumirati program – nije, dakle, bit u stalnom držanju publike, nego u pružanju najraznovrsnijeg sadržaja.
Formalna prepreka širenju ovakvih postaja, za razliku od inozemstva, jest nepostojanje streaminga u našim zakonima. Osim što je ograničavajuć na način koji je suprotan smislu njihova programa, eter donosi značajne dodatne troškove, a time i komercijalizaciju, oglašivače – sve ono, ukratko, od čega bi radiji u zajednici trebali biti izdvojeni. Sve veća dostupnost interneta, zaključio je Frankić, čini ovakve medije sve važnijima u perspektivi medijskoga polja.
Lokalni radio je javno dobro
Gospodin Mišo Bijelić s Radija Ritam podsjetio je da radiji prije osnivanja Fonda za pluralizam nisu dobivali nikakva sredstva od države – za promidžbu i reklame morali su se izboriti kvalitetom sadržaja. 1985. godine, početkom njegove novinarske karijere, zakon je propisivao da samo beogradske Savezna uprava može dodijeliti koncesiju mediju koji nije vezan uz neku javnu lokalnu instituciju. Stoga su postaje Ritam i 101 četiri godine emitirale ilegalno, proizvodeći pritom pravi informativni program.
Prije Fonda postojao je dug period kada se, temeljem ZAMP-a, od HRT-ove pristojbe odvajalo za radija. Ta su sredstva bila namijenjena isključivo radiopostajama.
Kao predsjednik Hurina u regiji kojoj pripada njegov radio, gospodin Bijelić je ustvrdio da su upravo članice njegove udruge temelj za razgovor o medijskoj politici. Riječ je o 140 postaja koje se nadaju da ova rasprava nije čista kurtoazija, nego zbiljska prilika za suradnju na potrebnim promjenama.
Pritom je presudno imati na umu postojeće stanje u radijima. Osim Hrvatske radiotelevizije, postoje 132 nakladnika i 142 koncesijska područja. Neprofitnih je 6, u potpunom ili većinskom vlasništvu lokalne samouprave 39, a privatnih 94. Sve te postaje stalno zapošljavaju ukupno 900 radnika, uz približno 500 vanjskih suradnika. Od 2009. godine do danas, broj zaposlenih je pao za 100, a honoraraca za 300. Od 2009. do 2013., ukupni prihodi su pali s 274 milijuna kuna na 135 milijuna, a od 2014. Naovamo su pali za dodatnih 30 milijuna kuna. U istom je razdoblju s radom prestalo oko 20 komercijalnih postaja, od čega 5 na području Dalmacije. Opći trend je, dakle, jasan: sve je manje ljudi, a sve više posla.
Navedeni podaci nameću pitanje treba li nam lokalni radio. U tom smislu, dva istraživanja agencije Ipsos puls ponudila su niz indikativnih zaključaka, od kojih je za ovu temu ključan da su radiji prepoznati kao najvažniji lokalni informativni mediji. Kao izvor općeg informiranja građana, plasirali su se odmah ispod nacionalnih televizija, a ispred svih ostalih medija.
Očuvanje lokalnih radija, dakle, nacionalni je interes te je nužno definirati putove prema ostvarenju toga cilja.
Najvažniji problemi na koje se pritom nailazi su:
- nerazumijevanje posebnosti lokalnih radija u sklopu medijske politike, neovisno o njihovim vlasničkim strukturama. Pogrešno i umjetno se razdvajaju radija u privatnom i u vlasništvu lokalne samouprave. I jedni u drugi su društva s ograničenom odgovornošću, uz jednake obveze poštivanja cehovske regulative. Pitanje strukture vlasništva je u tom smislu irelevantno – isti su politički i ekonomski pritisci, kao i obveze. Pluralizam radija ovisi o individualnoj kvaliteti aktera i odnosa novinara i urednika, a na to medijska politika ne može utjecati.
- još je veća iluzija ideja financiranja neprofitnog radijskog sustava: on će, ustvrdio je Bijelić, neumitno propasti, a za sobom će povući i postojeće radije.
- zbog svega navedenog se predstavnici HURIN-a nadaju da će Ministarstvo odustati od eksperimentalnih rješenja i omogućiti da postojeće stanje postane održivo. Ono što je trenutno dobro jest da hrvatske radijske postaje bez obzira na vlasništvo čine značajan dio nacionalnog javnog i dominantan dio lokalnog javnog informativnog servisa. To je jasno iz programske osnove i obveza koji proizlaze iz koncesijskih ugovora.
- Konkretan primjer problema s kojima se radiji suočavaju su neodrživi programski zahtjevi u promijenjenom tehnološkom okružju. Tehnološki razvoj je omogućio neprekidno emitiranje, sastavljeno od približno 6 sati vlastitoga sadržaja i ostatka izdvojenog na glazbu. Po postojećim propisima, međutim, iz toga proizlazi obaveza lokalnih radija da emitiraju oko 2,5 sata informativnog sadržaja, dok, primjerice, nacionalne televizije moraju na isti sadržaj izdvojiti samo 30 minuta.
Javna vrijednost lokalnih radija je neosporna, to mora biti uvaženo u medijskoj politici. Oni koji ne ispunjavaju javnu funkciju trebaju otpasti, no oni koji to rade trebaju biti potpomognuti. Za kraj, gospodin Bijelić je ustvrdio da bi se koncesije trebale produživati automatski onima koji ispunjavaju svoje ugovorne obaveze.
Oslobađanje frekvencijskog spektra i novi komunikacijski kanali
Otvarajući drugi dio rasprave, Anita Vukušić s Radija Drniš istaknula je da je najmanje 41 radiopostaja, uključujući i njezinu, u nekoj mjeri u vlasništvu lokalnih samouprava. Lokalni se radio silom zakona privatizirao na način da nitko nije mogao posjedovati više od 25%. Konkretni učinci po financiranje postaja su sljedeći: u slučaju Radija Drniš, Grad temeljem godišnjeg ugovora izdvaja sredstva iz proračuna, dok ostali suvlasnici ne izdvajaju ni kune, imajući pritom jednaki vlasnički udio i jednako pravo odlučivanja o svemu.
Iako je riječ je o pretežito tradicionalnoj postaji, Radio Drniš besplatno emitira razne emisije udruge Cenzura Plus. Program od 7-19 sati je vođen, uz 4 stalno zaposlene osobe (2 s višom stručnom spremom) i 4 vanjska stalna (3 s VSS-om). Radio emitira čak 24 različite emisije, maksimalno se prilagođavajući ciljevima Fonda za pluralizam. Posebno se uspješnom pokazala emisija za osobe s invaliditetom koja je potaknula komunikaciju sa svim županijskim udrugama, a ostalim emisijama pokrivene su gotovo sve društvene skupine koje Fond izdvaja.
Što se ostatka strukture prihoda tiče, Fond u njoj participira s 25%. S druge strane, oglašavanje je tijekom posljednjih 5 godina palo za 35%, a mogućnost oglašivačke suradnje s malim poduzetnicima ili obrtnicima je izgubljena. Stalni problem je demografija koncesijskoga područja – riječ je uglavnom o osiromašenim ljudima visoke prosječne starosti, dakle, o najmanje zanimljivoj „ciljanoj publici“. Radio Drniš nedvojbeno predstavlja javni interes: emitira šest petnaestominutnih vijesti lokalnoga i regionalnog karaktera, uz redovito objavljivanju informacija na portalu. Gospođa Vukušić napomenula je da će samo snažnija javna potpora omogućiti da riječ bude o pravom radiju zajednice. Da je Radio Drniš informativno središte svojeg područja pokazuje činjenica da se novinari iz drugih medija obraćaju redakciji za informacije, dok ga građani drže za glavni izvor svakodnevnih podataka.
Gospodin Mitrović je naglasio da medijska strategija mora uvažiti nove komunikacijske kanale. Zbog visokih troškova, FM sustav jednostavno nije održiva opcija za manje, neprofitne projekte. No, nije riječ samo o njima: svaki bi suvremeni radio, ako želi doprijeti do nove publike, morao izgraditi trasmedijalnu komunikacijsku platformu.
Vraćajući se na podjelu radija zajednice na geografske i tematske, koju smatra važnom, Mitrović je zaključio Ministarstvo mora odrediti koje će teme biti podupirane.
Uslijedila je rasprava o mogućnosti uvođenja „automatskog“ produživanja koncesije onim nakladnicima koji su u prethodnom razdoblju uredno ispunjavali sve svoje ugovorne obaveze, koju je sugerirao gospodin Bijelić. Suzana Kunac je na primjeru Radija Marija upozorila na probleme određivanja što je informiranje od javnoga značaja, dok je gospodin Kontić podsjetio da je upravo sustav ponovnog raspisivanja natječaja omogućio njegovoj postaji da koncesiju preuzme od nakladnika koji ju je nedovoljno kvalitetno iskorištavao. Danas ona zapošljava šestoro ljudi, širi se, uz punu transparentnost i dostupnost informativne proizvodnje putem internetskoga portala. Njemu je pridružen i zaseban informativni portal s pedesetak volontera, koji donosi isključivo lokalne, necenzurirane vijesti. Organizacijski je, dakle, riječ gotovo o zadruzi pa se gospodin Kontić upitao bi li njegov radio mogao potpasti pod kategoriju radija zajednice.
Vrativši se problemima Zakona o elektroničkim medijima koji, po njegovu sudu, nepotrebno ograničavaju poslovanje privatnih medija, gospodin Mišo Bijelić upozorio je na dugogodišnje prijepore oko nepoštivanja članka 33. Osiguravanjem mehanizma provedbe toga članka otvorio bi se financijski prostor i za neprofitne i za profitne medije, ustvrdio je. Veliku pomoć privatnim radijima donijela bi porezna ravnopravnost s nakladnicima dnevnih tiskovina, a kao nepravedne je Bijelić ocijenio i odredbe koje ograničavaju koncentraciju vlasništva medija unutar obitelji. Za kraj, ustvrdio je da bi bilo korisno kada bi Ministarstvo u zapisnicima s javne rasprave objavilo koji su prijedlozi sudionika prihvaćeni. Milan F. Živković se nije složio s takvim viđenjem javne rasprave, istaknuvši da je svrha sastanaka poput ovoga razmjena mišljenja i argumenata, a ne usvajanje ili odbijanje bilo čijih zahtjeva. Odbacujući mogućnost bilo kakve “trgovine”, Živković je ponovio da je mandat Ministarstva kulture da prikupi i dokumentira doprinose svih koji žele doprinijeti unapređivanju nacionalne medijske politike. Zahvalivši još jednom g. Bijeliću i HURIN-u na takvom doprinosu, Živković je istaknuo kako smatra neumjesnim prejudicirati kakve će stavove i odluke donijeti zakonodavaci, odnosno Hrvatski sabor. Suzana Kunac se nadovezala pojašnjavajući da ishod javne rasprave može biti samo prikupljanje i evaluacija prijedloga, ne i konačna odluka o prihvaćanju ili odbacivanju kojeg zahtjeva.
Gospodin Frankić je također apelirao na strpljenje dok ne budu objavljeni konkretni prijedlozi mjera medijske politike. Izrazio je zadovoljstvo zbog priznavanja KLFM-a kao pionira jednog radijskog oblika, ističući da su radija Drniš i Sinj nedvojbeno pioniri onog drugog, geografskog tipa radija zajednice. Zbog kvalitetnije uređenja sustava dodjele koncesija, Frankić je istaknuo da bi posebna pažnja u prijedlozima Ministarstva morala biti posvećena razrađenoj i iscrpnoj definiciji neprofitnih medija koja će prepoznati i ovakve tipove radija.
Željana Buntić-Pejaković za kraj je napomenula da su hrvatskom medijskom polju potrebna neovisna, kapacitirana i kompetentna regulatorna tijela. Ideju zadržavanja koncesije ocijenila je vrlo lošom, podsjećajući da je riječ o ograničenom javnom dobru. Analogno tome, napomenula je, dobitnici neke potpore mogli bi smatrati da imaju potpuno pravo zadržati je i sljedeće godine, samo zato što su poštivali uvjete ugovora. Općenito uzevši, mediji moraju djelovati s ciljem unaprjeđenja javnog dobra – na to ih, napomenula je Buntić-Pejaković, obvezuje i Zakon o medijima.
Zaključno, predstavnici Ministarstva zahvalili su se svima na dolasku i vrijednom doprinosu javnoj raspravi, ističući posebnu važnost tribina koje se održavaju u regionalnim središtima. Cilj medijske politike, napomenuli su, uravnotežen je medijski sustav u kojem će svi sektori funkcionirati komplementarno i održivo.
Četvrti sastanak Tematske radne skupine za javne potpore novinarskom i autorskom radu održan je u sklopu javne rasprave o medijskoj politici Republike Hrvatske u Ministarstvu kulture, u utorak, 7. srpnja 2015., od 11.30 do 13 sati.
Sudjelovali su: Ina Volmut (predstavnica Ureda povjerenice za informiranje), Alemka Lisinski (Vijeće za elektroničke medije), Mirjana Rakić (Vijeće za elektroničke medije), Vesna Roller (Vijeće za elektroničke medije), Nenad Bartolčić (vlasnik portala Moderna vremena info), Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture) i Lujo Parežanin (Odjel za medije Ministarstva kulture) kao zapisničar.
Zaključno – bar za ovu fazu javne rasprave – okupljanje tematske radne za javne potpore novinarskom i autorskom radu otvorio je Milan F. Živković prikazom dvaju inovativnih mehanizama raspodjele potpora koji su se pokazali kao moguća rješenja: tzv. public commissioninga ili javne nabave i modela građanskih donacija.
Riječ je o mehanizmima koji demokratiziraju dodjelu potpora relativnim transferom odluka o odabiru primatelja potpora na javnost. Prvi to čini glasovanjem svih zainteresiranih o ponuđenim projektima za proizvodnju medijskih sadržaja, a drugi tako da građani između ponuđenih medija (koji zadovolje neke osnovne uvjete) biraju one kojima će se u njihovo ime dodijeliti sredstva potpore. Pored očiglednih prednosti takvih inovacija, one – kao što se mogo vidjeti iz dosadašnjih rasprava - ponekad uzrokuju bojazan od podupiranja tabloidnih i štetnih sadržaja za koje dio kritičara smatra da predstavljaju željeni sadržaj opće populacije, u njihovoj imaginaciji obično poistovjećene s neodređenom idejom „mase“. Druga od mogućih primjedbi se odnosi na podložnost “lobiranju” i korištenju medijskog utjecaja da bi se sud javnosti usmjerio na osiguranje potpora određenom mediju. Iako je u pilot-projektu javne nabave novinarskih radova sudjelovalo svega 1,764 građana, što je nedovoljan broj da bi se jamčila relativna neovisnost toga „biračkog“ tijela, poduprti se tematski repertoar pokazao iznimno zanimljivim, a u određenoj je mjeri i utjecao na kasniju selekciju tema srednjestrujaških medija. U tom su pogledu osobito važne teme radničkih prava, sindikalnog djelovanja itd., koje su uglavnom potisnute u komercijalnim medijima, dok se na istraživanje i problematiziranje financiranja Crkve, za koje je glasala javnost u pilot-projektu, srednja medijska struja izravno nadovezala. Uzevši sve u obzir, Živković smatra da bi public commissioning, umjesto za potpore novinarskim radovima u financijski veoma skromnom programu Ministarstva kulture, mogao biti mnogo primjerenijim za uređenje nabave sadržaja neovisnih proizvođača na HRT-u.
Uzimajući u obzir veličinu i strukturu našega medijskog polja, Živković napominje da je nemoguće pronaći članove nekog povjerenstva za dodjelu javnih sredstava, koji ne bi bili podložni nekom tipu ekstrapolacije da su u sukobu interesa. Primjedbe tog tipa, međutim, ponajprije smatra prouzrokovanima nedostatkom novca. Štoviše, Živković smatra da su ovdašnje procedure često tehnički transparentnije od njihovih europskih pandana pa svejedno ostaju spornima zbog konteksta na koji su primijenjene. Pilot-projekt javne nabave novinarskih radova stoga se pokazao višestruko zanimljivim. Riječ je bila o kombiniranim sredstvima Ministarstva kulture i Hrvatske lutrije koja su raspoređena na jednokratne podrške konkretnom novinarskom ili autorskom projektu u iznosu od jedne ili tri (za najuspješnije prijave) prosječne hrvatske plaće. Te su potpore bile spas za novinare koji su u međuvremenu bili izgubili posao u komercijalnim medijima, omogućujući im nastavak ozbiljnoga rada propisivanjem detaljno razrađenih istraživačkih tema, uz istovremeno poštivanje uredničkih koncepcija njihovih novih nakladnika. Tehnički, sustav glasanja bio je omogućen u suradnji s informatičkim osobljem zaduženim za projekt e-građani. Na pitanje gospođe Lisinski o kvaliteti prihvaćenih radova te o tretmanu eventualnih nepoštivanja kriterija, Živković je odgovorio kako su svi radovi u konačnici zadovoljavali željene standarde.
Drugi, zasad neiskušani model, predstavljaju građanske medijske donacije. Moglo bi se raditi o Fondu od 150 do 300 milijuna kuna, kojim bi ravnomjerno raspolagali građani od, primjerice, najmanje 15 godina starosti, u vidu namjenskih „darovnica“. Te bi iznose građani mogli jednom godišnje (ili jednom u npr. tri godine) rasporediti medijima s unaprijed utvrđenog popisa prema svom izboru. Dakako, taj bi se model mogao na različite načine dorađivati. Jedno od logičnih rješenja moglo bi biti postavljanje donje i gornje granice prikupljenih donacija. Tako bi sredstva medija koji nisu postigli donju granicu, kao i sva sredstva preko gornje granice, mogla biti preusmjerena u odgovarajuće fondove za pokretanje novih medija ili financiranje deficitarnih medijskih sadržaja.
Dakako, osjetljiva točka jest oblikovanje inicijalne liste medija koji se kvalificiraju za potpore – pitanje je kako adekvatno osmisliti tijelo koje će je uređivati i osiguravati poštivanje kriterija. S druge strane, ta lista nosi neke dodatne prednosti, ističe Živković – ona bi, primjerice, mogla poslužiti istovremeno i kao sredstvo ograničavanja koncentracije. Trenutna pravila, upozorava Živković, vlasnici medija s podsmjehom zaobilaze.
Odgovarajući na pitanje gospođe Mirjane Rakić o strukturi i načinu izbora povjerenstva koje bi nadziralo čitav proces, Živković napominje da u sličnim slučajevima uvijek postoji bojazan od hibridizacije regulacijskih i financijskih tijela. Navodi da je u SAD-u, primjerice, uobičajena praksa da takav popis niskoprofitnih i neprofitnih medija sastavlja porezna uprava. Taj proces bi se morao zasnivati na tehničkim odlukama, a čitav mehanizam mogao bi poslužiti i kao ograničenje financiranja nemedijskih djelatnosti, što je problem koji se pojavio s nekim medijskim korporacijama po snižavanju PDV-a na tiskovine. Ključno je da ta sredstva ne izađu iz medijske djelatnosti – u suprotnom će ih, upozorava Živković, s pravom napasti protivnici javnih potpora. Najveća, pak, skepsa odnosi se na doraslost našega sustava toliko inovativnim mehanizmima – riječ je, napominje, o modelima koji dosad nisu nigdje primjenjivani u medijima. Živković smatra znakovitim da takav stav prema upravnim inovacijama vlada u zemlji u kojoj su nekada ranije one činile osnovu njezina emancipacijskog društvenog projekta.
Vesna Roller najbolji pristup vidi u raznovrsnosti potpora. Prednost javne nabave vidi u direktnom podupiranju novinara te smatra da bi neki tip njezinog diversificiranog modela trebao biti dobrim smjerom razmišljanja o budućim potporama. Što se građanskih donacija tiče, pita se o načinima postavljanja njihova pilot-projekta, osobito s obzirom na geografsko omeđenje, te ističe da strah od novih modela smatra neopravdanim.
Odgovarajući na zadnje dileme, Milan F. Živković predlaže testiranje modela donacija na regionalnoj razini. Napominje da bi u tom slučaju bilo potrebno oprezno definirati kriterije kako ne bi, primjerice, došlo do formalnoga premještanja medija na to područje s isključivom svrhom ostvarivanja prava na nove potpore. Na zabrinutost gospođe Lisinski o načinima nadziranja je li dodijeljeni novac uistinu potrošen na novinarski rad, Živković ističe da je našem medijskom sustavu nužan suvisao, integrirani sustav praćenja rada medija koji bi omogućio i regulaciju takvih procesa. Gospođa Lisinski također pita može li se već sada smatrati da će popis za građanske donacije obuhvaćati i neprofitne medije, nezavisne medije, na što gospodin Živković odgovara potvrdno, podsjećajući još jednom da bi nas model donacija mogao voditi rješavanju temeljnog pitanja za održivost medija – financiranja internetskog pisanog novinarstva. Trenutno je jedino rješenje za te medije eventualno pokretanje vlastite tiskovine da bi bar koliko-toliko naplatili svoj proizvod, što je u suprotnosti s prihvaćenim stavom da diversifikacija vlasništva unaprjeđuje medijsko polje, na koji je podsjetila Vesna Roller. Prednosti toga modela se razotkrivaju na brojnim razinama – primjerice, lokalni bi mediji nedvojbeno profitirali od snažne identitetske poveznice s lokalnim zajednicama, koja bi im osigurala stabilno financiranje i održiv rad. Valjalo bi imati na umu, podcrtava Živković, da ničija namjera nije zadirati u „stečena prava“ postojećih medija i medijskih sektora. Riječ je isključivo o procesu usavršavanja i proširivanja potpora za novinarski i autroski rad u medijima. Sâmo uvođenje modela donacija, ističe, valjalo bi teći u fazama, postepenom demokratizacijom sve većega segmenta dodjeljivanja potpora.
Među mogućim izvorima financiranja ovih dvaju modela potpora Živković izdvaja dva koja su se dosad nametnula u brojnim raspravama. To su:
(1) promjena modela naplate HRT-ove pristojbe;
(2) izdvajanje u visini 5 kuna mjesečno od strane pružateljâ internetskih usluga po svakom internetskom priključku.
Što se prvoga modela tiče, Živković napominje da bi, pema nalazu HRT-a, puko usavršavanje i prilagodba postojećeg sustava naplate oslobodila oko 295 milijuna kuna dodatnih sredstava, dok bi smislena evolucija pristojbe mogla dodatno rasteretiti građane, osiguravajući, uz stabilne prihode HRT-a, i dodatna sredstva potpore medijskoj proizvodnji.
Vraćajući se pitanju sastavljanja popisa medija koji se kvalificiraju za građanske donacije, gospodin Nenad Bartolčić upozorava da će ona morati regulirati golem broj subjekata te da će stoga biti potrebno vrlo promišljeno odrediti kriterije i načine njihova filtriranja, na što je Milan F. Živković još jednom istaknuo da bi to trebao biti tehnički postupak koji ne bi smio biti podložan arbitrarnim procjenama, jer bi za njih, napokon, bili “zaduženi” sami građani. Alemka Lisinski je ustvrdila da je za nadzor nad takvim projektom, uz postojeću Agenciju, potrebno novo regulacijsko tijelo.
Četvrti sastanak tematske radne skupine za Hrvatsku radioteleviziju održan je u sklopu javne rasprave o medijskoj politici Republike Hrvatske u HRT-ovim prostorijama, u petak, 3. srpnja 2015. godine, od 13.30 do 15 sati.
Sudjelovali su: Janja Miličević (HRT), Goran Radman, Biljana Romić (HRT), Ernest Strika (HRT), Dario Špelić (HRT), Goran Denis Tomašković (tajnik Udruge slijepih Zagreb), Danijel Vidaković (HAKOM), Martina Novak Vukuša (HRT) i Milan F. Živković (Ministarstvo kulture).
Slijedeći zahtjev aktualnosti, sastanak koji je trebao biti posvećen pitanjima sastava, načina izbora i političke autonomije upravnih tijela HRT-a, na dnevnom redu je, prema prijedlogu uprave HRT-a, imao samo jednu točku: prijedlog izmjena Ugovora Između Vlade i HRT-a. Goran Radman je uvodno podsjetio na sve već u javnosti identificirane probleme koji proizlaze iz ugovorne definicije: kvantifikaciju javne usluge HRT-a i neosjetljivost na dinamiku promjena u medijskom polju, založivši se za vrijednosnu definiciju odnosa HRT-a i javnosti utemeljenog na povjerenju, odnosno, kako je rekao, ugovor kao neku vrstu “javne povelje”. Priznajući kako je još 2010., prilikom rasprave o Zakonu koji ga je uveo, izražavao skepsu spram ugovorne forme, Milan F. Živković je, unatoč tome, izrazio vlastitu sklonost da se toj vrsti definicije HRT-ova mandata pruži još jedna šansa, kako bi oni koji eventualno još vijek vjeruju da je opseg i sadržaj javne usluge moguće izraziti jezikom poslovne transakcije, pokušali to učiniti kvalitetnije, nego u slučaju postojećeg, kako je, uz ispriku zbog pojednostavljenja, rekao, “zapisa programa bivše Uprave HRT-a na ezoteričan način”. O tome da je relaciju povjerenja spram javnosti moguće postaviti i na drugačiji način, ponešto svjedoči i činjenica da HRT, stjecajem okolnosti, u vrijeme ovog sastanka, već dva i pol mjeseca djeluje bez Nadzornog odbora, tako da je Dario Špelić, “uz dužno poštovanje prema vremenu i trudu njihovih članova”, postavio pitanje “trebaju li nam uopće ta tijela, ako mjesecima radimo bez njih?” Špelić je podsjetio kako, u slučaju prvorazredne javne usluge, programski i poslovni dio ne mogu biti razdvojeni, odnosno da upravna tijela HRT-a trebaju biti i programski, a ne tek poslovno nadležna, upozoravajući kako sadašnje Programsko vijeće HRT-a, zahvaljujući svom sastavu, teško može ponuditi povratnu informaciju publike, dok pritom zadržava tradicionalni nedostatak fokusa na televiziju, uz zanemarivanje radijske dimenzije HRT-a.
Sadržaj prijedloga izmjena Ugovora koji je pripremila HRT-ova uprava, kako ga je u nastavku prezentirao Ernest Strika, unatoč tome, svjedoči da radijski program ima značajnu mogućnosti širenja opsega i kvalitete programa HRT-a, i to u okviru nepromijenjenih financijskih mogućnosti uvjetovanih štednjom radi naslijeđenih dugova. Strika je prijedlog izmjena Ugovora, o kojem će uslijediti javna rasprava prema proceduri propisanoj Zakonom, predstavio putem tri dijela koji se odnose na programske, tehničke i financijske aspekte.
U dijelu programskih izmjena glavno mjesto zauzima pokretanje novog regionalnog radijskog programa HRT-a, Radio Sjever, koji će se emitirati iz HRT-ovog Regionalnog centra u Varaždinu, a informativno pokrivati nedostatak lokalnih sadržaja u Međimurskoj, Varaždinskoj i dijelovima Koprivničko-krževačke i Bjelovarsko-bilogorske županije, kao i promijeniti određenu neravnotežu u regionalnoj rasprostanjenosti HRT-a, koji danas ima šest priobalnih i tek dvije kontinentalne radijske postaje. HRT je proveo i anketno istraživanje među budućim slušateljima, koje svjedoči o velikom interesu (60 posto ispitanika) za lokalni radio s dimenzijom HRT-ovskog profesionalizma. “Unatoč gustoj radijskoj mreži u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, građani su zakinuti za ozbiljne sadržaje iz područja kulture, obrazovanja..., jer se,” kako je istaknuto u prezentaciji, “komercijalne radio postaje više baziraju na zabavnim sadržajima.” Uz to, HRT u izmjenama Ugovora predlaže da se Radio Knin nazove “Šibensko-kninskim radijem” (ili “Radijem Promina”, prema brdu s odašiljačem), kako bi novo ime reflektiralo širi dijapazon programa, koji se sada može emitirati i iz studija u Šibeniku. Korekcija programskih udjela sporta (sa 9 na 2,3 posto) i glazbe (s 41,5 na 48,2 posto) na Radiju Zadar svjedoči o ograničenjima ugovorne kvantifikacije programske sheme, tako da se predlaže transpozicija odredbe članka 23 Zakona o elektroničkim medijima, prema kojoj se izmjena do 10 posto strukture programa ne bi smatrala izmjenom programskih obaveza.
Raspravu je izazvao prijedlog “preseljenja” prijenosa crkvenih obreda i sportskih susreta s drugog na prvi i četvrti kanal televizije, kao i mogućnost – zahvaljujući razvoj “OTT [over the top] platforme za visokokvalitetnu distribuciju linearnih i nelineranih programa” – da se određeni (televizijski) sadržaji ubuduće emitiraju samo putem interneta. Odobravajući podršku Danijela Vidakovića takvom, hvalevrijednom, pozicioniranju HRT-a kao predvodnika u tehnologiji televizijske distribucije sadržaja na hrvatskom jeziku, Biljana Romić i Milan F. Živković izrazili su zabrinutost izgledima da prevladavajući kriterij odabira emisija za samo-internetsku distribuciju bude njihova (relativno) mala gledanost, što bi u perspektivi moglo djelovati kao poticaj za dodatno smanjenje njihova produkcijskog budžeta i, napokon, ukidanje. Odnosno, kako je rekao Dario Špelić, “ne znamo tko će za nekoliko mjeseci postati urednikom i reći: ‘‘Ovo mi se ne sviđa, neka ide na internet’, za koji nitko neće budžetirati emisiju”. Iako se ponekad čini kao internetski, pa i samo-internetski, način distribucije televizijskih emisija “nema alternative”, u Hrvatskoj je DVB-T (digitalno-zemaljski odnosno tradicionalni) način prijema među najrasprostranjenijima u Europi: još uvijek se, slično Španjolskoj, Portugalu i Ujedinjenom Kraljevstvu, antenom usmjerenom ka odašiljaču na najvišem brijegu, služi velika većina domaćinstava. Pritom ne treba izgubiti iz vida kako je raširenost interneta u Hrvatskoj relativno mala (70 posto), brzine slabe, a pristup uvjetovan oligopolno određenom cijenom. U takvoj perspektivi, uz dužno poštovanje “over the top” poslovnim strategijama producenata poput Netflixa, dio sudionika sastanka smatra da bi povećanje opsega proizvodnje HRT-a još neko vrijeme trebalo biti uvjetovano njenom “multicast” (dvostrukom) distribucijom i garancijom da to neće značiti i marginalizaciju njenog relativno manje gledanog dijela. Goran Denis Tomašković se složio da je samo-internetska distribucija može biti prihvatljiva za npr., dodatne sportske prijenose, ali se ne slaže da se “dodatnim” smatra sadržaj od javnog interesa. Kao odgovor na zabrinutost da bi, u najboljem scenariju tehnološkog utjecaja na televizijsku proizvodnju, samo-internetski sadržaji mogli postati nekom vrstom “ekskluzive” samo za one gledatelje koji si mogu priuštiti dovoljno kvalitetnu internetsku vezu, Goran Radman je istaknuo zalaganje za to da u bliskoj budućnosti takva internetska veza bude svakome besplatno dostupna (tj. da troškovi njenog održavanja budu ravnomjerno raspodijeljeni, čemu služe porezi porezni prihodi).
U međuvremenu, HRT će nastaviti investirati u hvatanje koraka s brzim tehnološkim razvojem, pa se predlažu i izmjene Ugovora koje se odnose na poboljšanje OTT-platforme (HRT na zahtjev) u smislu tehničke kvalitete televizijske slike, mogućnosti praćenja gledanosti i preferencija gledatelja te veće ponude sadržaja (VOD, catch-up). Četvrti televizijski program će se (u pogledu autorskih prava) prilagoditi svjetskoj distribuciji putem interneta, tako da će se troškovi distribucije programa za Hrvate u inozemstvu smanjiti, a proračunska sredstva za to prije predviđena uložiti u proizvodnju. Satelitski prijenos za Sjevernu Ameriku i Australiju će se ugasiti, dok će se Eutelsatov transfer zadržati, primarno zbog potreba u pokrivanju hrvatskog teritorija.
U financijskom aspektu predloženih izmjena ugovora predviđa se korekcija planova do 2017. godine, koji su svojedobno napravljeni na osnovi u međuvremenu promijenjenih socioekonomskih pokazatelja, a među prilagodbama na prihodovnoj i rashodovnoj strani HRT najavljuje nastavak provedbe restrukturiranja “u svim segmentima”, posebno ističući “investicijska ulaganja u tehnološku modernizaciju” i “optimizaciju troškova rada”.
Sudjelovali su: Mirjana Rakić (Agencija za elektroničke medije), Damir Hajduk (AEM), Alemka Lisinski (AEM), Jelena Berković (GONG), Željko Matanić (HURIN), Saša Leković (HND), Agata Račan (Hrvatski pravni centar), Damir Vujinović (Jabuka TV), Paško Bilić (IMRO), Nada Zgrabljić Rotar (Hrvatski studiji), Milan Živković (glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture) kao moderator i Lujo Parežanin (Odjel za medije MK) kao zapisničar.
U uvodnom izlaganju Milan Živković je ukratko ponovio pravne zadaće buduće medijske politike. Formalno, osnovni cilj jest objedinjavanje dvaju postojećih krovnih medijskih zakona u jedinstveni Zakon o medijima. Kao ključne zakonske stavke koje bi u njemu trebalo promijeniti, Živković ističe definiciju pojma „novinar“, koji je trenutno neprimjereno određen svojim radno-pravnim statusom, zatim potpunu neodređenost sadržaja statuta medija, zbog čega ne postoje zakonski propisani minimalni standardi njihova internog funkcioniranja, te odredbe koje se tiču prava na pristup informacijama, za koje drži da nisu usklađene s odgovarajućim Zakonom.
Prelazeći na regulacijska pitanja, Živković ističe potrebu za širokom aktivnošću glavnoga regulacijskog tijela, koje bi obuhvaćalo zaštitu dječjih prava, realizaciju prava na ispravak i odgovor i sl. Upućuje prisutne na konsenzus po pitanju proširenja resursa i ovlasti postojeće agencije njenom transformacijom u krovnu Agenciju za medije, iskazan na prethodnom sastanku ove tematske radne skupine.
Rasprava koja je uslijedila u najvećem je dijelu bila posvećena osnovnom zaključku prošloga sastanka o proširenju regulatorne agencije, čemu su se predstavnici Agencije za elektroničke medije usprotivili na više razina, od proceduralne do sadržajne.
Gospodin Damir Hajduk je za početak upozorio predstavnike Ministarstva da Agenciji nisu uputili službeni poziv na prošli sastanak, iako su se njezini predstavnici prethodno uključili u rad ove radne skupine, navodeći da je njihovo prisustvovanje ovom sastanku rezultat tek slučajne činjenice da je gospođa Alemka Lisinski, također članica Vijeća, na njega zasebno pozvana. Ističe da je iznimno problematično da najvažnija institucija kada je riječ o ovom području ne sudjeluje u raspravi o njemu, a još problematičnije kada se zaključci o restrukturiranju sâme te institucije donose bez njezina znanja i sudjelovanja.
Međutim, nije riječ samo o proceduralno dvojbenim zaključcima. Oni se, navodi Hajduk, temelje na nedovoljnom poznavanju trenutne prakse i tendencija kada su u pitanju regulatorne medijske agencije u Europi. Naime, pojašnjava, područje djelovanja Agencije već je sada preveliko – za razliku od njezinih europskih pandana koji se na internetu bave samo „television-like“ medijima, Agencija se jedina bavi i tzv. elektroničkim publikacijama. S druge strane, proširivanje njezinih ovlasti na medije čija je selidba na internet samo pitanje vremena, smatra, upućuje na nedostatak svijesti o dugoročnim procesima u medijskom polju.
Napominje da je uvriježeni model regulacije tiskanih medija samoregulacija, te ne smatra očitim koji bi to aspekt njihova funkcioniranja trebala nadzirati Agencija. Za kraj, ističe da je potrebno identificirati ključne probleme vezano uz tiskane medije, pa onda pokušati odabrati adekvatna rješenja u regulativnom kontekstu.
Nadovezujući se na teze gospodina Hajduka o samoregulativnom tijelu, gospodin Leković je podsjetio za Hrvatsko vijeće za medije nikada nije adekvatno profunkcioniralo. Istinitim smatra tvrdnju da su takva tijela uvriježena praksa u Europi, no izražava stanovitu rezervu oko uvoženja vanjskih modela. Podsjeća na protivljenje predstavnikâ nakladnika radu Vijeća te smatra da specifični odnosi u našem medijskom polju onemogućuju normalno funkcioniranje takvog tijela.
Gospođa Mirjana Rakić napominje da je unatoč tomu Vijeće bilo izvrsna ideja te da je riječ o stručnom tijelu koje je raspravljalo važna pitanja koja su se doticala profesionalnih novinarskih standarda. Njenom dojmu se pridružila i gospođa Lisinski koja je Vijeće nazvala pravim putem. Podsjeća prisutne da je ono ustanovilo niz mjera koje su se odnosile na govor mržnje, iznošenje neistina itd. Država će, smatra, najviše doprinijeti funkcioniranju medijskoga polja bude li radila na osnaživanju profesionalnih standarda, a upravo je to bila funkcija Vijeća. Pritom su uočljive dvije koristi takvog modela: prvo, ne dešava se nepotrebno bujanje institucija, drugo, nema vanjske kontrole kojom bi se novinare discipliniralo svisoka. Napominje da su takva tijela u drugim medijskim poljima dovela do smanjenja broja tužbi, regulacije čitavog spektra problematičnoga govora itd. Samoregulacijski model smatra najprimjerenijim kada je u pitanju nadzor zakonski nenormiranog područja.
Iako se slaže da je dio nakladnika otežavao funkcioniranje Vijeća, gospodin Matanić podsjeća da je HURIN u potpunosti podržavao njegov rad. U HURIN-ovo ime podržava prijedlog da se dio od onih 0,5% njihovih prihoda koji se izdvajaju za AEM namijeni financiranju nekog samoregulatornog tijela. Smatra da je Vijeće za medije palo upravo na troškovima plaća i hladnog pogona.
Mirjana Rakić je također podsjetila članove radne skupine da Vijeće nije bilo paralelno etičko vijeće HND-a, nego diskusijsko tijelo usmjereno ka podizanju profesionalne razine novinarstva. Njegovo oživljavanje, smatra, bilo bi veliki plus u budućoj medijskoj politici.
Govoreći iz perspektive GONG-a i Partnerstva za otvorenu vlast, Jelena Berković je istaknula da je njezinim suradnicima medijska politika ponajprije važna kao poluga transparentnosti. Iako ne osporava potrebu da se Vijeće za medije potiče kao mehanizam unaprjeđenja struke, izražava sumnju u njegovu sposobnost da bude regulatorno tijelu u smislu u kojem je to AEM. Nekoliko elemenata bi takvo tijelo moralo nadzirati:
(1) vlasničke strukture tiskanih medija, nedopuštenu koncentraciju i sukobe interesa koje trenutno nitko ne nadzire u tiskanim medijima;
(2) osiguravanje provedbe statuta;
(3) poštivanje izbornih i predizbornih pravila;
(4) regulacija prava na pristup informacijama.
Gospođa Agata Račan upozorava članove skupine da imaju na umu buduće stanje medijskoga polja. Važnim smatra uvid u izvješće Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu, koje još uvijek nije objavljeno, te izražava brigu oko kontinuiranog kršenja propisa koje je primijetila u izvješću iz 2012. godine.
Kada je riječ o vlasničkim strukturama u medijima, gospođa Račan ističe da, iako je formalno poznato tko su vlasnici, pravi vlasnički odnosi nam nisu poznati. Osobito u tom pogledu upozorava na Zakon o trgovačkim društvima koji poznaje tajne ugovore, omogućujući time netransparentnosti u medijskom polju. Kao mogući mehanizam kontrole navodi prijedlog na razini Europske unije da se uvedu kartice vlasnika medija, koje bi sadržavale sve podatke važne za praćenje vlasničkih odnosa u sustavu.
Po pitanju krovne regulatorne institucije, gospođa Račan izražava svoju sklonost uvođenju ombudsmana, no sa žaljenjem ustvrđuje kako u Hrvatskoj ne postoje pretpostavke za njezino funkcioniranje. Primjerice, Ustav RH onemogućio bi da se ombudsmanu daju ovlasti kojima bi se izbjegli raznovrsni sudski sporovi vezani za medije. Kada je riječ, pak, o regulatornom tijelu, ne smatra dovoljnom samoregulaciju, napominjući da bi i treća strana trebala biti uključena u rad takvih vijeća. Ne vidi problem u tome da, primjerice, jedna agencija ima dva odvojena vijeća koja bi regulirala elektroničke, odnosno tiskane medije. Podsjeća da je funkcija takvih tijela po definiciji nadzorna i represivna, a ne diskusijska.
Za kraj, smatra neupitnim da je potreban jedinstveni Zakon o medijima. Također, navodi da bi valjalo prilagoditi i harmonizirati Zakon o telekomunikacijama i Zakon o tržišnom natjecanju koji ne prepoznaju medije kao specifičnu tržišnu aktivnost.
Gospodin Hajduk podsjeća zagovaratelje jedinstvene agencije da problemi tiskanih i elektroničkih medija nisu jednako teški te da ne funkcioniraju na isti način. Pritom postoji i niz pravno nedorečenih momenata, poput odnosa tiskanog i internetskog sadržaja istog medija i nadležnosti nad njima. Pitanje se usložnjava pribrojimo li tomu i kanale internetske komunikacije, poput Facebook stranica i sl.
Kada je riječ o nadzoru vlasništva, gospodin Hajduk se slaže s ocjenom da Hrvatska gospodarska komora ne omogućuje njegovo transparentno praćenje, no ne vidi kako bi to značilo da je potrebno prebaciti tu odgovornost na Agenciju, umjesto da se jednostavno nagovori Komoru da omogući primjeren pristup relevantnim podacima.
Polje etike novinarstva, pak, smatra logičnom nadležnošću nekog samoregulatornog tijela, a ne neke krovne institucije pa apelira da rasprava ne skreće na teme koje po prirodi stvari nisu u domeni aktivnosti Agencije. Riječ je, napominje, o vrlo proširenoj praksi da se Agenciju proziva za nebavljenje problemima kojima se ona jednostavno ne može baviti, poput provođenja članka 33 Zakona o elektroničkim medijima ili nadzora nad poštivanjem statuta medija. S posljednjim općim dojmom su se složile i gospođa Rakić i gospođa Lisinski.
Gospođa Zgrabljić Rotar za početak ističe da je za hrvatski medijski sustav pitanje regulacije uistinu ključno. Suprotno stavovima predstavnika Agencije za elektroničke medije, smatra potpuno prirodnim da se zadaci Vijeća prošire. Činjenica da Hrvatsko vijeće za medije nije zaživjelo po njezinu je sudu jasan znak da je potrebna alternativa u vidu jedinstvenog rješenja za čitavo polje, unatoč golemoj količini problema.
Replicirajući gospodinu Hajduku, gospođa Račan napominje da su podaci o vlasništvu medija posebno osjetljivi. Stoga je, tvrdi, sasvim prirodno zagovarati njihovu koncentraciju, čime bi se omogućio najefikasniji i najkompetentniji nadzor. Neprimjerenim smatra regulatorno izjednačavanje medija s kakvim proizvođačima šarafa – mediji, podsjeća, predstavljaju javni interes. Upozorava da od samoregulatornog tijela neće biti nikakve koristi ako ne postoji mehanizam koji će osiguravati provedbu zakona.
Milan F. Živković je istaknuo i da je nadzor nad vlasništvom u medijima moguće shvatiti i kao dio šireg sustava praćenja polja kulturnih djelatnosti. Takav bi objedinjeni sustav donio brojne korisne uvide u funkcioniranje čitave kulture.
Gospodin Leković se složio sa stavom Agate Račan i Jelene Berković da nije moguće riješiti sve probleme tiskanih medija samoregulacijskim tijelom. Primjerice, pitanje statuta nije moguće svesti na polje novinarske etike – on je također i važno radno-pravno pitanje. Stoga smatra važnim spomenuti i pokretanje HND-ova Centra za zaštitu slobode izražavanja koji će biti zadužen za pravnu pomoć novinarima.
Jelena Berković prihvaća stav predstavnikâ Agencije da postoje pitanja, poput govora mržnje, koja nije potrebno gurati pod njihovu nadležnost. S druge strane, u potpunosti se slaže s ocjenom gospodina Lekovića da statuti nisu pitanje novinarske etike, smatrajući da su neki njihovi elementi, poput izbora glavnog urednika, stvar javnog interesa, iz čega proizlazi da ih je država obavezna regulirati.
S potonjim je primjerom gospođa Lisinski izrazila snažno neslaganje, iznijevši stav da izbor glavnog urednika napose ne smije biti područjem u koje će Agencija intervenirati. Bez minimalne mjere povjerenja između države i nakladnika, smatra, nemoguće je normalno funkcioniranje medija.
Također, drži da se pridavanje spasonosne važnosti statutima pokazalo neutemeljenim, podsjećajući diskutante na slučajeve urednika izabranih ogromnom većinom novinarskih glasova, s kojima poslije novinari nisu bili nimalo zadovoljni. Dvojbenom smatra ideju da država određuje medijima tko je kompetentan za obnašanje te funkcije. Jelena Berković se s ovim složila, no svejedno smatra potrebnim oformiti tijelo kojem se novinari mogu obratiti u slučaju nepoštivanja statutâ.
Međutim, kao dodatan problem gospodin Hajduk ističe i nepostojanje resursa koje bi Agencija mogla usmjeriti u ispunjavanje neke arbitražne funkcije. Umjesto toga, Agenciju vidi u ulozi koregulativne, drugostepene instance. Napominje i da ona ne raspolaže inspekcijskim ovlastima koje bi joj omogućile da, primjerice, kontrolira poštivanje statuta.
Gospodin Matanić podsjeća također i na disfunkcionalne situacije koje trenutno definirane obaveze uvođenja i poštivanja statuta proizvode u malim redakcijama koje čine velik dio lokalnih medija. Najapsurdniji su, navodi, slučajevi redakcija u kojima su vlasnici ujedno i glavni urednici i novinari.
Za kraj, gospodin Vujinović s Jabuke TV upozorava na pogrešno izjednačavanje medija s novinarstvom. Napominje da postoje i brojni specijalizirani kanali u kojima bi tip nadzora primjereniji informativnim medijima proizvodio samo suvišne probleme. Iako je, ističe, potpuno evidentno da mediji imaju javnu funkciju, ako je njihovo vlasništvo privatno, ne vidi razlog da ih se ne tretira jednako kao i bilo koje druge subjekte na tržištu.
Sudjelovali su: Maja Flego (Ured Pravobraniteljice za djecu), Tomislav Reškovac (Ekspertna skupina za cjelovitu kurikularnu reformu), Nada Zgrabljić Rotar (Hrvatski studiji), Gordan Antić (Radio 808) Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture) i Lujo Parežanin (Odjel za medije MK) kao zapisničar.
Zaključni sastanak ovog TRS-a, za ovu fazu javne rasprave o medijskoj politici, ponajviše je bio posvećen vrijednom doprinosu gospodina Reškovca, člana Ekspertne skupine za cjelovitu kurikularnu reformu i nastavnika u zagrebačkoj Privatnoj klasičnoj gimnaziji. Gospodin Reškovac je ocrtao hijerarhiju i žanrove, kao i dosadašnja usmjerenja kurikularne reforme, nudeći uvid u konkretne mogućnosti uvođenja medijskoga obrazovanja u nastavu u svim etapama obrazovnoga procesa. U svom uvodnom izlaganju, iznio je stav da bi medijsku pismenost bilo moguće uvesti kao neku vrst izbornoga predmeta, no da bi ravnopravan pristup svim učenicima bio najlakše ostvariv njezinim definiranjem na kroskurikularnoj razini (bilo zasebno, bilo u okviru postojećih takvih tema, poput građanskoga odgoja) ili nadređenoj razini jezično-komunikacijskog područja kurikuluma.
Nadovezujući se na pitanje razine uvođenja medijske pismenosti u kurikularnu reformu, Milan F. Živković je također izrazio sumnju u mogućnost i smisao širenja popisa obveznih predmeta, ustvrdivši kako bi ovaj zadatak trebalo rješavati na međukurikularnoj fronti. Podsjeća i na niz operativnih problema, poput škola s jednosmjenskom nastavom, u kojima je jedva moguće organizirati i primjeren izvannastavni program. Živković ističe potrebu da se sadržaji iz medijske pismenosti prenose na svim obrazovnim razinama, uz pažljivo definiranje sadržaja u skladu s dobi učenika.
Gospodin Reškovac dobrim polazištem smatra identifikaciju točaka u tijeku obrazovanja na kojima bi bilo najprirodnije integrirati određene ciljeve i željene ishode medijskoga opismenjavanja učenika. Napominje da su djeca od vrlo rane dobi intenzivni konzumenti medijskih sadržaja, stoga bi takvom analizom valjalo uzeti u obzir čitav predtercijarni segment obrazovanja.
Govoreći, pak, o formi uvođenja medijske pismenosti u nastavu, prostora za izborni predmet vidi ponajprije u gimnazijama, po prilici za minimalno tri godine. Zato bi, ističe, sjajan potez bio pripremanje njegova kurikuluma koji bi mogao poslužiti i kao model za sve škole koje će u budućnosti integrirati takve sadržaje u svoje programe. No, ponajprije, najvažnije je izraditi temeljni dokument kojim će biti definirani ciljevi, sadržaji i ishodi medijskoga obrazovanja.
Gospođa Nada Zgrabljić Rotar je za početak svojega izlaganja upozorila na potrebu za razlikovanjem medijske kulture i medijske pismenosti. Prva, podsjeća, podrazumijeva opće komunikološke, informatološke i kulturološke uvide u raspon tema od kazališta i filma do medija, dok se medijska pismenost usredotočuje na medije u užem smislu, njihove oblike, sadržaje, žanrove i sl. Gospođa Rotar upućuje na zahtjeve Europske unije da poticanje pismenosti upravo u ovom užem smislu bude uključeno u sve sfere obrazovanja da bi se sustigli europski standardi informiranosti. No, za shvaćanje važnosti toga znanja, napominje, nisu nužne intervencije izvana: dovoljno je osvijestiti već spomenutu činjenicu da djeca već od najranije dobi postaju korisnicima interneta. Imajući to na umu, uz puno uvažavanje neophodnosti građanskoga odgoja, gospođa Rotar smatra nužnim imati zasebno razrađen program medijske pismenosti. Za kraj, podsjeća i na potrebu za osmišljavanjem načina na koji će nastavnici biti obrazovani za prenošenje toga znanja.
Uvažavajući sve što je gospođa Rotar ustvrdila, gospodin Reškovac ipak apelira na diskutante da se za početak usredotoče na opće ciljeve i ishode medijskoga opismenjavanja, a tek potom na formu njihove realizacije koja zahtijeva dubinski uvid u specifične organizacijske i infrastrukturne poteškoće raznovrsnih škola i razina obrazovanja, odnosno, u sistemsku realnost obrazovnoga sustava.
Gospođa Flego iz Ureda pravobraniteljice za djecu izrazila je u ime svojih suradnika oduševljenje prisutnošću medijske pismenosti u obrazovnom programu, smatrajući da je time izražen stav otvorenosti obrazovne politike prema nužnoj pismenosti današnjice.
Trenutno, međutim, treba biti svjestan da je ona trenutno prepuštena diseminaciji unutar obitelji, čime medijska pismenost postaje stvar socijalne distinkcije. Ukratko, upozorava Flego, postojećim zanemarivanjem toga znanja, naš obrazovni sustav produbljuje socijalne razlike, ostavljajući djecu slabijega statusa nezaštićenom od sadržaja u čijem se okružju neizbježno konstantno nalazi, osobito otkad je omogućen praktički neprekidan pristup internetu. Pritom koncept moralne panike pred internetom samo dodatno paralizira informiranje i narušava sigurnost djece koja ga koriste. Za Ured pravobraniteljice je stoga neupitno da medijsko opismenjavanje mora započeti već u predškolskoj dobi, kada se prvi medijski refleksi počinju polako formirati. Gospođa Flego koncizno je istaknula važnost ovoga pitanja ustvrdivši da je, uzevši sve u obzir, potpuno jasno da je medijska pismenost ne samo odgovornost države, nego i dječje pravo.
Kada je riječ o infrastrukturi za njeno širenje, podsjeća ona na postojanje raznog suradničkog osoblja u školama, ali i medijskih i vezanih udruga koje mogu surađivati sa školama. Potrebno je samo odlučiti na koji način povezati i iskoristiti postojeće resurse. Pritom je na akademskoj razini nužno poticati znanstvene uvide u ovo problemsko područje kako bi se akumulirao statistički i konceptualni kapital za primjenu na „nižim“ ravnima.
Nadovezujući se na pitanje postojećih resursa, gospođa Rotar poziva na obraćanje postojećim, ozbiljno razrađenim metodologijama i kurikulima u Europskoj uniji. Lokalno bi se korisnima mogla pokazati iskustva udruge Civitas koja je dio svojih projekata posvećivala djeci i medijima. Vraćajući se za kraj svoje replike pitanju definicije, kao prihvaćene odrednice medijske pismenosti navodi sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i proizvodnje medijskih sadržaja.
Milan F. Živković smatra da uistinu postoji značajan prostor za izvannastavno podupiranje medijske pismenosti. Jedan od najvažnijih kanala svakako bi moglo biti osiguravanje sredstava za školske medije, osobito radiopostaje, na kojima bi učenici na privlačan način mogli steći niz medijskih kompetencija. Nedostatak takvog fonda osjeća se i na postojećim natječajima Ministarstva za neprofitne medije, na koje se javljaju i profesori sa školskim projektima, nažalost neprilagođenim natječajnim kriterijima.
Brojni su, napominje Živković, inozemni primjeri osnivanja školskih radija – na tim mjestima se rastvara prostor i za angažman medijskih profesionalaca u radu s djecom. Potrebne intervencije na izvannastavnom frontu, međutim, nikad nisu bile nejasne, čak ni u pogledu iznalaženja novih izvora financiranja – kao jedan od izglednih modela nametnulo se mjesečno naplaćivanje pružateljima internetskih usluga tzv. „5 kuna za medijsko obrazovanje“ po priključku, čime bi se potencijalno osigurao golemi fond od 160 milijuna kuna godišnje. S druge strane, daleko problematičnijim se pokazalo uključivanje medijske pismenosti u školske kurikule. U tom smislu, Živković pozdravlja iznimno korisne, konkretne smjernice profesora Reškovca, poput sugestije da se medijska politika, između ostalog, posveti izradi kurikuluma medijske pismenosti za gimnazijski predmet i kroskurikularnih tema za međupredmetnu realizaciju. Kada je riječ o temeljnim ciljevima medijskoga opismenjavanja djece, Živković smatra da bi oni ponajprije trebali biti određeni kao osposobljavanje za kritičko čitanje i produkciju medijskog sadržaja.
Profesor Reškovac se slaže da postojanje produkcijske infrastrukture u nizu škola predstavlja strahovito vrijedan kapital, no napominje da je on ipak na raspolaganju manjem dijelu školske populacije. Isto tako, ni izborni predmet, koliko god se činio atraktivnim rješenjem, nije rješenje za ravnopravno medijsko opismenjavanje djece. Također, on je i sam po sebi samo naoko dobro rješenje, budući da ne uvažava postojanje niz momenata koji nije moguće odraditi u okviru predmetne nastave. Stav je ekspertne skupine da je potrebno upravo protresti ideju relativno okoštalog predmetnog kurikuluma, rastvarajući ga i za sadržaje koje je unutar predmeta moguće adresirati, no koji nužno ne pripadaju najbližoj orbiti predmetne jezgre.
Imajući ovo u vidu, boljim se rješenjem čini, primjerice, odabrati nekolicinu temeljnih ciljeva i potom ih razraditi na nekoliko nadpredmetnih razina. Tako bi se cilj razvijanja kritičke recepcije medija mogao uključiti u određenje digitalne pismenosti kao jedne od ključnih kompetencija definiranih europskim obrazovnim okvirom, zatim u kroskurikularnu temu građanskoga odgoja te u jezičko-komunikacijsko područje kurikuluma. Stručne bi skupine za izradu predmetnih kolegija potom u svom radu odlučivale kako da se ti nadređeni elementi realiziraju u sklopu pojedinih predmeta – hrvatskog i prirode i društva na početku osnovne škole, kasnije sociologije i sl. Takva metoda uključivanja medijske pismenosti u skladu je s antinormativnim stavom kurikularne reforme koja teži omogućivanju autonomne realizacije općih kurikularnih ciljeva.
Ostatak rasprave fokusirao se na pitanje dosega pojedinih oblika integracije medijske pismenosti u nastavu. Replicirajući stavu Milana F. Živkovića da je najbolje rješenje promišljeno raspoređivanje željenih ishoda medijskoga opismenjavanja u različite dijelove nastave, gospođa Flego je upozorila da su se takve disperzirane strategije, poput internetskoga opismenjavanja, dosad pokazale neuspješnima. Smatra da je nužan upravo snažnije definiran program namijenjen svima. Trenutni sustav, ističe još jednom, favorizira manjinu najuspješnijih učenika.
Neuspjeh integracije takvih predmetno policentričnih tema, upozorava gospodin Reškovac, proizlazi upravo iz pretjeranoga opterećenja učenika obveznom građom, zbog čega se nastavnici neizbježno fokusiraju isključivo na predmetnu jezgru. Kombinacija planiranog oslobađanja predmetnih kurikuluma i uvođenja obaveznih ishoda medijskoga opismenjavanja omogućila bi normalnu integraciju željenih sadržaja. Napominje da je holistički pristup realan isključivo u formi izbornoga predmeta, kojim se ni izbliza ne bi zahvatilo većinu učeničke populacije.
Živković poziva diskutante da se ponajprije posvete osnovnim koracima – definiranju ciljeva i izvora financiranja. Pritom napominje da ciljevi mogu biti sasvim konkretni; primjerice, željeni ishod može biti da dijete do nekog uzrasta treba usvojiti svijest o neinformativnom karakteru promidžbene poruke. Također, izražava slaganje sa stavom profesora Reškovca da fleksibilnost uvođenja medijske pismenosti nikako ne podrazumijeva njegovu diskriminatornost.
Nadovezujući se na pitanje konkretnih ciljeva, gospođa Zgrabljić Rotar smatra nužnim osposobljavanje djece za kritičko odnošenje prema sadržajima poput Big Brothera, koji smatra jednom od najštetnijih televizijskih pojava. Štoviše, upozorava da je njegova prisutnost na jednoj od komercijalnih televizija rezultat grubog kršenja obećanja da takav sadržaj neće biti emitiran. temeljem kojeg je pravo na koncesiju i ostvareno
U ime druge strane – medijskih profesionalaca i udruga posvećenih medijskom obrazovanju djece – Gordan Antić s Radija 808 ističe da udruga Val nove generacije uspješno organizira edukacijske programe novinarskoga i medijskoga opismenjavanja djece i mladih, dok on sâm surađuje na smjeru medijskoga tehničara u Grafičkoj školi u Zagrebu. Napominje da je riječ o izvrsno opremljenom kabinetu koji može poslužiti kao primjer dobre infrastrukture za, primjerice, srednjoškolsku radijsku proizvodnju. Rašireno poticanje takve nastavne ili vannastavne aktivnosti, međutim, definitivno zahtijeva novi, opsežan izvor potpora.
Za kraj ovoga sastanka, gospodin Reškovac je još jednom istaknuo kako bi idealno bilo kada bi radna skupina definirala željene ishode medijske pismenosti prema trogodišnjih obrazovnim ciklusima, koji bi potom mogli biti uvršteni na onim dijelovima kurikularne hijerarhije obaveznima za sve. Na taj način bi se stvorila osnovna polazišta za realizaciju medijskoga opismenjavanja u samoj nastavi.
Treći sastanak Tematske radne skupine za javne potpore novinarskom i autorskom radu održan je u sklopu javne rasprave o medijskoj politici Republike Hrvatske u Ministarstvu kulture, u utorak, 23. lipnja 2015., od 16.00 do 17.30 sati.
Sudjelovali su: Damir Hajduk (Vijeće za elektroničke medije), Vesna Roller (Vijeće za elektroničke medije), Nenad Bartolčić (vlasnik portala Moderna vremena info), Andrea Milat (Kopmedija), Branimira Lazarin (slobodna novinarka), Željko Matanić (HURIN) i Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture).
Kao uvod u glavnu temu sastanka, koji je trebao biti posvećen mehanizmima raspodjele javnih potpora novinarskom i autorskom radu u medijima, Milan F. Živković je podsjetio na dosad identificirane alternativne modele: subvencije novinarskih plaća, selektivne olakšice poreza na dodanu vrijednost i izravne potpore proizvodnji određenih vrsta sadržaja putem proširenja postojećeg Fonda za pluralizam, čije su prednosti odnosno nedostatci analizirani na dosadašnjim sastancima. Međutim, prije nego se pristupilo pitanjima tko bi i na koji način, prema kojim kriterijima, procedurama, itd., dodjeljivao različite vrste potpora ili subvencija u cilju zaustavljnja pada autorske zaposlenosti, medijskog pluralizma i demokratske funkcije medijskog sustava u cjelini, u dnevni red je intervenirao Damir Hajduk, pitanjem o izvorima sredstava, sugerirajući da je razgovor o bilo kojem modelu potpore odnosno režimu njene raspodjele bemislen ukoliko za to nije osiguran novac.
Smatrajući kako razgovor o funkcionalnosti i ciljevima javnih potpora medijima uvijek ima smisla, Andrea Milat je podsjetila da se putem postojećih potpora i subvencija već izdvajaju značajna javna sredstva i resursi za medijske operacije. Tako se porezne olakšice izdavačima dnevnih novina, unatoč izostanku rezultata u pogledu zaustavljanja trenda gubitka radnih mjesta, i prema aktualnim podacima o prodaji, mjere vrijednošću od oko 80 milijuna kuna godišnje. Tome treba pribrojiti preko 30 milijuna kuna sredstava prikupljenih putem HRT-pristojbe, razne manje proračunske stavke, povoljne koncesijske naknade za komercijalne televizije i radije s nacionalnim pokrivanjem, kao i sredstva jedinica lokalne i regionalne samouprave, koja se nerijetko dodjeljuju diskrecijskim ili barem nedovoljno transparentnim procedurama i odlukama. Budući da regulacija medija putem dodjele značajnih javnih sredstava i resursa već postoji, na mjestu je pitanje može li se usavršavanjem ciljeva, načina raspodjele i njihove javne kontrole ostvariti rezultat sukladniji interesu javnosti, čak i bez povećanja raspoloživih sredstava, koje je, sudeći prema stanju medijskog sustava i relativnim iznosima potpora u usporedbi s razvijenijim sustavima u Europskoj uniji, sigurno potrebno.
Prihvaćajući potrebu i mogućnost usavršavanja postojećih potpora medijima - uz uvažavanje “stečenih prava” odnosno načela da nije racionalno ukidati postojeće modele prije no što se ostvare novi - Milan F. Živković je podsjetio na temeljnu orijentaciju u dosadašnjoj raspravi o novoj medijskoj politici, koja se usmjerava na pronalaženje tzv. izvanproračunskih dodatnih izvora sredstava za više potpore novinarskom i autorskom radu, posebno u manjim i slabijim medijima te deficitarnim vrstama medijske proizvodnje. Iako usporedbe s medijskim sustavima koji su manje zahvaćeni globalnom krizom pokazuje viša per capita izdvajanja za potpore medijima iz općih poreznih prihoda, fiskalni okvir Hrvatske je, barem zasad, takav da se orijentacija na usavršavanje načina prikupljanja sredstava postojeće HRT-pristojbe čini plauzibilnijom opcijom osiguranja dodatnih potrebnih sredstava, posebno uz uvođenje izdvajanja iz – i u vrijeme ekonomske krize rastućih - prihoda od usluga pristupa internetu. Prema relevantnim kalkulacijama, pristojbu danas plaća tek 1,2 milijuna od 2,1 do 2,3 milijuna obveznika; već na njihovom manjem dijelu, među oko 600 tisuća pretplatnika kablovskih i internetskih televizijskih usluga, smanjenje evazije plaćanja bi prihode pristojbe moglo uvećati za skoro 300 milijuna kuna godišnje, dok samo troškovi njene naplate, prema sadašnjem modelu, premašuju 100 milijuna kuna godišnje. Činjenica da su prihodi ISP (internet service provider), tijekom razdoblja u kojem su se prihodi medija praktično prepolovili, porasli za 250 posto, podvlači nemogućnost proizvođača medijskih sadržaja da – za razliku od pružatelja internetskih usluga – pronađu plauzibilan “poslovni model” financiranja medijske proizvodnje, posebno na “malim” jezicima, poput hrvatskog. Stoga se sve učestalije pojavljuju prijedlozi, pa i razrađeni modeli, poput onoga o kojem se raspravljalo u Europskom parlamentu, da se na točki funkcionalne naplate, tj. iz prihoda od naplate pristupa internetu, izdvoji određeni mali dio za financiranje proizvodnje novih sadržaja zbog kojih se, u osnovi, i pristupa interentu. Dok je studija održivosti izrađena za Europski parlament predviđala od četiri do šest eura izdvajanja po fiksnom ili mobilnom priključku internetu mjesečno, u sklopu rasprave o novoj hrvatskoj medijskoj politici razgovaralo se o prijedlogu znatno manjeg izdvajanja, od “pet kuna za medijsko obrazovanje”. Takav prijedlog je izazvao reakciju Damira Hajduka, koji – unatoč potrebi financiranja razvitka medijske pismenosti, posebno djece i mladih, najviše izloženih potencijalno štatnim sadržajima na interentu – smatra da se u prihode internetskih kompanija ne bi smjelo dirati. Nakon toga je uslijedila polemika između Damira Hajduka, uz djelomičnu podršku Nenada Bartolčića, i ostalih sudionika skupine, koji su zastupali poziciju da je potrebno, kako je to izrazila Andrea Milat, “prikupiti novac za potpore tamo gdje ga ima”, a to je, u slučaju internetske komunikacije, naplata pristupa mreži. Unatoč nepomirljivim razlikama između tih pozicija, Damir Hajduk je skrenuo pažnju i na pitanje oglašavanja inozemnih televizija na tzv. multikalnalnim (IP ili kabelskim) televizijskim platformama, odnosno natjecanje za oskudne resurse koje, na nejednakoj osnovi, ima istu strukturu. Jednako kao što različiti kanali specijalizirani za komedije ili krimiće – za razliku od hrvatskih televizijskih koncesionara – nemaju nikakve javne zahtjeve u pogledu vlastite proizvodnje, europskih sadržaja, narudžbi od neovisnih producenata ili na hrvatskom jeziku, ali sudjeluju na smanjenom tržištu oglašavanja u Hrvatskoj, tako i internetski provajderi, bez obaveza da dio prihoda investiraju u medijsku proizvodnju, uspijevaju u sferi internetske komunikacije ostvariti prihode nedostupne proizvođači sadržaja koji intenetom, u osnovi besplatno, cirkuliraju. (Pritom je zanimljivo da primjer politike koja se redistribucijski usmjerava prema održivom financiranju medijske proizvodnje postoji i u hrvatskom Zakonu o audiovizualnim djelatnostima, čija odredba, prema francuskom modelu, predviđa izdvajanje 0,5 posto ukupnog godišnjeg prihoda vlasnika IP i kabelskih televizijskih platformih za financiranje hrvatske filmske proizvodnje.)
Željko Matanić je upozorio na činjenicu da, također prema sličnom obrascu, od ukupne oglašivačke potrošnje u Hrvatskoj kudikamo veći dio akumuliraju tzv. media-buying oglašivačke agencije-posrednici, nego što preostaje lokalnim medijima. Stoga Matanić predlaže da se 0,5 ukupnih godišnjih prihoda oglašivačkih posrednika uloži u Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Potkraj sastanka, najavljujući sljedeći susret skupine, rasprava se ipak usmjerila na predviđenu točku dnevnog reda, čije je centralno pitanje Vesna Roller izrazila odabirom između potpora medijima ili potpora novinarskom autorskom radu, za kakve se i ona zalaže. Iako se model subvencioniranja plaća za novinarski i autorski rad – posebno ako bi ono, kao što je predloženo, bilo uvjetovano time da subvencionirani autor određeni (veći) dio radnih zadaća posvećuje novinarskom radu, uz odgovarajući nadzor regulacijskog tijela i samih radnika – logično čini djelotvornijim za zaustavljanje pada novinarske zaposlenosti i rasta nesigurnih oblika zaposlenja od posebno snižene stope PDV-a, koja je u tom pogledu sasvim podbacila, Vesna Roller smatra kako bi taj model i dalje predstavljao potporu određenim medijskim organizacijama, dok bi sadržaj koji se pritom proizvodi ostao u domeni neizvjesnosti, odnosno pitanja: “Kako možemo znati da to neće završiti kao i sniženje PDV-a?” Prednost tzv. horizontalnih potpora koje nisu arbitrane, nego svaki medij unaprijed zna koje kriterije treba zadovoljiti da bi se za njih kvalificirao (u postojećem modelu posebno snižene stope PDV-a to su: tiskani mediji koji izlaze dnevno, imaju statut – bez obzira da li ga i kako provode – i nemaju više od polovice stranica obilježenih kao “plaćeni oglas”) tako se može pretvoriti u njihov nedostatak, budući da, smatra Roller, mediji imaju na raspolaganju mnoge strategije da novinarski rad usmjere u tabloidne i oglašivačke akitvnosti koje su s novinarstvom tek rubno povezane.
S druge strane, očigledna prednost selektivnih i “vertikalnih” potpora, prema modelu Fonda za pluralizam, sastoji se u favoriziranju određenih sadržaja od javnog interesa, ali njihovim glavnim nedostatkom ostaje upravo arbitranost odluke određene selekcijske komisije, zajedno s pitanjima kako je ona sastavljena i kojom se vrstom interesa pri odlučivanju rukovodi. (Tako je Damir Hajduk – član, kao i Vesna Roller, Vijeća za elektroničke medije koje raspodjeljuje sredstva postojećeg Fonda – izrazio svoje nezadovoljstvo time što “medijski regulator dijeli novac”, smatrajući tu ulogu konfliktnom u odnosu na nadzorno-regulacijsku funkciju.)
U tom smislu se “model građanskih medijskih donacija” – prema kojem bi svi građani iznad 15 godina starosti mogli “svoj” dio određenog fonda za potpore novinarskom i autorskom radu “dodijeliti” mediju (ili više njih) po vlastitom izboru – čini racionalnom kombinacijom između dva tradicionalna pristupa, barem prema mišljenju većine sudionika skupine (izuzev Nenada Bartolčića koji, pitajući se “da li bi stvari trebalo više precizirati kako bi ljudi znali za koji sadržaj su dali,” nije suglasan s takvim “građanskim žiriranjem”, i Damira Hajduka, kojemu je takav model raspodjele potpora “teško razlikovati od 80 kuna za HRT”). Pritom je više puta istaknuto kako bi, u cilju ostvarenja potencijala koji takav model raspodjele potpora nesumnjivo posjeduje, popis kvalificiranih medija između kojih građani mogu birati trebalo jasno precizirati (odnosno, kako je kazala Branimira Lazarin, “nacionalne komercijalne televizije, na primjer, ne bi mogle biti u tom poolu”) tako da se onemogući subvencioniranje dominantnih tržišnih pozicija te odljev potpora u druge povezane medije i nemedijske djelatnosti, kao i medije koji ne uvažavaju statute, standarde profesije, ljudskih prava i, općenito, propise. Potrebno je, zatim, sve neiskorištene “donacije”, odnosno sredstva čiju dodjelu dio manje zainteresiranih građana propusti adresirati, raspodijeliti na tradicionalan “komisijski” način, za određene deficitarne vrste medijskog rada i/ili sadržaja od javnog interesa te nove medije, a isto bi vrijedilo i za prikupljene “donacije” ispod određnog minimuma, odnosno iznad maksimalnog godišnjeg iznosa. Napokon, vrijedilo bi razmotriti postupno uvođenje modela, odnosno preispitati mogućnosti njegova testiranja na razini određene regije.
Na kraju sastanka je tajnik HURIN-a Željko Matanić u pisanoj formi priložio prijedlog te udruge za liberalizaciju angažmana “povremenih suradnika” iz “posebne kategorije osoba – nezaposlenih novinara, umirovljenika i stručnjaka za pojedina područja” u radijskoj produkciji sljedećeg sadržaja:
“a) Naime, sada [radijski] nakladnici ne mogu angažirati stručnjake, novinare i sl. koji već rade kod drugog poslodavca, odnosno ne mogu s njim sklopiti autorski ugovor jer,” prema pisanom prilogu Željka Matanića, “porezna tijela tumače da radnik za izradu autorskog djela izvan radnog odnosa ne može s drugim poslodavcem sklopiti autorski ugovor koji bi se oporezovao kao drugi dohodak, već se tak angažman izjednačava s radnim odnosom, a naknada za taj posao se izjednačava s plaćom, tako da je posljedica toga da radnik tada premašuje tjedni zakonom dozvoljeni fond radnih sati, krše se odredbe o dnevnom i tjednom odmoru, a to su onda ozbiljni prekršaji po ZOR-u.
b) Nezaposlenim novinarima bi se uvođenjem ove kategorije omogućilo da ostvare potreban fond objavljenih novinarskih priloga, što je uvjet za upis u Registar novinara pri HND-u. Naime, po sadašnjim pravilima se upis u Registar novinara može ostvariti samo kroz radni odnos.
c) Umirovljenici. Svim umirovljenim novinarima treba omogućiti ostvarivanje prihoda kroz obavljanje poslova za nakladnike putem autroskih ugovora bez da im se mirovina stavi u mirovanje. Uvođenjem i definiranjem kategorije “povremene suradnje” znatno bi se povećala kvaliteta objevljenih sadržaja kod nakladnika, a pojednici bi imali mogućnost ostvarivanja dodatnog prihoda,” stoji u prilogu Željka Matanića i HURIN-a.
Nakon izvještaja sa sastanaka tematskih radnih skupina za različite skupove pitanja iz djelokruga medijske politike i poziva svima na sudjelovanje u njihovu radu, moderatorica ovog skupa Lela Vujanić iz Ministarstva kulture najavila je uvodna izlaganja. U prvom dijelu sastanka, predstavnici portala Lupiga (Ladislav Tomičić) i STav (Mašenjka Bačić) te tiskovine RAD. (Jelena Miloš) nastavili su s ocrtavanjem osnovnih poteškoća s kojima se susreću pojedinačni neprofitni mediji.
Drugi dio bio je posvećen „izmještenim“ perspektivama dvaju akademskih istraživača (Paška Bilića s Instituta za razvoj i međunarodne odnose i Helene Popović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu) i predstavnika Ministarstva (Milana F. Živkovića, glavnoga savjetnika za medije).
Velika borba za male potpore
Perspektivu pojedinih neprofitnih medija otvorio je Ladislav Tomičić s portala Lupiga koji je 2002. godine utemeljila, prema njegovim riječima, „skupina entuzijasta“ iz komercijalnoga sektora. Prvi Lupigin susret s javnim financiranjem neprofitnih medija, navodi, desio se 2013. godine zahvaljujući natječaju Ministarstva, a nešto kasnije i Fondu za pluralizam. Riječ je o trenutku u kojem je, podsjeća, već gotovo polovica novinara izgubila posao u komercijalnom sektoru.
Prva potpora na koju je Lupiga ostvarila pravo iznosila je 200.000,00 kn, što je omogućilo prvi ozbiljniji organizacijski poticaj. Zahvaljujući upravo tim sredstvima i mreži ljudi čije su funkcioniranje ona omogućivala, Lupiga je postala respektabilan portal na području cijele bivše Jugoslavije. Međutim, sa žaljenjem ističe Tomičić, upravo su te potpore istovremeno i golem problem trećega sektora – ne zbog njihovih iznosa, nego zbog perioda „međusobnog razapinjanja“ koji uslijedi nakon njihova dodjeljivanja. Ta 2-3 milijuna kuna, smatra, proizvode jednaku reakciju kao da je riječ o stostruko većim iznosima, uz redovite optužbe o financiranju „protudržavnih“, „jugonostalgičnih“ itd. medija. Istovremeno, ta minimalna potpora – „milostinja“, kako je Tomičić naziva – cijeli je treći sektor natjerala u jedan „bjesomučni rat“ u kojem se pojedini mediji međusobno žele diskreditirati dok država za to vrijeme manjim PDV-om pogoduje golemim nakladnicima komercijalnih tiskovina.
Takvo što smatra tragičnim, napominjući da mali portali obavljaju daleko važniju društvenu ulogu od korporacijskih medija. Taj značajno veći prostor slobode koji omogućuju neprofitni mediji, međutim, danas se sužava dok situacija u izdavačkom sektoru, barem kada su tiskovine u pitanju, nikada nije bila gora: najbolji novinari bespoštedno dobivaju otkaze, veliki izdavači su u sprezi s politikom, opcija koja će tek doći na vlast ima veći utjecaj na medije od one koja je na vlasti, a ona sâma nema nikakvu medijsku politiku te prepušta medije tržištu kao proizvođače kave.
Priliku neprofitnih medija prepoznaje upravo u sadržajnom propadanju i političkoj ovisnost komercijalnih izdavača. Ističe primjer vlasnika EPH-a čiji je profesionalna djelatnost u sukobu interesa s njegovom medijskom ulogom, što dovodi do suzdržanog izvještavanja o temama koje se nađu između tih dvaju pozicija.
Zbog toga ne čudi da, primjerice, Forum.tm danas izgleda ozbiljnije od gotovo svih komercijalnih medija, po njegovu sudu. Kada je riječ o rubrikama izgnanim iz srednjestrujaških medija, portal Kulturpunkt je jedini prostor u kojem kultura dolazi do izražaja. Iako je evidentna iznimna važnost trećeg sektora u nadoknađivanju manjkavosti komercijalnih medija, Tomičić sa žaljenjem ustvrđuje da njegovu propast vidi već krajem ove godine, kada bi se mogla desiti promjena vlasti.
Kako bi se osigurali od takve mogućnosti, Lupiga je razmišljala o financiranju iz europskih fondova te se nastojala približiti nekim europskim grupacijama. Nažalost, smatra Tomičić, taj će ih put u potpunosti odvesti u status neprijatelja države, kapitalizma i demokracije, a samo zato što objavljuju informacije koje se ne mogu pročitati u srednjestrujaškim medijima. Kako stvari trenutno stoje, Lupiga će, kao i preostali neprofitni mediji, u narednom razdoblju biti platforma za entuzijaste koji će biti spremni artikulirati nešto vrijedno bez da za to budu plaćeni. Zbog tog razloga, uz puno poštovanje prema ovom skupu i ovoj raspravi, Tomičić napominje da budućnosti za neprofitne medije u ovom obliku nema.
Sadržaj od javnog interesa koji ne postoji u srednjoj medijskoj struji
Mašenjka Bačić s portala STav ponajprije se osvrnula na probleme definicije kada su mediji trećega sektora u pitanju. Uzevši u obzir dosadašnje materijale, smatra, bilo bi najbolje da termin ostaje „neprofitni mediji“, pritom ističući da se pod njim ne bi trebalo misliti na neki oblik organizacije, nego na sadržaj – od javnog interesa, koji ne postoji u srednjestrujaškom medijskom prostoru. Govor o oblicima, napominje, treba bi biti tek drugi korak u tom razmatranju.
Kada je riječ o financiranju neprofitnih medija, iako cijeli sektor kojem pripada kritizira Ministarstvo i natječaje Agencije za elektroničke medije, njegovi pripadnici, čini joj se, olako zaboravljaju da unatrag dvije godine čitav taj prostor nije ni postojao. Taj novac, istina, nije dovoljan, no on ipak omogućuje postojanje jedne medijske scene koja ozbiljno funkcionira.
Također, Bačić smatra presudnim da su potpore upravo jednogodišnje te da postoji stručno povjerenstvo, sastavljeno od radnika u medijima, koje se rotira u istom, godišnjem ritmu kako bi se izbjegli sukobi interesa.
Štetnima drži prijedloge da potpore budu trogodišnje, smatrajući da bi se prisiljavanjem nekog medija da definira svoje djelovanje kroz duži period onemogućilo razvijanje unutarredakcijske dinamike. Po njezinu sudu, period trogodišnjih potpora Nacionalne zaklade za civilno društvo nije se pokazao posebno stabilnijim niti su financirani mediji zapošljavali više novinara.
Što se tiče usporedbe položaja novinara u neprofitnim medijima u odnosu na javni i komercijalni sektor, honorarni suradnici su, smatra, najsigurniji kada posluju s javnim servisom koji točno definira zadatke i honorare. Komercijalni mediji, s druge strane, nisu dobri za početnike, ponajprije zbog snižavanja dogovorenih honorara. Iako prolaze slabije nego u javnom sektoru, u neprofitnim su medijima honorarci u nešto boljem položaju od stalno zaposlenih koji uvijek rade daleko više od onoga za što su po ugovoru plaćeni. Međutim, Bačić priznaje da je riječ o općenitom principu rada u udrugama koji podrazumijeva dodatni angažman zbog „viših ciljeva“.
Nastanak portala STav, na kojem trenutno radi, Baćić opisuje kao rezultat dojma o izrazitoj ograničenosti splitske medijske scene. Pokrenut u okviru udruge Cenzura Plus koja je prethodno već imala radijsku i televizijsku produkciju, portal je svojom lokalnom orijentacijom ostvario izuzetno fokusiran prisutan utjecaj koji nacionalni neprofitni mediji obično nemaju. Iako lokalni mediji nikako ne mogu ostvariti čitanost portala kao što su Lupiga ili H-Alter, smatra da je upravo ta tematska usredotočenost njihova prednost. S druge strane, zbog istog razloga drži raspravu o oglašavanju bespredmetnom – lokalni neprofitni mediji jednostavno nikome nisu marketinški zanimljivi.
Rad i suradnja
Motivacija za osnivanje novina RAD., navela je Jelena Miloš, bila je srodna opisu neprofitnih medija koji se dosad najčešće javljao u javnoj raspravi: pokrivanje tematskog repertoara koji, jednostavnom logikom njihovih tržišnih interesa, izostaje iz srednjestrujaških medija te koji tiskovine referentnih institucija, u ovom slučaju sindikata, ne pokrivaju primjereno. Iz perspektive Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, udruge u čijem okrilju je tiskovina i pokrenuta, riječ je o logičnom spajanju terenskog i istraživačkog rada i njegove diseminacije.
Veliki poticaj BRID-u da takvo što uopće ostvari bila su sredstva Ministarstva bez kojih novina ne bi mogla biti ni pokrenuta. Time, ističe Miloš, ne želi komplimentirati Ministarstvu, nego jednostavno upozoriti na činjenicu da je navedene teme u postojećem sustavu nemoguće medijski pokrivati.
Ciljana publika RAD.-a su organizacije civilnog društva i sindikati, uz dugoročniji plan uredništva da se ona proširi na opću javnost. Ipak, primarni cilj je povezivanje tih dvaju sektora koji često imaju zajedničke teme, poput migrantskog rada, rada žena i sl. U tom bi se smislu, ističe, moglo reći da je riječ o taktičkom, zagovarateljskom mediju.
Sadržaj novina uglavnom se crpi iz terenskog rada BRID-ovih istraživača, čime je riješen i dio financijskih opterećenja. Uz terenski rad, ostvarena je i suradnja s akademskih radnicima u vidu komentara u sklopu rubrike „Pojmovnik“, u kojoj se ciljanoj publici pojašnjavaju i približavaju raznovrsni ekonomski i političkoteorijski termini. Također, rubrika „Grad“ povezuje autore koji se bave lokalnim temama sa specifičnim zajednicama koje bi one mogle zanimati.
Distribucija je uglavnom gerilska te se odvija preko sindikalnih kontakata direktno u radne kolektive i sindikate, što je model koji zasad funkcionira u dvadesetak gradova. No, Miloš još jednom ističe potrebu da se časopis koji se bavi ovakvim temama ne zadržava u ladici partikularnog medija. Kad i informiraju o takvim temama, smatra, srednjestrujaški mediji prenose stavove ograničenog broja ljudi – uglavnom sindikalnih vođa. Upravo je zato važno zadržati rasprostranjenost neprofitnih medija, koji inzistiraju na predstavljanju potisnutih perspektiva. Također je važno nadići fragmentiranost trećeg sektora, stoga je RAD. počeo dijeliti svoj sadržaj s drugim portalima, poput Forum.tm-a i Kulturpunkta. Da bi ostvarili svoju funkciju, napominje Miloš, nužno je umrežavanje neprofitnih medija.
Referirajući se na izlaganje Mašenjke Bačić, izražava neslaganje s tezom da se neprofitni mediji najpoštenije odnose spram vanjskih suradnika. Takav rad, ističe, ne omogućuje ni minimalnu socijalnu sigurnost ni kontinuirano bavljenje nekom temom i služi prikrivanju stvarnog zaposlenja. Smatra nevažnim raspravu o količini posla koju honorarci i stalno zaposleni obavljaju te apelira na osiguravanje normalnih uvjeta rada za sve.
Za kraj, ističe da budućnost trećega sektora ovisi o suradnji odozdo prema gore. Udruge čije je financiranje reducirano zbog specijaliziranih tema (poput ženskih prava) zaglavljuju u podsvjesnoj konkurenciji, čime se sektor parcelizira. Ako neprofitni mediji žele imati zagovaračku poziciju prema vlasti, suradnja je, upozorava, presudna.
Informacija kao javni interes ili kao roba
Raspravu je otvorila Helena Popović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, ističući pitanje relacijskih naglasaka pri određivanju trećega sektora kao ključno. Slušajući dosadašnja izlaganja i rasprave, čini joj se da ga se pretežito definira kroz odnos spram javnoga sektora, što smatra kontraproduktivnim. Po njenom mišljenju, „frontu“ bi trebalo uspostaviti na liniji javni i neprofitni mediji spram komercijalnih. Smatra da većina poteškoća današnjeg medijskog polja proizlazi iz procesa njegove komercijalizacije.
Ladislav Tomičić, pak, izražava želju da se umjesto retorike suprotstavljenosti radije razmišlja na tragu komplementarnosti triju sektora. Smeta ga, ističe, kada se govori da novinari u komercijalnom sektoru ne rade svoj posao, što smatra potpuno netočnim, kao i kada se takva tvrdnja generalizira na javni sektor. Trebali bismo govoriti o komplementarnosti, ne o suprotstavljenosti. Jedino čemu bi se neprofitni mediji trebali suprotstavljati su govor mržnje, segregacija i ksenofobija, a najvećim grijehom komercijalnih medija smatra nemogućnost suprotstavljanja dominantnim narativima u strahu od gubitka političke potpore i čitateljstva. Za kraj, izražava zadovoljstvo što je u posljednje vrijeme profunkcionirala solidarnost među neprofitnim medijima – međutim, upozorava da se to odnosi samo na medije koji su dobili javne potpore.
Što se radnih uvjeta u trećem sektoru tiče, navodi da plaće ljudi koji rade na Lupigi iznose 4000 kuna, što znači da uglavnom iz svojeg džepa plaćaju dio troškova obavljanja svog posla.
Suzana Kunac pozdravlja prisutnost triju predstavnika neprofitnih medija te smatra da takvo što pokazuje sadržajni pluralizam trećega sektora. Slaže se s tezom Ladislava Tomičića o beskonačnom entuzijazmu rada u neprofitnim medijima, ali i s raširenošću samoeksploatacije. To, međutim, nije razlog za pristajanje na beznadnu situaciju u kojoj će sufinanciranje biti dokinuto. Neupitno je da radnici u svim medijima moraju imati pristojne plaće i zaštićena radna prava te podsjeća da su plaće u komercijalnim medijima često još i niže. Prekarnost i samoeksploatacija, dosad isticani kao primarno svojstvo trećeg sektora, svakodnevica su i manjih komercijalnih medija. Izražava slaganje se sa stavom Helene Popović da je javni servis prirodni suradnik trećeg sektora, no također smatra da prostor za blisku suradnju postoji i kada je riječ o lokalnim i regionalnim komercijalnim medijima, osobito manjim, ističući da su emisije koje oni proizvode u suradnji s Fondom vrlo bliske neprofitnim medijima. Na tragu teza Jelene Miloš, potrebnim smatra izlazak trećeg sektora iz partikularnosti i njegovo dopiranje do šire publike. Njegove teme možda nisu profitabilne, ali to ne znači da publika ne postoji, što dokazuje i vrlo visoka posjećenost portala poput Lupige.
Konačno, ističe da je institucionalno, višegodišnje financiranje značajno bolje od projektnog sustava koji birokratizira rad neprofitnih medija i nameće im uređivačke okvire.
Na posljednju se tezu nadovezala grupna rasprava o okvirima financiranja u kojoj je kraće replike razmijenilo više govornika. Mašenjka Bačić je ostala pri svojim tezama o suvišnosti trogodišnjega financiranja, čemu se većina sudionika usprotivila. Janja Sesar je istaknula da su trogodišnje potpore osnova svakog planiranja, dok je Antonija Letinić napomenula da godišnje trčanje za grantovima samo šteti solidarnosti i suradnji u sektoru. Također smatrajući da jednogodišnje potpore nisu dostatne za razvoj medija, Milan F. Živković napominje da bi u raspravu o trajanju trebalo uvesti i pitanje visine potpora. Iako su u posljednje dvije godine one narasle s 1,5 na 5,5 milijuna kuna, čemu treba zahvaliti i podatke o povećanju zaposlenosti u trećem sektoru, to niti izbliza nije dovoljno. U osnovi simbolične potpore za medije trećeg sektora ne samo da ne mogu smanjiti prekarnost rada u sektoru, nego dovode i do distribucijskih konflikta. Ovome Lela Vujanić pridodaje i bolju razrađenost kriterija zapošljavanja koja je omogućila veću efikasnost potpora. Također izražava protivljenje projektnom financiranju, slažući se s argumentima koje je izrekla Suzana Kunac.
Glavni urednik Foruma.tm Goran Borković, međutim, izražava sumnju u uspostavljanje kontinuiteta kriterija, za koji se slaže da je presudan. Prebacujući fokus na samoodrživost neprofitnih medija, upozorava da taj kriterij trenutno zadovoljavaju samo tri najjača portala. Smatra da bi tome trebao težiti čitav neprofitni sektor, primjećuje da zapisnici pokazuju suprotan smjer razmišljanja Ministarstva koje bi htjelo zabraniti oglašavanje u neprofitnim medijima.
Jelena Miloš vraća raspravu na pitanje radničkih prava novinara, podsjećajući da mediji nisu nikakva iznimka u radnom smislu. Bez radne infrastrukture ne može biti govora o dosljednom donošenju kritičnoga sadržaja. Honorarni i prekarni rad, trenutni temelj funkcioniranja trećeg sektora, onemogućuje održavanje kritičnosti i ozbiljnoga istraživanja. U tom smislu, promašeno je govoriti o entuzijazmu – entuzijazam jednostavno nije radna kategorija. Radna kategorija je, primjerice, ugovor o radu. Kada je riječ o dodjeli potpora, upozorava da je potrebno oduprijeti se konkurentskoj atmosferi koju trenutni natječaji proizvode. Solidarnost ne treba graditi samo unutar sektora, nego i s komercijalnim medijima.
Glavni urednik Radija student Ivan Vlašić kao mogući motiv povezivanja neprofitnih s komercijalnim medijima navodi diseminaciju sadržaja koje publika potonjih inače ne prati. Također smatra da bi trebalo proširiti potpore komercijalnim medijima s ciljem približavanja njihovog sadržaja javnom interesu.
Ladislav Tomičić smatra da su dosadašnja iskustva podupiranja komercijalnih medija pokazala da ono nema nikakvog utjecaja ni na uređivačku publiku ni na kvalitetu sadržaja ni na zaštitu radničkih prava. Upravo suprotno, upozorava, desio se pad plaća i čitanosti. Potpore o kojima je riječ iskorištenje su isključivo za krpanje financijskih rupa. Ističe potrebu za čvrstim kriterijima zbog bujanja portala koji se nazivaju medijima, a uglavnom ne proizvode nikakav sadržaj. Što se trenutnih iznosa tiče, napominje da pola od 200.000 kuna potpore ode nazad državi u vidu poreza. Kao većina prisutnih, upozorava da trenutni iznosi nisu dovoljni, no smatra da je bespredmetno govoriti o njihovu povećanju dok država ne odluči što želi od medija. Ona trenutno, sa žaljenjem tvrdi Tomičić, ne želi ništa. Za razliku od komercijalnog sektora, neprofitni mediji, napominje, zbilja ulažu u novinare i u kvalitetniji sadržaj.
Helena Popović se slaže s Tomičićevom ocjenom komercijalnog sektora. Naravno, ističe, u njemu postoje i kvalitetni novinari i kvalitetni mediji. Ipak, upozorava da sav njen istraživački rad upućuje na to da rast komercijalnih medija i neoliberalizacija medijskog polja razaraju profesiju, stoga ne vidi argumenta koji bi išli u prilog međusektorskoj suradnji. Njihova logika je jednostavno drukčija: komercijalni sektor informaciji pristupa kao robi, a neprofitni kao javnom interesu.
Novi mediji i stari izazovi
Otvarajući drugi dio sastanka, dr. sc. Paško Bilić predstavio je projekt Mreže javne komunikacije – medijatizacija javne sfere i izazovi novih medija koji se od 1. rujna 2014. godine provodi u sklopu Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose. Osnovno pitanje je naoko jednostavno, no metodološki komplicirano: kako Internet preoblikuje medijsku sferu u hrvatskoj? Pritom se misli na različite načine na koje se proizvode različiti sadržaji posredstvom novih komunikacijskih tehnologija, što ti sadržaji podrazumijevaju, na koji se način prikazuju važne teme te kako publika koristi internetske medije. Kada je riječ o posljednjem, glavni je problem predstavljala dostupnost tek nepotvrđenih informacija o korištenju te nereprezentativnih podataka marketinških agencija poput „klikanosti“.
Pogledamo li podatke o razvoju interneta, vidjet ćemo da je s 2015. godinom udio korisnika interneta u ukupnoj populaciji porastao na 63%. No, ti nam podaci, upozorava Bilić, ne govore ništa o društvenim, kulturnim i političkim promjenama koje se događaju usporedo s tim širenjem informatičke infrastrukture. Ipak, primjetna je konsolidacija tržišta internetskih medija pa tako znamo da su najposjećeniji portali u vlasništvu Styrije i EPH-a. Obratimo li se općim podacima o stanju medijskog polja u Hrvatskoj koje kožemo naći u radnim materijalima Ministarstva, primijetit ćemo da svi mediji bilježe značajan pad prihoda od oglašavanja, dok se kod internetskih medija u razdoblju od 2008. i 2013. godine dešava dramatičan rast od 30 milijuna na čak 107 milijuna kuna prihoda. Istovremeno, primjetan je i pad čitanosti nekih specifičnih internetskih oblika, poput portala Forum.hr, Blog.hr i Bloger.hr.
Kako bi projekt otišao onkraj ovih nepouzdanih izvora, istraživanje je koncipirano u četiri ciklusa:
1. Kakve su on-line strategije medija koji već imaju off-line medije? Kako one oblikuju javnu sferu?
2. Kakve su strategije medija koji funkcioniraju samo on-line, kako oni oblikuju javnu sferu?
3. Korisnici globalnih platformi - zašto komentiraju i kakav je njihov stav prema on-line medijima u Hrvatskoj?
4. (Kraj 2016., početak 2017.) Kakvi su stavovi građana prema on-line medijima? Za koje se medije opredjeljuju i kako ih kombiniraju? Koje su regionalne razlike? Koje sociodemografske i socioekonomske razlike postoje među korisnicima te između korisnika i onih koji to nisu?
Prvi ciklus obuhvaćao je niz intervjua s pripadnicima populacije urednika, novinara i ljudi iz marketinga. Odaziv na intervjue iznosio je 38.3%, a znakovito je, ističe Bilić, da se na njih nije odazvao nitko iz oglašivačkog sektora.
Otvorena pitanja ticala su se utjecaja brzine internetskoga izvještavanja na kvalitetu sadržaja i profesionalne norme te oglašavanja na uredničke odluke i prioritete.
Srozavanje novinarskih standarda velikim je dijelom povezano s prenošenjem vijesti s drugih portala. Jedna novinarka kao uobičajenu praksu u Hrvatskoj spominje nenavođenje izvora, osobito ako je riječ o stranom internetskom mediju. Vijesti s domaćih portala se, pak, uglavnom prenose u vrlo skraćenom obliku uz poveznicu na izvor, što smatra korisnim i za konkurenciju i za svoj medij.
Iako su, navodi Bilić, neki drugi autori kritični prema takvim praksama, ipak ih nastavljaju. Jedan urednik on-line izdanja tiskovine navodi: „Ustvari, brzina je najveći neprijatelj kvalitete vijesti na portalu. Zato što od silne brzine, želje da budeš prvi, ekskluzivan, doneseš vijest što brže, u stvari izgubiš nekad i stil, nekada i neke fakte…“
Govorimo li o digitalnim tehnologijama i usporedimo li to sa strukturnim podacima o rastu oglašavanja na internetu, sasvim je jasno da on utječe na profesionalne norme. U većini intervjua urednici svjedoče da na satnoj bazi mijenjaju raspored vijesti na glavnoj stranici portala vodeći se podacima sa servisima za instant praćenje recepcije. Neki mediji čak testiraju vijesti na portalu pa ih onda objavljuju u tiskanim medijima ako imaju dovoljno visoku „klikanost“, neovisno o društvenoj važnosti ili inicijalnoj uredničkoj odluci.
Ovaj okvir zanimljiv je obratimo li se analizi sadržaja portala. Istraživanje se usredotočilo na strukturu izvještavanja o monetizaciji autocesta u periodu od 1. do 31. listopada 2014., na uzorku od 388 članaka objavljenih na 10 portala. Dva dominantna, suprotstavljena diskursa moglo bi se odrediti kao poziciju civilnog društva (protiv) i poziciju Ministarstva i Vlade (za monetizaciju). Iako su podaci o vlasništvu znakoviti, pa tako doznajemo da je daleko najveći broj članaka – čak 95 – objavio Večernji list, uz naglašeno svrstavanje uz opoziciju, Bilić osobito ističe strukturu autorstva, navodeći poražavajući podatak da samo je samo 159 članaka potpisano autorovim punim imenom i prezimenom. Njih 40 nosi samo inicijale, 74 ih je preuzeto s Hine, dok je bez izvora čak 115 članaka.
U sklopu ove faze istraživanja, naslove se prema tendenciji klasificiralo u tri kategorije: negativnu, pozitivnu, i neutralnu (analitičku, kritičku ili faktografsku). Ta je analiza pokazala da je najizbalansiranije članke u ovom slučaju nudila Hrvatska radiotelevizija, dok su se izrazito tendencioznima pokazale vijesti u izdanju Styrije (protiv) i EPH-a (za).
Profesionalno novinarstvo i mit o njemu
Izlaganje pod naslovom “Crveni, zeleni i žuti vragovi: skica za tipologiju novinarstva u trećem sektoru” Milan F. Živković je započeo oprekom između profesionalnog novinarstva i ideologije profesionalnog novinarstva. Prvo se odnosi na profesionalnu radnu relaciju novinarke odnosno novinara i medijske organizacije koja raspolaže resursima za prikupljanje, obradu i distribuciju informacija javnosti. Ono uključuje, citirao je Živković izjavu Billa Kellera, izvršnog urednika New York Timesa u filmu Page One (2011), održive “novinske organizacije koje raspolažu resursima da stvarno prikupljaju informacije neophodne su za funkcionalnu demokraciju. Ona jednostavno ne djeluje ako ljudi ne znaju.” Kao što svjedoče svi pokazatelji hrvatskog medijskog sustava, profesionalno novinarstvo u tom smislu prolazi duboku krizu. Gubitak polovice radnih mjesta profesionalnih novinara jasno ukazuje da ne možemo govoriti o više nego polu-profesionalnom novinarstvu. Kada se tome dodaju efekti povećanja radnog opterećenja, prekarizacije novinarskog rada, smanjenja vremena za provjeru informacija, koncentracije kontrole medija i neprekinute tabloidne komercijalizacije, sažeti u uvidima samih novinarki i novinara prikupljeni putem ankete o iskustvima i stavovima medijskih radnika - koji u skoro 80 posto slučajeva upozoravaju na slabljenje standarda novinarske profesije u posljednjih pet godine - može se bez pretjerivanja zaključiti kako profesionalno novinarstvo od pravila postaje iznimkom. Nasuprot tome, intuitivni “konsenzus” o tome što bi novinarstvo trebalo biti i dalje je veoma snažan. Kanon profesionalne objektivnosti i “nezainteresiranog otklona”, odvajanje činjenica od komentara te “balansiranje” tvrdnji i protutvrdnji kao glavni sastojci ideologije profesionalnog novinarstva ponekad, podsjetio je Živković, dolaze u konflikt s izvornim artikulacijama novinarstva u trećem sektoru. Društvene grupe kojima je uskraćena komunikacija putem komercijalnih medija glavne struje tradicionalno su se znale poslužiti novinarskim izrazom kako bi informirale i motivirale svoje pripadnike, ostvarujući prije svega horizontalnu komunikaciju među njima. Toj vrsti, kako se u nas često kaže, aktivističkog novinarstva nije ni na kraj pameti “balansirati” svoje stavove tvrdnjama oponenata, iako to, naravno, ne znači da se takvo “neobjektivno” novinarstvo služi neistinama, difamacijama, neprovjerenim tvrdnjama ili prešućivanjem slabosti vlastitih pozicija, kao što su to preostali novinari u medijskom mainstreamu često prisiljeni. S druge strane, kao i u SAD-u i svim medijskim sustavima koji su, poput našega, prošli scenarij erozije profesionalnog radnog odnosa, i u hrvatskoj artikulaciji trećeg medijskog polja se pojavljuju primjeri “postkorporacijskih” novinarskih praksi. Riječ je o autorima koji nisu, prema “izvornoj” tvorbi novinarstva, najprije bili aktivisti neke političke, kulturne ili spolne manjine, da bi zatim postali (i) novinarima, nego je riječ o novinarima koji su ostali bez mogućnosti rada u korporacijskom sektoru. Hoće li se u vremenu pred nama njihovo novinarstvo usmjeravati prema nekoj socijalnoj bazi, ili će se unutar trećeg sektora artikulirati zaseban sub-sektor “profesionalnog novinarstva”, ostaje za vidjeti. I jedan i drugi scenarij, zaključio je Živković, mogu samo značajno doprinijeti informiranoj množini suprotstavljenih stajališta o najvažnijim temama tog vremena, a hoće li se to ostvariti ovisi, prije svega, o tome hoćemo li kao zajednica shvatiti opravdanost većih javnih potpora novinarskom radu.
Epistemološki atavizmi
Referirajući se na prethodne sastanke tematskih radnih skupina, ali i prvu tribinu o trećem sektoru održanu u Hrvatskom novinarskom domu, na kojima se opsežno raspravljalo o terminologiji, Helena Popović je za početak izrazila želju da definira temeljne pojmove. Njeno istraživanje medijskoga polja intervjuiranjem fokus grupa, navodi, pokazuje da razlike po pitanju produkcije i statusa novinara pravilno prate njegovu sektorsku raspodjelu. Stoga smatra da se svaka javna politika, uključujući i buduće zakonodavstvo, mora zasnivati upravo na toj trodijelnoj strukturi.
Želimo li sukladno toj diferencijaciji odrediti distinktivne karakteristike organizacije i radnog procesa u trećem sektoru, Popović smatra da njih čine:
- organiziranje odozdo
- policentrična financijska ovisnost
- neprofitna orijentacija
- horizontalna organizacija rada
- participativnost
- demokratičnost.
Kada je riječ o sadržaju, on bi morao biti nekonvencionalan, kreiran u svrhu društvene promjene, kritike srednjeg toka, dobiven iz alternativnih izvora, redovito zastupajući glas marginaliziranih skupina. Ukratko, riječ je o „interpretativnom stilu novinarstva“ koji je, smatra Popović, potpuno legitiman. To polje, koje Nancy Fraser naziva counterpublic sphere, može se označiti kao treći sektor. Iz očišta Popović, „alternativni mediji“ je možda najsretniji termin jer naglašava relacijski odnos o kojem je govorila na početku izlaganja. Međutim, kako god u konačnici pristupali tim medijima, moramo uzeti u obzir njihov ključni cilj, a to je inzistiranje na sadržaju od javnoga interesa.
Ipak, moramo biti svjesni i njihovih negativnih aspekata, poput filantropskog kolonijalizma ili parazitiranja na povlačenju države. Potrebno je uvijek imati na umu što se preuzima od funkcija javnog servisa, što bi trebala biti njegova zadaća. Treći sektor ne smije biti supstitut javnom.
Istraživanje koje će ovdje u najkraćim crtama predstaviti pokrenuto je u sklopu projekta Medijskog opservatorija jugoistočne Europe. Osim u Hrvatskoj, u kojoj je njegov provoditelj bio Centar za istraživačko novinarstvo, projekt se realizirao i u BiH, Srbiji, Makedoniji i Albaniji. U našem slučaju, riječ je bila o trima sektorski podijeljenim fokus grupama posvećenim novinarskoj percepciji statusa profesije.
Popis percipiranih slabosti pokazuje vrlo snažnu sektorsku osobitost. Novinari neprofitnih medija tako ponajprije ističu loše i nesigurno financiranje, niske honorare, „multipraktično“ novinarstvo i slabu pravnu zaštitu kao glavne probleme.
Najduži popis kritika pojavio se upravo u komercijalnom sektoru. To su: zabrana samoorganiziranja, kršenje etičkih pravila, diktat oglašivača, nepoštivanje koncesijskih ugovora, nekvalitetna produkcija, iskorištavanje mladih novinara, cenzura, nejednakost plaća, nepoštivanje zakona, tretiranje informacije kao robe, zabrana objavljivanja i recesija kao izgovor za dodjeljivanje otkaza novinarima.
U javnim je, pak, medijima težište opet primjetno drukčije. Pojavljuju se: pritisak političkih struktura, korupcija, neispunjavanje javne funkcije, podložnost režimu, veća moć menadžera i producenata u odnosu na urednike, rezovi na pogrešnim mjestima, prezaposlenost, odvajanje kreativnog osoblja od tehničkog i nepoštivanje statuta.
Znakoviti su i popisi pozitivnih strana pojedinih sektora. Ispitanici iz neprofitnih medija tako ponajprije ističu kohezivnost, horizontalnu komunikaciju i slobodu izražavanja kao njihove glavne prednosti. Zaposlenici komercijalnih medija mogli su navesti tek postojanje pravne zaštite, dok su njihove kolege iz javnoga sektora zadovoljne neovisnošću od oglašivačkoga pritiska i dobrim statusom istraživačkog novinarstva.
Iz navedenih je odgovora, smatra Popović, sasvim očito da se različito novinarstvo dešava u različitim sektorima. Ova činjenica utječe negativno na homogenizaciju novinara u pogledu zaštite vlastitih prava.
Govorimo li o profesionalnom novinarstvu, bitno je razmotriti ulogu sveučilišta, publike i strukovnih organizacija. Interni aspekti bitni za profesionalizaciju medija su ekspertno i sustavno novinarsko znanje, autonomija i samokontrola profesionalnih praksi te visok društveni status novinarstva. Po svim ovim kriterijima, upozorava, moguće je zaključiti da se dešava apsolutna deprofesionalizacija novinarstva. Ono balansira između vještine i discipline, sve više se odvaja od politologije i inzistira na aspektu zapošljive vještine, a ne na znanju.
Rast profesionalizacije novinarstva na ovim područjima, podsjeća Popović, vezan je za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada se pokreću obrazovne institucije i tiskovine. Devedesetih se godina uvodi ideal objektivnog novinarstva, no u praksi on uopće nije zaživio. Štoviše, od prijelaza u 21. stoljeće nedvojbeno se dešava njegova deprofesionalizacija. Presudni faktor u tom procesu jest prevlast korporativne logike, zbog koje novinarstvo interno odbacuje profesionalni projekt. Za kraj, Helena Popović konstatira da su u novinarstvu još uvijek prisutni neki (po njezinu sudu) epistemološki atavizmi, poput ideala objektivnosti, za koji drži da je odavna odbačen u znanosti.
Ugrožena solidarnost
Goran Borković se nadovezao na posljednju tezu pitajući se o značenju pojma objektivnog novinarstva i na što se on odnosi.
Referirajući se na pozivanje na suradnju trećega sektora s javnim medijima, navodi da se ne sjeća tko je osim Fade IN-a uspio ostvariti suradnju s HTV-om. Njegovo iskustvo je takvo da su čak i najbenigniji pokušaji rezultirali zabranom zbog konkurentskog odnošenja portala Hrt.hr spram neprofitnih internetskih medija.
Ivan Vlašić s Radija Student napominje da se u raspravi o uspostavljanju medijske fronte ne radi samo o potrebi da informacija dođe do što više ljudi. Smatra da regulatorna tijela treba prisiliti komercijalne medije da plasiraju informacije od javnog interesa kako bi one došle do publike koja ne prati neprofitne medije..
Zastupajući HRT-ovu stranu, Ernest Strika navodi spremnost javne televizije da surađuje sa svima koji mogu ponuditi relevantne sadržaje i proizvode. S Fade IN-om i Cenzurom se, kao što je poznato, već intenzivno surađuje. Portal smatra sporednim, podsjećajući da on primarno služi predstavljanju radiotelevizijskih sadržaja. Ističe da bi HRT-u itekako bilo u interesu da postoji jača proizvodnja neprofitnih televizijskih sadržaja te napominje da trenutno potiču TV proizvodnju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Iako je televizijska produkcija najskuplja, pozitivno je što su potrebni iznosi danas ipak značajno niži. Kao važnu stavku ističe i HRT-ovo poticanje suradnje s fakultetima koji obrazuju televizijske novinare, smatrajući da je iznimno važno da ti ljudi steknu praktično iskustvo tijekom studija.
Gordan Antić s Radija 808 ističe važnost institucionalnog financiranje internetskih radija te napominje da je trenutno samo 1 sat programa njegove radiopostaje financiran od Fonda, dok 111 sati proizvode sami. Zabludom smatra da je internetski radio neki tip „džuboks“ radija – Radio 808 ne želi proizvoditi nekvalitetan program ili ga popunjavati puštanjem glazbe, no jednostavno nema kapaciteta za 24-satno emitiranje. Za kraj, poziva Hrvatski radio na otvaranje vanjskoj produkciji.
Nadovezujući se na pitanje izgradnje solidarnosti u trećem sektoru, Lela Vujanić je istaknula da je Ministarstvo kulture u sklopu zadnjeg javnog savjetovanja o natječaju za neprofitne medije na raspravu dalo i suradnički grant za povezivanje više medija, no reakcije nisu bile dobre pa se od tog prijedloga odustalo. Većina kritika temeljila se na nemogućnosti da se takve suradnje isplaniraju u relativno kratkom vremenu koliko bi natječaj bio otvoren.. Također, većina aktera je upozorila na nedostatak sredstava za vlastite projekte, ali i nedostatak vremena za dodatne sastanke s potencijalnim suradnicima i planiranje zajedničkih projekata. Ipak, Vujanić ističe nužnost trećesektorske suradnje koja će zahvatiti dublje od prenošenja tekstova prijateljskih medija. Napominje da je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva ove godine krenula s projektom Civilno društvo 2.0 namijenjenom podupiranju operativnih aktivnosti umrežavanja udruga, a ne njihovih primarnih aktivnosti. S tim na umu, poziva prisutne predstavnike neprofitnih medija da razmisle o načinima na koje bi mogla teći ta priprema suradnje u trećem sektoru.
Antonija Letinić iz udruge Kurziv se slaže s izrazitom važnošću suradnje te iznosi mišljenje da bi, u tom smjeru, uspostavljanje neke platforme ili zajedničkog medija definitivno potpomoglo opstanak neprofitnih medija. Trebalo bi, napominje, definirati ciljeve takve platforme, poput dijeljenja novinara, stvaranja obuhvatnog medija koji bi na neki način fingirao srednjestrujaški medij ili osiguravanja bazične infrastrukture koju bi mogli koristiti razni mediji trećega sektora.
Andrea Milat ističe da se solidarnost kao temeljno načelo može provlačiti na svim razinama. Tehničku solidarnost, u smislu dijeljenja prostora i opreme, smatra ključnom za radija i televizije. Na sadržajnoj, pak, razini, ona predstavlja potencijalno beskonačan bazen mogućnosti. Najmanje osviještenom, nažalost, smatra solidarnost u pogledu radnih uvjeta.
Boris Postnikov drži da je težnja prema umrežavanju i suradnji uvijek prisutna u trećem sektoru, no smatra takvo što dugoročno onemogućenim u trenutnim uvjetima. Također, poziva na svijest o pozicijama iz kojih sudionici ove rasprave nastupaju. Pozicija državnog aparata, iz koje on govori, donosi strah od nametanja od strane države koja ne može prepoznati sve detalje funkcioniranja neprofitnih medija. Uloga Ministarstva, napominje, mora biti u osiguravanju najopćenitijih organizacijskih i tehničkih uvjeta, kao i birokratska pomoć oko natječaja. Hoće li unutar toga okvira doći do razmjene sadržaja i novinara ili uspostavljanja ideološke fronte i sličnih inicijativa, treba prepustiti dinamici odozdo.
Helena Popović smatra da prostor za solidarnost apsolutno postoji, osobito u trećem sektoru, upozorava da ga trenutno „bacanje mrvica“ zasigurno razara i dijeli. Izražava bojazan da u čitavom medijskom polju postoje faktori koji onemogućuju solidarnost – prvenstveno različite sektorske pozicije, a zatim i različite hijerarhijske pozicije unutar pojedinih organizacija. Također, ne postoji konsenzus oko tog što bi profesionalno novinarstvo trebalo biti, o čemu svjedoči i istraživanje na osnovi intervjua s novinarima u Srbiji. Istraživanje Ministarstva kulture je pokazalo izvjesnu homogenizaciju naših novinara po pitanju ideje profesionalnog novinarstva, no Popović izražava uvjerenje da bi dublje istraživanje pokazalo sličnu podjelu kao i u Srbiji te da je ta homogenizacija samo deklarativna, a u praksi uopće nije bitna, što onemogućuje solidarizaciju.
Margareta Zouhar napominje da je više puta na naslovnoj strani vidjela čovjeka osuđenog za ozbiljan kriminal te izražava svoju konsternaciju tretmanom filmske zvijezde koji ta osoba dobiva. Smatra da je u hrvatskom novinarstvu potrebno napraviti selekciju poželjnih tema koje bi bile podupirane.
Najavljujući sljedeće rasprave o novoj medijskoj politici u Rijeci, Splitu i Zagrebu, moderatorica skupa Lela Vujanić zahvalila je sudionicima i pozvala ih da se prijave za rad u tematskim skupinama.
Sudjelovali su: Goran Denis Tomašković (tajnik Udruge slijepih Zagreb), Nikola Popović (HAKOM), Mirko Korušić (direktor Jabuke TV), Damir Vujinović (vlasnik Jabuke TV), Tonko Obuljen (Odašiljači i veze – sektor radiokomunikacija), Željko Matanić (tajnik HURIN-a), Agata Račan (predsjednica Hrvatskog pravnog centra) i Milan F. Živković (glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture).
Predstavnik Ministarstva kulture je predstavio osnovne momente u analizi triju dosad predloženih modela za razvoj regulacijskog mehanizma zaduženog za provedbu medijske politike i zakonodavstva koncipiranog tako da:
- bude neovisno o onima koji kontroliraju političke i medijske institucije u zemlji
- donosi odluke transparentno i u skladu s medijskom politikom zemlje
- ne ograničava, nego ostvaruje slobodu izraza putem medija.
Kvalificirano regulacijsko tijelo nužan je preduvjet ne samo jačanja redakcijske autonomije, nego i provedbe svih drugih normi, standarda, zakonskih propisa i podzakonskih akata. Također i većina modela raspodjele i upravljanja nužno potrebnim potporama medijskoj proizvodnji ne može biti primijenjena bez kvalificiranog arbitra, neovisnog od oba izvora dominantne formacije mišljenja, a isto vrijedi i za nadzor postupaka donošenja i primjene redakcijskih statuta, primjene prava na objavu ispravka i odgovora, sprečavanje koncentracije vlasništva i, općenito, unapređenje transparentnosti poslovanja i rada medija. Nemoguće je zamisliti provedbu medijskog zakonodavstva, ako za to nitko nije zadužen. Pozitivna, kao i negativna, iskustva s regulacijskom ulogom Vijeća i Agencije za elektroničke medije u tom smislu mogu poslužiti kao vrijedan putokaz.
Nema razloga da elektronički mediji imaju regulacijsku agenciju, a tiskani mediji ne; još je manje razloga da “elektroničke inačice tiska”, kako informativne internetske stranice određuje Zakon o elektroničkim medijima (članak 2), imaju kvalificirano tijelo zaduženo za provedbu propisa koji ih se tiču, dok njihove tiskane verzije, najčešće identičnog sadržaja, medijsko zakonodavstvo ostavlja u domeni bez regulacije.
Domaća i inozemna iskustva, kao i dosadašnja rasprava, prepoznali su barem tri organizacijska modela koja medijskoj politici stoje na raspolaganju za ostvarenje njenih ciljeva u ovom području: medijski pravobranitelj, neovisna regulacijska agencija za tiskane i internetske medije te proširenje ovlasti postojećeg Vijeća i agencije za (elektroničke) medije.
a) Ombudsmanske institucije
Pravobraniteljske institucije – kao što je ugledni Pressombudsmannen u Švedskoj ili Raad voor de Journalistiek u Nizozemskoj – česte su u svijetu tiskanih medija. Njihov novi uzlet, odnosno rasprave o uvođenju sličnih tijela i tamo gdje nemaju tradicije, valja zahvaliti tehnološkim i ekonomskih promjenama koje su uzrokovale krizu medija i narušavanje novinarskih standarda za koje se smatralo, da su zauvijek izboreni. Hrvatski “medijski pravobranitelj” mogao bi osigurati politički i ekonomski neovisni nadzor uvažavanja novinarskih standarda i neophodnu povratnu vezu između medija i njihovih publika. Čitatelji bi medijskom pravobranitelju mogli uputiti pritužbe na netočne informacije, govor mržnje, prikriveno oglašavanje, rodne stereotipe u oglašavanju, kršenje pravila o zaštiti maloljetnika, nepoštivanje prava na ispravak i odgovor i dr., dok bi medijski radnici imali adresu kojoj se mogu obratiti u slučaju kršenja njihovih statuta i drugih prava na radnom mjestu.
Pravobranitelj se, međutim, primarno oslanja na moć upozoravanja i uvjeravanja. Iako ona, načelno, nije mala, teško da bi mogla garantirati dosljednu provedbu propisa. Također, ombudsmanske institucije, suštinski zadužene za zaštitu građana pred institucijama, u pravilu nemaju velikih ovlasti u odnosu na privatne subjekte. Naravno, prilikom evaluacije ovog modela valja imati na umu i troškove koje bi financiranje pravobraniteljskog ureda zahtijevalo.
b) Neovisno regulacijsko tijelo za tiskane medije
Nova regulacijska institucija mogla bi popuniti prazninu koja je ostala po donošenju Zakona o elektroničkim medijima i osnivanju Vijeća za elektroničke medije te njegove prateće agencije, kao i eventualno preuzeti ingerenciju za novinarstvo na internetu, koje je, u osnovi, bliže svom podrijetlu u redakciji novina, nego “elektroničkom” načinu distribucije. Osim što bi moglo biti efikasnije u nadzoru provedbe propisa, u odnosu na pravobraniteljski model, prednost određenog vijeća u ovom medijskom sub-sektoru je primarno u tome što bi ono moglo preuzeti i uloge koje zahtijeva ostvarenje prvog cilja, odnosno transparentne i pravedne distribucije, odnosno administriranja izravnih i neizravnih potpora pisanom novinarstvu. Model financiranja ovakvog tijela bi se također mogao preuzeti od Vijeća i Agencije za elektroničke medije, koji se oslanjaju na 0,5 godišnjih prihoda medija. (Pritom bi, naravno, trebalo imati u vidu da je – za razliku od broja radija i televizija ograničenog elektromagnetskim spektrom – područje tiskanih i internetskih publikacija načelno beskonačno, odnosno da bi takvim trebalo i ostati. Zbog toga bi dio ovlasti ovog vijeća bio ograničen na medije koji se na vlastitu inicijativu odluče da konkuriraju za potpore, dok bi ostali bili obavezni pridržavati se zakonskih odredbi, bez obaveze plaćanja naknade vijeću.)
c) Proširenje djelokruga Vijeća i Agencije za elektroničke medije
Za ovaj se zadatak to nameće kao veoma praktično i cjenovno-efikasno rješenje. Praktično, bilo bi dovoljno iz naziva postojećih institucija izbrisati atribut “elektroničkih” medija, povećati broj vijećnika i agencijske potpore koliko je minimalno potrebno, i nastaviti s unapređenjem rada, načina izbora i transparentnosti donošenja odluka. Vijeće i Agencija za medije tako bi postali glavnim tijelom za provedbu medijske politike i propisa, prikupljanje podataka i praćenje transparentnosti medija, odnosno razvoj medijske komunikacije u cjelini. Takvo rješenje sasvim je u skladu s tehnološkom neutralnošću i medijskom konvergencijom; ne samo da bi se time izbjegle ingerencijske nedoumice svih budućih graničnih slučajeva, kakvi se u praksi europskih regulacijskih agencija već događaju (kad npr. internetska stranica dnevnih novina počne toliko učestalo objavljivati video-klipove, da ulazi u područje televizije, a sud mora arbitrirati podliježe li propisima koji se na njih odnose), nego bi se medijska politika pripremila i za buduće razdoblje sve veće “konvergencije” između regulacije telekomunikacija i elektroničkih medija. Rasprava potom je pokazala da su svi sudionici suglasni s modelom c), odnosno prijedlogom proširenja ovlasti i kapaciteta postojećeg Vijeća za elektroničke medije, tako da ono
postane Vijeće za medije, uz potporu službi odnosno zavoda za praćenje djelovanja medija koje će biti potrebno detaljnije koncipirati, u koordinaciji s drugim tijelima i ustanovama koje se bave srodnim poslovima.
Prvi dio tribine otvorio je Milan F. Živković, glavni savjetnik za medije pri Ministarstvu kulture, dajući na raspravu sažetak zaključaka o medijskom sustavu iz Radnih materijala Ministarstva kulture. Novinar Drago Hedl se na to uvodno izlaganje nadovezao prikazom stanja u tiskanim medijima, a ovaj blok izlaganja zaokružio je Davor Lončarić nudeći niz vrijednih uvida u položaj lokalnih i regionalnih HRT-ovih redakcija.
Boris Postnikov, voditelj Službe za javnu komunikaciju Ministarstva kulture, otvorio je drugi dio tribine portretom teških radnih uvjeta u hrvatskom novinarstvu. Potom su svoje osobite perspektive ponudili Goran Flauder, suradnik Osječke televizije i Marijan Beljan, predstavnik Glasa Slavonije i predsjednik HURIN-a. Za kraj, saborski zastupnik Dragan Crnogorac doprinio je raspravi važnim napomenama o medijima i manjinama u Hrvatskoj.
Pet teza o medijskom sustavu
Za otvaranje tribine, Milan F. Živković je izložio sažetak Radnih materijala Ministarstva kulture, koji služe kao polazište javne rasprave o medijskoj politici Republike Hrvatske.
Prva od pet teza iznesenih u sažetku jest da je hrvatski medijski sustav danas dominantno tržišni. Vidi se to, napomenuo je Živković, na najmanje dva načina. Od 3,9 milijardi kuna, koliko su iznosili ukupni prihodi hrvatskih medija 2012. godine, čak 63 posto je otpadalo na komercijalne, privatne medije. Još uvijek snažan javni medijski sektor zadržao je 36 posto, dok dinamični, raznorodni, ali još uvijek mali neprofitni mediji raspolažu s nepunih jedan posto prihoda. Slično ukazuje i struktura 7,7 tisuća zaposlenih iz 2013. godine, s tim da je u njoj zastupljenost radnika u neprofitnim medijima ipak nešto veća, oko 3 posto. To objašnjava i nalaze, poput onog u istraživanju Helene Popović o integritetu medija iz 2014. godine, kako novinari neprofitnih medija najviše ističu opći problem potplaćenosti, neplaćenog rada i samoeksploatacije.
Drugi način da primijetimo dominaciju komercijalnih medija hrvatskim medijskim prostorom, jednostavan je svakodnevni uvid: ono što stoji na naslovnim stranicama dnevnih novina vidjet ćemo redovito u večernjim vijestima ne samo privatnih, nego i one javne televizije. Na taj način se utjecaj i oglašivačko-vlasnički sustavi filtriranja vijesti komercijalnih medija proširuju “ispod radara” bilo kakve regulacije.
Druga teza koja se nametnula tijekom istraživanja jest da je kriza medijskog tržišta dovela je do krize profesionalnog novinarstva i društvene uloge medija.
Dugotrajni problemi na medijskom tržištu uzrokovali su pad novinarske zaposlenosti, koja je pak sa svoje strane dovela do smanjenja informativnosti i upitnog ispunjenja funkcije koji mediji imaju u demokratskom procesu. Recesija hrvatske medijske ekonomije najizravnije se ogleda u eroziji prihoda televizija, radija, novinskih agencija, novina i magazina: od 2008. do 2012., godišnji promet hrvatskih medija je pao s 5,8 na 3,9 milijardi kuna. Dok je prodaja dnevnih novina pala za 36 posto (sa 156 u 2008. na 100 milijuna prodanih primjeraka u 2013. godini), njihov prihod od oglašavanja se prepolovio (s 553 u 2008. na 225 milijuna kuna u 2013. godini); ukupno oglašavanje je u istom razdoblju palo s 2,2 na 1,4 milijarde. Istovremeno, oglašivački prihodi internetskih medija rastu, a najviše novca se prelijeva u Google Adverts i servise koji nemaju veze s proizvodnjom medijskog sadržaja.
Drugi strukturni problem hrvatskih medija je pad zaposlenosti s 12,5 na 9,3 tisuće radnika, odnosno za 25 posto samo u razdoblju od 2008. do 2012. godine, a potom i na ranije navedenih 7,7 tisuća. Restrukturiranju su najviše izložene djelatnosti izdavanja novina i drugih periodičnih publikacija, u kojima je istodobno zabilježen gubitak 49 posto radnih mjesta, najviše novinarskih.
Kontrakciju oglašivačkih prihoda, kao što to predstavnici medijske industrije često ističu, može se objasniti – nejasno je koliko – privremenim smanjenjem ekonomske aktivnosti. Takvo objašnjenje krize prihoda komercijalnih medija ipak je samo djelomično, budući da migracija oglašivačkih ulaganja na internet, posebno na internetske tražilice, započela mnogo prije aktualne ekonomske krize.
U želji da očuvaju profitne margine i podmire dugove u koje su ušli za vrijeme prethodne ekonomske ekspanzije – nerijetko derogirajući integritet medija povezivanjem s nimalo medijskim biznisima poput nekretnina ili turizma – dok prihodi od oglašavanja opadaju, direktori i vlasnici medija odustaju od investicija i režu troškove medijske proizvodnje, prvenstveno plaće. Novinarke i novinari im postaju sve više “skupi” i sve manje važni. Medijski proizvod gubi na informativnosti i, općenito, kvaliteti, što daje dodatni poticaj migraciji publika na internet, gdje su ti sadržaji slabije kvalitete barem besplatno dostupni. Tako prihodi od prodaje novina na kioscima, naravno, dodatno opadaju. Međutim, da situacija bude gora, upola lošiji proizvod, koji proizvodi upola manje novinara, može imati upola manje čitatelja, a to se, kao što je poznato, može negativno odraziti i na interes oglašivača, odnosno dovesti do novog pada prihoda s te strane. Posljedica je da vlasnici kreću u novi krug otkaza novinarima, iako znaju da će to dovesti do daljnjeg pada kvaliteta novinarstva, a s njim i prihoda, i tako dalje, u poznatom smjeru krizne spirale, prema dnu.
Sve navedeno nas, istaknuo je Živković, navodi na treći zaključak: održivo financiranje i razvoj profesionalnog novinarstva ne može se očekivati od tržišnih mehanizama.
Razlozi tome mogu se tražiti u tehnološkim promjenama i ekonomskim nedaćama koje sigurno imaju utjecaja, ali temeljni uzrok krize medija proizlazi iz njihove dubinske, strukturne nesvedivosti na komercijalni odnos. Razlog tog strukturnog problema komercijalnih medija leži u tome što velik dio vrijednosti koju novinarke i novinari – a u Hrvatskoj ih radi oko tri tisuće, upola manje nego prije 10 godina – još uvijek svakodnevno proizvode ide ljudima koji nisu ni u kakvoj tržišnoj relaciji s vlasnicima medija, tj. ljudima koji novine uopće nisu kupili. Jasno je pritom da primjerak novina koji je kupio netko od 284 tisuće ljudi, prema pokazateljima o cirkulaciji dnevnih novina u 2013. godini, ne može posjedovati netko drugi. Teško da ga može i pročitati još pet osoba, kao što tvrde rejting agencije za određivanje cijena oglasnog prostora, ali ljudi uglavnom imaju malo poticaja da vijesti koje su u njima pročitali, i stavove koje su pritom oblikovali, ne podijele s drugima. Čak i ako to ne učine, svi, uključujući i ona 3,26 milijuna odraslih pismenih osoba u Hrvatskoj koje ne kupuju novine, imaju koristi od novinarskog rada na razotkrivanju korupcije, kriminala i mogućih politika za njihovo sprečavanje. Kada medijski nadzor spriječi vladin ili korporacijski nemar, štetu ili naprosto lošu politiku, svi od toga imaju koristi. Svima je bolje ako oni informirani hrvatskim medijima mudrije glasaju na izborima i predsjedniku vlade koji je, recimo, primao mito inozemnih korporacija i izvlačio novac iz državnog proračuna ne povjere drugi mandat. U onolikoj mjeri, u kojoj korist od javnog informiranja ide i onima koji medije ne konzumiraju, medijski vlasnici ne mogu pronaći načina da tu korist pretvore u svoje prihode. Taj raskorak između proizvedene vrijednosti i ostvarenih prihoda za posljedicu ima sistemski nedostatan poticaj komercijalnim medijima da ulažu u proizvodnju vijesti. Ako se putem javne politike ne osmisli zamjena za izgubljeni dotok prihoda, možemo izgubiti i preostalu polovicu novinarstva na čiju se demokratsku ulogu tako često pozivamo.
Upoznavanje s brojnim istraživanjima najraznovrsnijih medijskih polja dovelo je Ministarstvo kulture do četvrtog zaključka: problem s tržištem prepoznat je u mnogobrojnim medijskim politikama širom svijeta, pa i u Hrvatskoj.
Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita. Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje. Naravno, značajne potpore široj definiciji novinarstva putem iznimno povoljnih cijena za komercijalnu upotrebu radiofrekvencijskog spektra standard su gotovo svugdje u svijetu. Toga su bili svjesni i kreatori tržišno-pluralističkog modela medija u Hrvatskoj, kada su predvidjeli oko 35 milijuna kuna godišnje potpore lokalnim i regionalnim radijima i televizijama, dodajući tome još nekoliko milijuna za “oglašavanje javnog sektora”. Neizravne potpore u vidu posebno snižene stope PDV-a dnevnim novinama penju se do stotinjak milijuna kuna godišnje.
Uzevši sve navedeno u obzir, peti, ključni zaključak jest da je potrebno napustiti orijentaciju na isključivo tržišni medijski sustav i zamijeniti ga kombinacijom javnih, komercijalnih i neprofitnih medija.
Pragmatičnost kompleksnih modela medijske politike uključuje raznolika rješenja, poput subvencioniranja proizvodnje deficitarnih sadržaja (obrazovanja, vanjske politike i, posebno, istraživačkog novinarstva), poticaja novinarskom zapošljavanju, distribuciji putem pretplate, favoriziranja aplikanata koji žive i rade u gradovima za koje se dodjeljuju radijske i televizijske koncesije, radno zakonodavstvo koje daje snažniji glas redakcijama, trgovačko i porezno zakonodavstvo koje stimulira radničko dioničarstvo, kooperativno vlasništvo i prijelaz na neprofitni režim akumulacije.
Zaključno, mnogobrojni politički odgovori na aktualnu krizu medija imaju smisla, ali jedan je najočigledniji. Stvarni problem, desetkovanje zaposlenih novinarki i novinara odražava nemogućnost medija da ostvare prihode koji bi se i približili stvarnoj vrijednosti koje kvalitetno, provjereno, informirano, različito novinarstvo predstavlja za Hrvatsku. Kako ćemo iz nje izaći ako nemamo informacija niti o tome kako smo se u njoj našli? Uz uvjet udovoljavanja načelu autonomije medija od bilo kakve interferencije vlade ili lokalne vlasti, ako bismo putem fonda za sufinanciranje sadržaja koje bi predlagale same redakcije, ili putem porezne olakšice u visini polovice ukupnog iznosa koji je medij isplatio za plaće novinara zaštitili novinarski rad, onda bi i rasprave o takozvanom javnom interesu u medijima dobile i sasvim novu dimenziju. Jedno, tehnički veoma jednostavno rješenje sastojalo bi se u tome da mediji u godišnjoj prijavi poreza deklariraju ukupan iznos isplaćen za plaće zaposlenih novinarki i novinara u prethodnoj godini, a 50 posto tog iznosa bi se onda odbilo od ukupnih poreznih obaveza medija u istom razdoblju. Već elementarna procjena, na osnovi raspoloživih podataka Državnog zavoda za statistiku, pokazuje kako je riječ o ukupnim sredstvima potpore koja ne bi premašivala 70 milijuna kuna godišnje. Ma koliko najčešće presudni, ekonomski aspekti od sekundarne su važnosti u odnosu društvenu i kulturnu funkcija novinarstva u pisanoj formi. Uzimajući u obzir centralnu demokratsku ulogu pisane vijesti i novinarskog prikaza, tog “rodnog mjesta” novinarstva, naznačena orijentacijska “cijena” javne potpore je, zapravo, simbolična. Za kraj, Živković je izrazio uvjerenost da si tu cijenu hrvatska javnost može i mora priuštiti, jer su njeni učinci, po sudu Ministarstva kulture, neprocjenjivi.
Gubljenje sadržajne hijerarhije
Za početak svojega izlaganja o stanju u tiskanim medijima, gospodin Drago Hedl istaknuo je da je sasvim evidentno da je pad naklade tijekom posljednjih nekoliko godina drastičan. Napominje da nikako ne može biti riječ samo o padu kupovne moći obitelji te razmjere te činjenice pripisuje i slabo razvijenim čitateljskim navikama, unatoč informacijskom zasićenošću u doba općega korištenja interneta. O tome se upravo i radi: današnje informiranje prosječne medijske publike je površno, iz druge ruke, utemeljeno na neprovjerenim izvorima.
Nadalje, ključnim smatra prepolovljene prihode od oglašavanja te upućuje na slučaj kolege čije novine, uz relativno visoku nakladu između petnaest i dvadeset tisuća primjeraka trebaju osigurati petnaest stranica oglasa da bi pokrile troškove, što je u trenutnoj situaciji teško izvedivo. S druge strane, promijenjeni tehnološki kontekst i neprilagođenost novina izazovima brzine internetskog izvještavanja jesu važni, no ne i presudni. Važnim, međutim, Hedl smatra i problem autorskih prava na informacije, navodeći primjer štete koju novine trpe zbog njihova slobodnog dijeljenja u kafićima. Nepoštenim smatra da ugostiteljski objekti plaćaju ozbiljne iznose za korištenje glazbe, a da slična naknada za novine ne postoji, unatoč pokušajima od strane izdavača da bude uvedenom.
Gospodin Hedl napominje sudionicima da bi se valjalo usredotočiti na posljedice svih tih činitelja. Po njemu, osnovni je rezultat tih negativnih pojava da su novine izgubile bilo kakav osjećaj za sadržajnu hijerarhiju, čime se gubi se granica između ozbiljnog i šund- novinarstva. Shvaćajući taj proces kao stanovitu vrst vulgarizacije novina, smatra da je upravo taj pokušaj objedinjavanja nespojivih sadržaja udaljio dobar dio čitateljstva.
Posljedice svega po redakcije bile su pogubne: one su danas desetkovane, svedene na minimum minimuma, dok je posao ostao istog obima. Od novinara se pritom traži da bude sve – da istovremeno piše i za portal, da snima, montira itd. Gospodin Hedl se opravdano pita kako da ti ljudi normalno izvještavaju o važnim pitanjima. Taj pad u kvaliteti informiranja, smatra on, dovodi do nezadovoljstva publike koja nema razumijevanja za uvjete rada u novinarstvu.
Vraćajući se problemu zahtjeva za sve većom brzinom izvještavanja, gospodin Hedl sa žaljenjem podsjeća da se medijima nameće imperativ da budu prvi koji će donijeti vijest, neovisno o kvaliteti i profesionalnim standardnima. Istraživačko novinarstvo smatra upropaštenim, ističući da svega nekoliko redakcija posjeduje sredstva i volju za očuvanjem takvog rada. Danas se, napominjem, radovi uglavnom kompiliraju ili zasnivaju na lako dostupnim, površinskim informacijama. Gospodin Hedl izražava nadu da bi se upravo tu mogao naći prostor za djelovanje Ministarstva, na način da pridonese očuvanju ugroženih vrsta novinarstva, osobito istraživačkog.
Gospodin Hedl podsjeća prisutne da nije prošlo suviše vremena otkako su naklade dnevnih novina prelazile stotinu tisuća primjeraka. Tada je, smatra on, postajalo savezništvo čitatelja i novina. Danas, pak, je na snazi savezništvo čitatelja i oglašivača. Od novinara se traži da stvaraju „ugodno ozračje za oglase“, a to isključuje bavljenje ozbiljnim temama. No to je samo početak – prije je oglas zauzimao minimalan prostor i bio jasno izdvojen; danas on u potpunosti određuje i guta prostor novine, uključujući i naslovnice. Novine se, upozorava, potpuno podređuju oglašivačima, a novinari na to nemaju nikakvog utjecaja.
Oglašivači, nažalost, time kupuju i stanovitu zaštitu od medijskih napisa. Nemoguće je očekivati da će se naći ozbiljan tekst o nekom oglašivaču, ako je on bio uključen u kriminalne aktivnosti. U toj činjenici gospodin Hedl prepoznaje veću opasnost od političkog utjecaja.
Ono što smatra posebno važnim je osobito teška situacija u lokalnim medijima – najteža u državi, po njegovo sudu. U tom će se polju, obilježenom najnižim resursima i najvećim političkim pritiscima, utjecaj medijske politike pokazati najvažnijim.
Kao problematične gospodin Hedl vidi i ugovore o praćenju neke stranke, političara, pa čak i humanitarnih organizacija, smatrajući da je riječ o čistoj kupovini medijskog mira.
Kada je riječ o održavanju tiskanih medija na životu, Hedl podsjeća prisutne na jugoslavenski model dodjele pomoći medijima prema jasno utvrđenim kriterijima, koji su sprovodile komisije pri Socijalističkom savezu radnog naroda. Danas sličan mehanizam ne postoji, osobito kada su tiskani mediji u pitanju.
Jedini način, za kraj napominje Hedl, da se medijsko polje izvuče iz trenutne situacije je da država prepozna da su informativni mediji nacionalno dobro te da ih budućom politikom tako počne i tretirati, pomažući im da u digitaliziranom svijetu zadrže visoke standarde informiranja.
Na periferiji javnog servisa
Davor Lončarić s HRT-a jasnima smatra uzroke postojeće krize u medijima – kako financijske, tako i sadržajne. Prva reakcija vlasnika medija, podsjeća, bila je da ugase dopisništva i srežu plaće zaposlenika. Posljedice toga po novinare u manjim, osobito siromašnijim sredinama, iznimno su teške. Čak i ako ste novinar iz Osijeka, Našica ili Županje, kojem su ugasili dopisništvo, malo je vjerojatno da ćete pronaći drugi posao u struci.
Kolege često znaju reći kako zaposlenicima u javnom servisu bolje zbog sigurnih i pristojnih plaća, zaštite od oglašivačkog i političkog utjecaja itd. No mnogi zaboravljaju da je i HRT, poput velikih tiskanih medija, smanjio broj „izvršitelja“ po regionalnim centrima i dopisništvima u sklopu restrukturiranja. Istok države je osobito pogođen: dopisništva iz Vukovarsko-srijemske županije u potpunosti su izbrisana, a čitavu regiju pokriva vrlo malo novinara koji su istovremeno morali postati snimatelji, ili obrnuto. U takvim uvjetima, rijetki su primjeri kolega koji stignu kvalitetno odraditi sav taj posao za čak tri platforme – televiziju, radio i portal.
Navedena je situacija osobito teška za pojedince koji žele postati novinarima u sredinama koje nisu regionalni HRT-ov centri. Takve osobe, nažalost, jednostavno nemaju izbora nego pristati na obavljanje svih poslova vezanih za proizvodnju sadržaja, od tehničkih do novinarskih. Politika HRT-a, nameće se zaključak, takva mjesta i njihove tamošnje zaposlenike jednostavno tretira neravnopravno.
No problem nije u nerealnom setu kompetencija koji se očekuje od novinara u takvim sredinama – očekivanja poslodavaca su veća i kada je riječ o pokrivanju tema i sektora, uz redovite zahtjeve za poznavanjem najraznovrsnijih, nespojivih područja. Zbog toga vremena za bilo kakvo ozbiljno istraživačko novinarstvo, kao ni prostora za novinarsku specijalizaciju, nema, osim u Zagrebu. Svaki lokalni novinar tako mora biti novinar „opće prakse“ uz nižu plaću od kolega u centrima, a isto se odnosi i na tehničko osoblje. Budući da su, kako navodi gospodin Lončarić, „dovoljno blizu i dovoljno daleko od Zagreba“, novinari u Osijeku su razmjerno zaštićeni od političkog utjecaja. Omogućeno im je prikazivati situaciju objektivno, objavljivati različite informacije – ukratko, ponašati se kao javni servis.
Za kraj, gospodin Lončarić apelira da novinari lokalnih medija budu u istom položaju kao i oni iz centra. Javni servis, napominje, napose ne bi trebao raditi razliku u radnim uvjetima između centra i periferije.
Radni uvjeti u novinarstvu – između tehnoloških i ekonomskih pritisaka
Otvarajući raspravu, moderator Boris Postnikov je zahvalio Davoru Lončariću na dragocjenoj ilustraciji kako se novinari u javnim medijima često suočavaju sa sličnim i istim problemima, kao i oni koji svoj izraz i egzistenciju pokušavaju reproducirati u privatnim, komercijalnim medijima. Referirajući na Lončarićevu kritiku “multipraktik novinarstva”, prvi diskutant Vinko Pejić je pozvao kolege da uvaže vrijeme u kojem živimo. Današnja tehnologija pojednostavljuje postupak proizvodnje, čineći ga bitno drukčijim u odnosu na onaj otprije 10-15 godina. Sve te raznovrsne poslove danas bez problema može obavljati jedan čovjek – sasvim je nepotrebno, smatra Pejić, da bilo tko drugi stoji u redakciji i smeta radom u smjeni. Što se pisanih medija tiče, njihovo propadanje vodi obratu – njihovom pretvaranju u ekskluzivni raritet. Pejić izražava zazor spram učestalog zazivanja države da zaštiti novinare i medijsku proizvodnju – time se, smatra, nepotrebno utječe na uredničke politike.
Replicirajući gospodinu Pejiću, gospodin Lončarić smatra tehnološke promjene evidentnom činjenicom, no podsjeća da je govorio o javnom servisu od kojeg se očekuje razmjerno visoka kvaliteta programa, i tehnička i sadržajna. Problem je kada se preko noći počne od zaposlenika očekivati da postanu nešto za što nisu osposobljeni. Nedvojbeno je da HRT ima golem broj djelatnika – no upravo o tome se i radilo njegovu izlaganju, napominje Lončarić, pitajući se zbog čega se onda štedi na regionalnim dopisništvima, koliko god bilo jasno da je korisno da novinari vladaju različitim vještinama.
Gospodin Hedl se nadovezuje uvažavajući evidentnost činjenice da neke tehnologije omogućuju brži i lakši rad, no one, upozorava, ne garantiraju da je on ujedno i kvalitetniji. Sve je moguće pojednostaviti i pojeftiniti, no problem je što se svugdje naglasak isključivo stavlja na jeftiniji rad, nauštrb kvalitete sadržaja.
Živković napominje da se s tzv. multipraktik novinarstvom i videonovinarima prvi puta upoznao prilikom sada već davnog posjeta Nizozemskoj gdje ga je ugostio jedan zagrebački direktor fotografije koji je radio u Reutersu. Tom su čovjeku, navodi, prvo ukinuli suradnika-vozača, zatim kamermana, a potom i producenticu te se našao u situaciji da je morao, primjerice, istovremeno i snimati i intervjuirati osobu. Neupitno je da današnja tehnologija pojednostavljuje taj proces, no pod plaštom toga razvoja se dešavaju rezovi i srozavaju radni uvjeti, upozorava Živković.
Gospođa Zdenka Knežević s Radija Županja poziva na prikupljanje podataka o novinarima u mirovini, pitajući se tko će zaštititi njihova prava. Kada je riječ o novinarima koji moraju obavljati nekoliko zadaća, smatra da to jest tehnički izvedivo, no vrlo upitnim smatra može li tako proizvođen program biti konzistentno kvalitetan. Logično je upitati se kako da se, primjerice, kolega tonac prekvalificira u novinara, kako da postavlja informirana pitanja i komunicira s građanima na razini osposobljenog voditelja. Najveći domet čovjeka koji sâm radi na radiju je, upozorava, proizvodnja trosatnog programa – sve više od toga je besmisleno. Poziva državu da omogući lokalnim novinarima da na održiv način pokrivaju lokalne teme.
Mira Živković, direktorica Radija Županja napominje da većina lokalnih radija proizvodi informativni program koji zahtijeva ozbiljan rad, no taj sadržaj im nitko ne plaća. Da nema sredstava Fonda za pluralizam, upozorava, mnoge bi se radiopostaje prepolovile. Neophodno je pronaći način da se informativni program očuva. Trenutno, 90% prihoda lokalnih radija čini oglašavanje, što ih postavlja u iznimno tešku pozicija. Osobito bi trebalo osmisliti način financiranja informativnoga programa na radijima u vlasništvu lokalnih samouprava, programa koji čini smisao njihova rada. Nedopustivo je prepustiti stanovništvo informiranju preko društvenih mreža – dovoljno je, napominje Živković, sjetiti se zadnjih velikih poplava i potrebe za najtočnijim informiranjem u svakom trenutku.
Gospođa Živković smatra da su lokalni radiji pomalo zaboravljeni u ovoj teškoj situaciji. Prihvaća da tiskani mediji imaju probleme, no čini joj se da se ipak neće tako skoro ugasiti. Za nacionalne televizije, pak, smatra da su puno boljem položaju od lokalnih radija i tiskanih medija.
Nadovezujući se na prethodno izlaganje, Milan F. Živković ističe da tezu o značajnoj proizvodnji informativnog programa na lokalnim radijima potkrepljuju i podaci o njihovim zaposlenicima – oko 40% ukupnog broja čine novinari, a čak preko 60% osoblje neposredno uključeno u proizvodnju vlastitog programa. Riječ je, upozorava, o omjerima značajno većim čak i u usporedbi s HRT-om.
Branislav Bijelić s Radija Dunav podsjeća da su lokalne radiopostaje najpraćeniji mediji u pripadajućim sredinama. Slaže se s ocjenom gospođe Živković da bi trebalo dodatno potpomoći proizvodnju informativnoga programa na lokalnim medijima. Iako sredstva Fonda za pluralizam jesu solidna, upozorava da se program se previše ograničava želite li povući značajnija sredstva, nužna za širenje redakcije kako bi proizvodnja ozbiljnoga sadržaja uopće bila moguća. Također, vrlo bitan problem predstavljaju marketinške agencije koje su toliko lošega učinile lokalnim medijima. Ljudi iz agencija, napominje, obavljaju malo posla uz veliku zaradu, istovremeno usmjeravajući glavne oglašivače na nacionalne medije, nauštrb lokalnih.
Vinko Pejić osporava tezu da je do javnoga financiranja nemoguće doći u potpuno reduciranim uvjetima činjenicom da je njegova emisija „Imam jedno pitanje“ realizirana uz potporu Fonda za pluralizam. Gospodin Pejić smatra da je ostvarivanje potpora ponajprije pitanje sposobnosti pojedinca da s minimalnim sredstvima kreira kvalitetan program. Poziva još jednom kolege da se suoče s realnom situacijom i ograničenjima koja iz nje proizlaze.
Na pitanje Srđana Kolara hoće li se eventualne nove olakšice za lokalne medije, koje su predstavnici Ministarstva najavili, odnositi na sve zaposlene, s obzirom na njihovu važnost za proizvodnju programa, Milan F. Živković je istaknuo da definiciju novinara svakako ne treba ograničiti na tzv. „kreativno osoblje“. No izražava nesklonost prema takvom širenju definicije koje bi dovelo do poticanja plaća zaposlenih u marketingu.
Nadovezujući se na pitanje autorskih prava novinara, Dragan Crnogorac se pita jesu li novine preskupe s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, osobito kada je riječ o manjim sredinama. Slaže se da je u Jugoslaviji bilo dobrih načina da se pomaže lokalnim medijima – primjerice, osiguravanjem besplatnog papira. Navodi da je postojala i novčana pomoć nalik doprinosima za školstvo ili vatrogasce te se pita je li moguće računati na pomoć države u nekom sličnom smjeru.
Gospodin Beljan se složio da su novine u današnjim uvjetima zasigurno preskupe. S jedne strane, podsjeća da postoje elementi proizvodnje na koje je nemoguće utjecati, poput repromaterijala, cijene tiska i sl. Ono na što je, međutim, moguće utjecati u suradnji s Ministarstvima jest porezni sustav. Gospod Beljan upozorava da iznosi koji se danas spominju kao pomoć proizišla iz smanjenja PDV-a nakladnicima tiskanih novina nisu ni približno takvi kada ih se prevede na današnju nakladu. To smanjenje, ističe, nije proizišlo tek iz intencije da se pomogne izdavačima, nego i zbog približavanja europskim standardima. Također, iako priznaje da su plaće nedvojbeno male, napominje da je rad i dalje preskup zbog poreznih opterećenja na njih. Uzevši sve navedeno u obzir, gospodin Beljan smatra da postoji još prostora da se prodube porezne olakšice za lokalne tiskovine.
Dario Topić izražava zazor spram skretanja u sindikalni tip rasprave te ističe da ni po čemu nije loše da medijsku djelatnost regulira tržište. Ako se previše okrenemo državnim poticajima, smatra, moramo računati da ćemo time konzervirati postojeće stanje u lokalnim medijima. Topić izražava neslaganje s ocjenom da je medijski sustav u cjelini nacionalno blago, no smatra nedvojbenim da pojedini novinari i izdavači jesu. Ne prepuštajući dio sustava tržištu, smatra, zaboravljamo na publiku kao regulatora. Nužno je razvijati svijest o publici, proučavati njene navike. Moramo uzeti u obzir da djeca danas postaju recipijenti medijskoga sadržaja već s 10-12 godina, formirajući u tom periodu navike konzumiranja internetskog sadržaja. Oni se, upozorava Topić, neće vraćati tiskanim, radijskim ili televizijskim medijima.
Bilo bi pogrešno, smatra gospodin Topić, očekivati pojavu vreće s novcem koja će biti jednako darežljiva prema svima. Također, neizbježno je da će dio sudionika u proizvodnji medijskog sadržaja postati nepotrebnima zbog tehnološkog razvitka. Ključno je, podcrtava još jednom, da poticajima ne konzerviramo postojeće stanje.
Destrukcija radne sigurnosti
Trenutno stanje u novinarstvu, započeo je svoje izlaganje Boris Postnikov, obilježava prevladavajući dojam nezadovoljstva njegovom kvalitetom.
Ovisno o poziciji govornika, tomu se obično pripisuju tri uzroka. Tako, primjerice, predstavnici civilnoga društva inzistiraju na nereguliranosti vlasničkih struktura i političkih utjecaja u medijskom polju, koju bi trebalo adresirati povećanjem transparentnosti vlasništva i efikasnijim nadzorom. Drugo je, pak, najčešće pojašnjenje ekonomska kriza, s kojom uistinu i koincidira najdramatičniji pad medijskoga sustava. Među prosječnom publikom je često i direktno krivljenje novinara, njihova integriteta ili navodne političke pristranosti. Nijedno od ovih pojašnjenja, međutim, problem ne zahvaća adekvatno: transparentnost vlasništva ne uvažava druge tipove kompromitirajućih relacija, poput financijske ovisnosti o bankama ili drugim partnerima; vremensko sužavanje fokusa na razdoblje krize ispušta iz vidokruga širi tijek procesa privatizacije i tržišne orijentacije medija, dok okrivljavanje novinara najmanje pogađa poantu, propuštajući uvidjeti ograničenost novinarskog utjecaja na opremanje teksta i izbor tema te zanemarujući pitanja radnih uvjeta i prava i mogućnosti profesionalnoga razvoja.
Upravo su potonja pitanja presudna za shvaćanje stanja u medijima, a kao jedan od najradikalnijih primjera srozavanja radnih uvjeta u novinarstvu Postnikov je istaknuo RPO-izaciju radnih odnosa, kojom se značajan dio novinara pretvara iz stalno zaposlenih, relativno sigurnijih radnika u ugroženi prekarijat. Kao dobru ilustraciju toga procesa Postnikov je prenio izvadak iz komentara koji je novinarka Slavica Lukić dala za potrebe radnog materijala br.1 Ministarstva (Rad u medijima):
„Pozicija novinara dodatno je oslabljena gospodarskom krizom, otkazima, rezanjem plaća, jednostranim kršenjima i raskidima kolektivnih ugovora u medijima. Gospodarska kriza je često korištena i kao izgovor za srozavanje novinarskih materijalnih i radnih prava. Otpuštani su iskusni novinari, a na njihova mjesta, kroz RPO-ugovore, angažirani manje iskusni i jeftiniji. Novinari i skupine novinara koji su ustali u zaštitu prava iz kolektivnog ugovora doživjeli su odmazdu poslodavaca. Najočitiji primjer je štrajk u Večernjem listu organiziran u ožujku 2011., kad su se novinari usprotivili raskidu kolektivnog ugovora i sklapanju novog koji je srozavao dotadašnju razinu njihovih prava. Pokušaj novinara da poslodavca natjeraju na kolektivno pregovaranje i krajnjim sredstvom, zaustavljanjem izlaska Večernjeg lista, nije uspio, jer je Styria, dok su stalno zaposleni štrajkali, angažirala novinare u RPO-statusu“
Nažalost, istaknuo je Postnikov, egzaktni podaci kojima bi bilo moguće ilustrirati destrukciju radne sigurnosti ovim mehanizmom još uvijek nisu dostupni, no dovoljnu težinu nose i opći pokazatelji koje je Ministarstvo prikupilo pri istraživanju medijskog polja. Tako je utvrđeno da je tijekom posljednjih deset godina bilo čak 5206 upisa novinara u evidenciju nezaposlenih. U srpnju prošle godine, pak, nezaposlena su bila 842 medijska radnika, od čega su 770 novinari. Jedan od najdramatičnijih pokazatelja je pad broja plaćenih radnika u tiskanim medijima s 5600 u 2008. na tek 2200 u 2013. godini. Procjena ukupnog broja novinara kreće se oko 4000, no njemu treba pribrojiti velik broj freelancera i nesigurnih radnika, dok popis stanovništva iz 2011. godine otkriva da svaki peti novinar, ako je zaposlen, ne radi u svom zanimanju, uz najčešće prelaske u odnose s javnošću i marketing.
Anketa o iskustvima i stavovima medijskih djelatnika koju je Ministarstvo kulture 2014. godine provelo na slučajnom uzorku od 650 novinara, potvrdila je sve pretpostavke na kojima raniji opći dojmovi počivaju. Tako je 60% novinara – od toga 80% u dnevnom tisku – navelo da radi prekovremeno, uz poražavajućih 10% koji su naveli da im je taj rad uistinu i plaćen. Što se sadržaja rada tiče, vrlo je izražen gubitak sektorske specijalizacije – jednostavnije rečeno, dubinskog poznavanja nekog specifičnog područja – tek 15% ispitanika smatra da ih je mimoišla tematska „fleksibilizacija“ rada, a između 50-80% navodi da im rad bitno određuje stalno prilagođavanje novim područjima.
Druga važna stavka novinarske svakodnevice su raznovrsni pritisci na njihov rad: osim političkog, koji je istaknulo 70-80% ispitanika, čak 85-92% je istaknulo pritisak vlasnika, 90% senzacionalizma, skoro 90% pritisak pripisuje ganjanjem profita, 80% konkurenciji, a PR industriji njih 65%. Očito je, dakle, da smo usporedo s političkim pritiskom na koji se najčešće upozorava dobili i niz drugih, ponekad i izraženijih pritisaka. Sve navedeno daje nam nešto jasniji kontekst dojmu o padu kvalitete novinarstva.
Za kraj, Postnikov je napomenuo da sva relevantna istraživanja pokazuju izravnu vezu kvalitete radnih i profesionalnih uvjeta s čitanošću i konzumacijom medija, a posljedično i s informiranošću i kvalitetom političkih odluka građana. Skandinavske zemlje, poznate po čitanosti medija, ali i po višim demokratskim standardima, imaju upravo visoku razinu stabilnosti rada u novinarstvu.
Banalna je činjenica da se smanjivanjem broja zaposlenih narušava kvaliteta informiranja, a do njenoga nas podizanja zasigurno neće dovesti rasprava o zaštiti tržišnoga funkcioniranja medija. Ulog je, kao što podcrtavaju dokazani odnosi između kvalitete medija i razvijenosti demokracije, puno važniji od zaštite medijskih kapitalista od državnog intervencionizma.
Protiv neinformirane većine
Na početku svojega izlaganja, gospodin Goran Flauder istaknuo je da nije ni zaposlen, niti dio RPO sustava. Ukazuje na to zbog činjenice da statistički podaci o medijskom polju ne obuhvaćaju takve pravno „izmještene“ novinare koji čine značajan dio medijske populacije. Svoj rad na Osječkoj televiziji, navodi, obavlja u zamjenu za dvije minute oglasnoga prostora koji potom prodaje partnerima koje sâm pronalazi na tržištu. Takav status, srećom, omogućuje određeni stupanj slobode.
Kada je riječ o raznim oblicima ovisnosti lokalnih medija, gospodin Flauder drži da je poznato da lokalni mediji žive od interesnih poveznica. Čak i ono što se od oglašavanja pojavljuje na njima vođeno je ponajprije PR-ovskim interesima određenih skupina ili pojedinaca. Povezanost lokalne politike i medija, napominje, više se ni ne skriva – postoje slučajevi glavnih urednika u službi voditelja političkih kampanja, dok se čak i novinari koji sudjeluju u informativnom programu znaju pojavljivati u promidžbenim spotovima.
Kao dobar primjer načina oglašivačke kontrole nad medijima gospodin Flauder navodi slučaj dvotjednih novina koje je tijekom devedesetih godina bio pokrenuo s gospodinom Hedlom. Spominje slučaj lokalne slastičarne koja je kod njih zakupljivala vrlo malen oglasni prostor, za svega koju stotinu kuna, da bi im vrlo brzo započeli problemi sa sanitarnim inspekcijama. Nakon obrade, nadležni inspektor je vlasnicima slastičarne savjetovao da se reklamiraju u drugim, politički podobnijim novinama.
Referirajući se na dosadašnji tijek tribine, gospodin Flauder iznosi sud da se na njoj uglavnom govorilo iz vlastitih, uskih perspektiva. Smatra da je budućnost neke nove medijske politike dvojbena, uzevši u obzir da trenutno stanje predstavlja upravo ono što odgovara svakoj vlasti: mediji su prepušteni tržištu koje ne postoji, upravljani od strane politike, dok su pokazatelji zaposlenosti katastrofalni. Nadalje, Flauder smatra da bi, izradivši analizu što trenutno zaposleni novinari uopće rade, svatko došao do zaključka da, po sadržaju koji proizvode, velik dio tih ljudi uopće nisu novinari.
Kada je riječ o kontroli nad vlasništvom u medijima, Flauder upozorava da nam ono ne govori ni približno sve. Navodi slučajeve medija u Osijeku koji imaju vlasnike koji su puki paravan za ortačke ugovore preko kojih politički moćnici njima upravljaju. Lako je formalno-pravno transparentno utvrditi vlasništvo, no to ništa ne govori o pravim utjecajima na medije. Štoviše, Flauder funkcioniranje pravne države u medijima smatra uopće upitnim, unatoč djelomičnom postojanju kvalitetnih propisa, ističući da se ne sjeća da je itko ikad bio osuđen za govor mržnje u medijima.
Kao najugroženiju, pak, Flauder ističe vjerodostojnost sadržaja. Iako postoji obaveza prikazivanja obje strane priče, nju se redovito ne poštuje. Svojedobno je, napominje, radio za jedan lokalni medij u kojemu su svi tekstovi prvo išli direktoru za marketing, a tek onda uredniku. U drugom mediju u kojem je kritizirao vlast Flauder navodi da su se i direktor i glavni urednik javno ogradili od njegovih članaka.
Daljnje zanemarivanje ove profesije, upozorava Flauder, dovest će samo do još katastrofalnih rezultata referenduma na kojima će odlučivati neinformirana većina. Samo jako novinarstvo dovodi do jake demokracije. Ključna poluga u tom smjeru, ističe, jače je financiranje od strane Fonda – samo na taj način moguće je izbjeći utjecaj izvora kapitala i politike i svođenje novinarstva na PR ispostave interesnih skupina.
Za kraj, nadovezujući se na komentare gospodina Hedla, napominje da bi bilo dobro uvesti tantijeme za javno korištenje informacija, analogno ZAMP-u. Rezultati novinarskih istraga podjednako su eksploatirani kao i glazba, no oni nemaju nikakve koristi od toga. Dobar model, smatra Flauder, mogao bi biti da se novac uplaćuje nekom fondu koji bi potom distribuirao ta sredstva prema sadržajnim kriterijima.
HURIN-ovi prijedlozi za održivost lokalnih i regionalnih medija
Gospodin Marijan Beljan iz Glasa Slavonije za početak ističe dobru suradnju njegovih novina s beogradskim Blicom, u kojem su rad i radno okružje organizirani na osobit način: redakcijski prostor je adaptiran iz šivače tvornice, bez fiksnih radnih mjesta. Pored rada na matičnoj tiskovini i pripadajućem portalu, novinari pišu i za novine namijenjene mlađoj populaciji te tabloidni magazin Alo. Tu se, napominje Beljan, dešava neka vrst multimedijalnog rada, no valjalo bi istaknuti da multipraktik novinarstvo nije poželjna pojava.
Govorimo li o cijeni tiskovina, u Srbiji ona iznosi oko 2,5-3 kn. Važno je, napominje, uzeti u obzir tamošnje znatno niže cijene tiska, energije i rada, kao i niže porezno opterećenje. Iako izdavači bilježe pad naklade, Blic se i dalje drži iznad 100,000 primjeraka.
Gospodin Beljan ističe da prostora za podupiranje novina ima pa tako kao dobar smjer za našu medijsku politiku navodi talijanski model po kojem oko 160.000.000,00 eura biva godišnje raspoređeno svim novinskim izdavačima temeljem utrošenog papira. Ipak, smatra važnim odrediti kakvi će se sadržaji financirati.
Ipak, napominje, ne bi trebalo zaboraviti presudnu ulogu Fonda koji uistinu jest omogućio preživljavanje lokalnih medija. Da njega nema, smatra Beljan, lokalni mediji ne bi bili u stanju generirati ovoliko vlastitog sadržaja.
Referirajući se na sektorske podjele medijskoga polja, gospodin Beljan sklon je stavu da se njima olako barata, smatrajući da je riječ o pukim verbalnim formama koje ne odražavaju realne sadržajne razlike u hrvatskim medijima. Tako ističe da je većina lokalnih postaja sadržajno daleko bliža javnim, a ne komercijalnim medijima. Lokalne radiopostaje, napominje, de facto funkcioniraju kao lokalni javni servisi. Da je tomu tako pokazuje i niz odredaba koje djeluju u tom smjeru, poput obveze izdvajanja 10% programa za vijesti posvećene lokalnom i regionalnom informativnom sadržaju. Ukratko, kada je riječ o lokalnim medijima, njihov sadržaj nije toliko značajno uvjetovan tipom vlasničke strukture.
Tezu da ne postoji nikakva demokratska kontrola nad lokalnim medijima gospodin Beljan smatra krajnje nekorektnom – ne samo prema tim medijima, nego i prema Agenciji za elektroničke medije koja svoju zadaću obavlja vrlo savjesno. Sve navedeno ukazuje na postojanje prostora za zaokret u definiranju lokalnih medija, čija je informativna važnost u funkciji javnog servisa u njihovim zajednicama često značajno veća od HRT-ove.
Gospodin Beljan se svakako pridružuje stavu da su snažni javni mediji temelj našeg medijskog polja te izražava osobitu podršku zakonskom jačanju položaja Hine, kao i žaljenje zbog sudbine Vjesnika.
Da bi odnos javnoga servisa i lokalnih medija mogao biti uređen, Beljan ističe potrebu za jasnim definiranje HRT-ove uloge u medijskom polju, strogim razgraničenjem njegovih komercijalnih aktivnosti, učinkovitom kontrolom troškova te ravnopravnijim nadmetanjem s tržišnim takmacima. Primjerice, Hrvatski radio Osijek se čuje do Zagreba – daleko šire od lokalnih komercijalnih radija – što ga čini oglašivački neusporedivo atraktivnijim. Trebalo bi, smatra, postupno ukidati oglašavanje na HRT-u, čime bi se omogućio oporavak i razvoj cjelokupnog medijskog tržišta. HRT ostvaruje oko milijardu tristo milijuna prihoda od pristojbe, uz nešto više od stotinu milijuna kuna od oglašavanja. Za usporedbu, 2009. godine je imao 430 milijuna prihoda od oglašavanja. Taj volumen, upozorava Beljan, nije se smanjio zbog pada potražnje, nego zato što je HRT značajno smanjio cijene oglašavanja, čime je ugrožena konkurentnost oglašivačkog prostora u komercijalnim medija.
Za početak sam prvo htio istaknuti kao predsjednik Udruge lokalnih radija i novina. U Hrvatskoj imamo 142 medija na 139 pružatelja medijskih usluga. Državne koncesije 3, regionalne 3, županijsko 21, šire gradske 34 gradske 72 dio grada 4 općine 9. Neprofitnih 7 radiopostaja. U većinskom vlasništvu lokalnih samouprava 38, privatno 94. Oko 900 zaposlenih i 500 suradnika. Od 2009 se broj smanjuje, postotak smanjenja je puno veći od informacija s kojima trenutno raspolažemo. Otad je 16 postaja prestalo s radom, 3 u stečajnom postupku, 6 u predstečajnoj nagodbi. Prihodi su se s 275 milijuna kuna 2009. godine, smanjili 175, a zatim, 2014. godine za dodatnih 30 milijuna. Među brojnim razlozima tog pada, zasigurno je ekonomska kriza najvažnija, osobito u našoj regiji.
Prebacujući fokus na opći zakonski okvir, gospodin Beljan predviđa da će se provedba zakona po kojem će biti umanjeni prihodi lokalnih samouprava posebno štetno odraziti na financiranje lokalnih radiopostaja, osobito onih u javnom vlasništvu. Također, nedvojbeno bi trebalo izmijeniti odredbe koje ne uvažavaju sve bitne promjene koje su se desile u posljednjih 25 godina. Osobito je u tom pogledu važno ograničavanje vlasništva i nedopuštene koncentracije. HURIN-ov prijedlog, koji gospodin Beljan zastupa, je da bi koncentraciju u elektroničkim medijima ZEM-om trebalo regulirati na način na koji to Zakon o medijima regulira u tiskanim medijima. Značajan problem je i neprovođenje članka 33 ZEM-a, čija se provedba mora osigurati. HURIN spornim smatra i članak 35, u smislu u kojem se njime zabranjuje emitiranje sponzoriranih emisija, što je uobičajena praksa u EU.
Što se tiče programskih obaveza, gospodin Beljan napominje da je odredbu o izdvajanju 10% programa na informiranje o temama s područja koncesije vrlo teško ispoštovati u manjim sredinama u kojima nema dovoljno sadržaja te poziva zakonodavca da uvede fleksibilnije zahtjeve. Problematičnim smatra i 30-postotni udio vlastite proizvodnje u programu za koji smatra da treba biti reguliran na ravnopravniji način kada je u pitanju odnos lokalnih medija i javnog servisa.
Ove dvije odredbe smatra utemeljenima na funkcioniranju radiopostaja otprije dvadesetak godina, kada se program emitirao od 14 do 20 h pa su navedeni udjeli mogli biti toliki. Nužno je u sljedećim zakonodavnim izmjenama konačno uzeti u obzir da današnje postaje emitiraju 24 sata dnevno. Pritom nije potrebno mijenjati samo dva krovna medijska zakona: odnosi se to i na zakone o pošti, elektroničkim komunikacijama, koncesijama, autorskim i srodnim pravima itd.
Što se tiče Zakona o PDV-u, HURIN se zalaže da svi prihodi koje lokalni mediji generiraju budu oporezivi s 5%. Na taj bi način lokalni mediji postali prihvatljiviji oglašivačima.
Komunikacijska prava manjina
Svoje izlaganje je zastupnik u Hrvatskom saboru Dragan Crnogorac započeo izražavanjem zadovoljstva zbog prostora za kreativnost koji se otvorio radom na i javnom raspravom o medijskoj strategiji. Koliko će kvalitetnih ideja u tom procesu proći, međutim, ističe da zavisi od angažmana svih sudionika.
Kao izuzetno bitan segment budućeg uređenja medijskog polja gospodin Crnogorac ističe medije koji objavljuju svoje sadržaje na jezicima i pismima manjina. Iako je Republika Hrvatska dužna – temeljem Ustava, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, bilateralnim sporazumima itd. – imati i podržavati medije manjina te iako ih nekolicina postoji u ovdašnjem medijskom polju, propisi ih ne definiraju kao zasebnu kategoriju.
Problem medijske ravnopravnosti manjina najbolje je riješiti tako im se omoguće vlastiti mediji zajednice – one najbolje znaju kakav medijski sadržaj odgovara njihovim potrebama.
Da je tu osjetljivu funkciju nemoguće prepustiti srednjestrujaškom medijskom sustavu pokazuje činjenica da mu govor mržnje i diskriminatorni govor podižu čitanost. Uzevši to u obzir, gospodin Crnogorac se pita kako da očekujemo da neki vlasnik ili marketinški stručnjak objavi vijest o nekoj manjini, napominjući da mediji nisu objavljivali ni rezultate državnih izbora za predstavnike manjina.
Predstavnicima manjina izuzetno je bitno da u okviru nove medijske politike manjinski mediji budu dobro definirani. Pitanje je kako da im se osigura preživljavanje, izvori financiranja, da se definira njihovo vlasništvo. Obratimo li se potporama Fonda za pluralizam, one zahtijevaju i pronalaženje vanjskih financijskih izvora, što je manjinskim medijima gotovo nemoguće. Također, primjetan je i pad broja prijavljenih manjinskih emisija.
Mogući okvir za pokretanje manjinske radijske ili televizijske postaje gospodin Crnogorac vidi u izdvajanju 3% HRT-ove pristojbe za potrebe manjinskih medija. Za tu svrhu potrebno je imati infrastrukturu, minimalan propisani prostor, tehniku za realizaciju programa, kadar, definirani program – elemente koje je, upozorava, nemoguće osigurati u postojećim uvjetima.
Kada je riječ o definiciji, gospodin Crnogorac podsjeća da Zakon o medijima do 2011. godine nije predviđao da postoji medij koji emitira na manjinskom jeziku. Razlog zbog kojeg ne raspolažemo zakonskom definicijom manjinskoga medija ležao je u argumentima da ih taj pojam ne bi jasno razdvajao od, primjerice, osoba s invaliditetom. Kao sasvim dobro rješenje gospodin Crnogorac navodi prijedlog da ih se pobliže odredi kao „medije na manjinskim jezicima i pismima“.
Problem, međutim, nije samo u nepostojanju, primjerice, nijedna manjinske radiotelevizije u Hrvatskoj. Predstavnici manjina nisu zadovoljni ni HRT-om koji, po njihovu sudu, ne emitira dovoljno emisija za manjine. Kao što ističe gospodin Crnogorac, riječ je uglavnom o emisijama posvećenim manjinama, no ne i emisijama usmjerenima na specifično informiranje manjinskih zajednica o nekim za njih aktualnim temama.
Uzmemo li u obzir opći zakonski i financijski okvir, kao i najavljene promjene, poput propisa o stečaju i predstečaju, gospodin Crnogorac smatra da preživljavanje lokalnih medija može u budućnosti biti samo još teže. Na lokalne se samouprave mediji najviše mogu osloniti za opstanak, no to u ovim uvjetima nosi značajnu političku ovisnost. Gospodin Crnogorac izražava nadu da se povezivanjem medijske strategije s drugim strategijama, poput obrazovne ili one posvećene uređenju lokalnih samouprava, može navedenim problemima stati na kraj. Za kraj, također izražava želju da se kroz raspravu više čuju konkretni problemi novinara i medija te se nada da će se ovom medijskom politikom konačno ispuniti zadaća države da zaštiti javni interes.
Za ravnopravan i održiv medijski sustav
Biljana Pavlović pozive predstavnike Ministarstva da u raspravama uvaži pismo koje im je NUT uputio s 5 točaka prijedloga, čiji dio je spomenuo i gospodin Beljan. Gospođa Pavlović izražava neslaganje s tezom da su lokalni mediji nebitni ili štetni. Priznaje nemogućnost eliminacije političkog utjecaja, no smatra da gledatelji itekako znaju prepoznati neovisan sadržaj. Lokalni mediji, ističe, lokalnoj publici pružaju informacije koje nacionalni mediji ne mogu.
Postojeći Zakon o elektroničkim medijima smatra jako ograničavajućim, osobito kada je ograničavanje programske osnove u pitanju. Također, konstantni su problemi s člankom 35, no to je samo dio poteškoća lokalnih medija vezanih za oglašavanje. Važno je, primjerice, imati na umu da ih veliki oglašivači uglavnom zaobilaze. Što se tiče članka 33, gospođa Pavlović upozorava da agencije koje zastupaju lokalne samouprave elegantno zaobilaze tu obvezu dajući njihove oglase na području Zagreba.
Izražavajući svoje protivljenje ideji videonovinara, gospođa Pavlović sa žaljenjem ustvrđuje da se i njezinoj redakciji dešavaju slične situacije, koje drži štetnima za kvalitetu novinarstva.
Za kraj svoje replike, gospođa Pavlović smatra da bi Fond trebao manje ograničavati programe prijavitelja. Problematičnim smatra guranje neprofitnih medija u istih 3% pristojbe, smatrajući da se njima ili moraju iznaći dodatna sredstva ili također nametnuti programske obaveze.
Nadovezujući se na izlaganje gospodina Crnogorca, Branislav Bijelić ističe da je program Radija Dunav 80% zasnovan na jeziku srpske manjine, kao i emitirana glazba. Navodi veliku slušanost postaje, unatoč činjenici da, primjerice, ne dobiva sredstva od lokalne samouprave. Zanimljivom smatra ideju manjinskog medija koji svoj program ima na jeziku nacionalne manjine u obimu od 50% i više, što smatra dobro definiranom osnovom za dobivanje sredstava Ministarstva kulture i Fonda.
Napominje da je njegova radiopostaja zbog incidenata oko ćiriličnih natpisa izgubila oglase lokalnih hrvatskih tvrtki. Gospodin Bijelić smatra da je riječ o prešutnoj zabrani oglašavanja na njegovom radiju, iako je slušaniji i oglašivački povoljniji od ostalih. Stoga smatra da bi im postojanje definicije manjinskog radija možda olakšalo rad. Slaže se s ocjenom gospodina Crnogorca da oni mogu najbolje informirati o vlastitoj zajednici.
Srđan Kolar se, pak, nadovezuje na pitanje autorskih prava novinara. Podsjeća da najmanja radiostanica mjesečno izdvaja minimalno 200-250 eura za zaštitu muzičkih autorskih prava, od čega izvođači ne dobivaju gotovo ništa. Na takvim modelima uglavnom profitiraju institucije zadužene za njihovu provedbu, dok osobe koje sudjeluju u proizvodnji nemaju nikakve koristi od njih. Gospodin Kolar smatra da bi u slučaju uvođenja nečeg sličnog u medijsko polje trebalo voditi osobitu brigu da najveću korist iz toga izvuku upravo novinari.
Replicirajući gospođi Pavlović, Milan F. Živković ističe da je jedan od modela koji se na radnim skupinama razmatrao zajedno s NUT-ovim prijedlozima bio model građanske donacije za novinarstvo po kojem bi, primjerice, svaki porezni obveznik u Republici Hrvatskoj prilikom ispunjavanja svoje porezne prijave mogao dodijeliti određeni iznos redakciji po svojem izboru. Tim bi se načinom dodjeljivanja javnih sredstava zaobišli prigovori protivnika državnih potpora, osobito njihov dio koji se odnosi na problem političke kontrole sadržaja. Kada je izbor prepušten afinitetu građana, dobivamo stanoviti supstitut tržišnog natjecanja. Moguće izvorište sredstava, smatra Živković, mogli bi se pronaći u prihodima pružatelja internetskih usluga, koji su se, za razliku od dramatično sniženih prihoda medijskih nakladnika, od 2007. godine povećali gotovo 2,5 puta. Živković podsjeća da se internet uvelike koristi upravo zbog pristupa izvorima informiranja i medijima, no autori tih sadržaja od toga ne dobivaju ništa. Sa samo pet kuna mjesečno po svakom priključku, napominje Živković, bilo bi prikupljeno preko sto milijuna kuna godišnje koje bi građani mogli podijeliti medijima prema svojem izbor. Taj je model pritom moguće razrađivati koliko god je potrebno, a njegovo uvođenje ni po čemu ne bi isključilo ni Fond za pluralizam ni ostale tipove potpora. Rješenje manjka sredstava Živković prepoznaje u oslanjanju na izvanproračunske izvore, poput HRT-ove pristojbe ili ranije opisanoga modela.
Gospodin Topić pozdravlja činjenicu da postoje predloženi modeli i sustavi podupiranja medija, međutim, upozorava da oni ne rješavaju problem kriterija. Pozivajući se na izlaganje gospodina Flaudera, podsjeća da su, unatoč regulativi koja podrazumijeva njihovu transparentnost, vlasničke strukture u medijima vrlo netransparentne. Upitnim smatra rješenje koje samo doliti nova javna sredstva u takav problematičan sustav opterećen političkim i drugim utjecajima.
Goran Flauder smatra da je spominjanje “ugodnog medijskog okruženja” najbolji pokazatelj što oglašivači, koji raspolažu čitavim istraživačkim timovima za proučavanje tržišta, zapravo misle o građanima. Dok god se oni žele reklamirati u takvom okruženju – određenom odsutnošću kritičkih tekstova u korist zabavno-estradnih sadržaja – napominje, imamo ogledalo nas kao publike i demokratskih građana
Dragan Crnogorac izražava bojazan da su danas preživjeli samo politički povezani mediji. Nužnim smatra osiguravanje sredstava za alternativne medije, inače će dugotrajna reprodukcija postojećega stanja biti zajamčena. Tek uz osiguranje optimalne visine i načina raspodjele javne potpore tada možemo početi razmišljati o istraživačkom novinarstvu i kritičkim medijima.
Marijan Beljan napominje da je iz pozicije vlasnika medija pritisak svakodnevnih financijskih obaveza jednostavno prevelik da bi razmišljali van njegovih okvira. Vlasnici ne mogu izbjeći odgovornost da se “prilagode situaciji” jer bez toga njihovi mediji ne mogu preživjeti. Za razliku od Njemačke, u kojoj su se radiopostaje nakon Drugog svjetskog rata otvarale samo tamo gdje su postojali ekonomski preduvjeti za to, gospodin Beljan smatra da se u Hrvatskoj one pokreću god se procijeni da postoji javni interes, što onda dovodi do potrebe da se financijski okvir “malo nategne”. Zato nova medijska politika ne smije biti samo zakon, nego čitava strategija koja će osigurati preživljavanje toga sustava. Novi zakoni, poput onoga o stečaju koji je spomenuo gospodin Crnogorac, bit će samo još jedna prepreka na tom putu.
Za kraj, Milan F. Živković podcrtava da je pozicija Ministarstva da treba postojati mješoviti medijski sustav u kojem bi funkcionirali i komercijalni i javni i neprofitni mediji najrazličitijih zajednica – manjinskih ili bilo kojih drugih – koji ne bi bili prisiljeni na svakodnevnu međusobnu borbu za ograničena sredstva.
U prvom dijelu sastanka, osnovne značajke problemskog polja mapirali su Boris Postnikov, predstavnik službe za medijsku politiku Ministarstva kulture, Suzana Kunac, predstavnica Vijeća za elektroničke medije i Antonija Čuvalo iz Centra za istraživanje medija Fakulteta političkih znanosti.
U drugom su dijelu iz perspektive pojedinih medija govorili Sandra Bartolović u ime portala Forum.tm i Siniša Bogdanić, predstavnik neprofitne radijske produkcije Radio-mreže.
Određenje pojma
Svoje izlaganje Boris Postnikov je posvetio predstavljanju posljednje dionice Radnih materijala Ministarstva kulture za raspravu o medijskoj politici, objavljene prethodnoga tjedna, u kojoj je izložen iscrpan pregled stanja u tzv. neprofitnim medijima.
U njemu je, istaknuo je, vrlo lako prepoznati problem koji proizlazi iz negativnoga određenja toga medijskog sektora kao ne-komercijalnog i ne-javnog: najkraće rečeno, ne postoji konsenzus oko njegova naziva. Raznovrsnost prakse podcrtava terminološku neuhvatljivost – od konteksta do konteksta, javljaju se „neprofitni mediji“, kao naziv koji je ovdje legislativno kodificiran i uvriježen; community media ili „mediji zajednice“, prihvaćen na razini Europske unije; zatim „alternativni“, „postkorporacijski“ ili pak „mediji trećeg sektora“. Svaki od navedenih pojmova presudno razotkriva različite aspekte toga dijela medijskog sustava, ali i određuje što kao društvo od njega tražimo. U tom smislu, pojmovna je razina najbolje polazište za raspravu o njemu.
Naziv „postkorporacijski mediji“ Postnikov je načas istaknuo kao interesantan jer naglašava posljedice krize komercijalnih medija koju upravo radni materijali Ministarstva detektiraju kao ključnu za recentno strukturiranje tzv. trećeg sektora. Najlakše je taj odnos shvatiti činjenicom da je nezanemariv broj ne samo vrijednih novinara, nego i čitavih redakcija iz komercijalnoga sektora, spas našao upravo u prelasku u neprofitne organizacijske oblike.
Rasprava o pojmu, podsjetio je Postnikov, već posjeduje relevantan historijat u ovdašnjem kontekstu. Nužno je polazište u tom smislu tzv. „Zimski dokument“ koji je 2011. godine izradio Savez za razvoj neprofitnih medija “N-mreža”, uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U njemu, primjerice, stoji da je „potrebno povesti raspravu o terminološkom usuglašavanju naziva zbog usklađivanja s europskom praksom.“ Međutim, problem je što ni na europskoj razini ni izbliza ne postoji terminološka usuglašenost oko neprofitnih medija, uz vrlo različitu praksu u državama poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke ili Nizozemske.
Želimo li odrediti temeljne značajke trećeg sektora, ono što je neupitno – osim migracije novinara iz komercijalnih medija – su njegovi korijeni u civilnom društvu. Stoga bi se kao koristan naziv mogao pokazati „alternativni mediji“, koji bi njegovu tradiciju uključio čak i omladinski tisak nastao početkom 80-ih. No, podsjetio je Postnikov, tada je logika medijskog polja bila suprotna današnjoj – takav je izmješteni tisak, logično, služio kao platforma za edukaciju novih mladih novinara i njihov eventualan prelazak u „ozbiljne“ medije, dok danas etablirani novinari sve više prelaze u treći sektor u potrazi za poslom.
Sistematizirajući terminološke uvide iz radnih materijala Ministarstva, Postnikov je izdvojio četiri najsnažnija kandidata za imenovanje toga rastućeg dijela medijskog polja, ističući njihove prednosti i nedostatke:
(1) Naziv „neprofitni mediji“ ispravno ističe zakonsku obavezu ulaganja dobiti u proizvodnju, uz ograničenje plaća koje će onemogućiti njeno prikriveno prisvajanje, kao i osigurati pravednu distribuciju među zaposlenicima. Njegova je prednost izrazita lokalna uvriježenost, no terminološki nije idealan jer medije koje označuje razgraničava samo od komercijalnog, ne i javnog sektora.
(2) Kao što je već navedeno, „mediji zajednica“ je najuvrježeniji naziv u Europskoj uniji, utemeljen na ključnom dokumentu europske medijske politike – The state of community media in the EU iz 2007. godine. On je, međutim, neprimjeren ovdašnjem kontekstu jer mu definicija počiva na volonterskom karakteru rada, dok navedeni mediji, kao što je više puta isticano, sve izrazitije funkcioniraju kao radno utočište novinara iz komercijalnoga sektora. Nadalje, iako je inzistiranje na participativnosti odnosa „medija zajednica“ i pripadajućih društvenih grupa nedvojbeno pozitivno, takav je naziv potencijalno problematičan utoliko što ne isključuje medije dominantnih zajednica, čime se iz vidokruga gubi opozicijska funkcija. Također, logika community media, umjesto intenziviranja pluralne javne komunikacije, može rezultirati jačanjem komunikacijske samodostatnosti izdvojenih zajednica.
(3) Naziv „alternativni mediji“, koji ističe odmak od srednjostrujaškog novinarstva, čini se najslabijim kandidatom, budući da je zaživio vrlo sporadično i to najčešće u kolokvijalnom kontekstu.
(4) Prednost „medija trećeg sektora“ je upravo u neodređenosti naziva, u mogućnosti da bez problema obuhvati izuzetno dinamičnu skupinu medija. Nadalje, on denotira sektorsku podjelu medijskoga polja, jasno upućujući na postojanje odijeljenih, javnih i komercijalnih sektora. Međutim, budući da je proizišao iz drukčijeg, anglosaksonskog konteksta, nije živio u Hrvatskoj, unatoč inicijativama predstavnika civilnog društva.
Za kraj, Postnikov je ponudio osnovni kvantitativni pregled medija trećeg sektora. Trenutno, naveo je, postoji osam neprofitnih radija s koncesijama te niz internetskih radija. Televizijske koncesije za neprofitni medij nema, iako postoje neprofitni proizvođači televizijskoga sadržaja. S druge strane, tiskane i elektroničke publikacije je nemoguće obuhvatiti zbog iznimne dinamičnosti polja.
Uz niz metodoloških poteškoća, broj stalno zaposlenih u trećem sektoru u 2012. godini procijenjen je na 350, dok se broj vanjskih suradnika u istom periodu kretao oko 2000. Pridodamo li tomu podatak o približno 25 milijuna kuna prihoda, doći ćemo do zaključka da treći sektor u čitavom medijskom polju sudjeluje s 3% zaposlenih, no uzima samo 1% profita.
Ulazeći u strukturu izdataka, očito je da njihov najveći dio odlazi na honorare i plaće, što znači da se u trećem sektoru prvenstveno financira rad. Uzmemo li u obzir da više od ¾ zaposlenih otpada na tzv. „kreativno osoblje“, dolazimo do možda najvažnije činjenice koju moramo imati na umu kada razmišljamo o medijskoj politici i neprofitnim medijima: ulaganje u treći sektor u najvećoj mjeri osigurava da će se državne potpore uistinu preliti u novinarski rad.
Javnost, kontrajavnosti i rad u neprofitnim medijima
Govoreći iz perspektive vlastitog, opsežnog proučavanja i poznavanja civilnog društva, Suzana Kunac je svoj pregled postojećih teorijskih i institucionalnih pristupa temi započela isticanjem presudne važnosti definicije demokracije za određivanje pojma neprofitnih medija. U tom smislu, kao dobro polazište za definiranje tzv. trećeg sektora navodi teorijski okvir razrađen u radnim materijalima Ministarstva kulture, koji se dijelom zasniva na konceptu kompleksne demokracije. S druge strane, smatra da ne treba upasti u zamku definicije iznesene u Nacionalnoj politici stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, koja, naglašavajući isključivo individualni aspekt samoorganizacije apstraktnih građana, neprofitne medije definira iz liberalno-demokratske perspektive, ne razlikujući ih načelno od udruga civilnog društva.
Prihvatimo li kompleksnu demokraciju kao polazište, Kunac smatra da se iznimno korisnom može pokazati kategorija subalterne kontrajavnosti koju definira Nancy Fraser. Njezinu vrijednost Kunac ilustrira sljedećim citatom iz Radnih materijala Ministarstva kulture:
"Sve dok se takve kontrajavnosti”, smatra Fraserova, pojavljuju kao odgovori na ekskluzije unutar dominantnih javnosti, one pomažu širenju diskurzivnog prostora (...) a to je u stratificiranim društvima dobra stvar.” Sve dok one jesu javnosti – što znači da žele komunicirati – a ne enklave, društvo ih ne bi trebalo komunikacijski izolirati. “Stvar je u tome da subalterne kontrajavnosti imaju dualni karakter. S jedne strane, one funkcioniraju kao prostori povlačenja i pregrupiranja snaga; s druge, kao baze i poligoni treninga za agitacijske aktivnosti usmjerene širim javnostima. Upravo u dijalektici između te dvije funkcije leži njihov emancipacijski potencijal” (Fraser 1992: 124). (RM 7, str. 17)
Upravo ovaj opis, smatra Kunac, predstavlja ono što bismo trebali razvijati pod egidom pojma koji nam tek predstoji definirati.
Nadovezujući se na tezu o potrebi za uključivanjem čitave – dakle, ne samo subalterne, marginalizirane – javnosti u kreiranje sadržaja neprofitnih medija, koju je Boris Postnikov iznio u ranijem izlaganju, Kunac uvodi u raspravu pojam medija zajednice koje AMARC (Svjetska udruga radijâ zajednice) ovako definira:
„Radiotelevizije zajednice su privatni akteri s javnim ciljevima. Njima upravljaju različiti tipovi neprofitnih organizacija. Njihove temeljne značajke su: participacija zajednice, kako u vlasništvu, tako u kreiranju programa, upravljanju, operativnom radu, financiranju, evaluaciji. Oni su neovisni, nevladini mediji koji ne ovise ni o jednoj političkoj stranci ni o privatnoj tvrtci niti su dio njih.“
Ciljevi takvih medija, kako navodi AMARC, su:
„promocija društvenog razvoja, ljudskih prava, kulturne raznolikosti, pluralizma informacija i mišljenja, mirnog suživota, jačanje društvenih i kulturnih identiteta. Oni daju mogućnost onima koji nemaju drugu mogućnost da se izraze, osiguravaju medijsku prisutnost zajednicama koje bi bez toga bile zanemarene. Oni moraju jamčiti pristup, dijalog i participaciju svim društvenim pokretima, rasama, etničkim skupinama, rodovima, seksualnim orijentacijama, vjerama i dobnim skupinama.“
Po posljednjoj se stavci, podsjeća Kunac, AMARC-ova definicija preklapa s idejom subalterne kontrajavnosti.
Vraćajući se hrvatskom kontekstu, Kunac ističe da usprkos njihovoj evidentnoj važnosti, neprofitni mediji trenutno imaju iznimno loš status. Spomenuta Nacionalna politika kao mjeru broj 13 navodi „poboljšanje uvjetâ za djelovanje neprofitnih medija“, definirajući i pet pripadajućih provedbenih aktivnosti koje su djelomično već realizirane, no s nedostatnim rezultatima. Pogledamo li tako prvu mjeru – „provesti analizu i vrednovanje medijskog zakonodavstva i regulative u odnosu na uvjete za djelovanje neprofitnih medija“ – uočit ćemo da određeni dio nje uistinu jest obrađen u radnim materijalima Ministarstva kulture, no preciznost te analize u odnosu na problematičan zakonodavno-regulativni okvir, smatra Kunac, ostaje upitnom. Kao jedan od primjera neadresiranih propusta u medijskom zakonodavstvu Kunac navodi nemogućnost da se koncesije za neprofitna radija i televizije ostvaruju prema kriterijima drukčijim od onih koji vrijede za komercijalne medije. Zakon o elektroničkim medijima, upozorava ona, jednostavno ne poznaje tu distinkciju. Potreba za posvećivanjem dodatne pažnje dodjeljivanju koncesija neprofitnim medijima bila je posebno istaknuta u Nacionalnoj strategiji, no u zadnje tri godine rada na medijskoj politici dodijeljene su samo tri nove. Taj je problem osobito aktualan na području Zagreba, na kojem postojanje većeg broja komercijalnih i neprofitnih radija dodatno otežava uspostavu ikakvih kriterija. Navedene su poteškoće dovele do razmjerno malog broja neprofitnih radija u usporedbi sa zemljama Europske unije.
Prelazeći na stanje rada u neprofitnim medijima, Kunac ukratko prenosi zaključke istraživanja Helene Popović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, navodeći „prekarnost, nesigurnost rada i potplaćenost“ kao njegova osnovna obilježja. Zaposlenici uglavnom broje pripadnike civilnoga društva ili profesionalne novinare koji su morali napustiti komercijalni sektor. Materijalna sredstva su iznimno ograničena: 2012. godine cijeli neprofitni sektor je ostvario oko 25 milijuna kuna prihoda. Taj se iznos u međuvremenu nešto uvećao, no isti problemi financijske nesigurnosti su ostali.
Fokus grupe potkrepljuju ovakav opći dojam: navode se negativni trendovi fragmentacije, prekarnoga rada, multipraktičnog novinarstvo, slabe pravne zaštita i niskih honorara. S druge strane, ispitanici ističu kohezivnost, horizontalnu komunikaciju, slobodu izražavanja i kritička orijentacija kao pozitivna obilježja rada u neprofitnim medijima. Takvo stanje, ističe Kunac, u skladu je i s prikazom trećega sektora koje je ponudilo Ministarstvo kulture, opisujući ga kao polje izrazito slobodnog i kritičkog izražavanja koje je izloženo pritiscima, prvenstveno ekonomske prirode, te financijskoj i pravnoj nesigurnost.
Uzevši sve navedeno u obzir, Kunac zaključuje da suštinski problem trećega sektora leži u nedostatnim financijskim sredstvima. Kada je donesena Nacionalna strategije, podsjeća, u Upisniku Agencije za neprofitne medije nalazilo se osam neprofitnih publikacija – danas ih je pedeset i četiri. Riječ je, smatra Kunac, o ozbiljnom pomaku koji upućuje na ogroman potencijal neprofitnih medija, stoga treba pronaći način da se to kompleksno polje ravnopravno financira.
Za kraj, podsjeća na UNESCO-ove smjernice za regulaciju sektora neprofitnih medija:
„Potrebno je uspostaviti regulatorni sustav koji će omogućiti da mediji zajednice imaju pristup frekvencijskom spektru, da se uspostavi proces odlučivanja o podjeli frekvencija između javnih, privatnih i medija zajednice koji se provodi transparentno te neovisno o ekonomskim i političkim utjecajima; ograničavanje troškova pokretanja i održavanja medija zajednice kako oni ne bi sprječavali njihov razvoj, namjensko izdvajanje dijela frekvencijskog spektra za medije zajednice putem kvota i definiranja specifičnih ciljeva javnog interesa, osiguravanjem javnih sredstava za rad medija zajednice iz prihoda ostvarenih prodajom spektra telekomunikacijskih operatera“
Posljednju preporuku Kunac smatra osobito zanimljivom i nudi je prisutnima na raspravu.
Status i percepcija neprofitnih medija – znanstveni uvidi
Posljednje izlaganje ponudilo je vrijedne znanstvene uvide u funkcioniranje polja neprofitnih medija, s osobitim naglaskom na njihovu publiku. Riječ je o istraživanju koje je tijekom 2013. po narudžbi Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva proveo Centar za istraživanje medija i komunikacije. Temeljna struktura istraživanja sastojala se od triju studija: analize sadržaja odabranih neprofitnih medija, anketnog istraživanja medijskih navika njihovih publika te istraživanja percepcije neprofitnih medija od strane njihovih korisnika.
Krećući od druge studije, Čuvalo upozorava da bi rezultate valjalo uzeti sa stanovitom zadrškom jer je dio podataka pomalo zastario, no smatra da je svejedno riječ o vrlo korisnim informacijama. Uzorci na kojima je provedeno anketno istraživanje su tzv. online pool GfK centra za istraživanje tržišta, koji je reprezentativan za korisnike interneta od 16 do 66 godina, te nasumični uzorak korisnika portala H-alter, Kulturpunkt, Infozona i Civilnodruštvo.hr. Budući da je prvi uzorak ponudio dovoljno konzumenata neprofitnih medija, zaključci su se temeljili na podacima iz online poola.
Temeljni zaključak o korisnicima neprofitnih medija jest da se značajno ne razlikuju od općenite populacije korisnika interneta, u kojoj čine udio od 26%. Najčešće je riječ o osobama od 14 do 29 godina starosti, natprosječno obrazovanoj, urbanoj populaciji koja vlastita primanja procjenjuje kao blago ispodprosječna. Iako tvrdi da statistički značajnih razlika između medijskih navika korisnika neprofitnih medija i prosječnih korisnika interneta u načelu nema, ističe da prva skupina prosječno više konzumira medije koji nisu ni radijski ni televizijski – osobito internetske, ali i tiskane. Riječ je, navodi Čuvalo, o informativno angažiranijoj publici koja više prati informativne, dokumentarne i sl. programe [1]. Također su i značajno participativniji korisnici koji više dijele političke i informativne sadržaje. Zbog navedenog ne čudi da su pripadnici te skupine natprosječno politički aktivne i informirane osobe koje se najčešće smatraju politički djelatnim subjektima. Unatoč tomu, pokazuju jednaku skepsu prema responzivnosti političkih institucija u državi.
Kada je riječ o percepciji neprofitnih medija u ukupnom uzorku, kao prvi korak istraživanja Čuvalo je prikazala analizu odgovora na otvorena anketna pitanja. Njihovim grupiranjem došlo se do nekolicine istaknutih percipiranih manjkavosti toga polja. Ponajprije je to njegova nedovoljna prepoznatljivost, koju su korisnici opisali kao nedostupnost i neprisutnost u drugim medijima, navodeći da do konkretnih neprofitnih medija najčešće dolaze potpuno slučajno, internetskim pretraživanjem informacija o nekoj temi. Kao temeljne prohtjeve korisnici navode zanimljive teme, nepristrano i stručno istraživanje, kritičnost i aktualnost tema. S druge strane, korisnici koji s neprofitnim medijima nemaju kontakta kao najčešće razloge njihova nepraćenja navode nedostatak vremena za konzumiranje ozbiljnijih članaka i nepovjerenje u transparentnost i nepristranost udruga. Ti ispitanici načelno tvrde da za neprofitne medije nisu čuli, ne zanimaju ih ili jednostavno imaju naviku informiranja iz drugih medija.
U radu s fokus-grupama došlo se do najdetaljnijih uvida u percepciju neprofitnih medija. Ispitanici su ponajviše isticali volonterski rad, rad u slobodno vrijeme i neprofesionalizam kao njihove temeljne organizacijske odlike. Nezavisne medije su ponajviše vezali uz humanitarne aktivnosti, marginalizirane teme i društvene skupine, a tehnološki ponajprije uz internet. Kao što su i otvorena pitanja sugerirala, korisnici su najčešće do neprofitnih medija dolazili slučajno, internetskim pretraživanjem.
Upravo je takvo kontingentno korištenje uzrok većine poteškoća s percepcijom neprofitnih medija: korisnicima se sâm pojam pokazuje kao nejasan. Također, teško procjenjuju koristi od neprofitnih medija i njihovu kvalitetu. Slažu se samo oko očekivanja od tog sektora pa tako navode edukaciju javnosti, podizanje svijesti o društvenim problemima, humanitarni rad, promoviranje alternativnih načina života, platformu za edukaciju novinara, zastupanje marginaliziranih i manjinskih skupina i nadzor javnih i komercijalnih medija.
Završni dio istraživanja bio je posvećen evaluaciji sadržaja ranije navedenih portala kojima je istraživački tim za potrebe reprezentativnosti pribrojio i Cenzuru plus, Fade in i Radio mrežu. Pri evaluaciji su korišteni parametri koje su istraživači podijelili na unutarnje i vanjske, podrazumijevajući pod prvima širi popis profesionalnih novinarskih normi (adekvatnu primjenu i raznovrsnost novinarskih žanrova, nepristranost, jasno autorstvo), a pod drugima kriterije Zaklade za razvoj civilnog društva (proizvodnju vlastitih sadržaja, pokrivanje tema od javnog interesa, proširivanje prostora javnog dijaloga).
Analiza sadržaja pokazala je da neprofitni mediji u dobroj mjeri zadovoljavaju kriterije profesionalnosti. Ipak, u skladu s općenitim problemima u novinarstvu, istaknula se potreba za većim brojem istraživačkih članaka. Također je i udio prenesenih materijala prevelik u odnosu na autorske tekstove. Kada je riječ o korištenju izvora, pokazala se stanovita sklonost jednostranosti (često se članci obraćaju samo jednom sugovorniku), dok njihov izbor uglavnom pada na muškarce, uz istaknuto oslanjanje na eksperte.
Zanimljivo, kao pozitivne strane Čuvalo navodi profesionalno i primjereno opremanje tekstova, kvalitetu priloga, visoku razinu informativnosti i – suprotno ranije navedenoj jednostranosti – uravnoteženost članaka.
Prema istraživanju, temeljni je sadržajni nedostatak neprofitnih medija stanovita tematska egocentričnosti. Čuvalo to pojašnjava zaključkom da su njihova glavna tema sâmi mediji i civilno društvo, što proizvodi dojam da se bave samima sobom, zanemarujući teme za širu javnosti. Na produkcijskoj ravni, evaluirane emisije su pokazale čest nedostatak tehničke i stručne opremljenosti, uz velike varijacije u kvaliteti.
Zaključno, sumirajući rezultate u preglednu SWOT analizu, Čuvalo je iznijela sljedeće zaključke: iako je nezavisnost i profesionalnost neprofitnih medija prepoznata, treba unaprijedit njihovu prepoznatljivost i otvoriti dodatan prostor za istraživačko novinarstvo. Kao temeljne probleme koje treba adresirati u proizvodnji sadržaja ističe kvalitetu produkcije i tematsku samodostatnost. Glavne slabosti neprofitnih medija kada je riječ o dopiranju do publike su njihova slabija pozicija u internetskim tražilicama, relativno nepovjerenje korisnika, nedostatni resursi, tehnološka neopremljenost i terminološka nejasnoća.
[1] Najpraćeniji sadržaji na naprofitnim medijima su, navodi Čuvalo, političke vijesti iz Hrvatske (70%), ljudska prava (58%) kultura (53%), ekologija (45%).
Profesionalizam, kvaliteta sadržaja i izvori financiranja
Za otvaranje rasprave, Suzana Kunac je podsjetila da je Nacionalna politika za razvoj civilnoga društva već donijela neke pozitivne pomake, poput onih proizišlih iz provedbene mjere 13.4 koja propisuje da se ugovorom između HRT-a i Vlade osigura snažnija financijska potpora neprofitnim medijima. Ovom je strategijom, smatra Kunac, na koristan način već definirana važna uloga javne televizije u jačanju trećega sektora.
Posredno se nadovezujući na pitanje odnosa HRT-a i neprofitnih medija, Drago Pilsel s portala Autograf je kao smjernicu za rješavanje financijskih problema sugerirao iznalaženje nekog oblika pretplate. Referirajući se na izvještaj Antonije Čuvalo, izrazio je mišljenje da postoji određeni broj neprofitnih portala koji primaju visoke dotacije, ali se unatoč tomu komunikacijski samoizoliraju i proizvode nekvalitetno novinarstvo.
Nadovezujući se na posljednju tezu gospodina Pilsela, Andrea Milat je otvorila vjerojatno središnji prijepor obiju današnjih diskusija – kvalitetu sadržaja u neprofitnim i komercijalnim medijima. Po njenom sudu, prosječne navike publike su takve da se preferira zabavniji i komercijalniji sadržaj kraćeg trajanja. Zbog su toga neprofitni mediji, za koje smatra da u pravilu donose kvalitetniji i profesionalniji sadržaj od komercijalnih, često nalaze pred izazovom “prekrajanja” vlastitog sadržaja i pristupa prema “standardima” komercijalnih medija i navikama prosječne publike, s čim se neki neprofitni mediji nose s više, a neki s manje integriteta.
Mladen Kristić iz In portala se slaže s generalnim dojmom gospodina Pilsela da nedostaje kvalitetnih novinarskih tekstova. Smatra da se izgubio unutarredakcijski prijenos novinarskih znanja i vještina. Kao zadaću profesionalnih novinara navodi potiskivanje društvenih mreža za koje drži da su postale glavnim izvorom informiranja.
Pojašnjavajući nesporazum koji se u diskusiji pojavio oko kategorije prepoznatljivosti, Antonija Čuvalo je pojasnila da pod percipiranom neprepoznatljivošću neprofitnih medija njihovi korisnici nisu podrazumijevali slabiju kvalitetu, nego količinu prisutnosti civilnoga sektora i medija u široj javnosti, komercijalnim medijima itd. Štoviše, kada je riječ o publici neprofitnih medija, podsjeća da ona itekako prepoznaje bolje teme i veću kvalitetu članaka u odnosu na komercijalne medije. Među širom publikom, međutim, uistinu postoji stav da se na neprofitnim medijima ne može naći dovoljno zanimljivog sadržaja.
Milan F. Živković se nadovezuje na pitanje neprepoznatljivosti neprofitnih medija i pojašnjava da može biti riječi o njihovom ograničenom dosegu i utjecaju, a ne o nekom nedostatku identiteta. Proširujući popis poteškoća s kojima se treći sektor suočava, podsjeća na tzv. Zimski dokument N-mreže. U njemu se, navodi Živković, uz podfinanciranost, zakonsku nepriznatost itd. spominje i relativna usitnjenost trećeg sektora, pod čim se misli na podatak da je 1% ukupnog financiranja medijskog sektora raspoređeno na broj redakcija usporediv s brojem svih ostalih medija.
Ivan Vlašić s Radija student upozorava da publika najviše konzumira televizijske i radijske sadržaje, dok se na tribini uglavnom govori o elektroničkim publikacijama. Podsjeća da su radiotelevizijski mediji značajno skuplji te ih je nezahvalno svrstavati u istu kategoriju kao i internetske medije. Upozorava na nesustavnost dodjele radijskih koncesija za neprofitne medije kada je riječ o ispunjavanju funkcije unaprjeđivača javnog dobra, navodeći primjer Radija Marija kojem je dodijeljeno čak 5 koncesija, a da, po njegovom viđenju, nije sasvim jasno kako taj medij doprinosi javnom dobru.
Referirajući se na izlaganje Suzane Kunac s početka rasprave, Ernest Strika s Hrvatske radiotelevizije ističe da je na nekoj od prethodnih tematskih radnih skupina zaključeno da je HRT napravio značajan iskorak na polju suradnje s trećim sektorom, značajno povećavajući količinu suradnje s neprofitnim produkcijskim kućama. Kao zaseban problem priznaje postojanje samo jedne neprofitne televizijske kuće, no ističe da HRT s njom intenzivno surađuje.
Milan F. Živković potvrđuje i pozdravlja činjenicu da se HRT-ova nabava sadržaja od neprofitnih proizvođača znatno povećala. Smatra da bi trebalo spomenuti i orijentaciju Hine da izravnije i više surađuje s neprofitnim medijima – primjerice, besplatno im nudi sadržaje ili ih uključuje u svoju mrežu.
Za kraj prvoga dijela tribine, Gordan Antić ističe da, unatoč vrijednoj suradnji Hrvatske televizije s trećim sektorom, Hrvatski radio još uvijek pokazuje priličnu zatvorenost za suradnju s neprofitnim medijima.
Stanje na terenu
Perspektivu sâmih pripadnika „trećeg sektora“, koja ukazuje na problematične točke postojećih, osobito novouvedenih potpora ponudila je Sandra Bartolović iz portala Forum.tm. Primjer na koji se gospođa Bartulović usredotočila nova su bespovratna sredstva za neprofitne medije koja se dodjeljuju od 2013. godine. Ističući kako je nedvojbeno riječ o sjajnoj ideji, smatra ona da je u protekle tri godine došlo do njenog značajnog degradiranja. Smisao te štetne promjene sažima kao pomak od poticanja kvalitete ka poticanju kvantitete, pod čime podrazumijeva povećanje broja primatelja potpora sa 14 na 20 nauštrb dodjeljivanih iznosa i podsjeća da je iznos najviše potpore pao s 400.000 kn na 250.000.
Ilustrirajući konkretan učinak te promjene na slučaju Forum.tm-a, istaknula je da je portal bio prisiljen otpustiti jednog zaposlenika, čime je, kako joj se čini, Ministarstvo direktno obesmislilo jedan od svojih najvažnijih ciljeva – borbu protiv prekarizacije rada u neprofitnim medijima. S druge strane, navodi i komplikacije koje proizlaze iz prijavljivanja na natječaj Vijeća za elektroničke medije, poput dodijele 60% iznosa koji je potreban za provedbu projekta, uz jednaku obvezu njegova ispunjavanja. Problem je i strukturalna neusklađenost dodjeljivanih sredstava – umjesto da se nadopunjuju, smatra Bartolović, ona kao da se međusobno isključuju.
Kao daljnji primjer nesigurnosti sustava potpora ističe i problem definiranja vremenskih okvira u ovogodišnjem Javnom pozivu za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima. Podsjeća na nedoumice oko pokušaja njihovog produženja s jedne na tri godine, uz ocjenu da je ta važna odluka isključivo ovisila o činovničkim faktorima.
Važan strukturalni problem predstavlja i podređenost većine potpora drugih institucija projektnoj logici financiranja, zbog čega se čitav sustav neprofitnih medija gura u NGO sektor i usko određena tematska polja. Takva projektno-birokratska opterećenost znači da je onaj maleni broj zaposlenih u takvim medijima izuzetno opterećen nizom organizacijskih zadaća, zbog čega se upravo onaj dio osoblja koje bi trebalo biti nosivim dijelom redakcije ponajmanje bavi novinarskim radom.
Opisuje i Forumove pokušaje suradnje s oglašivačima, no oni ne vide interes u oglašavanju u mediju koji nije dio srednjestrujaškog, komercijalnog sektora pa ni to ne predstavlja izvor financiranja. Forum si trenutno može priuštiti samo minimalne uvjete – dvije plaće, minimalne honorare i računovodstvo. Ne može si priuštiti ni prostor, ni fotoreportera, ni putovanje, ni ozbiljniji istraživački rad, dok nijedan natječaj ne osigurava održivu budućnost.
Za kraj, upozorava sve sudionike na mogućnost da ishod parlamentarnih izbora nepovoljno utječe na preživljavanje onih neprofitnih medija koji ne pristaju na netolerantne, huškačke i šovinističke sadržaje.
S prihodima od marketinga - situacija podjednako loša
Otvarajući svoje izlaganje, Siniša Bogdanić je sa žaljenjem istaknuo da se većina iskustava i problema koje je opisala gospođa Bartolović mogu bez problema preslikati na Radio-mrežu. Nastala reorganizacijom ugašene redakcije BBC-ja, temeljna je djelatnost njegove radijske produkcije distribucija programa lokalnim medijima koji su inače prenosili BBC-jeve sadržaje. Teme koje su pritom pokrivali, ističe Bartolović, redovito su teme od javnoga značaja, poput euroatlantskih integracija, ustavnih vrednota, posvajanja djece, poteškoća ljudi starije životne dobi i slično. Međutim, unatoč dugogodišnjem profesionalnom iskustvu i tematskom repertoaru koji pokriva, Radio-mreža nailazi na brojne poteškoće s financiranjem, potpuno se oslanjajući na natječaje, a sve više, nažalost, i na volonterski rad.
Nastojeći sugovornicima približiti frustrirajuće situacije s kojima se neprofitni mediji suočavaju u potrazi za minimalnim sredstvima za preživljavanje, gospodin Bogdanić je opisao bizarna iskustva s IPA INFO natječajem Delegacije Europske unije: svake godine je Radio-mreži potpuno ista prijava odbijena, no s potpuno različitim, ponekad i međusobno isključivim odgovorima. Uspjeh su ostvarili, navodi Bogdanić, tek po povezivanju s utjecajnijim pripadnicima civilnoga društva, dok su morali čekati sve do ove godine da bi dobili prva samostalna sredstva, i to na natječaju Europskoga parlamenta.
Kada je riječ, pak, o marketingu, situacija je podjednako loša. Prema ugovorima s prenositeljima njihova sadržaja, Radio-mreža ima pravo plasirati minutu marketinškoga programa nakon svake emisije vijesti koju im neka postaja emitira. Pokušaji dogovora s oglašivačkim agencijama o otkupu toga prostora redovito su nailazili na omalovažavanje njihovog neprofitnog režima.
Nakon što je Zaklada prepustila financiranje Ministarstvu kulture, navodi Bogdanić, očekivalo se da će Ministarstvo omogućiti financiranje kroz minimalno tri godine kako bi se održala minimalna sigurnost i mogućnost razvitka medijâ. Posebnu je nadu dala najava Ministarstva da će se potpore posebno skrbiti za plaće kako mediji ne bi ovisili o natječajima koji specijaliziranim temama izobličuju uređivačke politike. No već u drugom natječaju su im sredstva prepolovljena na razinu novopokrenutih medija, unatoč činjenici da rade preko osam godina. Pritom je osobitu poteškoću predstavljala činjenica da se kao radiopostaja moraju nositi sa značajno višim produkcijskim troškovima od, primjerice, internetskog portala. Uzevši sve u obzir, gospodin Bogdanić je izrazio podršku savjetu gospođe Bartolović da se smanji broj bespovratnih podrški neprofitnim medijima, a njihov iznos poveća. Također, smatra da bi trebalo razdvojiti lokalne i nacionalne projekte, a medije razvrstati prema produkcijskim troškovima kako bi se financiranje prilagodilo svačijim specifičnim potrebama. Trenutnim je stanjem, smatra Bogdanić, proizvedena izrazito naglašena dominacija internetskih portala u ukupnom kolaču potpora, čime se potiče njihovo namjensko osnivanje. Osim selektivnijih potpora novim medijima potrebna je i jača kontrola nad financijskim izvještajima.
Privilegiranje portala gospodin Bogdanić ilustrirao je i na primjeru komentara članova Povjerenstva za neprofitne medije koji su pratili rad njegove postaje. U više je navrata savjetovano da bi radijski sadržaj trebalo pretvoriti u internetske članke, što bi iziskivalo pokretanje dodatnoga portala, a time i nemoguće opterećenje redakcijskih resursa. Njegova je redakcija upućena i na natječaj Fonda za pluralizam, no najveća potpora koja je njime predviđena za radijske produkcije iznosi 70.000 kuna. Nejasno je, istaknuo je Bogdanić, zbog čega je odabrana upravo ta granica. Nadalje, čini se da Agencija ne posjeduje dovoljno iskustva u radu s neprofitnim medijima: kašnjenjem s isplatom sredstava proizvode se problemi s poštivanjem natječajnih rokova, a veliko opterećenje predstavlja i zahtjev za potpunom realizacijom projekta čak i kada nisu dodijeljena dostatna sredstva. Time se, napomenuo je Bogdanić, potiče prekarni rad, što za posljedicu ima odljev novinara u potrazi za stabilnijim zaposlenjem.
Disproporcije potpora
Vraćajući se svojim tezama iz prve rasprave, Andrea Milat ističe da bi trebalo ući u zapisnik da je izrazito disproporcionalan omjer podrški koje se daju neprofitnim i komercijalnim medijima. Uvjerena je da bi kvalitativno istraživanje potvrdilo da je sadržaj neprofitnih medija bitno kvalitetniji od komercijalnih. Smatra da je rasprava o obliku distribucije postojećih sredstava za neprofitne medije promašena – treba se usredotočiti na ispravljanje po njezinu sudu krajnje neravnopravnog omjera ukupnih sredstava koji se dodjeljuju drugom i trećem medijskom sektoru, za koji procjenjuje da se kreće oko 32 milijuna za komercijalne naspram 3 milijuna kuna za neprofitne medije.
Suzana Kunac ne smatra da potpore Fonda postavljaju komercijalne medije u osobito privilegiran položaj – ističe da su u pitanju iznimno niska sredstva u odnosu na potrebe. Vezano za radijske programe, navodi da neprofitni radijski proizvođači imaju pravo na 1% sredstava Fonda, no podcrtava problem pravilnika koji ne dozvoljava da se neiskorištena sredstva iz jedne kategorije prebacuju u drugu, nego propisuje da se ona prebace u istu stavku Fonda za sljedeću godinu. Slaže se s Andreom Milat da je besmisleno raspravljati o načinu na koji će postojeća sredstva biti podijeljena te da svakako treba povećati ukupne iznose za neprofitne medije. Što se tiče aspekta sadržaja i kvalitete, podsjeća da teme koje Fond potiče u komercijalnim medijima predstavljaju javni interes definiran zakonom te da je riječ o temama koje su vrlo bliske sadržaju neprofitnih medija. Dodatna sredstva, smatra Kunac, mogla bi se tražiti od teleoperatera, dio od HRT-a, Lutrije itd. Također izražava neslaganje s kritikama upućenim na račun Ministarstva, podsjećajući da su tijekom posljednje tri godine dostupna sredstva za neprofitne medije porasla otprilike sedam puta. Značajan porast broja neprofitnih medija dijelom je posljedica toga uspjeha.
Ivan Vlašić s Radija student drži da je Fond za pluralizam prvotno trebao biti namijenjen neprofitnim medijima. Također, izražava sumnju da bi komercijalni mediji ispunjavali funkciju javnog interesa da nema Fonda. Ističe potrebu za regulacijom trošenja sredstava Fonda, smatrajući da dolazi do velikih odstupanja u sadržaju od prijavljenog.
Boris Postnikov izražava razumijevanje za toliku usredotočenost na raspodjelu postojećih sredstava, no također poziva sudionike da se usredotoče na njihovo povećanje obraćanjem drugim adresama, ne samo Ministarstvu. Poziva sve prisutne na dolazak na sastanke tematskih radnih skupina i doprinos razradi konkretnih smjernica.
Iako u potpunosti podržava povećanje ukupnih sredstava za neprofitne medije, Zrinka Peruško apelira da se težište rasprave prebaci na njihovu društvenu funkciju. Smatra da je naziv neprofitni mediji pogrešan i proizvodi probleme jer se usredotočuje na profitni režim, a ne na njihov temeljno drukčiji, zagovarateljski smisao koji je vezan za promicanje posebnih tema i zajednica. Stoga smatra da je financiranje potrebno organizirati prema tematskom repertoaru pojedinih medija. Također podržava inicijativu da se Fond puni sredstvima komercijalnih medija, podjednako kao i sredstvima HRT-a, kao što je prethodno bilo propisano. Ističe da se svake godine smanjuju dadžbine komercijalnim medijima, a povećavaju javnoj televiziji, što smatra štetnim trendom. Navodi da sva komparativna istraživanja u Europskoj uniji pokazuju korelaciju između snage javnih medija i više informiranosti građana. Izražava uvjerenje da sličan pozitivan utjecaj postoji i kada je riječ o neprofitnim medijima, stoga podcrtava potrebu za iznalaženjem novih izvora njihovog financiranja, osobito u svjetlu mogućih političkih promjena i potrebe za dugoročnom održivošću trećega sektora.
Željko Matanić iz HURIN-a smatra da su podaci koje je gospođa Peruško iznijela netočni, podsjećajući da sve radio- i televizijske postaje izdvajaju 0,5% ukupnih prihoda u financiranje Vijeća za elektroničke medije te napominje da nikakva druga izdavanja nisu ni u kojem trenu bila propisana.
Replicirajući na tezu gospodina Vlašića da su sredstva Fonda izvorno bila namijenjena neprofitnim medijima, ustvrdio je da je to potpuno netočno, navodeći da 2003. godine kada se Fond osnivao neprofitnih medija praktički nije ni bilo. Podsjeća prisutne da je upravo HURIN izborio ta sredstva, i to zbog nesporne činjenica da su njegove članice imale obavezu tjednog objavljivanja određenog postotaka vijesti i obavijesti s područja koncesije, što ih je efektivno učinilo lokalnim i regionalnim javnim servisima. Također je presudna bila i njihova uloga u zaštiti lokalne i zavičajne tradicije. Na tim se dvama razlozima temeljilo opravdanje za osnivanje Fonda.
Sljedeću repliku gospodin Matanić upućuje Andrei Milat, izražavajući želju da se nečim potkrijepi teza da su neprofitni mediji sadržajem kvalitetniji od komercijalnih. Govoreći o odnosu kvalitete i kvantitete u kontekstu omjera ukupnih sredstava, pojašnjava da je on u slučaju komercijalnih medija iznimno lako odrediv: na stranicama Nacionalnog zavoda za statistiku navedeno je koliko tisuća stati proizvode komercijalni mediji, dok kvalitetu određuju Vijeće za elektroničke medije i Povjerenstvo pri Ministarstvu kulture. S druge strane, izražava blagu zbunjenost tezom da su plaće u trećem sektoru niske, uzevši u obzira da, prema radnim materijalima Ministarstva, one prosječno iznose 6944,44 kn bruto mjesečno – takvu plaću, navodi Matanić, ima malo koji direktor na lokalnom mediju. Nadalje, 2000 vanjskih suradnika u neprofitnim medijima je po materijalima podijelilo 3,300,000 kuna – što prosječno znači uistinu niski iznos od 1650 kuna – no nigdje se ne govori o kvaliteti i količini sadržaja. Uzmemo li u obzir istraživanje Antonije Čuvalo, dolazimo do iznosa od 8,300,000 kuna za svega 10% autorskih radova, koliko ih proizvode neprofitni mediji.
Gospodin Matanić smatra da znakovite rezultate daje usporedba omjerâ državnih potpora i ukupnih brojeva zaposlenih u komercijalnom i trećem sektoru. Temeljeći svoje zaključke na podacima iz radnih materijala Ministarstva, Matanić tvrdi da je država tijekom 2013. godine neprofitne medije poduprla s 30,303 kn po djelatniku, no komercijalne tek s 16,000. 2014. je taj prosjek u trećem sektoru iznosio 23,810. Uvrstimo li u taj izračun i milijun kuna koje dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije, navodi, dolazimo do iznosa od 43,956 kn u 2013. te 31,746 kn u 2014. godini za neprofitne medije. Gospodin Matanić se pita kako su mogući takvi omjeri plaća te izražava zbunjenost činjenicom da je sektoru koji obuhvaća tek 4% djelatnika u medijima dodijeljeno 5 milijuna kuna
Pokušavajući prebaciti težište rasprave na funkciju medija, Nenad Bartolčić je izrazio želju da se rasprava više usmjeri na javni interes, a manje na povijesnu zaslužnost za njegovo ispunjavanje. Dijelu diskutanata zamjera „paušalno šamaranje“ komercijalnih medija. Izražava razumijevanje za izlaganje gospođe Bartolović te navodi da je sve pritužbe Forum.tm-a prepoznao i kao problem niskoprofitnih internetskih medija. Stoga upozorava na neprihvatljivost paušalnog prozivanja komercijalnih medija kao privilegiranih. Smatra da treba razgovarati o medijskoj strategiji koja će dati podjednake šanse svima onima koji proizvode sadržaje od javnog interesa, neovisno o profitnom režimu u kojem funkcioniraju.
Lela Vujanić iz Ministarstva kulture u potpunosti uvažava potrebu predstavnika konkretnih medija da u izlaganjima ostaju u obzoru vlastitih trenutnih problema. Slaže se s Andreom Milat oko potpunog nesklada između izdavanja za komercijalne i potpora neprofitnim medijima s obzirom na ostvarivanje javnog interesa. Smatra da bi sredstva za treći sektor morala biti znatno veća, no čini joj se da bi već i minimalna koordinacija referentnih institucija dozvolila puno efikasniju distribuciju sredstava. Ističe da samo umrežavanje i suradnja mogu osigurati dugoročni opstanak neprofitnih medija, a za takvo što su potrebne paralelne strukture i institucije, poput fondova solidarnosti, dijeljenja tehnoloških resursa i sl.
Suzana Kunac podsjeća da javni interes ne postoji u definiciji. Smatra da su neprofitni mediji su u fazi dječje bolesti te ističe tenziju koja postoji u njihovim dvojnim strukturama, uvjetno podijeljenim na medijski i civilni dio. Što se nesrazmjera ukupnog financiranja tiče, definitivno se slaže s objašnjenjem Željka Matanića da je upravo HURIN izborio sredstva Fonda za pluralizam te smatra da u tom slučaju ne može biti riječi o nekakvoj uzurpaciji sredstava koja bi trebala ići neprofitnim medijima. Kada je riječ o radijima i javnom informiranju, smatra nelogičnim da se korisnicima javnog dobra kao što je koncesija daju dodatne podrške za ispunjavanje javnog interesa, kako god ga definirali, kada je to preduvjet dobivanja koncesije.
Antonija Letinić s portala Kulturpunkt ne smatra da je problem definiranja i imenovanja medija trećeg sektora prisutan iz perspektive njihovog profitnog režima. Smatra da bi naglasak trebalo staviti na njegovu strukturnu ulogu u medijskom polju, za koju drži da se zasniva na upotpunjavanju funkcije javnog i komercijalnog servisa. Stoga poziva na posvećivanje osobite pažnje uskospecijaliziranim medijima koji prate područja i teme izbačene iz mejnstrim medija.
Nadovezujući se na pitanje definicije medija trećeg sektora, Andrea Milat navodi da ih je Ministarstvo kulture ranije nastojalo, u skladu s europskom praksom, odrediti kao one medije koji u svojim pravilima i statutima imaju rečenicu o reinvesticiji svih prihoda u proizvodnju. Takva inicijativa, međutim, nije prošla na razini Ministarstva financija i upravo je ono referentna institucija za taj problem, ne Ministarstvo kulture. Podsjeća da Zadruga za etično financiranje apelira na Ministarstvo financija da se među subjekte koji se mogu upisati u Registar neprofitnih organizacija uvrste i niskoprofitni mediji.
Što se prijepora oko fokusiranja rasprave tiče, Milat smatra da ispunjenje javne funkcije direktno ovisi o dostupnosti javnih sredstava. Upozorava da volonterski rad vodi do samoeksploatacije te da pitanje iznosâ jest presudno zato što neprofitni mediji jednostavno nemaju drugih izvora financiranja osim javnih potpora. Smatra da je krajnje je vrijeme da se Fond za pluralizam prilagodi činjenici da danas ima daleko više neprofitnih medija.
Agata Račan inzistira, pak, da je najvažniji problem u samom nazivu i sadržaju medija trećeg sektora. Također, upozorava na potrebu za geografskom diferencijacijom medija se te pita možemo li u istu poziciju dovesti medije s nacionalnim i lokalnim dosegom. Podsjeća na osobitu informativnu važnost lokalnih radiopostaja, podcrtavajući probleme njihova financiranja i dodjeljivanja koncesija, osobito kada je riječ o manjim mjestima. Smatra da država mora odlučiti što konkretno želi financirati.
Za kraj rasprave, Gordan Antić izražava potpuno razumijevanje za izlaganje kolege Bogdanića. Budući da su također upisani u registar Agencije za elektroničke medije, upozorava da internetske radiopostaje moraju ispunjavati sve kriterije kao i klasične radiostanice (60 metara kvadratnih prostora, zapošljavanje glavnog urednika i sl.). S obzirom da smo, kako je rekao, svjedoci banalizacije etera u smislu komercijalno formatiranog radija, Antić je apelirao na otvaranje medijskog prostora u vidu digitalizacije, za koju ističe da je osobito potrebna u velikim gradovima s nedostatkom frekvencija.
Zahvaljujući sudionicima, moderator rasprave Milan F. Živković najavio je nastavak rasprave u HND-u za dva tjedna, a već sljedeći dan na sastanku tematske radne skupine za neprofitne medije trećeg sektora.
Sudjelovali su: Željko Tabaković (pomoćnik ravnatelja Hakoma), Tonko Obuljen (Odašiljači i veze), Željko Matanić (tajnik HURIN-a), Damir Vujinović, Mirko Korušić (Jabuka TV) i Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture).
Raspravljen je pisani prilog raspravi Nacionalnog udruženja televizija. Svi sudionici su se usuglasili da je potrebno razviti tipologiju lokalnih i regionalnih medija prema načinu upravljanja, tako da se omogući transformacija komercijalnih medija koji to žele, u "lokalne javne" ili "komunalne", odnosno asocijacijske ili medije zajednica (poput manjinskih) u neprofitnom režimu akumulacije, koji ne bi sudjelovali na tržištu oglašavanja, a svi troškovi rada bi im bili pokriveni iz javnih izvora, uz model upravljanja koji će onemogućiti kontrolu i utjecaj političke vlasti.
Veći dio rasprave je bio posvećen politici radiofrekvencijskog spektra. Ponovljen je prijedlog da bi ta politika trebala napustiti model koncesija koje ponekad, radi obaveze osiguranja pokrivenosti signalom, uključuju više frekvencija koje ostaju neiskorištene (i neplaćene). Gospodin Obuljen je, uz podršku gospodina Tabakovića, argumentirao da bi takva promjena doprinijela i pojednostavljenju postupka dodjele "dozvola za emitiranje" (umjesto koncesija), utoliko što ne bila potrebna prethodna "procjena opravdanosti" otvaranja pojedinog radija, za koju ionako često nedostaje relevantnih podataka i uvida, pa se svodi na formalnost. Pritom bi javnost, putem Vijeća za elektroničke medije, naravno, zadržala mogućnost evaluacije predloženih programskih osnova i ponuda, a ograničenim zajedničkim dobrom bi se gospodarilo efikasnije i bolje. Svojedobno je pripremljen i tekst nerealiziranih zakonodavnih intervencija u tom smjeru, koji je g. Obuljen najavio podijeliti sa sudionicima skupine.
Sastanak je završen najavom javnih rasprava o NMP 10. lipnja u Osijeku, 2. srpnja u Rijeci, odnosno 7. srpnja u Splitu, koje će se posebno posvetiti problematici lokalnih i regionalnih medija, uz poziv sudionicima za daljnje prikupljanje pisanih komentara i prijedloga.
Teme radova predlagali su nezaposleni novinari/novinarke pod šifrom, a projekte su prijavljivali neprofitni mediji koji su se pismom namjere obvezali da će predloženi rad, ukoliko bude među 35 najbolje ocijenjenih, i objaviti.
Predložene koncepcije novinarskih radova vrednovalo je sedmeročlano Stručno povjerenstvo za neprofitne medije u sastavu: Ana Marija Simić, Tonči Kursar, Hajrudin Hromadžić, Zdenko Duka, Biljana Romić, Damir Hainski, Suzana Kunac, na osnovu sedam unaprijed definiranih kriterija propisanih Programom ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima - 1. doprinos pluralizmu medijskog predstavljanja društvenih subjekata, 2. doprinos pluralizmu društvenih tema u medijima, 3. različitost kuta gledanja odnosno pristupa u prikazu pojedinoj temi, 4. doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava, 5. ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i političkih moćnih, 6. informativna “širina” komunikacije, 7. kontekstualna “dubina” komunikacije.
Na sjednici Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, održanoj 19. listopada 2015., formirana je ukupna lista predloženih novinarskih projekata, od kojih je izdvojeno 35 najbolje ocijenjenih.
Dan kasnije, u Službi za javnu komunikaciju Ministarstva kulture otvorene su omotnice s imenima novinara/novinarka 35 najbolje ocijenjenih projekata i omotnice s potpisanim potvrdama/izjavama o nezaposlenosti te je utvrđeno da svi zadovoljavaju uvjete natječaja.
Prijedlog Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, koji navodimo u nastavku, prihvatio je ministar koji u skladu s time donosi odluku o raspodjeli sredstava.
Poredak | naslov novinarskog rada/projekta |
ime autora/autorice | medij koji će rad objaviti | ukupan broj bodova |
1 | Gospodarski zločin bez kazne: koliko su se hrvatski sudovi bavili revizijom pretvorbe i privatizacijskom pljačkom? |
Miroslav Pavičević | Internetski portal Hrvatskog centra za istraživačko novinarstvo i slobodu medija – www.hrcin.hr |
459 |
2 | Odnos moderne hrvatske države i društva prema antifašizmu i antifašističkom nasljeđu |
Milena Ostojić | Internetski portal Lupiga.Com |
443 |
3 | Pod maskom održivosti: spalionice smeća na Jadranu |
Željko Špoljar | Internetski portal Arteist.hr |
439 |
4 | Migrantska kriza, Njemačka i Europa |
Jerko Bakotin | Internet portal Lupiga.Com |
438 |
5 | Drugačije roditeljstvo |
Mašenjka Bačić | Internetski portal STav (www.stav.cenzura.hr) |
434 |
6-7 | Biti vitez u NDH |
Josip Jagić | Internetski portal Slobodni Filozofski |
433 |
6-7 | Gdje je danas zdravstveni odgoj? |
Veronika Mesić | Internetski portal VoxFeminae.net |
433 |
8 | Status ljudskih prava u zdravstvenom sustavu RH |
Nataša Škaričić | Internetski portal Lupiga.Com |
432 |
9 | Katolički mediji u Drugom svjetskom ratu |
Ana Benačić | Internetski portal Lupiga.Com |
431 |
10 | Tko nam vodu (od)nosi? |
Jelena Prtorić | Internetski portal Forum.tm |
430 |
11-12 | Dok nas smrt ne rastavi |
Barbara Matejčić | Internetski portal VoxFeminae.net |
428 |
11-12 | Reforma javne uprave - pretpostavka demokratskog razvoja |
Ana Kuzmanić | Internetski portal H-Alter |
428 |
13 | Uvjetna oplodnja - umjetna oplodnja žena istospolne orijentacije |
Relja Dušek | Internetski portal Queer.hr |
427 |
14-15 | Politička ekonomija hrvatskog sporta |
Hrvoje Šimičević | Internetski portal Lupiga.Com |
426 |
14-15 | Prava LGBT radnica i radnika na tržištu rada |
Antonela Marušić | Internetski portal CroL.hr |
426 |
16-18 | Balkanska ruta |
Sanja Despot | Internetski portal Forum.tm |
422 |
16-18 | Bijah/bila/bio - Konstrukcija identiteta trans* osoba kojima jematerinski jezik rodno određen |
Ivana Ackie | Internetski portal Slobodni Filozofski |
422 |
16-18 | Uključenost osoba s invaliditetom u visokoškolski obrazovni sustav |
Barbara Gregov | Internetski portal VoxFeminae.net |
422 |
19-20 | Nakon kvota: žene u hrvatskoj politici |
Željko Špoljar | Internetski portal Arteist.hr |
421 |
19-20 | Tjeskobno društvo - kako nas je kapitalizam učinio bolesnima |
Nina Gross | Internetski portal Slobodni Filozofski |
421 |
21 | Elitni turizam u Dubrovniku: kriminalci, robovski rad i milijuni neplaćenog poreza |
Miroslav Pavičević | Internetski portal Forum.tm |
420 |
22-24 | Građanski prosvjedi kao korektiv vlasti |
Lari Lulić | Internetski portal STav http://stav.cenzura.hr/ |
419 |
22-24 | Plagijat u tri koraka |
Nikolina Hrga | Internetski portal Slobodni Filozofski |
419 |
22-24 | Život i problemi HIV pozitivnih LGBTQ osoba |
Antonela Marušić | Internetski portal CroL.hr |
419 |
25 | Uzroci siromaštva u Vukovaru |
Tijana Šašić | Internet portal Privrednik.net |
417 |
26-27 | Od "društva znanja" do njegovih Novih boja - nijanse bolonjske reforme |
Leda Sutlović | Portal Kulturpunkt.hr |
416 |
26-27 | Pod tuđim krovom |
Marina Juko | „Ulične svjetiljke“ – prvi hrvatski ulični časopis o beskućništvu i srodnim temama |
416 |
28-29 | Deinstitucionalizacija -kako se provodi integracija korisnika domova socijalne skrbi |
Melita Vrsaljko | Internetski portal Forum.tm |
415 |
28-29 | Žene u emigraciji |
Dinka Premužić | Internetski portal Libela.org |
415 |
30 | Prekarizacija kulturnog sektora - festivali, prostor eksploatacije ili kontrakulture? |
Karolina Hrga | Internetski portal Slobodni Filozofski |
414 |
31-32 | S druge strane ograde |
Veronika Rešković | Internetski portal Forum.tm |
413 |
31-32 | Vjeronauk u školama: izbor ili prisila? |
Sandra Livajić | Internetski portal CroL.hr |
413 |
33-34 | Nečastivi na fakultetima |
Barbara Matejčić | Internetski portal Lupiga.Com |
412 |
33-34 | Transrodnost nije bauk |
Relja Dušek | Internet portal Queer.hr |
412 |
35 | Socijalne samoposluge |
Petra Ivšić | Internetski portal Zarez.hr |
409 |
Rok za žalbe je do 2. studenoga 2015. Nakon rješavanja žalbi uslijedit će potpisivanje Ugovora s novinarima/novinarkama i korisnicima o čemu će autori/autorice i prijavitelji biti naknadno obaviješteni.
- Ukupni poredak vrednovanih projekata .pdf
Sudjelovali su: Maja Flego (Ured Pravobraniteljice za djecu), Tanja Vlašić (Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina), dr. sc. Igor Kanižaj (Fakultet političkih znanosti) i Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture).
Predstavnik Ministarstva kulture je predstavio drugi draft prijedloga ciljeva i mjera medijske politike u području medijskog obrazovanja i zaštite djece u medijima (u prilogu) koje je dosad predložila TRS. One se, ukratko, odnose na:
- unapređenje medijskog obrazovanja u obrazovnom sustavu i izvan njega
- obrazovanje novinara i urednika za komunikaciju s djecom i prikazivanje djece u medijima, u sklopu unapređenja svijesti o ljudskim pravima u medijskom sustavu
- povećanje proizvodnje kvalitetnih medijskih sadržaja za djecu i mlade
- provedbu standarda zaštite djece i mladih od potencijalno štetnih medijskih sadržaja.
Zatim se pristupilo raspravi čiji su se glavni momenti odnosili na:
- rezerve u odnosu na mjere koje se tiču obrazovanja novinara, budući da oni (1) teško imaju vremena za to, dok (2) često nekorektno prikazivanje djece u medijima, kao i nerazvijena i/ili neprikladna komunikacija s djecom ne proizlazi toliko iz novinarskog izbora ili neznanja, koliko iz sistemske prisile medijskog sustava (Milan F. Živković)
- razvoj smotri poput Lidrana, revija i festivala dječjeg medijskog stvaralaštva i nagrada za proizvođače i autore kvalitetnih sadržaja za djecu i mlade (Maja Flego)
- rezerve u odnosu na treću mjeru u području provedbe pravila o zaštiti djece i mladih, koja predlaže razradu određenih zona regulacije podložnih liberalnijim pravilima u zamjenu za naknade čija bi svrha bila ulaganje u proizvodnju kvalitetnih sadržaja za djecu: npr. da televizijska kuća uz plaćanje odgovarajuće naknade može emitirati film određene kategorizacije i prije dozvoljenog vremena, umjesto da se utoliko "liberalizira" odgovarajući pravilnik, kao što je nedavno bio slučaj (Igor Kanižaj)
- problem da sami mediji provode kategorizaciju sadržaja, umjesto određenog vijeća roditelja, kao u SAD-u (Igor Kanižaj)
- plasman proizvoda, koji je zabranjen, osim u programima lake zabave (kao što je HRT-ov The Voice)
- potrebu razvoja savezništva s narodnim i školskim knjižnicama, koje su već pokazale veliku agilnost i doprinos razvoju medijske i informacijske pismenosti - MIL (Igor Kanižaj)
- potrebu povezivanja svih aktera MIL-a
- upute za pravilno korištenje elektroničkih uređaja, koje bi mogle sadržavati materijale i poticaje razvoju MIL-a, upozoravajući korisnike kako se, npr., određeni uređaj ne smije koristiti za uvredljiv govor, itd. (Igor Kanižaj)
- unapređenje određenih formulacija u tekstu.
Sastanak je zaključen dogovorom da će se dodatni komentari i rad na unapređenju formulacija do sljedećeg sastanka, koji bi trebao uključiti i predstavnike Agencije za obrazovanje i MZOS-a, nastaviti u pisanoj formi.
Prilog: prijedlog ciljeva i mjera medijske politike u području medijskog obrazovanja i zaštite djece u medijima (radni materijal)
Cilj
Viša razina medijske obrazovanosti djece, građana i medijskih radnika opremljenih znanjem i sredstvima za proizvodnju više kvalitetnih sadržaja za djecu u medijima koji su bez iznimke obavezni pridržavati se pravila o zaštiti djece i mladih.
Posebni ciljevi
1. Uvesti kurikularno i izvankurikularno medijsko obrazovanje (na svim razinama obrazovanja, od vrtića do fakulteta?)
2. Unaprijediti komunikaciju medijskih radnika s djecom i mladima
3. Povećati proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja za djecu i mlade
4. Osigurati dosljednu primjenu propisa o zaštiti maloljetnika u medijima
Zadaci uz posebni cilj 1 (uvesti kurikularno i izvankurikularno medijsko obrazovanje)
1. 1. Izraditi kurikulum medijskog obrazovanja
1. 2. Sustavno obrazovati nastavnike
1. 3. Osigurati udžbenike, nastavne materijale i pomagala
1. 4. Povećati ponudu besplatnih izvannastavnih aktivnosti medijskog obrazovanja i (novinarskog, fotografskog, televizijskog, filmskog...) izraza uz sudjelovanje nastavnika i profesionalnih medijskih radnika
1. 5. Sustavno poticati osnivanje i rad školskih i sveučilišnih medija (novina, časopisa, internetskih stranica, radija...)
Zadaci uz posebni cilj 2 (unaprijediti komunikaciju medijskih radnika s djecom i mladima)
2. 1. Pokrenuti sustavnu izobrazbu medijskih radnika za komunikaciju s djecom i mladima, izvještavanje o djeci i zaštitu djece od potencijalno štetnih sadržaja u sklopu obrazovanja o ljudskim pravima i uklanjanju spolnih, etničkih i klasnih stereotipa iz medija
2. 2. U profesijske kodekse ugraditi smjernice za komunikaciju s djecom i mladima te prikazivanje djece u medijima
2. 3. U minimalne standarde redakcijskih statuta ugraditi odredbe koje se tiču zaštite djece u medijima
Zadaci uz posebni cilj 3 (povećati proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja za djecu i mlade)
3. 1. U sustav javnog financiranja medijske proizvodnje ugraditi posebne programe potpora za obrazovne i zabavne sadržaje namijenjene djeci, mladima i roditeljima
3. 2. U javnim medijima povećati proizvodnju i kvalitetu sadržaja za djecu i mlade
3. 3. Prilikom dodjele koncesija i dozvola za rad komercijalnih medija istaknuti prioritet proizvodnje kvalitetnih sadržaja za djecu i mlade
3. 4. Uvesti obavezu izdvajanja dijela prihoda od naplate pristupa internetu za financiranje medijske proizvodnje djece, mladih i za njih
Zadaci uz posebni cilj 4 (osigurati dosljednu primjenu propisa o zaštiti maloljetnika u medijima)
4. 1. Revidirati pravila o zaštiti maloljetnika i oglašavanju, uključujući oglašavanje alkoholnih pića, tako da se odnose na sve medije i medijske sadržaje, uključujući teletekst, komentare na internetskim stranicama i oglase
4. 2. Osigurati regulacijski nadzor provedbe pravila o zaštiti maloljetnika, oglašavanju i oglašavanju alkoholnih pića
4. 3. Uvažavajući načela razmjernosti i slobode izraza, omogućiti komercijalnim medijima izbor fleksibilnijih pravila o zaštiti maloljetnika uz plaćanje naknada koje će se koristiti za financiranje proizvodnje kvalitetnih sadržaja za djecu i mlade
U sklopu drugog kruga Javnog poziva, koji je trajao od 29. srpnja do 7. rujna 2015., 46 medija (43 postojeća i 3 nova medija) pozvano je dostaviti dodatnu dokumentaciju. Četiri postojeća medija dokumentaciju nisu dostavila te je Povjerenstvo vrednovalo i ocjenjivalo 39 postojećih medija, prema šest dodatnih (ranije utvrđenih i propisanih) kriterija.
Prihvativši prijedlog Stručnog povjerenstva, Ministarstvo kulture je u drugom krugu za financiranje odabralo 17 postojećih neprofitnih medija, od kojih za najvišu podršku, u visini 250.000,00 kn godišnje, pet najbolje plasiranih medija – Forum.tm, H-alter.org, Lupiga.com, Treći sektor – Civilno društvo na malom ekranu (televizija), i Kulturpunkt.hr; za srednji iznos od 170.000,00 kn, pet medija – RAD., Bilten.org, VoxFeminae.net, Crol.hr i Tris.com.hr, dok je za sredstva u visini 70.000,00 kn odabralo sedam medija - Slobodni Filozofski, Portal Stav, Nepokoreni grad/Radio borba, TV emisiju Cenzura, Radio Student, Libela.org i Muf.com.hr.
Medije u kategoriji novih medija Povjerenstvo nije ocjenjivalo, već je pregledom dodatne dokumentacije potvrdilo njihov plan rada i troškovnike. Drugoplasirani novi medij nije predao potrebnu dokumentaciju, zbog čega je pozvan prvi sljedeći medij – Romi.hr – čija dodatna dokumentacija je odobrena.
IME MEDIJA | BROJ BODOVA |
ODOBRENI IZNOS |
Forum.tm | 1006 | 250.000,00 kn |
Portal H-Alter | 976 | 250.000,00 kn |
Lupiga.com | 974 | 250.000,00 kn |
Treći sektor - civilno društvo na malom ekranu (televizija) |
974 | 250.000,00 kn |
Portal Kulturpunkt.hr | 952 | 250.000,00 kn |
RAD. | 918 | 170.000,00 kn |
BILTEN | 918 | 170.000,00 kn |
VoxFeminae.net | 895 | 170.000,00 kn |
Crol.hr | 873 | 170.000,00 kn |
Neovisni novinarski porta - Tris.com.hr | 871 | 170.000,00 kn |
Slobodni Filozofski | 861 | 70.000,00 kn |
Portal STav | 855 | 70.000,00 kn |
Nepokoreni grad i Radio borba | 852 | 70.000,00 kn |
TV emisija - Cenzura | 840 | 70.000,00 kn |
Radio Student | 839 | 70.000,00 kn |
Libela.org | 837 | 70.000,00 kn |
Muf (muf.com.hr) | 837 | 70.000,00 kn |
novi mediji: | ||
Fairpress.eu | 70.000,00 kn | |
Radio Attack | 70.000,00 kn | |
Romi.hr | 70.000,00 kn |
Rok za prigovore je 8. listopada 2015.
Rok za potpisivanje Ugovora je 19. listopada 2015.
U slučaju da neki od odabranih medija odustane od potpisivanja ugovora, mediji s najvećim brojem bodova koji su sljedeći na listi mogu biti naknadno pozvani.
Dodatnu potporu u vidu Općeg servisa vijesti i foto servisa Hrvatske izvještajne novinske agencije, dobit će prvih 25 medija s liste postojećih medija te tri nova medijska projekta koja su ostvarila potporu. Ako među navedenim medijima ima onih koji prema Hini imaju nepodmirena dugovanja, njihov zahtjev će biti odbijen. Temeljem ugovora s Ministarstvom kulture i podugovora s Hinom, korisnicima će biti omogućen pristup servisima.
Čestitamo odabranim medijima, a sve koji su ove godine sudjelovali u Javnom pozivu pozivamo da se uključe u aktivnosti Ministarstva kulture vezane za neprofitne medije i medijsku politiku. Nadamo se da će i ovaj Javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima pomoći u proširenju utjecaja i kritičkog kapaciteta postojećih neprofitnih medija te biti podloga za razvoj novih projekata.
Bodovna lista medija, individualne ocjene članica i članova Povjerenstva prema kriterijima, te recenzije medija možete pronaći na sljedećim linkovima:
>>> Ukupna bodovna lista medija
>>> Recenzije Povjerenstva
>>> Pojedinačne ocjene članica i članova Povjerenstva
Drugi sastanak Tematske radne skupine za javne potpore novinarskom i autorskom radu održan je u sklopu javne rasprave o medijskoj politici Republike Hrvatske u Ministarstvu kulture, u petak, 29. svibnja 2015., od 16 do 17.30 sati.
Sudjelovali su: Andrea Milat (Kopmedija), Branimira Lazarin (slobodna novinarka), Anton Filić (predsjednik Sindikata novinara Hrvatske), Saša Leković (predsjednik Hrvatskog novinarskog društva), Nenad Bartolčić (vlasnik portala Moderna vremena info), Vesna Roller (Vijeće za elektroničke medije), Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture) i Lujo Parežanin (Odjel za medije Ministarstva kulture) kao zapisničar.
U uvodnom izlaganju Živković je podsjetio na tri modela koji su analizirani u dosadašnjoj raspravi: model Fonda za pluralizam, odnosno njegovo proširenje na pisano novinarstvo, model horizontalne potpore odnosno subvencije plaća svih novinara te model selektivnih poreznih olakšica. Tomu je pribrojio prijedloge, artikulirane od strane izdavača, poput snižavanja PDV-a na oglašavanje.
Rasprava koja je uslijedila, uz sudjelovanje većine sudionika skupine, u najvećoj se mjeri doticala uspjelosti poreznih olakšica za izdavače dnevnih novina, ali i općenitog smisla i učinkovitosti horizontalnih potpora medijskim kućama. Andrea Milat je ustvrdila da je potrebna analiza rezultata navedenih olakšica, smatrajući da su one pokazale izuzetno neuspješnima, pomogavši isključivo vlasnicima, te da sljedeći krug mjera nipošto ne bi trebao uključivati njihovo proširenje, a Živković je uputio na izvještajne materijale u kojima su dokumentirani učinci dosadašnjih poreznih olakšica. Kada je riječ o sniženju PDV-a na oglašavanje, čini se da bi, prema podacima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, godišnji efekt bio na razini 85 milijuna kuna samo za izdavače dnevnih novina.
Nadovezujući se na podatke o daljnje padu prodaje i oglašavanja, Vesna Roller upozorava da je očito i usporedno smanjivanje broja radnih mjesta u novinarstvu. Stoga smatra kako horizontalna potpora nikako ne pomaže ni novinare ni kvalitetan sadržaj, što bi morao biti smisao svake potpore u medijima. Gospođa Roller smatra da analogija s francuskim (horizontalnim) potporama novinarstvu tijekom 70-ih i 80-ih nije utemeljena.
Zalaže se za strogo selektirane izravne potpore uredničkim politikama i tipovima novinarskoga rada, poput poticanja istraživačkog novinarstva ili rada dopisnika. Na upit gospodina Filića o problemu vrednovanja, Roller odgovara kako natječaj Fonda za elektroničke medije bez ikakvih poteškoća radi upravo to, provodi vrednovanje bez interesno-političkih pritisaka, ali , zasad, isključuje tiskane medije.
Iako se gospodin Filić slaže da se ne može zaključiti da su porezne olakšice pomogle novinarima, smatra da bi više radnih mjesta bilo izgubljeno bez njih. Umjesto sistemskih problema, krivi neorganizirane zaposlenike koji se nisu znali oduprijeti pritiscima poput onih u Styriji, EPH-u ili Novom listu za vrijeme Alberta Faggiana.
Prebacujući raspravu na općenitiju ravan, Branimira Lazarin smatra da bi horizontalne subvencije novinarskih plaća bile smislene samo ako bi bile ograničene na neprofitne i postkorporativne medije. Replicirajući gospodinu Filiću, smatra da je potpuno neuvjerljivo tvrditi da su postojeće olakšice pomogle ikome osim izdavačima. Podsjeća da čak ni statuti medijskih kuća, kao uvjet stjecanja prava na njih, nisu zaživjeli kao pravni instrumenti. Zaključuje kako polazište mora biti jasna deklaracija određenog tipa medija na koji će potpore biti usredotočene.
Nadovezujući se na tezu Andree Milat da, štoviše, nema dokaza ni da olakšice spašavaju sâme izdavače – čemu se gospodin Filić usprotivio, tvrdeći da bi niz medija bez njih danas propao – Živković podsjeća da snižavanje PDV-a nije dovelo do snižavanja cijena novina, nego da su one u referentnom periodu upravo porasle, zahvaljujući kartelskim dogovorima izdavača. U tom smislu, smatra Živković, olakšica je djelovala protiv sebe, a oslobođeni je novac iskorišten, prema izjavama samih izdavača, u svrhe koje s novinarstvom nemaju mnogo veze, poput sanacije kredita ili propalih investicija u nemedijske poslove. Prebacujući fokus na snižavanje poreza na oglašavanje, Živković smatra da je riječ o posebno dvojbenoj mjeri. Pojašnjava to promjenom prirode internetskoga oglašavanja koje više ne odgovara svojoj tradicionalnoj, novinskoj koncepciji omeđenog i jasno označenog oglasa, mijenjajući se u tzv. „promocijske aktivnosti“ koje efektivno označavaju prikriveno oglašavanje.
Pitajući se postoji li ikakav instrument koji bi mogao sačuvati novinarska radna mjesta, Branimira Lazarin još jednom ističe da bi valjalo promijeniti smjer rasprave i početi razmišljati o mjerama koje bi, umjesto neuspješnog održavanja postojećih na životu, poticale
stvaranje novog tipa medija. Njen stav je da treba odustati od potpomaganja komercijalnih medijskih kuća te da je poželjan model moguće pronaći u podupiranju postkorporativnih medija.
Andrea Milat se slaže, postavljajući općenito pitanje opravdanosti državnog podupiranja komercijalnih medija. Gospodin Bartolčić smatra da iz vida ne bi trebalo izgubiti niz trenutnih problema, poput pitanja što s medijima koje postojeće horizontalne potpore zaobilaze i medija čiji vlasnici nisu dvojbeno poslovali, a kojima trenutne mjere nisu namijenjene.
Referirajući se na koncept javnog interesa koji se, kao i obično, pojavljuje u ulozi kriterija javnih potpora, Milan F. Živković upozorava da definicijom javnog interesa najčešće upravlja privatna, oligopolna struktura. Stoga podcrtava potrebu da se novinarskom pogonu omogući veća uloga u tom procesu, što je, barem načelno, moguće popravljanjem radnih uvjeta novinara, pa i putem subvencioniranja njihovih plaća. Pritom je nužno imati na da su horizontalne subvencije "slijepe za sadržaj" – uključujući i, primjerice, govor mržnje – tako da njihova učinkovitost u pogledu promicanja "javnog interesa" primarno ovisi o mogućnosti demokratizacije procesa njegove definicije, odnosno o mogućnosti da se medijski sadržaj "popravi" zahvaljujući popravljanju pozicije novinarki i novinara. Također, horizontalne potpore su najčešće "slijepe" za bilance medijskih poduzetnika, što ih čini neučinkovitima za saniranje financijskih asimetrija u medijskom polju, što Andrea Milat podcrtava činjenicom da su određene novine koje su posljednjih godina ostvarivale dobit svejedno rezale plaće novinarima.
Na tragu tema koje je otvorila Branimira Lazarin, Živković se usredotočuje na medijske projekte koji su se pokazali neprofitabilnima, ali su ih, umjesto gašenja, vlasnici odlučili prepustiti novinarima za minimalnu naknadu. Takve projekte se obično svrstava kategoriju "postkorporativnih medija", sugerirajući da bi možda upravo njima trebalo namijeniti horizontalne subvencije. Smisao bi, smatra Živković, mogao biti u fokusiranju na specifične tipove redakcija koje bi se takvim mjerama potpomagalo. Gospodin Filić je, međutim, još jednom upozorio da tu ne smije stati državna briga za medije, pozivajući na osnaživanje položaja novinara u komercijalnim kućama.
Na pitanje Vesne Roller o zaključku oko zadržavanja ili čak jačanja potpore velikim medijskim kućama, Andrea Milat je odgovorila da subvencije treba preusmjeriti u neprofitne medije. Istaknula je također i potrebu za rigoroznom kontrolom dodijeljenih sredstava preko obaveznih zasebnih podračuna na koje bi se ona isplaćivala.
Milan Živković je kao temeljni zadatak ove grupe istaknuo diversifikaciju potpora i načinâ njihovog dodjeljivanja. Nenad Bartolčić je u tom smislu sugerirao proširivanje tipologije medijskih kuća uvođenjem kategorije niskoprofitnih medija, dok je Branimira Lazarin upozorila da je u podlozi takvog diversificiranog sustava potpora jedinstveni koncept podupiranja autorstva te da on počiva na skliskim kategorijama žanra i novinarske kvalitete. Vesna Roller, međutim, smatra kako ne treba odustati od široko shvaćenog koncepta kvalitetnog redakcijskog novinarstva, pozivajući na omogućivanje povratka srednje i zrele generacije novinara koji su izgubili poslove u komercijalnim medijima, a za koje smatra da predstavljaju ključan moment prenošenja novinarskih znanja. Dio prethodnih govornika izrazio je sumnju u takvo što, uz tezu da klasičan redakcijski koncept novinarstva vjerojatno nema budućnost. Gospodin Bartolčić je za kraj podcrtao potrebu za najtransparentnijim mogućim praćenjem troškova rada subvencioniranih medija te je pozvao da razmišljanje o konkretnim kontrolnim mehanizmima. također je u obzor Skupine uveo i na novinare koji svoj rad obavljaju kao samostalnu djelatnost.
Milan F. Živković je podsjetio da, govoreći o modelima subvencioniranja, neizbježno govorimo o kriterijima te je zaključno pozvao sve prisutne da svoje prijedloge potpora i njihovih ciljeva pokušaju razraditi u pisanoj formi koja bi poslužila kao podloga za sljedeći sastanak.
Povjerenstvo je prijave ocjenjivalo na temelju ranije utvrđenih i propisanih kriterija (prvih sedam kriterija u prvom krugu: doprinos pluralizmu medijskog predstavljanja društvenih grupa, doprinos pluralizmu društvenih tema u medijima, različitost kuta gledanja odnosno pristupa u prikazu pojedinoj temi, doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava, ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i politički moćnih, Informativna širina komunikacije, kontekstualna dubina komunikacije), uzimajući u obzir minimalnu zastupljenost po različitim tehnološkim platformama (najmanje po jedan televizijski, radijski, internetski i tiskani medij).
Prihvativši prijedlog Stručnog povjerenstva, Ministarstvo kulture je za drugi krug natječaja odabralo sljedeća 43 postojeća medija i tri nova medijska projekta koji ujedno čine privremenu listu:
Bodovna lista postojećih medija:
IME MEDIJA | BROJ BODOVA | |
1 | Portal H-Alter | 482 |
2 | Forum.tm | 473 |
3 | Lupiga.com | 460 |
4 | Treći sektor - civilno društvo na malom ekranu (televizija) |
448 |
5 | Portal Kulturpunkt.hr | 444 |
6 | RAD. | 437 |
7 | BILTEN | 433 |
8 | Libela.org | 426 |
9 | Portal STav | 420 |
10 | VoxFeminae.net | 420 |
11 | Crol.hr | 416 |
12 | TV emisija - Cenzura | 414 |
13 | Prosvjeta - novine za kulturu | 409 |
14 | Slobodni Filozofski | 408 |
15 | Nepokoreni grad i Radio borba | 400 |
16 | Fališ | 396 |
17 | Autograf.hr | 395 |
18 | Javni radijski servis Radionet | 395 |
19 | In-Portal.hr | 391 |
20 | Muf (muf.com.hr) | 390 |
21 | Radio Student | 388 |
22 | Neovisni novinarski porta - Tris.com.hr | 385 |
23 | Radio 808 | 384 |
24 | Internet portal www.pogledaj.to | 376 |
25 | Booksa.hr | 373 |
26 | Televizija Student | 360 |
27 | Aktiviraj Karlovac! | 342 |
28 | Neprofitna radijska produkcija - radio emisija "Cenzura" i radio emisija "Bez Cenzure" |
340 |
29 | Portal Ravno do dna (ravnododna.com) | 335 |
30 | Europski glasnik | 326 |
31 | Ulične svjetiljke - prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim temama |
325 |
32 | Arteist.hr | 325 |
33 | Portal "OBRIS - Obrana i sigurnost" | 311 |
34 | Ziher.hr | 311 |
35 | Časopis za književnu i kluturnu teoriju k. | 311 |
36 | UNITAS Web Radio Nova Gradiška | 308 |
37 | Vizkultura.hr | 307 |
38 | Portal Female Space - femalespace.org | 301 |
39 | Kulturistra - internetski portal o kulturi Istarske županije |
298 |
40 | Medionauti | 292 |
41 | nogometplus.net | 282 |
42 | Infozona.hr | 282 |
43 | Muzika.hr | 280 |
44 | Biologija.com.hr - Online strana prirode | 270 |
45 | Kratki rezovi - emisija o filmu | 268 |
46 | FAK.hr | 259 |
47 | MojeVrijeme.hr - Život počinje s 50 | 257 |
48 | Internetski portal www.potrosac.hr | 252 |
49 | Radio Sunce | 243 |
50 | CitajMe.com | 240 |
51 | Croenergo.eu | 229 |
52 | Bioteka.hr - edukacijski portal za djecu i mlade |
228 |
53 | Dalje.com | 226 |
54 | ZG-magazin | 222 |
55 | Makedonski glas | 222 |
56 | www.hrvatskareprezentacija.hr | 213 |
57 | www.zna.hr | 212 |
58 | Sušačka revija - časopis za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskog kotara |
200 |
59 | Lika club (www.likaclub.eu) | 199 |
60 | Portal Tjedno | 197 |
61 | Bitno.net | 173 |
62 | Portal Narod.hr | 172 |
63 | CroPC.net | 170 |
64 | Zdravlje IQ - prvi hrvatski online magazin za zdravlje i ljepotu |
168 |
65 | Časopis Građevinar | 162 |
Bodova lista novih medija:
IME MEDIJA | BROJ BODOVA | |
1 | Fairpress.eu | 383 |
2 | Kiosk | 361 |
3 | Radio Attack | 340 |
4 | Romi.hr | 337 |
5 | Sineast.hr | 323 |
6 | Kritika-hpd.hr | 321 |
7 | Filmofil.hr | 312 |
8 | Lokal.hr | 308 |
9 | Radio92fm | 296 |
10 | www.zef.hr | 293 |
11 | Seniori.hr | 279 |
12 | Informativni portal Una | 279 |
13 | Valja vidjeti | 270 |
14 | 24info.hr | 242 |
15 | Web portal Prijatelji Životinja | 227 |
16 | Baranja.hr | 226 |
17 | Gradovi duhovi u Hrvatskoj | 222 |
18 | Komarac Zujavac, školarcima stripa list | 221 |
19 | Internetska stranica www.stripos.hr | 214 |
20 | Bili galeb | 200 |
21 | Kupusara | 200 |
22 | Vjesnik.eu | 199 |
23 | Radio Cres | 154 |
24 | Mapa integrirane ponude Šolte | 142 |
Prigovori se podnose pisanim putem, zaključno s 11. kolovoza.
U slučaju da neki mediji s privremene liste odustanu ili ne zadovolje tražene uvjete, mediji s najvećim brojem bodova koji su sljedeći na listi mogu biti naknadno pozvani da dostave dopunsku dokumentaciju za drugi krug prijava.
Novi mediji se ne ocjenjuju u drugom krugu ali trebaju dostaviti dodatnu dokumentaciju.
Postojeće medije će se ocjenjivati prema preostalih šest kriterija (profesijski standardi, raznolikost novinarskih formi i žanrova, udio vlastite proizvodnje, doseg, dostupnost i utjecaj medija, redakcijska demokracija, broj radnika), a temeljem dostavljene dodatne dokumentacije u drugom krugu.
Dodatna dokumentacija:
1) PP3 – Obrazac proračuna
2) uzorak sadržaja medija
– do 3 izdanja (broja) tiskanog medija, prema vlastitom izboru, svaki u 8 istih primjeraka
– URL adresu internetskog medija
– do 5 sati radijskog odnosno televizijskog programa
3) PP4 – razradu Uredničke koncepcije u Plan rada
4) presliku izvatka iz odgovarajućeg registra, ne starijeg od 3 mjeseca (npr. izvatka iz Registra udruga)
5) presliku izvatka iz Registra neprofitnih organizacija ili potvrdu o upisu u odgovarajući registar Agencije za elektroničke medije
6) potvrdu Porezne uprave o nepostojanju duga prema državi po osnovi javnih davanja, ne stariju od 30 dana od dana objave javnog poziva
7) statut medija, u kojem se definiraju odnosi između nakladnika, urednika i novinara te sudjelovanje novinara u izboru glavnog urednika (prema Zakonu o medijima, članak 26., Narodne novine 59/04, 84/11).
Novi mediji dostavljaju sve gore navedeno osim uzorka sadržaja medija.
Rok za dostavu dodatne dokumentacije je 7. rujna 2015.
Odluka o dodjeli bespovratnih sredstava postojećim i novim medijima, bit će objavljena 21. rujna 2015.
Prilozi:
Ocjene Povjerenstva za neprofitne medije
Recenzije postojećih medija
Recenzije novih medija
Za sva pitanja i eventualne nejasnoće, stojimo na raspolaganju:
Odjel za medije Ministarstva kulture
neprofitni@min-kulture.hr
01 4866 530
01 4866 517
01 4866 360
Sudjelovali su: Vesna Roller (vijećnica za elektroničke medije), Željko Tabaković (pomoćnik ravnatelja Hakoma), Tonko Obuljen (Odašiljači i veze), Denis Mikolić (predsjednik Nacionalne udruge televizija), Zvonimir Ancić (potpredsjednik Hrvatske udruge radija i novina), Željko Matanić (tajnik HURIN-a), Damir Vujinović, Romano Bolković i Mirko Korušić (Jabuka TV), Milan F. Živković (glavni savjetnik u Ministarstvu kulture) te Boris Postnikov (Odjel za medije Ministarstva kulture) kao zapisničar. Glavna točka dnevnog reda bio je dogovor o području, prioritetima, načinu i vremenu rada.
Nakon uvodnih proceduralnih napomena, kako je zadaća skupine prikupljanje i analiza prijedloga ciljeva i mjera medijske politike koji će biti upućeni u daljnje faze rasprave, sudionici su se složili da radu treba pristupiti otvoreno i bez predrasuda, budući da ne postoje unaprijed ispravna rješenja za mnogobrojne probleme u području.
Tijekom rasprave u kojoj su sudjelovali gotovo svi nazočni, djelokrug skupine je određen pitanjima u širokom rasponu od tipologije lokalnih i regionalnih medija prema načinu upravljanja ("javni" ili "komunalni" mediji, asocijacijski mediji s teritorijalnim fokusom, komercijalni lokalni i regionalni mediji, itd.), preko različitih oblika državnih potpora, do relacija s javnom radiotelevizijom:
- izravne javne potpore (lokalne i regionalne samouprave, kao i nacionalnih fondova)
- neizravne potpore (kao što su sniženja ili ukidanja naknada, porezne olakšice ili oglašavanje "javnog sektora")
- standarde, uvjete i kvote (minimalni tehnički zahtjevi, broj zaposlenih, udio vlastite proizvodnje i lokalnih vijesti...)
- oglašavanje političkih stranaka, kandidata i kampanja
- politiku radiofrekvencijskog spektra
Vesna Roller se založila za izmjenu zakonske odredbe koja onemogućava promjenu komercijalne koncesije u neprofitnu, u slučajevima kada vlasnik to želi, odnosno ustanovi da ne može profitno djelovati, a interes zajednice za lokalnim vijestima i dalje postoji. "Postoje nakladnici", rekla je Roller, "koji sebe vide u neprofitnom smislu."
Romano Bolković odredio je uzroke problema lokalnih i regionalnih medija ekonomskom krizom: "Zbog toga se pojavljuje pomoć države i lokalnih vlasti, a onda i prigovor da se politika miješa. Iako to nije uvijek tako", rekao je Bolković, ono što je poticano treba kontrolirati, ako postoji opasnost dominacije politike koja "plaća" potpore medijakoj proizvodnji.
Denis Mikolić je podsjetio da su preporuke međunarodne zajednice za druge postjugoslavenske zemlje, primjerice u Srbiji i Crnoj Gori, uz komercijalne lokalne medije, predvidjele da osnivač javnog lokalnog medija može biti lokalna samouprava, dok su prava zaposlenika su izjednačena s onima u javnoj službi. "S takvim modelom kod nas bi se možda riješio dio radija, iako nema dovoljno frekvencija", zaključio je predsjednik NUT-a, smatrajući da takvo rješenje za televizije ne bi bilo funkcionalno, iako slobodnih frekvencija za njih ima.
Zalažući se za korjenite zakonodavne promjene, Zvonimir Ancić je istaknuo problem visokih obaveznih udjela vlastitog programa, određenih u vrijeme kada se program nije emitirao više od 6 do 8 sati dnevno.
Željko Matanić se založio za sustav dodjele frekvencija, poput onoga u Sloveniji, umjesto dodjele koncesija s više frekvencija, koje često ostanu neiskorištene, a i nenaplaćene, što, kako je rekao "šteti državi i ograničava poduzetništvo, ali i neprofitne" medije. Što se tiče medija u vlasništvu lokalne samouprave, Hurin već odavno predlaže rješenje kroz zakon o javnim medijima: "Ako građani nekog grada žele lokalni medij, neka ga imaju, ali tim zakonom treba biti regulirano i da gradska uprava plaća sve troškove tog medija. Za njih dakle nema potrebe da sudjeluju na tržištu, pa otvaraju prostor nama, ali uz mehanizam koji će štititi uređivačku politiku od lokalne vlasti, odnosno nešto poput programskog vijeća s predstavnicima civilnog društva." Kao primjere potpora lokalnim medijima, Matanić je naveo upola jeftiniju električnu energiju za odašiljače u Italiji i onemogućavanje marketinških agencija kao suvišnih posrednika između oglašivača i medija, s čime se složio i Denis Mikolić, upitavši: "Čemu služi agencija?" - "Muljanju," odgovorio je, potvrdivši kako je "Orban ukinuo agencije za media buying, dok kod nas 80 posto cijene reklame ostaje u agencijama."
Prema Damiru Vujnoviću, komunalna televizija može biti i privatna ili javna, ali, kako je rekao, "utopija je da neće biti pod utjecajem politike, kao i udruge koje se financiraju iz gradskog budžeta." Vujinović smatra da se tehnologija razvija u smjeru "specijaliziranih kanala u kojima je utjecaj novinarstva nikakav. Nestat će novinarstvo, realno. Tržište te sili da otpuštaš. Ono što ne želimo, radimo jer je gledano. Ono što želimo, ne radimo jer nije gledano."
Najavom regionalnih javnih rasprava o novoj medijskoj politici u Osijeku (10. lipnja), Rijeci (2. srpnja) i Splitu (7. srpnja), sastanak je zaključen pozivom na prikupljanje podataka od vlasnika medija o visini potpora jedinica lokalne i regionalne samouprave te prijedloga ciljeva i mjera od sudionika radne skupine u pisanoj formi.
Sudjelovali su: Paško Bilić (Institut za razvoj i međunarodne odnose), Goran Denis Tomašković (tajnik Udruge slijepih Zagreb), Nikola Popović (HAKOM), Mirko Korušić (direktor Jabuke TV), Damir Vujinović (vlasnik Jabuke TV), Tonko Obuljen (Odašiljači i veze – sektor radiokomunikacija), Željko Matanić (tajnik HURIN-a), Marija Kanazir predstavnica Agencije za elektroničke medije), Miro Križan (voditelj pravnih poslova Agencije za elektroničke medije), Agata Račan (predsjednica Hrvatskog pravnog Centra), Maja Flego (savjetnica Pravobraniteljice za djecu za odnose s javnošću), Milan F. Živković (glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture) i Lujo Parežanin (Odjel za medije Ministarstva kulture) kao zapisničar.
U uvodnom izlaganju Milan F. Živković je istaknuo je predmet rada ove skupine nisu samo četiri temeljna Zakona (o HRT-u, Hini, medijima i elektroničkim medijima), nego i svi propisi koji se mogu doticati pravnoga funkcioniranja medija, poput dijelova krivičnog i poreznog zakonodavstva, regulacije frekvencijskoga spektra i sl. Naglašavajući neusklađenost postojećih propisa s tehnološkim i ekonomskim promjenama, založio se za stvaranje potpuno novih temeljnih propisa koji bi pravno koherentnije i primjerenije regulirali medijsko polje, umjesto mijenjanja i dopunjavanja postojećih zakona. Ako već ideja objedinjavanja zakona o Hini i HRT-u ima ozbiljnih manjkavosti, spajanje postojećih Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima u jedan funkcionalni ekvivalent moglo bi u tom smislu predstavljati dobro formalno rješenje.
U području regulacije, Živković je istaknuo problem nepostojanja tijela koja bi se bavila provedbom medijskih propisa, osobito naglašavajući zaštitu radničkih prava novinara putem nadzora provedbe statuta medija, kao i nadzor kršenja ljudskih prava. Kao primjer regulatornog kaskanja za tehnološkim promjenama, naveo je kako jedini postojeći regulator u medijskom području, Agencija za elektroničke medije, unatoč ovlastima za izdavače internetskih stranica, nema ingerencija nad izdavačima tiskovina, najčešće istovjetnog sadržaja.čiju većinu čitatelja danas čine posjetitelji njihovih internetskih publikacija.
S uvodnim se izlaganjem u načelu složio predstavnik HURIN-a Željko Matanić, navodeći zaključke s rasprava na posljednjim Danima elektroničkih medija na kojima se također isticala potreba za opsežnim zakonskim promjenama. Kao posebne probleme gospodin Matanić istaknuo je loš koncept gospodarenja frekvencijskim spektrom, što u djelokrug skupine uvlači i Zakon o poštanskim uslugama te Zakon o elektroničkim komunikacijama; Zakon o autorskom pravu radijskim kućama nameće prevelike troškove te nefleksibilnost odredbi o statutima medijâ, što proizvodi, kako je rekao, apsurdne situacije u malim redakcijama u kojima vlasnik može istovremeno biti i direktor, glavni urednik i novinar. Kao pozitivan primjer rješenja prvog problema gospodin Matanić navodi slovenski model besplatne dodjele frekvencija lokalnim radijima.
Na problem tehnološkog razvoja i regulacije nadovezao se Paško Bilić koji ponajprije naglašava nepostojanje kontinuiranog monitoringa vlasničkih struktura u medijskom sektoru, podsjećajući na višestruka upozorenja Agencije za zaštitu tržišnog poslovanja. Osobito je to problem, navodi Bilić, u nereguliranom području internetskih medija za koje nedostaju odredbe koje bi zabranjivale problematične oblike tzv. cross-ownershipa. Potrebu za posebnim adresiranjem toga pitanja Bilić podcrtava značajnim porastom internetskoga oglašavanja tijekom posljednjih 5 - 6 godina, što čini mogućim dvojbena povezivanja oglašivačkih tvrtki i internetskih izdavača. Kao zaseban problem novinarstva na portalima Bilić navodi autorstvo članaka na internetu. Na uzorku od 400 tekstova, tvrdi da je otkriveno kako ih je čak više od polovice anonimno, što valja zahvaliti raznoraznim oblicima „prepisivanja“ i prenošenja tuđih vijesti i članaka. Mogući utjecaj te pojave na profesionalne norme i informiranost građana smatra zabrinjavajućim.
Živković se u potpunosti složio s ocjenom gospodina Bilića, proširujući njegovu tvrdnju tezom da je prikupljanje podataka o vlasničkim, oglašivačkim i kreditorskim strukturama medija neuralgična točka čitavog sustava. Kao glavne probleme naveo je fragmentiranost i metodološku neusklađenost postojećih mehanizama (Hrvatska gospodarska komora, Agencija za elektroničke medije, Državni zavod za statistiku, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja...), pa se pristupilo izradi jedinstvene internetske aplikacije kojoj bi predstavnici pojedinih medija imali autorizirani pristup te bi u njoj lako mogli (i morali) ažurirati relevantne podatke, uz određenu otvorenost registra za javnost i mogućnost da ta Aaplikacija bude primijenjena na razini EU.
Na pitanje podataka o vlasničkim strukturama nastavila se opsežna, provodna rasprava na ovom sastanku, u kojoj su ponajprije sudjelovali gospodin Damir Vujinović, većinski vlasnik Jabuka televizije, Marija Kanazir, predstavnica Agencije za elektroničke medije, Agata Račan kao predsjednica Hrvatskog pravnog centra, zatim Željko Matanić, Paško Bilić i Milan F. Živković.
Govoreći iz očišta vlasnika televizijske postaje, gospodin Vujinović je izrazio zabrinutost zbog daljnjeg porasta troškova koje bi povećana regulacija – uz poseban osvrt na internetsku aplikaciju koju je spomenuo gospodin Živković – nametnula komercijalnim medijima. Kao primjer nezgrapne kontrole i nepotrebnog troška ističe dužnost objavljivanja podataka u vlasništvu u Narodnim novinama. Postavlja pitanje svrhovitosti novih registara kada Trgovački sud i Agencija za elektroničke medije već omogućuju slobodan pristup takvim informacijama.
Živković se složio po pitanju načelne dostupnosti najosnovnijih podataka o vlasništvu, no ističe presudnu važnost usporednog pristupa podacima poput onih o oglašavanju ili kreditiranju, koji nude daleko jasniju predodžbu o mogućim dvojbenim interesnim poveznicama. Upravo zbog toga je važna uspostava jedinstvene baze podataka.
Marija Kanazir podsjeća da Agencija za elektroničke medije čini takve podatke javno dostupnima uz svakodnevno ažuriranje. Međutim, upozorava na veliku prazninu u Zakonu o elektroničkim medijima koji propušta regulirati vlasništvo nad internentskim portalima. Također, ističe kako i neprofitni mediji dodatno kompliciraju pitanje nedopuštene koncentracije. Kao veliki problem gospođa Kanazir navodi i nemogućnost sankcioniranja onih medija koji se zbog financijskih i drugih obaveza odbijaju upisati u registar Agencije. Konačno, kao i Živković, još jednom ističe izostanak pridružene baze podataka o velikim novinskim kućama.
Gospodin Matanić se pridružuje protivljenju gospodina Vujnovića odredbi o obaveznom objavljivanju podataka o vlasništvu u Narodnim novinama. Štoviše, smatra da je čitavo naglašavanje problema vlasničkih struktura promašeno i pripisuje ga nekonzistentnim zakonskim rješenjima, ponajprije odredbama o nedopuštenoj koncentraciji. Po gospodinu Mataniću, upravo one navode vlasnike da iskorištavaju prikrivene oblike vlasništva i upravljanja, koje omogućuje Zakon o trgovačkim društvima. Stoga bi njihovo ukidanje dokinulo i potrebu za takvim netransparentnim udruživanjima.
Paško Bilić se nadovezao na izlaganje gospodina Matanića, naglašavajući potrebu da pojam transparentnosti definiramo u skladu s osobito osjetljivom prirodom medijskog polja. Ovaj je doprinos diskusiji usmjerio razgovor prema važnom problemu vanjskog i unutarnjeg razlikovanja medija po pitanju regulacije i transparentnosti.
Gospođa Račan je tako podržala tezu da medije zbog njihove uloge nikako ne možemo shvatiti kao "obična" trgovačka društva kada je u pitanju regulacija njihova vlasništva i funkcioniranja. Kao jedan od mogućih regulacijskih mehanizama ponudila je na razmatranje osnivanje ombudsmana za medije. Također je pozdravila najavljeni redizajn propisa, koji je nazvala prelaskom u treću fazu medijskoga zakonodavstva. Tako bi se raščistile navedene poteškoće i neusklađenosti, pozivajući na komparativni pristup osmišljavanju novih zakona. Za kraj je ustvrdila da jedan od prioriteta buduće medijske politike mora biti osnaživanje HRT-a i Hinete očuvanje njihova posebnog položaja u medijskom sustavu.
Sumirajući navedena razmišljanja, Milan F. Živković je ponudio sljedeću regulativnu gradaciju medijskog polja: budući da obnašaju najdelikatniju društvenu funkciju, najstroža pravila moraju vrijediti za javne medije. Nešto blaži propisi trebali bi regulirati medije koji koriste jave resurse, poput koncesija i potpora, dok bi za medije koji ne koriste ništa od navedenog trebao vrijediti samo elementarni skup pravila, koja bi pritom, naravno, trebalo striktno uvažavati.
Prijelaz u regulaciju sadržaja, sljedeću opširniju temu, otvorila je gospođa Kanazir, upozoravajući na apsurdne propuste u Zakonu o elektroničkim medijima zbog kojih se, primjerice, sprječavanje govora mržnje i zaštita maloljetnika uredno provode kada je riječ o radiju i televiziji, no ničim nisu zajamčeni u slučaju internetskih portala. Iako Agencija organizira edukacijske projekte u suradnji s UNICEF-om i sl., u potonjem je slučaju nemoćna kao regulatorna institucija pa se tužbe tog tipa delegiraju na razinu privatnih parnica.
Na njene se napomene nadovezuje Maja Flego iz Ureda Pravobraniteljice za djecu. Ona napominje kako je još jedna slijepa točka Zakona o el. medijima teletekst, za koji nije sasvim jasno tretira li ga se kao medij. Iz perspektive zaštite dječjih prava, tvrdi da je riječ o važnom pitanju zbog pornografskog sadržaja koji se na njemu slabije prikriva ili se njegovu dostupnost uopće ne kontrolira. Također kao delikatan problem navodi situacije kada neki nepornografski medij objavljuje pornografski sadržaj. Sljedeći propust koji gospođa Flego ističe jest nedonošenje posebnog pravilnika o reklamiranju piva koji omogućuje Zakon o elektroničkim medijima, kao i, po njenoj procjeni, nepoštivanje čitavoga niza članaka kada je riječ o reklamiranju alkoholnih pića na televiziji.
Milan F. Živković potvrđuje problem nepostojanja navedenog pravilnika i navodi mogućnost dodatnog oporezivanja oglašavanja piva kao potencijalno prihvatljiv regulatorni mehanizam, izražavajući veću sklonost takvim rješenjima, nasuprot zabrana. Marija Kanazir, pak, naglašava da Agencija trenutno nema načina da regulira teletekst, no da može pokušati tražiti uklanjanje sadržaja štetnih za djecu. Što se oglašavanja piva tiče, navodi da se ono trenutno pokušava regulirati pojedinačnim ugovorima s nakladnicima. Živković ističe da bi ta i srodna pitanja morala biti regulirana temeljem Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima.
Drugi važan blok koji se tiče poboljšanja odnosa medija spram osjetljivih društvenih skupina otvorio je gospodin Goran Denis Tomašković iz Udruge slijepih Zagreba. Ukazujući na dugogodišnje zanemarivanje i zakonsku tromost kada je riječ o prilagodbi sadržaja slijepim osobama, gospodin Tomašković upozorava na potrebu za donošenjem pravilnika kojim će se regulirati dinamika toga prilagođavanja. Pritom osobito ističe loše stanje na HRT-u koji je, u rijetkoj prilici kada je uz emitiranje filmskog programa omogućio praćenje audiodeskripcije na Hrvatskom radiju, pomoć slijepoj publici organizirao aljkavo, uz petominutno kašnjenje audiosignala. Kao poželjno rješenje predlaže uvođenje trećeg i četvrtog televizijskog audiokanala koje je moguće regulirati daljinskim upravljačem, a na kojima bi bila dostupna audiodeskripcija. Problem s njim je, međutim, što je privatnicima izuzetno skupo. Stoga gospodin Tomašković smatra da takve kanale, ako su iskorišteni za prilagodbu slijepim osobama, treba sufinancirati država. Zaključno, vezano za Hrvatski audiovizualni centar, iznosi mišljenje da svi filmovi koje država financira moraju uključivati prilagodbu gluhim i slijepim osobama.
Vraćajući se raspravi o tržišnoj regulaciji, gospođa Račan ju dopunjava tvrdeći kako joj se objašnjenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja čine nedostatnim kada su u pitanju mediji. Napominje još jednom da je riječ o sasvim specifičnoj tržišnoj djelatnosti za koju smatra da je neprimjereno da bude regulirana puput ostalih.
Na samom kraju sastanka, Nikola Popović, predstavnik HAKOM-a, koncizno je izrazio bit nesporazuma oko nedopuštene tržišne koncentracije. Ustvrdio je kako se protivljenje državnoj regulaciji vlasništva nad izdavačima temelji na pogrešnoj analogiji između poduzetničkih i medijskih sloboda. Za razliku od Zakona o tržišnom natjecaju, koji služi onemogućavanju zlouporabe tržišne snage, smisao odredbi Zakona o elektroničkim medijima koje se tiču vlasništva jest u zaštiti društvenih vrijednosti. Stoga uobičajeni argumenti u korist deregulacije tržišta nisu primjenjivi na medijsko polje.
Uz poziv članovima skupine da dostave svoje pisane priloge, sljedeći sastanak zakazan je za četvrtak, 11. lipnja, od 13 do 14.30 sati u prostorijama Ministarstva kulture.
Osim životopisa i pisanih osvrta, sve kandidatkinje i kandidati su ocjenjivani i temeljem strukturiranog intervjua u kojem su imali priliku izložiti svoje shvaćanje problema i mogućnosti neprofitnih medija. Konačan izbor se vodio i raznolikošću kompetencija odnosno potrebom da u povjerenstvu budu zastupljeni različiti pristupi i iskustva – od akademskog i aktivističkog, do profesionalno-medijskog. Prema propozicijama Javnog poziva, tri člana/-ice su izabrane među zaposlenicima Hrvatske izvještajne novinske agencije, Hrvatske radiotelevizije i Vijeća za elektroničke medije.
Članice i članovi sedmeročlanog povjerenstva za neprofitne medije su: Ana Marija Simić, Tonči Kursar, Hajrudin Hromadžić, Zdenko Duka, Biljana Romić, Damir Hainski, Suzana Kunac.
Zadaće Povjerenstva uključuju: vrednovanje projekata i izradu pisanih analiza prihvaćenih kao i odbijenih projekata pristiglih na Javni poziv za potporu neprofitnim medijima; vrednovanje projekata i izradu pisanih analiza prihvaćenih kao i odbijenih projekata pristiglih na Javni poziv za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima; utvrđivanje prijedloga odluke o dodjeli financijske potpore; praćenje i izvještavanje o radu korisnika potpore te redovite sastanke u Ministarstvu kulture.
Povjerenstvo je na svojoj prvoj sjednici, održanoj 13. srpnja 2015. u Ministarstvu kulture, donijelo Poslovnik o radu.
Ispričavamo se svim prijaviteljima, zbog zakašnjenja u konstituiranju Povjerenstva, te u nastavku upućujemo na ažurirani kalendar natječajnog postupka.
Okvirni kalendar Programa
Objava dokumentacije za
javno savjetovanje
|
1. travnja 2015. | Ministarstvo kulture |
Završetak rasprave | 15. travnja 2015. | Ministarstvo kulture |
Objava Javnog poziva | 20. svibnja 2015. | Ministarstvo kulture |
Rok za prijavu i dostavu dokumentacije
u prvom krugu |
10. lipnja 2015. | prijavitelji |
Rok za provjeru formalnihuvjeta i ocjenjivanje prijava |
26. srpnja 2015. |
Povjerenstvo za neprofitne medije |
Objava rezultata prvog kruga i poziva za dostavu dodatne dokumentacije |
29. srpnja 2015. |
Ministarstvo kulture i Povjerenstvo |
Rok za prigovore | 11. kolovoza 2015. |
Ministarstvo kulture |
Rok za rješavanje prigovora | 19. kolovoza 2015. |
Povjerenstvo |
Rok za dostavu dodatne dokumentacije | 7. rujna 2015 |
prijavitelji |
Rok za procjenu prijava, pisanje recenzija i donošenje odluke o dodjeli sredstava |
18. rujna 2015. | Povjerenstvo |
Objava odluke o dodjeli bespovratnih sredstava |
21. rujna 2015. | Ministarstvo kulture |
Rok za prigovore | 28. rujna 2015. | prijavitelji |
Rok za rješavanje prigovora | 30. rujna 2015. | Povjerenstvo i Ministarstvo kulture |
Potpisivanje ugovora | 1. listopada 2015. |
Ministarstvo kulture
korisnici sredstava
|
Razdoblje korištenja sredstava | od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2016. |
korisnici sredstava |
Rok za dostavu prvog polugodišnjeg izvještaja |
15. travnja 2016. |
neprofitni mediji
Povjerenstvo
|
Rok za dostavu završnog izvještaja | 15. listopada 2016. | neprofitni mediji Povjerenstvo |
Ugovorno tijelo zadržava mogućnost ažuriranja ovog okvirnog kalendara. Obavijest o tome i eventualne promjene kalendara objavit će se na https://www.min-kulture.hr/
Sastanak posvećen analizi i razvrstavanju prikupljenih prijedloga ciljeva i mjera u ovom području medijske politike (prikazanih u zapisniku s prvog sastanka skupine) prof. Zgrabljić Rotar je započela upućivanjem na UNESC-ov vodič za medijsku pismenost i druge publikacije koje svjedoče o ustrajnom angažmanu te organizacije na razvitku medijske pismenosti. Upozoravajući na nedostatak kvalitetnih sadržaja za djecu i mlade u domaćim medijima, Zgrabljić Rotar je predložila da bi cijeli drugi televizijski program HRT-a bilo dobro posvetiti obrazovnom i dječjem programu. Gospođa Maja Flego je upozorila na noviji odnos uredništva tog televizijskog kanala prema svojim javnim obavezama – među ostalim, određenim i Ugovorom HRT-a – koji se očituje u programu pod naslovom “Juhuhu”, koji je Flego nazvala “jeftinim odrađivanjem minutaže”, prepunim spornih momenata.
S tim opaskama se Robert Tomljenović nije složio, istaknuvši da je Drugi program određen kao “opći” kanal, te da ne bilo dobro da se specijalizira. Pozivajući se na raširene dojmove o tome kako djeca i mladi “linearno” televizijsko iskustvo zamjenjuju “online” participacijom, Tomljenović se založio za usmjeravanje programske proizvodnje HRT-a za djecu i mlade u “over-the-top” distribucijski kanal, tj. samo putem interneta. Milan F. Živković je podsjetio na raspravu koja se 2014. godine vodila u Ujedinjenom Kraljevstvu povodom delegiranja programa specijaliziranog za djecu i mlade, BBC 3, samo u internetsku distribuciju, što je ubrzo rezultiralo smanjenjem njegove proizvodnje. Tom prilikom, podsjetio je Živković, mogle su se čuti i primjedbe kako su mlade osobe – unatoč svojim online-navikama – tada u prosjeku konzumirale 2,4 sata linearnog programa dnevno, podjednako kao i 2004. godine, što daje slabu podlogu ocjenama o masovnoj migraciji mladih u nelinearni online-svijet. Posebno u zemljama poput Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva, gdje se većina televizijskog iskustva još uvijek osniva na terestrijalnoj televiziji “s odašiljača na brdu”, a digitalna podjela isključuje tridesetak posto kućanstava, prebacivanje proizvodnje programa za djecu i mlade na internet nije ništa drugo do isključivanja masovne – i, što je posebno važno, buduće – publike te dodatnog slabljenja HRT-ovog utjecaja.
Tomljenović je istaknuo da je prije svega potrebno definirati indikatore “kvalitetnog sadržaja” za djecu i mlade, a zatim uočiti da se komercijalne televizije ne potiče na njegovu prizvodnju. Diskutanti su se složili da hrvatski medijski sustav nedovoljno štiti domaću industriju, ističući pozitivne primjere francuske politike na tom planu. Gospođa Nevenka Sudar je ipak istaknula da – uz poticanje medijske proizvodnje djece i mladih i za njih – medijska politika ne smije ispustiti iz vida aspekt zaštite djece od potencijalno štetnih sadržaja.
Na stranicama Ministarstva kulture od dana objave ovih ispravki objavljen je i novi tekst Uputa za prijavitelje, izmijenjen u skladu s navedenim ispravkama:
Str. 1: „Rok za dostavu dopunske dokumentacije: 1. rujna 2015.“ mijenja se u „Rok za dostavu dopunske dokumentacije: 7. rujna 2015.“
Str. 9: „Rok za dostavu dopunske dokumentacije u drugom krugu je 1. rujna 2015. godine.“ mijenja se u „Rok za dostavu dopunske dokumentacije u drugom krugu je 7. rujna 2015. godine.“
Str. 10: „Za rad u razdoblju od 16 mjeseci članice i članovi Povjerenstva imaju pravo na naknadu iz sredstava Programa.“ mijenja se u „Za rad u razdoblju od 12 mjeseci članice i članovi Povjerenstva imaju pravo na naknadu iz sredstava Programa.“
Str. 15: „Odluka o odabiru korisnika sredstava, uz pisana obrazloženja prihvaćenih kao i neprihvaćenih prijava, bit će objavljena na internetskoj stranici Ministarstva kulture do 17. rujna 2015. godine.“ mijenja se u „Odluka o odabiru korisnika sredstava, uz pisana obrazloženja prihvaćenih kao i neprihvaćenih prijava, bit će objavljena na internetskoj stranici Ministarstva kulture do 21. rujna 2015. godine.“
Str. 15.: „Prijavitelji mogu do 24. rujna 2015. u urudžbeni zapisnik Ministarstva kulture pisanim putem uložiti prigovor, ukoliko smatraju da propisana procedura dodjele bespovratnih sredstava nije poštovana. Povjerenstvo za neprofitne medije treba razmotriti prigovore i očitovati se o njima do 29. rujna 2015. godine.“ mijenja se u „Prijavitelji mogu do 28. rujna 2015. u urudžbeni zapisnik Ministarstva kulture pisanim putem uložiti prigovor, ukoliko smatraju da propisana procedura dodjele bespovratnih sredstava nije poštovana. Povjerenstvo za rješavanje prigovora treba razmotriti prigovore i očitovati se o njima do 30. rujna 2015. godine.“
Str 15/16: Izmjene „Okvirnog kalendara Programa“
„Rok za provjeru formalnih uvjeta i ocjenjivanje prijava: 24. lipnja 2015.“ mijenja se u „Rok za provjeru formalnih uvjeta i ocjenjivanje prijava: 26. srpnja 2015.“
„Objava rezultata prvog kruga i poziva za dostavu dodatne dokumentacije: 26. lipnja 2015.“ mijenja se u „Objava rezultata prvog kruga i poziva za dostavu dodatne dokumentacije: 29. srpnja 2015.“
„Rok za prigovore: 3. srpnja 2015.“ mijenja se u „Rok za prigovore: 4. kolovoza 2015.“
„Rok za rješavanje prigovora: 10. srpnja 2015. Povjerenstvo“ mijenja se u „Rok za rješavanje prigovora: 10. kolovoza 2015. Povjerenstvo za rješavanje prigovora.“
„Rok za dostavu dodatne dokumentacije: 1. rujna 2015.“ mijenja se u „Rok za dostavu dodatne dokumentacije: 7. rujna 2015.“
„Rok za procjenu prijava, pisanje recenzija i donošenje odluke o dodjeli sredstava: 15. rujna 2015.“ mijenja se u „Rok za procjenu prijava, pisanje recenzija i donošenje odluke o dodjeli sredstava: 18. rujna 2015.“
„Objava odluke o dodjeli bespovratnih sredstava: 17. rujna 2015.“ mijenja se u „Objava odluke o dodjeli bespovratnih sredstava: 21. rujna 2015.“
„Rok za prigovore: 24. rujna 2015.“ mijenja se u „Rok za prigovore: 28. rujna 2015.“
„Rok za rješavanje prigovora: 29. rujna 2015. Povjerenstvo i Ministarstvo kulture“ mijenja se u „Rok za rješavanje prigovora: 30. rujna 2015. Povjerenstvo za rješavanje prigovora“
U prvom dijelu sastanka, uvodna izlaganja održali su Mirjana Rakić, predsjednica Vijeća za elektroničke medije, koja je u općim crtama pojasnila regulatorni okvir djelovanja lokalnih medija, zatim Zrinka Jankov, glavna urednica Nove TV i Denis Mikolić, predsjednik Nezavisne udruge televizija, koji su ukazali na osnovne prepreke djelovanju komercijalnih televizija te Marijan Beljan, predsjednik HURIN-a, koji je to isto učinio iz perspektive lokalnih radiopostaja.
U drugom su dijelu govorili Milan F. Živković, glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture, Neven Šantić, direktor televizije Kanal Ri, koji se nadovezao na teze gospođe Jankov i gospodina Mikolića te Suzana Kunac koja je ponudila važne uvide u percepciju lokalnih radija.
Regulatorni okvir i djelovanje Agencije za elektroničke medije
Gospođa Mirjana Rakić, predsjednica Vijeća za elektroničke medije, posvetila je svoje izlaganje opisivanju procedure dodjeljivanja koncesija i regulacije izvršavanja obaveza od strane nakladnika.
Dodjelu koncesije opisuje kao početak druženja Agencije s bilo kojim nakladnikom. Procedura se, pojašnjava ona, odvija na sljedeći način: prije svega slijedi upit s terena o tome postoji li slobodna frekvencija ili HAKOM-ova informacija da postoje takve slobodne frekvencije. Zatim slijedi ispitivanje javnog interesa za pokretanje medija na slobodnoj frekvenciji [odnosno području], a ako se utvdi da takav interes postoji, raspisuje javni natječaj. Vijeće pregledava sve ponude i temeljem programa koji ponuditelji predočavaju odlučuje kome će dodijeliti koncesiju. U Hrvatskoj je, navodi Rakić, tu proceduru prošlo 144 nakladnika radija te 23 nakladnika s 27 programa u području televizije. Međutim, zbog teške gospodarske situacije od 2013. do danas, 12 nakladnika se odreklo koncesije, a Vijeće je oduzelo dvije koncesije zbog neemitiranja programa.
Koncesije se dodjeljuju na rok od 9 do 15 godina, ovisno o području, te podrazumijevaju obaveze nakladnika koje se dijele na financijske (naknada za koncesiju, naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra, ZAMP i 0,5 % za rad Agencije), kadrovske (glavni urednik i 2 do 5 zaposlenika), tehničke, prostorne i, naravno, programske. Upravo su programski uvjeti oni koje Vijeće naknadno i najviše promatra.
Kod svakog nakladnika postoje male korekcije u plusu ili minusu (do 10 %) od one programske osnove za koju je dobio koncesiju. Oglašavanje podliježe ograničenjima: mora se razlikovati i biti jasno odvojeno od uredničkog sadržaja, postoje posebna pravila (uređena novim pravilnikom) vezana za maloljetnike, nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka osim u vrijeme izborne promidžbe itd. Za nakladnike televizije ograničenje oglašavanja je 12 minuta po satu, uz ostala ograničenja vezana za vrstu i trajanje programa. Ono što za mnoge nakladnike predstavlja veliki problem, napominje Rakić, jesu norme informativnog programa i vlastite proizvodnje, koje su određene udjelima u dnevnom vremenu objavljivanja programa. Ono danas u pravilu obuhvaća puna 24 sata, a bilo je puno kraće kada su nakladnici započinjali s radom [i kada su udjeli normirani]. Gledajući stanje hrvatskoga tržišta, rekla je Rakić, kada se nakladnike počne po programskoj osnovi tražiti da 10 % od 24 sata dnevno izdvajaju na informativne emisije, dovodi ih se u iznimno tešku situaciju. Također, propisani udio vlastite proizvodnje iznosi 20 %, s tim da pola od toga mora biti u udarnom vremenu.
Ono što se najčešće spominje kada se govori o Agenciji je nadzor – nadzor nad radom nakladnika, kao i sudjelovanje u korekciji njihovih programa te reagiranje na pritužbe građana. U 2014. godini, navodi Rakić, zaprimljeno je 7900 pritužbi, od kojih je najveći dio bio upućen elektroničkim publikacijama. Vijeće dodjeljuje upozorenja, opomene (nekoliko opomena ima snagu onemogućivanja sudjelovanja u Fondu), a može doći i do privremenog i trajnog oduzimanje koncesija (zbog neemitiranja programa ili potpunog mijenjanja programske osnove).
Važna tema su pritužbe građana na govor mržnje – Rakić ističe da ih je bilo daleko manje za radio i televiziju nego za publikacije. S ulaskom govora mržnje u Kazneni zakon, Rakić napominje da Agencija ima mogućnost podnositi prijavu DORH-u, što će u nekim situacijama biti spremni i učiniti.
Za kraj, gospođa Rakić najavljuje da će Agencija najesen organizirati okrugli stol s temom govora mržnje u medijima.
Iskustva televizijskih nakladnika
Osvrćući se na probleme s kojima se komercijalni mediji susreću nakon što dobiju koncesiju i pokušaju izvršiti sve ono što im je propisano Zakonom o elektroničkim medijima, gospođa Zrinka Jankov, glavna urednica Nove TV, ponudila je drugu stranu priče koju je otvorila gospođa Rakić.
U zadnjih pet godina, smatra, medijsko tržište u Hrvatskoj se značajno promijenilo i postavilo nove izazove kao što su pojava novih (trenutno deset) kanala s nacionalnom koncesijom, značajno povećanje penetracija kablovskih kanala koji su se lokalizirali, proces digitalizacije, povećanje internetskih korisnika što je potaknulo otvaranje mnogostrukih web stranica te pojava SVOD [Subscriber Video on Demand] i VOD [Video on Demand] servisa – sve navedeno je utjecalo na način praćenja informacija i gledanje programskih sadržaja na potpuno novoj razini. Uz sve te nove načine distribucije i disperziju hrvatskog tržišta u okruženju smanjenog marketinškog prostora, napominje Jankov, komercijalni mediji su suočeni s dodatnim problemom regulacije svih novih tehnologija od strane nadležnih tijela jer se pripadajući pravilnici i Zakoni presporo mijenjaju, ne prateći razvoj medijskog okruženja.
Kao osobit problem izdvaja piratizaciju i kršenje autorskih prava za koje smatra da nanose ogromnu materijalnu štetu svim sudionicima u medijskom poslu.
Navodeći ključne probleme u našem poslovanju, gospođa Jankov svraća pozornost na neravnopravan regulatorni tretman medija ovisno o njihovu položaju, obliku, tehnološkoj osnovi itd. te poziva na dodatan rad na izjednačavanju zakonske regulative kako bi svi mogli ravnopravno sudjelovati na tržištu. Kada govorimo o regulaciji internetskih medija, Jankov smatra da ona podsjeća na Divlji zapad, a u slučaju IPTV usluga ističe da se ne zna ni tko je za njih nadležan. Poseban problem predstavljaju kablovski programi koji emitiraju hrvatske reklame, ali nisu u nadležnosti hrvatskih zakona.
Nadalje, bilo bi neophodno, upozorava Jankov, da se netko pozabavi odnosom reguliranih i registriranih davatelja usluga na zahtjev i ostalih elektroničkih publikacija spram onih koji nisu registrirani i ne podliježu nadzoru. Problem je u tome što prvi podliježu svemu onome što je gospođa Rakić rekla – no ako niste registrirani, onda ne podliježete niti jednom od zakona, čime se nitko dosad nije bavio.
Poteškoću predstavlja i tromost regulative s obzirom na novo medijsko doba, a Jankov u tom smislu posebno ističe ograničavanje koncentracije tj. stjecanja udjela u drugim nakladnicima. Drži da je u današnje vrijeme ta odredba zastarjela te da ne prati pojavu novih medija i tehnologija.
Prilikom donošenja propisa koji imaju direktan utjecaj na komercijalno poslovanje nakladnika – primjerice, putem povećanja troškova – smatra da bi nužan dio procedure trebalo biti davanje takvih prijedloga na uvid nakladnicima koji bi na taj način mogli reagirati i pojasniti kako određene odredbe mogu utjecati na njihovo poslovanje i sam medijski prostor. Time bi, ističe Jankov, nadležna tijela mogla imati više sluha za iznesene primjedbe pri konačnom donošenju regulative, kako bi se, kako je rekla, “svima nama olakšalo postojanje na ovom malom, vrlo koncentriranom tržištu”. Upozorava da se trenutno primjedbe nakladnika, pogotovo komercijalnih, često ne žele razumjeti.
Istovjetni tržišni uvjeti, napominje, osnova su zdravih poslovnih odnosa, no danas imamo primjere u kojima različiti mediji imaju različita pravila – primjerice, jedna pravila o izbornoj promidžbi vrijede za tiskane medije, a druga za elektroničke. Također je nejednako regulirana i zaštita maloljetnika.
Tržišna asimetrija postoji i kada je riječ o javnim medijima. Budući da javna televizija sasvim očito proizvodi i stječe prava na emitiranje komercijalnog sadržaja, bilo bi poželjno da ili komercijalnim nakladnicima bude omogućeno da participiraju u sredstvima koja se prikupljaju od pretplate za proizvodnju programa od javnog interesa ili da se takva praksa u potpunosti prestane primjenjivati jer komercijalnim nakladnicima donosi materijalnu štetu.
Kada je riječ o zaštiti maloljetnika, Jankov priznaje da je zabrana otkrivanja njihovog identiteta svakako značajna i da se čini samom po sebi apsolutno prihvatljivom i razumljivom. Međutim, upitala se Jankov, “na koji način da elektronički nakladnik kvalitetno informira javnost o pitanjima od direktnog utjecaja na život maloljetnika, kad u svojim programima ni na koji način ne smije otkrivati identitet maloljetnika o kojima se radi”.
Poseban problem predstavlja dobivanje kvalitetnog tumačenja novih ili nejasnih odredbi pravilnika i zakona koji se na nakladnike primjenjuju. Umjesto da nadležna tijela usvoje i utvrde praksu suradnje s nakladnicima i pozdravljaju činjenicu da im se nakladnici obraćaju s pitanjima nastojeći svoje poslovanje i svoj program uskladiti s važećom regulativom, u posljednje vrijeme nadležna tijela odbijaju odgovoriti na dobivene upite navodeći da će sav svoj stav i eventualne sankcije ponašanja izvršiti po emitiranju sadržaja. Gospođa Jankov se pita kome bi takva praksa trebala biti u interesu.
Gospodin Denis Mikolić, predsjednik Nezavisne udruge televizija, najprije se u ime televizija koje zastupa zahvalio VEM-u, HAKOM-u, Ministarstvu kulture i Vladi koji su odustali od najavljenog spajanja HAKOM-a i, kako je rekao, “naše Agencije” [za elektroničke medije]. Iako podržava racionalizaciju, Mikolić napominje kako glavni regulator, kao i Fond, moraju ostati izvan utjecaja politike i državnog proračuna. Također čestita g. Hajduku na ponovnom izboru za potpredsjednika EPRA-e te smatra da je to dokaz da su neka rješenja u Hrvatskoj jako dobra, čak i ispred brojnih starih članica Europske unije.
Referirajući se na zapisnik sa zadnjeg sastanka tematske radne skupine za HRT, izražava zadovoljstvo činjenicom da je većina diskutanata na toj raspravi iskazala konstruktivan pristup održavanju javne HRT-ove javne funkcije na nacionalnoj razini te podsjeća da je, pored HRT-a, samo televizijama koje reprezentira – regionalnim TV nakladnicima – zakonom propisana ta ista javna funkcija, samo na području koncesije. Stoga se nada da će i rasprava o komercijalnim lokalnim medijima ići u smjeru olakšavanja kvalitetnijeg i uspješnijeg ispunjavanja te zadaće.
U ime NUT-a objavljuje suglasnost s dobrim dijelom izlaganja gđe. Sandre Bašić Hrvatin, posebno s ocjenom da se slovenska medijska politika radila “napamet”, dok se u Hrvatskoj radi na osnovu istraživanja i snimljenog stanja. Podjednako podržava protivljenje pukom prepisivanju propisa drugih zemalja zajedno sa pogreškama te pozdravlja nastojanje da se zakoni prilagode ovdašnjim javnim potrebama. Ističe da je Hrvatska to učinila, utvrdivši zakonom javnu funkciju regionalnih nakladnika. Mikolić smatra da je bitno imati navedeno u vidu u kontekstu izjave gđe. Bašić Hrvatin da se u Sloveniji iz njihova glavnog fonda sufinanciraju pretežito lokalni i regionalni neprofitni mediji. Kao iznimno sretnu okolnost smatra činjenicu da Hrvatska nije prepisala taj dio zakona, tvrdeći da je takav pristup nakon digitalizacije u Sloveniji doveo do pomora lokalnih i regionalnih komercijalnih TV-postaja. Preostali neprofitni mediji, navodi Mikolić, u cijelosti ovise o dodjeli političkih sredstava, što njihovu neovisnost čini upitnom.
Upozorava na neprimjerenost zakonskog zahtjeva za 30-postotnim ispunjavanjem javne funkcije u lokalnim i regionalnim medijima, dok ti isti mediji ostvaruju financijsku podršku iz Fonda u iznosu od približno 20%. Preostalih 80%, ističe, ostvaruju na tržištu. Netočna je konstatacija da je naše rješenje jedinstveno jer takvih rješenja ima u Europi. Jedinstveni smo jedino po tome što kod nas niste ni mogli pokrenut neprofitnu televiziju. Tko bi uopće bio korisnik sredstava fonda da smo slučajno prepisali takav zakon sa pogreškom.
Kritiku upućuje uputi da bi sredstva dodijeljena iz Fonda trebalo pravdati po pravilima državne potpore koja vrijede u Europi – smatra da se sredstva Fonda u Hrvatskoj po pravdaju europskim pravilima već četvrtu godinu zaredom, do u lipu, uz obvezu njihova vođenja na zasebnom računu svakog komercijalnog nakladnika. Ističući da se Fond se puni sa svega 3% prihoda od pristojbi, tvrdi da bi HRT postao „javni servis bez mane“ kada bi se preostalih 97% pravdalo po pravilima koja vrijede za lokalne televizijske kuće koje predstavlja.
Prijedlog da se program korisnika Fonda prilagodi slijepim i gluhim osobama također podržava te ističe da njegova kuća to već radi. Na temelju svega iznesenoga, ocjenjuje da su kontrola i pravdanje sredstava rijetki segmenti u kojima je Hrvatska uspješnija od zemalja u okruženju koje su ranije postale članicama Europe. Zahvaljujući Fondu, napominje da su ukupni sati vlastite produkcije povećani tijekom 6 godina za čak 60%, i to upravo one programske kategorije koje po komercijalnim kriterijima nikada ne bi zaživjele. Nadalje, broj visokoobrazovanih djelatnika povećan je za 30%. Zbog ocjenjivanja kvalitete emisija, smatra, podignuta je ukupna kvaliteta svih programa regionalnih TV nakladnika.
Sljedeći dio izlaganja gospodina Mikolića bio je posvećen inventuri stanja u lokalnim i regionalnim medijima u odnosu na razdoblje prije krize.
Danas, navodi, u Hrvatskoj postoji 19 lokalnih postaja, u usporedbi s nekadašnjih 21, dok ih je 6 ili prošlo ili još uvijek prolazi predstečajne nagodbe. Prije krize lokalne su televizije zapošljavale 544 djelatnika, dok ih je danas 416, što znači približno 20% izgubljenih radnih mjesta u sektoru.
Prije krize u Hrvatskoj je bilo 12 i pol tisuća zaposlenih u medijima ukupno, a danas se ta brojka kreće oko 9.500, od čega na radio i televiziju otpada 5.800, u čemu lokane postaje sudjeluju s 2.000 djelatnika. Dakle, nešto više od 20% zaposlenih u medijskom sektoru čine zaposlenici na lokalnim radijima i televizijama. Za navedenih 2000 zaposlenih, navodi Mikolić, državna potpora iznosi 28 milijuna kuna iz Fonda, a za preostalih 3000 zaposlenika na HRT-u „državna potpora“ pristojbe iznosi milijardu i 100 milijuna kuna godišnje. Sektoru tiskanih medija, koji otprilike broji 3700 zaposlenika, država je izmjenom Zakona od PDV-u dala državnu potporu otprilike u iznosu od 140 milijuna kn godišnje. Posvetimo li se samo televizijskim kućama, napominje Mikolić, dolazimo do sljedećeg stanja: HRT na tri tisuće zaposlenih godišnje raspolaže s milijardom i 400 milijuna kuna ukupnih prihoda; RTL i Nova TV s otprilike 680 milijuna i 500 zaposlenih, dok sve lokalne televizije, zajedno s Fondom, računaju na otprilike 90 milijuna kn prihoda na čak 416 zaposlenih.
Od zakonskih i poslovnih poteškoća, Mikolić kao najhitniju izdvaja previsoku naknadu za emitiranje. Slaže se s ocjenom kolegice s Nove TV da je uvođenje digitalizacije doista olakšalo poslovanje nacionalnih komercijalnih televizija i javne televizije. No, lokalnim je televizijama uvođenje digitalizacije povećalo trošak emitiranja s oko milijun i 700 tisuća na čak 6 i pol milijuna kuna, što je ujedno i glavni razlog da je većina njih danas u predstečajnoj nagodbi ili ugašena. Većina europskih zemalja koje su provele digitalizaciju su se susrele s istim problemom, stoga su, prema Mikoliću, promišljeniji zakonodavci odmah u zakonima o digitalizaciji predvidjeli obeštećenje lokalnih televizija, dok su neki to propustili učiniti. Italija je, primjerice, predvidjela takvu situaciju i odmah zakonski alocirala lokalnim televizijama 10% od ubrane digitalne dividende da bi preživjele, vrativši im na taj način 247 milijuna eura. Kod nas će država, ističe Mikolić, uprihoditi milijardu kuna bez da lokalnim kućama vrati i najmanji dio tog iznosa. Slovenija je, navodi, počinila istu pogrešku u početku, no kad su tamošnji zakonodavci prije dvije godine vidjeli da je došlo do pomora lokalnih televizija, donijeli su zakon od svega dva članka koji propisuje da lokalne televizije koje emitiraju opći program, kao što sve ovdašnje postaje moraju, ne plaćaju naknadu za emitiranje, samo trošak amortizacije.
Mikolić upozorava da je posljedica svega toga da kod dijela lokalnih televizija udio troška za emitiranje iznosi čak 18% ukupnih prihoda, dok se kod nacionalnih radi o 2,5 - 3%, što nas dovodi do ukupnog prosjeka od 8%. Riječ je, dakle, o sistemskom problemu, ne o nesposobnosti pojedinaca. Budući da Hrvatska nije predvidjela nikakvu pomoć lokalnim televizijama, Mikolić se i ume NUT-a zalaže za mi se zalažemo za propisivanje maksimalne naknade za emitiranje po jednom stanovniku, za koju upozorava da je trenutno dvostruko veća nego, primjerice, u Italiji. Smatra da je to potpuno nelogično uzmemo li relevantne podatke u obzir: cijene uređaja su podjednako, radna snaga je jeftinija u Hrvatskoj, infrastruktura je davno sagrađena javnim novcem, energije je jeftinija – ukratko, moralo bi se moći poraditi na cijeni naknade za emitiranje.
Za kraj, gospodin Mikolić se osvrnuo i na problem oglašavanja – konkretno, na odredbu članka 33 Zakona o elektroničkim medijima, a koji državna tijela i subjekte u većinskom državnom vlasništvu obvezuje da će 15% godišnjeg iznosa za promidžbu namijeniti oglašavanju na lokalnim i regionalnim medijima. Ključ je, smatra on, u nepostojanju kaznene odredbe koja bi osiguravala njegovu provedbu.
Sporna je, ističe Mikolić, i odredba članka 35 istog zakona po kojoj političke stranke i koalicije ne smiju biti sponzori medijskog sadržaja, osim u vrijeme izborne kampanje. Smatra da ona služi isključivo očuvanju „lokalnih šerifa“ te da u podupire sivu ekonomiju i netransparentnu političku promociju. Smatra da je daleko poštenije ukinuti tu odredbu te dozvoliti emitiranje jasno deklariranih emisija pod pokroviteljstvom, uz zadržavanje zabrane emitiranja promidžbenih spotova. Ističe da se elektronički mediji trenutno nalaze u neravnopravnoj situaciji, budući da zastupnici u tijelima lokalne i regionalne samouprave svoje naknade za promociju smiju koristiti samo za oglašavanje u tiskanim medijima. To bi, napominje, svakako trebao ispraviti.
Deregulacija i preživljavanje lokalnih radiopostaja
Predsjednik HURIN-a gospodin Marijan Beljan započeo je svoje izlaganje općim uvidom u radijsko polje u Hrvatskoj, navodeći da ono – isključujući javne postaje – obuhvaća 142 koncesije raspoređene na 139 pružatelja medijskih usluga. Raslojimo li taj broj geografski, dobivamo 3 nacionalna koncesionara, 3 regionalna (koji pokrivaju više od tri županije), 21 županijskog, 34 koncesionara na širem području gradova, 72 gradska, 4 koncesionara koji pokrivaju samo gradske dijelove te 9 općinskih koncesionara. Neprofitnih radiopostaja ima 7. Riječ je o podacima koji se mogu provjeriti u radnim materijalima Ministarstva, istaknuo je gospodin Beljan.
U većinskom vlasništvu lokalne uprave po HURIN-ovim saznanjima je 38 radiopostaja, dok su u privatnom vlasništvu 94 postaje. Broj zaposlenih se mijenja, navodi gospodin Beljan, no procjene njegove udruge kreću se oko 900, uz otprilike 500 honorarnih suradnika. Od 2009. godine i početka krize, broj zaposlenika se smanjio otprilike 15%, dok je broj vanjskih suradnika gotovo prepolovljen. U istom razdoblju je sa radom prestalo 16 radiopostaja, trenutno se 3 nalaze u stečajnom postupku, a 6 ih je u predstečajnoj nagodbi. Prihodi radiopostaja su 2009. godine iznosili negdje oko 275 milijuna kuna, dok su 2013. godine pali čak na 175 milijuna kuna što znači pad od oko 36%, dok za 2014. godinu gospodin Beljan sa žaljenjem navodi da još ne raspolaže konsolidiranim podacima, no procjenjuje da je pad prihoda u odnosu na 2013. godinu iznosio otprilike 30-ak milijuna kuna, što u ukupnom razdoblju krize znači njihov gotovo 50-postotni pad. Iz ovih podataka je razvidno, upozorava Beljan, da je radio postajama – prije svega lokalnim – izuzetno teško i da se jednostavno traži poduzimanje mjera i aktivnosti kojima bi se spriječilo daljnje urušavanje radijske djelatnosti. To urušavanje je, smatra on, rezultat višegodišnje gospodarske krize, ali i određenih, ne samo medijskih, zakonskih okvira. Pridodamo li tome da su 2015. godine izmjenama Zakona o porezu na dohodak jedinicama lokalne samouprave – a riječ je ne samo o prirodnim partnerima lokalnih radija, nego i njihovih čestim vlasnicima – značajno smanjeni prihodi, nameće se zaključak da je stanje lokalnih radiopostaja dodatno otežano ove godine.
Što se medijske zakonske regulative tiče, ona je, podsjeća Beljan, donesena prije nešto više od deset godina i u međuvremenu nije značajno mijenjana. Jedan od presudnih ciljeva nove medijske politike morao bi stoga biti donošenje potpuno novih zakona koji bi uvažili značajne društvene i tehnološke promjene do kojih je u međuvremenu došlo. Ti novi zakoni bi, dakako, morali uključivati i prostor za mjere kojima bi se pomoglo lokalnim i regionalnim medijima.
U tom pogledu, jedan od najvažnijih problema iz perspektive HURIN-a su odredbe o nedopuštenoj koncentraciji. Člankom 35 postojećeg Zakona o elektroničkim medijima pravni položaj povezanih osoba reguliran je na način, smatra Beljan, da u velikoj mjeri ograničava i isključuje razvoj obiteljskog posla u ovoj djelatnosti, što HURIN drži neprihvatljivim. Gospodin Beljan je dojma da se u tom pogledu njihove želje slažu s onima predstavnika Nove TV i NUT-a te ističe da će ukidanje tih odredbi biti jedan od glavnih ciljeva njegove udruge.
Nadalje, Člancima 54 i 55 istoga zakona utvrđena je nedopuštena koncentracija s nizom ograničenja koja, upozorava, sputavaju razvoj same djelatnosti, a osobito ograničavaju vlasništvo i poduzetništvo.
HURIN-ov prijedlog je uređivanje nedopuštene koncentracije u elektroničkim medijima po uzoru na tiskovine, na način da se zabrani ukupni udjel u čitanosti ili oglašavanju na pripadajućem tipu elektroničkoga medija, koji će veći od 40%. Kontrolu bi, naravno, trebala provoditi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.
Sljedeći važan problem tiče se regulacije informativnog sadržaja, odnosno, obaveze lokalnih radija da 10% programa čine vijesti s područja koncesije. Gospodin Beljan smatra da taj postotak nije realan, pogotovo na nižim razinama koncesije te poziva na njegovo smanjivanje ili na raslojavanje prema koncesijskim razinama.
Potpuno nerealnom smatra obavezu propisanu članom 38 da radiopostaje izdvoje 30% dnevnog emitiranja za vlastitu proizvodnju. Ta odredba je jednostavno prepisana, upozorava Beljan, iz Zakona o telekomunikacijama iz '94. godine, kada su radijske postaje u pravilu dnevno emitirale 6 – 8 sati programa.
HURIN-ov prijedlog je da se vlastitim programom smatra sve što se pusti u eter pojedinih radija, što gospodin Beljan naziva „slovenskim modelom“, ili da se taj udio vlastitog programa smanji na neki primjereniji udio.
Također izražava snažnu podršku zahtjevu kolega iz NUT-a da se pronađu regulatorni, a po potrebi i kazneni mehanizmi koji bi osiguravali provedbu čl. 33 Zakona o elektroničkim medijima. Riječ je, podsjeća Beljan, o vrlo značajnom izvor prihoda koji u ovom trenutku itekako nedostaje lokalnim radijima i televizijama. Nedvosmislenu podršku daje kolegama i kada je riječ o regulaciji političke promidžbe.
No Zakon o elektroničkim medijima, kao što je gospodin Beljan ranije istaknuo, nije jedini okvir koji bi trebalo mijenjati – ubraja on tu još i Zakon o pošti i elektroničkim komunikacijama, Zakon o medijima, Zakon o koncesijama, Zakon o autorskim i srodnim pravima, Zakon o pravu na pristup informacijama i Zakon o PDV-u.
Referirajući se na norveški slučaj uvođenja digitalnog radija, ali i na probleme s digitalizacijom s kojima su se ovdašnje lokalne televizije morale nositi, Beljan poziva na preispitivanje normativnih i tehničkih mogućnosti prelaska na digitalno emitiranje kako bi se izbjegle sve potencijalne poteškoće.
Za kraj, smatra potrebnim da se u sklopu medijske politike razmisli o uvođenju minimalne stope PDV-a od 5% na oglašavanje u svim medijima, neovisno o tehnološkoj platformi. Riječ je o mjeri koja bi, napominje Beljan, bila od velike pomoći u ovom trenutku.
Od zaštite prava djeteta do neprofitnih internetskih radija: aspekti medijske politike
Ističući svoje puno uvažavanje otvorenih tema, izlaganja i ponuđenih materijala, Gospodin Bolković s Jabuke TV pozvao je na veću ozbiljnost Ministarstva pri priređivanju ovakvih skupova i rasprava i pozivanju njihovih učesnika. Izražava začuđenost činjenicom da na raspravu o komercijalnoj televiziji nije pozvana prva takva televizija u Hrvatskoj, i to baš u godini u kojoj je dobila Nagradu Grada Zagreba za 25. godišnjicu djelovanja. Apelira na predstavnike Ministarstva da javne rasprave organiziraju tako da pozivaju one koji su zaista najzainteresiraniji za ponuđene teme – a to su protagonisti medijske scene – te da se obavijesti one kojima su mediji svakodnevni posao. Također poziva da se materijali šalju sudionicima na vrijeme kako bi se izbjeglo impresionističko suđenje o njima.
Maja Flego, savjetnica pravobraniteljice za djecu izrazila je priličnu iznenađenost primjedbom gospođe Jankov s Nove TV. Pravo djece na zaštitu privatnosti u medijima je, podsjeća, temeljeno pravo propisano Konvencijom o pravima djeteta te ističe da je ono upravo u Zakonu o elektroničkim medijima bolje regulirano jer je Ured pravobraniteljice u njegovoj izradi imao priliku sudjelovati. Ističe da je smisao tog sudjelovanja bio upravo u snažnijem definiranju onih odredbi iz Zakona o medijima za koje se pokazalo da ih novinari i urednici uglavnom nemaju namjeru poštivati. Osobito su se teško provedivim pokazale odredbe da se identitet djeteta ne smije otkriti, odnosno, da je zabranjeno objaviti informaciju kojom se otkriva identitet djeteta ukoliko se time nanosi šteta njegovoj dobrobiti. Otkad postoji Zakon o elektroničkim medijima, ističe gospođa Flego, dogodilo se nešto nevjerojatno što njezin ured nije očekivao – Vijeće za elektroničke medije sada može izreći upozorenje i povući vijest koja krši prava djeteta. Izražava nadu da će takvo što povratno djelovati i na tiskane medije.
Podsjeća na slučaj televizijskog snimanja djecu koja su išla s roditeljica u pučku kuhinju i njihovog neprikrivenog prikazivanja. Djeca ne samo da su dala izjavu, nego se medijska eksploatacija njihova siromaštva sljedećeg dana nastavila i njihovim intervjuiranjem. Gospođa Flego upozorava da je u toj situaciji riječ o nečem što bi svakom novinaru koji se drži minimalnih profesionalnih smjernica trebalo biti jasno da apsolutno nije primjereno napraviti. Međutim, sa žaljenjem konstatira da se doista čini kao da i takve situacije treba staviti u zakon – medije, izgleda, treba zakonski obvezati da misle na djetetovu budućnost. Napominje da Zakon o elektroničkim medijima brani samo otkrivanje djetetova identiteta, ne i izvještavanje o priči, stoga ne razumije na koji način su mediji osobito ograničeni.
Replicirajući gospodinu Bolkoviću, Đurđa Aleksić, glavna urednica Radija Nova Gradiška navodi da je materijale dobila na vrijeme, prije 2 tjedna, te da su svi materijali odavna dostupni na internetskoj stranici Ministarstva kulture.
Za početak, ističe potrebu da pohvali rad Agencije za elektroničke medije i njezinih vijećnika, smatrajući da se u suradnji s HURIN-om na sve načine bore za lokalne medije, no da ih sputavaju one instance koje bi trebale provoditi nužne mjere.
Problem lokalnih medija, smatra Aleksić, sadašnji je Zakon o elektroničkim medijima koji je pun ograničenja i zabrana te medijima stvara velike poteškoće u proizvodnji programa. Primjerice, na lokalnoj razini je jako teško prozvati određenog političara – kada to učinite, izlažete se mogućnosti da ne dobijete sredstva propisana člankom 33 Zakona. Sve spomenute odredbe koje se tiču odnosa politike i oglašavanja treba najhitnije mijenjati, a osobito se to odnosi i na članak 35 jer on lokalne medije sili da funkcioniraju onako kako je to opisao gospodin Mikolić – plaća netko drugi, a govori se, naravno, o radu neke stranke ili političara. Definitivno smatra da bi lokalnoj samoupravi trebalo onemogućiti većinsko vlasništvo nad medijima, jer se time direktno kreira programska politika. Stvar je vrlo jednostavna, smatra gospođa Aleksić, čak i kada nije riječ o direktnom političkom utjecaju: uvijek će mediji više pričati o onima koji su na vlasti.
Zaseban problem koji proizlazi iz širenja pluralizma je raspirivanje nacionalne mržnje. Konkretno, navodi da je njezin radio izložen javnom linču od strane nekolicine udruga u Novoj Gradiškoj, koje ih prozivaju jer daju prostor jednoj nacionalnoj manjini. Smatra da bi trebalo zaštititi medije koji daju prostor za govor onima koji ga inače nemaju.
Goran Denis Tomašković iz Udruge slijepih Zagreb podsjetio je na važnu ulogu Mreže udruga slijepih i gluhih osoba u uređivanju medijskoga polja, navodeći upravo njihov prošlogodišnji projekt kojim se zahtijevala prilagodba televizijskog programa kao značajan poticaj za poboljšanje stanja na HTV-u.
Istaknuo je potrebu za zakonskim reguliranjem postotka prilagodbe televizijskog programa za slijepe i gluhe osobe, što bi uključivalo sinkronizaciju i audio deskripciju za strane sadržaje, a za domaće samo audio deskripciju, dok bi za gluhe podrazumijevala integraciju znakovnoga jezika i titla. Kada je riječ o konzumaciji sadržaja komercijalnih televizija, slijepim osobama najveći problem predstavlja strani program koji je samo titlovan, dok je za gluhe osobe najveći problem informativni program.
Smatra potrebnim da se utvrdi postotak obavezne prilagodbe i razdoblje u kojem će se on povećavati.
Za razliku od gospodina Bolkovića, gospodin Jura Ozmec iz Sportske TV tvrdi da uredno dobiva pozive i uredno dolazim na slične rasprave, no izražava žaljenje jer se specijalizirani mediji na njima nikada ne spominju. Priznaje da ih nema puno u Hrvatskoj, no svejedno smatra da ih se ne bi smjelo ignorirati. Podsjeća da takvi mediji nisu navedeni u relevantnim propisima, što znaju i predstavnici Vijeća, HAKOMA i Ministarstva kulture za koje svakako ističe da su im pokušavali pomoći na razne načine. Napominje da je u četiri godine njezina postojanja Sportska TV bila podloža većini zakonskih odredbi, odnosno zabrana, ali se nije mogla prijaviti na Fond za pluralizam. Ukratko, po njegovu sudu, njegova televizijska kuća ne postoji. Stoga apelira na buduću medijsku strategiju da uzme u obzir postojanje takvih kanala, smatrajući da oni itekako mogu ispunjavati javni interes.
Gospodin Bolković izražava nezadovoljstvo načinom na koji su materijali izrađivani i diseminirani, navodeći brojne nejasnoće vezane uz njihovu cirkulaciju. Također, smatra ih ideološki izuzetno pristranim i „grotesknim“ te se pita koja grupacija je odgovorna za njihovo sastavljanje. Upozorava i na neprimjerenost uspoređivanja sa Švedskom koje se u njima može pronaći, upozoravajući da nam modeli preuzeti iz potpuno drukčijih sredina ne mogu puno koristiti u lokalnom kontekstu. Smatra da je pravi smisao radnih materijala nerealna kritika tržišne privrede, a ne neka promišljena strategija sanacije medijskog polja u postojećim okvirima.
Za kraj, gospodin Gordan Antić s Radija 808 osvrnuo se na probleme neprofitnih lokalnih medija. Problem im predstavlja formalni status koji ih ne izjednačava s nakladnicima, što neprofitne radiopostaje sprečava da se prijave na natječaj Grada Zagreba za područne nakladnike.
Drugi problem, navodi gospodin Antić, je ekonomski jer klasični marketing ne prepoznaje internetski radio bez obzira što dopire do publike koja bi trebala biti oglašivački interesantna, a do koje klasične radio stanice ne mogu doprijeti.
Konačno, važna tema je nedostatak frekvencijskog prostora. Idealno rješenje bi mogla biti digitalizacija radija, o kojoj se puno priča, no navodno je koči nedostatak digitalizacije u BiH. Smatra da bi već jedan digitalni odašiljač u Zagrebu ozbiljno otvorio medijski prostor.
Portret medijskoga polja
Izlaganje Milana F. Živkovića bilo je posvećeno svojevrsnom statističkom portretu stanja u komercijalnim, osobito lokalnim i regionalnim radijima i televizijama.
Ponajprije, valjalo bi imati na umu da komercijalni medijski sektor obuhvaća 19 televizija lokalnoga i regionalnog karaktera koje svoj program emitiraju putem 20 kanala, te 4 nacionalne televizije s pripadajućih 7 kanala. Što se radiopostaja tiče, 132 su lokalni i regionalni koncesionari, dok 3 emitiraju nacionalno.
U tom skupu su neupitno najutjecajnije komercijalne televizije, čiji godišnji prihodi iznose oko 700 milijuna kuna, uz zapošljavanje približno 1000 radnika, od kojih je 2012. godine oko 400 (120 novinara) radilo na lokalnim i regionalnim, a 600 (250) na nacionalnim televizijama.
Očekivano, agregirani prihodi komercijalnih radiopostaja značajno su manji, krećući se oko 200 milijuna kuna godišnje. No, važno je pritom imati na umu da je ukupan broj zaposlenih – oko 1200 u 2012. godini – za čak 20% veći od onoga na komercijalnim televizijama.
Ključan strukturirajući pritisak na komercijalni sektor je značajan pad oglašivačkih prihoda. Konkretno, u razdoblju između 2008. i 2013. godine ti su prihodi na radijima gotovo prepolovili, pavši sa 161 milijuna na 85 milijuna kuna. Iako bi se u relativnim iznosima mogli činiti nešto manje dramatičnima, televizije su u istom razdoblju pretrpjele goleme gubitke: s 981 milijuna, oglašivački prihodi su pali na 730 milijuna kuna – dakle, za iznos trostruko veći od ukupnih prihoda radiopostaja po istoj osnovi u 2013. godini. Ostavimo li po strani tiskane medije, moglo bi se tako reći da su upravo televizije najveći gubitnici razdoblja ekonomske krize.
Navedene gubitke prihoda trenutno je nemoguće nadoknaditi sredstvima Fonda za pluralizam, iako su ona deset godina od njegova osnivanja narasla s 8,9 milijuna kuna za televizije i 8,6 milijuna za radije na po 15 milijuna za jedne i druge. Zanimljiva je činjenica, međutim, da očekivani pad broja zaposlenih prati trend povećanja broja kanala, uz posljedice o kojima, nažalost, još uvijek ne postoje aktualni podaci.
Iluzije postojećih propisa
Gospodin Neven Šantić, direktor televizije Kanal RI, iznio je tezu da zakonska regulativa i propisi u Hrvatskoj siju iluzije i proizvode probleme za opstanak lokalnih i regionalnih radija i televizija. Temeljni problem leži, smatra Šantić, u istovremenom dozvoljavanju postojanja komercijalnih medija i onemogućivanju njihova funkcioniranja na tržištu ograničavanjem uredničkih odluka kroz nefleksibilnu regulativu.
Sudeći po hrvatskim propisima, tvrdi Šantić, elektronički mediji se tretiraju kao da djeluju u državama s višestruko većom populacijom. Ističe da su medijski proizvodi specifična roba koja ovisi o broju korisnika te je nužno da se regulativa tome i prilagođava od sredine do sredine.
Pojašnjavajući položaj Kanala Ri, napominje da on djeluje u petoj digitalnoj regiji u kojoj četiri televizijske kuće dolaze na populaciju od približno 550 tisuća ljudi te da se njegova egzistencija svodi na svakodnevno preživljavanje. Smatra da država mora fleksibilnije regulirati komercijalni sektor, osobito koncesijske ugovore, kako se ne bi ograničavalo subjekte koji se mogu nositi s tržištem. S druge strane, uvažavajući da preko 90% marketinškog prostora drže nacionalni programi te da sve više međunarodnih programa nudi prostor za oglašavanje, Šantić prihvaća iluzornost ideje da će tržište samo sve regulirati.
Nerealnom smatra ideju da lokalni i regionalni mediji mogu bez poteškoća ispunjavati javnu funkciju – nemoguće je pobjeći od infrastrukture koja je nedostatna za pokrivanje svih informacija od javnoga značaja.
Također, izražava sumnju u pojednostavljivanje funkcioniranja medija zbog implementacije nove tehnologije. Štoviše, smatra da će doći do povećanja troškova jednom kad se donese odluka o novom frekvencijskom spektru. Treba imati na umu da, uza sve tehnološke promjene, smisao natjecanja u medijskom polju ostaje isti – konkurencija proizvoda. Stoga, smatra Šantić, strategija treba ići u pravcu omogućivanja pluralizma formi lokalnih i regionalnih televizija, ukidanja uvjeta o sadržaju emitiranja, te daleko intenzivnijeg podupiranja sadržaja od javnog interesa putem regionalnih fondova. Ipak, upozorava, treba omogućiti fleksibilnost programa pojedinih medija.
Zaključno, ističe da medijska politika ne bi trebala favorizirati nijedan oblik vlasništva te poziva da se svakome tko želi sudjelovati u tom niskoprofitnom poslu da maksimizira svoj učinak, istovremeno čuvajući prostor za zaradu. Samo takav okvir, smatra Šantić, može pomiriti potrebe društva i privatni interes.
Politička neovisnost i percepcija lokalnih medija
Znanstveni uvid u percepciju lokalnih medija ponudila je sociologinja Suzana Kunac koja je u otvaranju svojeg izlaganja upozorila na nedostatak novijih istraživanja posvećenih sadržaju radijskih programa i njihovih publika. Pozivajući se na istraživanje Antonija Čuvalo iz Centra za istraživanje medija i komunikacije, Kunac ističe da radio ima jako visoke postotke stalne publike u odnosu na druge tipove medija, osobito kada je riječ o zadovoljavanju informativnih potreba. Navodi Ipsosove podatke prema kojima čak 55% stanovništva koristi lokalne radiopostaje za informiranje, uz primjetnu demografsku razdiobu – radio ponajviše koristi stariji i slabije obrazovani dio populacije, dok se mladi i obrazovaniji dio značajno više služi internetskim portalima. Sveukupno, ipak, radio se pokazuje kao najkorišteniji medij kada je lokalni servis u pitanju.
Najvažniji dio izlaganja gospođe Kunac ticao se dijela istraživanja koje je Ipsos 2014. godine proveo za potrebe Agencije za elektroničke medije, s ciljem analize društvenih učinaka Fonda za pluralizam i raznovrsnost. U njemu su dvama metodološkim pristupima ispitani stavovi građana o neovisnosti lokalnih medija te njihove želje spram sadržaja za koje smatraju da bi na njima trebali biti dostupni.
U kvantitativnom, anketnom dijelu, ispitanici su između točnosti informacija, kvalitete sadržaja, šarolikosti programa, zanimljivosti voditelja i političke neovisnosti morali odabrati najvažniju karakteristiku lokalnih medija. Neovisnost je odabralo tek njih 7%, dok je točnost informacija bila najčešći izbor. Iz toga bi se dalo zaključiti, ističe Kunac, da građani nisu najbolje informirani o funkciji i smislu medija. Međutim, upozorava da razlike između prosječne ocjene koju su, na skali od jedan do pet, ispitanici dali točnosti informacija i političkoj neovisnost, nisu toliko dramatične. Pribrojimo li tomu podatak i da su ispitanici u najmanjem postotku (39%) procijenili da se od navedenih kategorija neovisnost uistinu i odnosi na lokalne medije, smatra Kunac, možemo doći do važnih uvida u percepciju toga polja.
Relativno nizak posljednji postotak mogao bi se objasniti općim nepovjerenjem građana u demokratske institucije. Upravo bi nesklad između njega i relativno visoke prosječne ocjene mogao pojasniti i izuzetno nizak prvi postotak: Kunac drži da bismo ga mogli shvatiti kao izraz pomirenja s postojećim stanjem. U tom smislu, objašnjenje neinformiranošću bilo bi promašeno – upravo suprotno, riječ bi mogla biti o prepoznavanju političke zavisnosti kao važne značajke lokalnih medija.
Drugi, kvalitativni dio posvećen je fokus grupama koje su se održavale u Dubrovniku, Ivanić-Gradu, Petrinji, Gospiću, Krapini, Osijeku i Borovu Selu. U značajnom broju slučajeva, navodi Kunac, građani su eksplicitno prepoznavali političku ovisnost dijela lokalnih medija, dok su čak i oni koji nisu posezali za takvim odrednicama smatrali da su informativni programi reducirani i nekritični. Kunac smatra da bi svaka medijska politika morala uvažiti ovakvu percepciju i omogućiti lokalnim medijima da ispunjavaju svoju funkciju nadzora političkih elita.
Ipak, kada je riječ o poželjnom sadržaju, istraživanje je pokazalo da to nije funkcija za koju građani pokazuju najviše interesa – kao najzanimljivije teme teko se pokazuju zdravlje i zdravstvena kultura, za koje je interes iskazalo 50% ispitanika, te život mladih i perspektive srednjoškolaca s 48%. Značajno manje građana – tek 36% – zanimaju lokalne političke teme, uz često ambivalentan stav o načinu na koji bi ih trebalo pratiti. Sumirajući navedene rezultate, Kunac navodi da se pokazalo da je lokalno stanovništvo ponajviše zainteresirano za izgradnju socijalnog kapitala, participativnost i zdravstvo. Nadzor političkih elita, čini se, daleko je od percipirane svrhe lokalnih medija.
Mediji, država i političke strukture
Raspravu je otvorio gospodin Denis Mikolić koji se složio da je većina lokalnih medija, njegovim riječima, „slizana“ s lokalnom vlašću. Međutim, smatra on, na to ih ionako sile trenutni propisi. Podsjeća da župani i gradonačelnici imaju obavezu informiranja javnosti o svojim aktivnostima, što u praksi znači da imaju dva izbora: ili objavljivati svoju propagandu ili potpisati ugovor s komercijalnom RTV i platiti izradu informativnog sadržaja. Razlog zbog kojeg na njegovoj kući nema oporbe je jednostavan: Zakon o elektroničkim medijima im ne dozvoljava da izrađuju plaćene emisije za političke stranke ili kandidate. Potpuno je razumljivo, napominje, da nijednoj komercijalnoj kući ne pada na pamet trošiti skupe resurse da bi nekome besplatno omogućila promidžbu. Ključan problem je u odredbi zakona koja kaže da političke stranke sadržaj smiju objavljivati samo u predizbornom razdoblju. Rješenje je da se tu odredbu jednostavno izbriše. Također, smatra da bi se proračunska sredstva za obavezno informiranje trebala uvećati, a njihov dio alocirati na promidžbu oporbenih opcija. Na taj način, smatra Mikolić, svi bi bili zainteresirani da se ta obveza ozbiljno financira.
Ivan Gračaković s kutinskog Radija Moslavina je podsjetio na jugoslavensku praksu po kojoj proračunska sredstva za medije nisu ovisila o samovolji jednog gradonačelnika, nego se o njima pravednije odlučivalo putem Samoupravnih interesnih zajednica. Postojali su nacionalni, ali i regionalni fondovi kojima se moramo vratiti, kao i građanskim nadzornim tijelima. Ističe primjer Sisačko-moslovačke županije u kojoj je županica imala vlastitu PR skupinu koja je lokalnim medijima onemogućivala normalno informiranje. Smatra da je jedina primjerena opcija da se prepustiti urednicima lokalnih medija da kreiraju informativni sadržaj koji se tiče lokalnih političara.
Referirajući se na radne materijale Ministarstva, Romano Bolković hvali obilje tema i povoda za korisnu diskusiju. Smatra da napor Ministarstva kulture treba shvatiti kao napor državnog servisa da omogući preživljavanje lokalnim medijima. Čini mu se da je presudan problem koji je trenutno izvan kadra diskusije – stanje u hrvatskom gospodarstvu. Da ono nije u lošem stanju, ne bismo govorili o odnosu lokalne politike i medija. Smatra da je situacija sasvim drukčija u Zagrebu u kojem drži da političke korupcije u medijima nema. Čini mu se da je tema korumpiranosti lokalnih televizija samo paravan – njome se pokušava dokazati da je lokalni pogon neodrživ te da ga je potrebno transformirati u komunalni medijsko-informativni pogon. Smatra da bi bilo najbolje kad bi relevantni akteri počeli otvoreno zagovarati komunalizaciju, no apelira da se tržište ne zanemaruje i da se komercijalne medije ne prepušta propasti.
Predsjednik Sindikata novinara Hrvatske Anton Filić prekorio je tim Ministarstva zbog dovođenja Franje Tuđmana u negativan kontekst u radnim materijalima. Također, primjećuje ignoriranje sâmih novinara u raspravi – bez njih, upozorava, nema medija. Poziva vlasnike komercijalnih medija da otvore vrata Sindikatu i HND-u. U trenutnoj situaciji ne dozvoljava se normalno djelovanje Sindikata u pojedinim medijima, što vodi do nezaštićenog i neslobodnijeg novinarstva. Poziva komercijalne medije da odagnaju strah od Sindikata.
Đurđa Aleksić smatra da nije problem u vlasnicima, nego u političkim strukturama. Drži da novinari sami kreiraju medijsku demokraciju, no da ona trenutno u Hrvatskoj jednostavno ne postoji. Poziva lokalne medije na kritičniji odnos prema vlastima.
Neven Šantić smatra da bi umjesto pojma „nezavisni“ bilo korisnije uvesti pojam „otvorenih“ i „zatvorenih“ medija. Važno je u raspravi polaziti od neke ideje javnog dobra, a u medijima je to informacija važna za funkcioniranje demokracije.
Zoran Kovačić s Mreže TV napominje da se politički pritisak spram njegove kuće nije desio u dvadeset godina njezina postojanja. Međutim, kao čovjek iz marketinga je nebrojeno puta naišao na pritiske iz tog sektora. Teme koje se dotiču oglašivača, upozorava gospodin Kovačić, daleko su opasnije – neusporedivo teže ih je uopće otvarati od delikatnih političkih tema. Kako da jedna kuća, pita se, koja otplaćuje kredit nekoj banci, o njoj negativno piše, čak i u slučaju izuzetno važnih tema? Upozorava sve prisutne da imaju na umu da su komercijalne kuće daleko slabije spram oglašivača, nego li spram političara.
Željko Matanić iz HURINA podržava opaske gospodina Kovačića i poziva Ministarstvo da organizira skup posvećen upravo temi oglašavanja. Apelira na Ministarstvo da priprema materijale na vrijeme i da organizira što više susreta da ove važne teme konačno budu iscrpno raspravljene. Također upozorava na zastarjelost dijela građe na koju se materijali Ministarstva pozivaju referirajući na trenutne probleme, navodeći primjere stare i po petnaestak godina.
Mišo Bijelić s Radija Nautik također upozorava na stanovitu neozbiljnost Ministarstva pri pripremanju i diseminaciji radnih materijala. Nošenje s neovisnošću medija pojašnjava na primjeru vlastitih radiopostaja u Visu, Komiži i Šibenik, koje se broje među prve komercijalne postaje u državi te su preživjele sve moguće županijske i lokalne vlasti. Njihovo rješenje je da jednostavno naplaćuju svaku minutu programa bilo kojem predstavniku politike. Cijeli odnos je reguliran preko dvanaest ugovora s lokalnim upravama, koji omogućuju javnu raspravu s predstavnicima vlasti.
Problem je, međutim, nastao u slučaju Radija Nautik koji djeluje na području Visa i Komiže, u kojima vlast drže suprotstavljene opcije. U početku su oba mjesta susretljivo prihvatila osnivanje takvog radija, no u međuvremenu im je Komiža omogućila redakcijski prostor, što je ozbiljno ugrozilo neovisnost te male postaje. Zbog toga smatra da je proširenje fondova za lokalne medije ključno za zaštitu od političkoga utjecaja.
Đurđa Aleksić poziva na donošenje točnih zaključaka. Čini joj se da zakonodavac ima vrlo malo sluha prema lokalnim komercijalnim medijima.
Replicirajući na zadnje opaske, Milan F. Živković ističe da je ovaj razgovor usmjeren artikulaciji problema koji pritišću lokalne medije, manje rješenjima – potonjima su posvećene tematske radne skupine. Izražava žaljenje što se većina sastanaka odvija u Zagrebu, što diskvalificira većinu predstavnika lokalnih medija od normalnog sudjelovanja, no napominje da će velike tribine biti održane u regionalnim središtima kako bi se bar donekle sanirao taj problem.
Član saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Dragan Crnogorac izrazio je razumijevanje za problem političkih i privredničkih pritisaka na lokalne medije. Poziva na povećanje dostupnih sredstava, no napominje i da bi Agencija za elektroničke medije trebala strože regulirati potrošnju sredstava Fonda za pluralizam.
Suzana Kunac se ogradila od raspravljanja o Agenciji, ističući da na tribini nastupa kao znanstvenica, a ne kao članica Vijeća za elektroničke medije. Slaže se s intervencijom gospodina Šantića koji je ranije pozvao da se, umjesto o neovisnim i ovisnim medijima, govori o otvorenim i zatvorenim. Podsjeća i na interne probleme lokalnih medija, poput brojnih suradnika koji ne posjeduju visoku stručnu spremu ili nisu profesionalni novinari. Navodi da se susretala s radijskim novinarima koji nisu poznavali formu reportaže. Smatra da je radio velikim dijelom spao na ono što profesorica Mučalo naziva „džuboks radijem“ – dvominutne formate čija je informacijska površnost tolika da je građani svugdje prepoznaju kao problem. Poziva na otvaranje prostora za radio koji će omogućivati demokratsku raspravu, davati pristup onima koji su inače isključeni. Nužno je stoga posegnuti za nekim relevantnim definicijama i modelima, poput radija zajednice, za koje smatra da u Hrvatskoj postoje na internetu. Posebno usmjerava pozornost na AMARC-ovu definiciju medija zajednice:
„Radiotelevizije zajednice su privatni akteri s javnim ciljevima. Njima upravljaju različiti tipovi neprofitnih organizacija. Njihove temeljne značajke su: participacija zajednice, kako u vlasništvu, tako u kreiranju programa, upravljanju, operativnom radu, financiranju, evaluaciji. Oni su neovisni, nevladini mediji koji ne ovise ni o jednoj političkoj stranci ni o privatnoj tvrtci niti su dio njih.“
Također smatra iznimno korisnom i njihovu definiciju ciljeva:
„promocija društvenog razvoja, ljudskih prava, kulturne raznolikosti, pluralizma informacija i mišljenja, mirnog suživota, jačanje društvenih i kulturnih identiteta. Oni daju mogućnost onima koji nemaju drugu mogućnost da se izraze, osiguravaju medijsku prisutnost zajednicama koje bi bez toga bile zanemarene. Oni moraju jamčiti pristup, dijalog i participaciju svim društvenim pokretima, rasama, etničkim skupinama, rodovima, seksualnim orijentacijama, vjerama i dobnim skupinama.“
Nadovezujući se na proceduralne zamjerke upućene Ministarstvu, Nenad Bartolčić je upozorio i na tešku prohodnost internetske stranice Ministarstva. Predlaže da se jasnije izdvoji direktan link na medijsku strategiju.
Referirajući se na raniji komentar gospodina Matanića o zastarjelosti građe u materijalima, Milan F. Živković ističe da je dijelom uistinu riječ o problemima koji se vuku još ih devedesetih godina. Primjerice, Nova medijska agenda iz 1999. godine kao jedan od glavnih problema prepoznaje distribuciju političkoga utjecaja, no kao njegovo rješenje predlaže privatizaciju. Politika koja se na barem dijelom zasnivala na toj agendi imala je, smatra Živković, osobite posljedice po lokalne i regionalne radijske postaje. Istodobno, mjera ograničavanja vlasničkog udjela lokalne samouprave u lokalnim medijima na 25% prouzrokovala je njegovo prebacivanje na tvrtke u vlasništvu istih tih samouprava. Stoga, smatra Živković, privatizacija nije riješila transfer političkoga utjecaja – štoviše, ona je taj utjecaj učinila prikrivenim dok je, s druge strane, omogućila povećani oglašivački pritisak koji, u konačnici, najčešće dolazi “u paketu” s političkim. To je jedan od primjera koji vrlo dobro pokazuju zbog čega je važno imati na umu i procese otprije petnaest godina. Dugotrajni problemi se, podsjeća, puno izravnije vide u kontekstu djelovanja televizija koje se moraju boriti s konkurencijom kanalâ američkog porijekla, registriranih u npr. Luksemburgu, koji uzimaju novac s oglašivačkog tržišta. Ubrzana privatizacija elektromagnetskog spektra koja omogućuje takvu asimetriju odvija se, napominje Živkovi