Dragocjenosti stare pet stoljeća

IZLOŽBA "RUSKE IKONE 15. - 20. STOLJEĆA" U GALERIJI KLOVIĆEVI DVORI

  

Prema vjerovanju ruskoga naroda, bezuvjetna ljubav i bezgranično milosrđe Majke Božje zrcali se u mnogim cijenjenim i čudotvornim ikonama, posvećenima čuvarici obitelji i Rusije, zemlje nazivane i "Marijinim carstvom". Stotinjak vrijednih ruskih ikona, prikupljenih iz pet institucija, bit će predstavljeno domaćoj javnosti na izložbi nazvanoj "Ruske ikone 15.-20. stoljeća", koja se otvara u utorak, 8. lipnja u 20 sati u Galeriji Klovićevi dvori.

  
Izložbu organiziraju Ministarstvo kulture i Galerija Klovićevi dvori u suradnji s Ministarstvom kulture Ruske Federacije i nekoliko ustanova predvođenih Državnim muzejom - izložbenim centrom "Rosizo". Vrijedne umjetnine stigle su iz zaštićenih nacionalnih spomenika: Kostromskoga državnoga povijesno-arhitektonskoga i umjetničkoga muzeja i Jaroslavskoga državnoga povijesno-arhitektonskoga i umjetničkoga muzeja te crkvenoga povijesno-arheološkoga muzeja Ipatijeva manastira Svetog Trojstva i dobrotvornoga fonda "Muzej ruske ikone".
 

FOTO: VJESNIK

   

Izložba je organizirana u povodu Dana ruske duhovne kulture u zemljama jugoistočne Europe, a u Zagreb je došla iz Bratislave. Autori izložbe su Evgenij Berezner, Svetlana Katkova i Svetlana Blaževska, a koordinatorice Irina Klopova, Ljubov Požidajeva i Iva Sudec. Likovni postav potpisuje Oleg Hržić.

 
Kada je prva izložba starog ruskog slikarstva 1913. godine postavljena u Moskvi, likovna umjetnost ikona iznenadila je bajkovitom snagom boja, izražajnim prikazom likova, skladnim pokretima i neobičnom harmoničnošću svih sastavnih elemenata, navodi u katalogu Svetlana Katkova, ističući da je ruska ikona tada postala neodvojivim dijelom ruske umjetnosti i kulture. U svijetu najstariji sačuvani primjerci ikona, svetačkih slika na drvu ili platnu, što prikazuju Krista, Gospu, svece ili mučenike, potječu iz 6. i 7. stoljeća, a izvedeni su tehnikom enkaustike i tempere na dasci. U Rusiji se ikone pojavljuju s dolaskom kršćanstva 980. godine. Mitropolit Illarion iz 11. stoljeća govorio je da je kijevski knez Vladimir, pokrštavanjem Rusije, "predao svoj narod i sveti grad pod pokroviteljstvo pomoćnice kršćana Presvete i Preslavne Bogorodice".
 

U Kijevu su prve crkve bile posvećene Majci Božjoj. Za ukrašavanje crkvi iz Bizanta su se donosile ikone i dolazili su grčki ikonopisci, koji su poučavali mjesne majstore predajući im način slikanja i znanje o ikonografiji svetaca. Izvorne ikone iz toga doba nisu sačuvane.
 

Najcjenjenijom ruskom ikonom smatra se Vladimirska Bogorodica, koju je knez Andrej, kad je odlazio iz Kijeva, ponio u Vladimirsku kneževinu, a poslije je bila uzor mnogobrojnim preslikama. Jedna od njih, ikona Bogorodice iz manastira Bogojavljenje, predstavljena je na izložbi. Glasovite su ikone Andreja Rubljova, srednjovjekovnoga ruskoga slikara i ikonopisca čiji je život ekranizirao kultni ruski redatelj Andrej Tarkovski.
 

Mnogi ikonopisci do danas su ostali anonimni jer u pravilu nisu potpisivali svoje slike. Najbolji primjer je ikona Bogorodice iz Vladimira. Iako priznata kao jedna od najpoznatijih ikona svih vremena, ne znamo tko joj je autor.
 

Većina ikona predstavljenih na izložbi skupljena je u Kostromskoj oblasti od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća. Ikona "Bogorodice Hodegitrije" nađena je na podu pod slojem prljavštine u napuštenoj crkvi sela Pavlovsko.
 

"Slojevi boje i grunta odlijepili su se od osnovice i zbog najmanje bi nepažnje otpadali. Ikonu su s cijelim slojem prljavštine, izuzetno pažljivo, doslovno na rukama, donijeli u muzej. Dvije godine je restauratorica N. Volkova po mrvicama, kao na mozaiku, skupljala ostatke autorske slike, skidajući nečistoću. Uspjela je očistiti ikonu od prepravaka, sačuvavši dopune i zapise na oglavlju Bogorodice", navodi jedna od autorica izložbe.
 

Kronološki, postav započinje s ikonom sv. Vasilija Velikoga - najstarijim spomenikom iz zbirke ikona u CIAM-u, muzeju Ipatijeva manastira Svetoga Trojstva.
 

Ikona je povezana s tragičnim zbivanjima sredinom 15. stoljeća, kada su zaratili veliki moskovski knez Vasilije Vasilevič (zvani Tamni) i galički knezovi predvođeni Jurijem Zvenigorodskim, drugim sinom Dmitrija Donskoga. Prema stilskim značajkama, ikonu su izradili moskovski ili rostovski majstori. Ističe se profinjenost dekorativnih elemenata i njihovih razmjera, svečani kolorit i uravnoteženost kompozicije.
 

Slijedi ikona Bogorodice Vladimirske iz 16. stoljeća, koja potječe iz jednoga od najstarijih kostromskih manastira - Anastasijina manastira Sveta tri kralja (Epifanija). Među najvažnijim umjetninama na izložbi nalaze se, također, još dvije ikone iz istoga razdoblja: Bogorodica Smolenska i Sveti Apostol i Evanđelist Ivan Bogoslov. Potonju je Ipatijevu manastiru darovao Dmitrij Ivanovič Godunov, stric cara Borisa Godunova.
 

Okovana pozlaćenim srebrom, ikona je bila dio ikonostasa (zid s ikonama i religijskim slikama koji odvaja brod od svetilišta u crkvi) u katedrali sv. Trojstva. Na ikoni se upotrebljava jedinstvena ikonografska shema po kojoj je apostol prikazan en face cijelim rastom, s otvorenim evanđeljem i perom u rukama.
 

Treba istaknuti i "Sveto Trojstvo sa sv. knezom Vsevolodom i ravnoapostolskom velikom ruskom kneginjom Olgom", ikonu opremljenu zlatom, biserima i dijamantima, prvu na popisu ikona koje zauzimaju istaknuta mjesta u najsvečanije dane. Izdvaja se i Sv. Ivan Krstitelj u pustinji (Preteča), kao iznimno rijedak ikonografski tip, u osnovi kojega je tekst iz evanđelja o tome kako je sv. Ivan primio božanski dar proročanstva.
 

"Tradicionalno lakonska scena prikazuje Preteču u molitvi, a u pozadini je beživotna pustinja zamijenjena složenom simboličnom kompozicijom. Odmaknuta udesno i približena prvom planu, figura sveca okrenuta je prema dijelu neba i prema anđelu koji silazi na zemlju s osmerokutnim nimbom, koji simbolizira božansku premudrost. Upućujući na kolut s obnaženim Djetetom - Jaganjcem Božjim, prorok drži svitak s uobičajenim natpisom za tu scenu: "Pokajte se, jer bliži se Kraljevstvo Nebesko".
 

Tekst je ključan za shvaćanje simboličkog sadržaja: slika pustinje u cvatu, zasađene divljim drvećem i naseljene raznim krotkim bićima. Kreposnu sliku raja i skoroga Kraljevstva Nebeskoga nadopunjuje prikaz nebeskoga grada Jeruzalema s crkvama, palačama, zvonicima i rijekom Jordan koja teče uz noge Ivana i podsjeća na rijeku života", navodi se u opisu kataloških jedinica.

 

Jedna od najpoznatijih rezbarenih ikona je slika popularnoga Sv. Nikole Čudotvorca (Možajskog). Čudo izlječenja cara Stefana Srpskog od sljepoće rezbar je prikazao doslovno. Svetac u ruci drži tanjur s izvađenim očima Stefana.
 

Naivni prikaz hagiografske teme tipičan je za pučke ikone. Biljni ornament s bijelim i crnim linijama na unutrašnjoj strani sanduka tipičan je za pučko slikarstvo toga kraja i uvelike se upotrebljavao za ukrašavanje interijera seoskih kuća u 20. stoljeću. Izgubljeni su mač i grad na rukama sveca, križevi koji su stajali na sanduku i bočna vratašca.
 

Uz ikone, u Zagreb je stigla i nekoliko vrlo vrijednih predmeta iz jaroslavskih radionica: pokrivala, liturgijska odjeća, mitra, misno evanđelje, kalež… Skupocjene posude, ikone i knjige u vrijednim okovima darivali su jaroslavskim crkvama predstavnici carske dinastije Romanov, knezovi Šujski, Temkin-Rostovski, Trojekurovi…
 

Dragocjenosti zlatarskog i srebrnarskog zanata, zadivljujući predmeti od dragog kamenja, bisera i emajla, koji su se upotrebljavali u svakodnevnom životu Crkve, približavaju nam pet stoljeća raskošne ruske kulture, koja će zasigurno zagolicati zagrebačku publiku. 
 

Pretpostavlja se da su lik Bogorodice Fjodorovske naslikali grčki majstori u jednom od centara kneževske Rusije u 13. st. Jedna je to od malobrojnih ikona koje su preživjele mongolsko-tatarske najezde. "Prema legendi, horde Batukana 1239. došle su do grada Gorodeca na rijeci Volgi, razorile ga, spalile crkve i manastire i samo se nekoliko stanovnika uspjelo spasiti. Napustila je grad i njegova svetinja, ikona Bogorodice. Uskoro se, prema legendi, objavila kostromskom knezu Vasiliju. Tijekom lova u šumi kraj rječice Prudnice ugledao je blaženu svetinju visoko na jednom boru. Križnim putom svećenstvo i građani donijeli su ikonu u katedralnu crkvu Fedora Stratilata (izgleda da joj odatle potječe i naziv Fjodorovska)", navodi ruska kustosica Svetlana Katkova. Zanimljivo je da je u požaru koji je dvaput uništio crkvu Fedora Stratilata, samo ikona Bogorodica Fjodorovska čudom ostala pošteđena.Vjeruje se da je Bogorodica Fjodorovska pomogla knezu Vasiliju i kostromskoj kneževoj vojsci u bitci protiv Tatara. Jarka svjetlost koja je isijavala iz ikone zaslijepila je neprijatelje i oni su pobjegli s bojnog polja. To čudo, napominje Svetlana Katkova, povezuje ikonu Bogorodice Fjodorovske s ikonom Majke Božje Vladimirske koja je u bitci pomogla knezu Andreju Bogoljubskom.