"Čarobni ormar", taktilna slikovnica za slijepe i slabovidne

Knjiga, odnosno slikovnica, pod nazivom Čarobni ormar sadržava digitalne i interaktivne elemente u kombinaciji s tkaninom koja slijepoj djeci daje uvid u povijest mode i odijevanja. Važnost projekta prepoznalo je Ministarstvo kulture i medija, koja je dijelom i financiralo izradu knjige.

Nedostatak literature prilagođene slijepim i slabovidnim osobama prepoznala je zagrebačka Škola za modu i dizajn. Uz vodstvo knjižničarke i profesorice hrvatskog jezika, učenici su izradili taktilnu slikovnicu 'Čarobni ormar', nastalu u sklopu projekta 'Čarobnjak krojač'.

- Ideja za projekt je počela prije dvije godine kada je naša školska knjižničarka došla s idejom da razvijemo slikovnicu za slijepu i slabovidnu djecu, ideju koju sam ja objeručke prihvatila. Onda je krenuo rad na ideji, na koji način sve to osmisliti, okupiti tim ljudi koji će se baviti i dizajniranjem i izradom i naravno, okupiti učenike različitih profila i zanimanja jer uvijek volimo doći do sinergije naših zanimanja, a i upoznati se sa jednom vrlo složenom i zahtjevnom problematikom razvoja slikovnica za slijepu i slabovidnu djecu, naglasila je Maja Dadić Žeravica, ravnateljica Škole za modu i dizajn. 

- Ja sama sam zapravo razmišljala kako se ne znam ponašati kad sretnem slijepu ili slabovidnu osobu. Dali da pitam za pomoć ili što treba raditi. Počela me zapravo osvještavati o tome ova slikovnica Lawrenca Schimela „Baš imam sreće”, koja govori o dječaku čiji brat može čitati i kad mama ugasi svjetlo što znači da može čitati u mraku i nešto što mi smatramo hendikepom prikazan je kao superpower, istaknula je Ksenija Banović, školska knjižničarka. 

Pristup izradi te slikovnice zahtijevao je istraživanja i edukacije o svijetu slijepih osoba. Na radionicama su učili o načinima i materijalima kakvim se koriste slijepe osobe.

- Mi smo se morale naravno educirati prije nego smo pristupili osmišljavanju izradi slikovnice. Počeli smo s edukacijskim rehabilitatoricama i knjižničarkama iz Osnovne škole Pećine s kojima smo imali senzibilizacijsku radionicu. Prvo smo se našli u situaciji svih tih osoba da stavimo, recimo, namaz na kreker ili pastu za zube na četkicu i tako smo vježbali te vještine kako bi lakše shvatili slijepe i slabovidne osobe. Naravno one su nas podučile kakva ta aktivna slikovnica treba biti, kakva ne treba biti. Ne treba biti preopterećena detaljima i onda smo dalje išli u tiflološki muzej, u Hrvatsku knjižicu za slijepe i slabovidne osobe. Imali smo književni susret s autoricom Irenom Markelovom koja je u 40 godini ostala bez vida pa smo onda iz perspektive takvih osoba upoznavali. Puno smo imali tih dodatnih aktivnosti kako bismo se i mi što više osvijestili i da bi došli do ovog rezultata, do ovih slikovnica, rekla je Banović. 

U Slikovnici je prikazana povijest odijevanja od najstarijih do najmlađih materijala, a pritom su prikazana i zanimanja koja se uče u Školi za umjetnost i dizajn. Kako bi se njome mogli koristiti slijepe i slabovidne osobe, slikovnica Čarobni ormar sadržava taktilne elemente, Brailleovo pismo te audiozapise. Cijeli tekst priče pisan je u rimi. 

- Ova ideja za zvukovne zapise došla iz činjenice da smo morali kratiti tekst, a tekst koji je integriran je jako dobar. Profesorica je onda napravila skraćenu verziju u stihovima koja je mogla stati u Brailleovom pismu. Naime, ova velika verzija nikako nije mogla stati.. Pala mi je ideja. A zašto ne bi taj zvukovni zapisnik napravili i povezali ga. On će biti negdje na serveru spremljen, kazao je Tomislav Kolarić.

Slikovnica je trenutačno izrađena u samo tri primjerka koja će donirati Hrvatskoj knjižnici za slijepe i slabovidne te Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek". 

- Slikovnica je namijenjena najmlađem uzrastu. Na njega smo se fokusirali i kao takav je projekt i prijavljen za poticanje publike u kulturi i financiralo ga je Ministarstvo kulture i medija. Nekako nam se činilo da je najbolje fokusirati se na djecu predškolske dobi i ranije školske dobi i omogućiti im jedan doprinos, jer realno jako puno takvih slikovnica ne postoji u Hrvatskoj, rekla je Dadić Žeravica.

Realizacija ove slikovnice donijela je obostranu dobrobit - slijepe i slabovidne osobe bogatije su za jednu sadržajnu slikovnicu, a svi oni koji su radili na njezinoj izradi bogatiji su za nova znanja i nove empatije.