Srčeka koja su opčinila svijet

MARIJA BISTRICA
 

Umijeće izrade licitara UNESCO-ov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu uvrstio je na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Hrvatska tako sada ima na UNESCO-ovoj listi 10 fenomena, među kojima su dva vezana uz Hrvatsko zagorje. Pučko spremanje licitarskih "srčeka" na listi je zajedno sa sinjskom alkom i ojkanjem kao najstarijim načinom pjevanja u nas, porijeklom iz Dalmatinske zagore. Odlučeno je tako na zasjedanju u glavnom gradu Kenije u Nairobiju.
 

FOTO: ZAGORSKI LIST

   

Podsjetimo, prošle godine među sedam posebnosti iz Hrvatske odbor UNESCO-a na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva uvrstio je i tradicionalnu, proizvodnju drvenih, igračaka koja također potječe iz Zagorja. Kad spomenemo licitare prva asocijacija vam je zasigurno Marija Bistrica, središte hrvatskog medičarskog i licitarskog obrtništva. Licitar je šareno ukrašeni kolačić od slatkog tijesta u obliku srca, a darivanje licitarskog srca oduvijek je bio znak simpatije i vjernosti. Gordana Mahmet  Habazin iz Marije Bistrice, vlasnica Medičarsko-svjećarskog obrta i suvenirnice Mahmet u "licitarima" je od kad zna za sebe.
 

- Obrt datira iz 1900. godine. Četvrta sam generacija. Vodio ga je prvo moj pradjed Temo, pa djed Josip, tata Zlatko i sad ja započela je priču Gordana Mahmet Habazin. Obiteljski je to obrt u kojem rade i suprug i sin, a u proizvodnji je zaposleno petero ljudi. Proizvode medenjake, licitare, gvirc i svijeće. Drago joj je što je UNESCO uvrstio izradu licitara na listu nematerijalne kulturne baštine.
 

- Naš trud i napor da se izrada licitara održi je nagrađen s te strane, no ukoliko sve ostane samo na priznanju nema koristi. Potreban nam je dobar vjetar u leđa od države i institucija - rekla, je Mahmet Habazin koju smo posjetili, u njezinoj kućici s plavom fasadom na trgu Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici u kojoj radi svakodnevno. U njezinom Medićarsko-svjećarskom obrtu i suvenirnici izrađene su prve bistričke jaslice od licitarskih srca koje su bile izložene na svjetskoj izložbi u Rimu. Male pak bistričke jaslice, njezinih ruku djelo, osvojile su Zeleni cvijet sa zlatnim znakom kao najoriginalniji suvenir u akciji Hrvatske turističke zajednice Krapinsko - zagorske županije. Bilo je tu još nagrada...
   

FOTO: ZAGORSKI LIST

   

- Licitari su se prije izrađivali puno jednostavnije. Bojili su se isključivo prehrambenom bojom, pa su ih mogla jesti i djeca. Dakle, bili su prilagodljiviji za jelo. Danas se licitari boje želatinom u boji. I sad ga možete pojesti, ništa vam se neće dogoditi, no licitar je predodređen za suvenir - kaže Mahmet Habazin.

 
Recept za izradu jednog licitarskog srca je jednostavan. - Tijesto se izrađuje od brašna, vode i malo šećera. Kad se ispeče, suši se od 7 do 10 dana i onda boji u crvenu boju. Opet se suši i onda slijedi faza ukrašavanja - kratko nam je pojasnila majstorica. Kod tog ukrašavanja potrebno je pak umijeće. - "Žicu" morate imati. Ak' imate dvije lijeve nećete ništa nacrtati. No, sve je stvar vježbe i iskustva. Licitari se rade ručno. Nema tu strojeva, samo mikser.  Vjerojatno je zato i postalo tako zanimljivo, jer jedino ljudski faktor to može napraviti. Svaki licitar ima svoj potpis. Možda su vama sva licitarska srca jednaka, no svaki majstor licitar ima svoj način rada i mi se na tržištu prepoznajemo - dodala je majstorica. - Tradicija izrade licitara vezana je uz ovaj kraj. Odavde vuče korijene. Marija Bistrica veliko je svetište u kojem hodočasti veliki broj vjernika, no prodaja je ipak sezonska. Potrebno je osigurati nam potrebno tržište da se može prodavati cijele godine - napomenula je Mahmet Habazin. Cijena licitara? Od 4 kune za malo licitarsko srce, pa do nekih stotinjak. Klasično licitarsko srce više nije 'in. Sada ima više izvedenica. Velika srca s potpisom "sretna godišnjica braka", "volim te".., svašta se danas već može pronaći. Pa i to da više licitarska srca nisu u crvenoj boji. Licitari na prodaju u marijansko svetište osim od domaćih majstora stižu i iz Sv. Ivana Zeline i Bedenice.
 

Registriranih obrta, u Mariji Bistrici, a koji se bave ovom autohtonom rukotvorinom ima pet, saznajemo u Turističkoj zajednici Marija Bistrica. Najstariji "licitarski" obrt je Medičarsko-svjećarska radnja Zozolly iz 1882, godine, vlasnice Vlaste Hubicki. U Mariji Bistrici obitavaju uz Medičarstvo-svjećarski obrt, suvenirnicu Mahmet i Svjećarstvo-medičarstvo - ugostiteljstvo Medni bar Snježane Husinec i licitari Bičak Ljerke Dragije.
 

Pisani trag o licitarskog tradiciji, sadržan je u katalogu Licitarska umijeća-medičarstvo i svjećarstvo-obrt višegodišnje tradicije autorice Iris Biškupić Bašić, povjesničarke umjetnosti i etnologinje. U njemu je autorica opsežna istražila nastanak i razvoj medičarsko-svjećarskog obrta u Hrvatskoj. Na tu temu održana i izložba u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Njegovi počeci su u 16. i 17. stoljeću u kojem je već ima dosta pisanih dokumenata. Intenzivno se razvio u 18. i 19. stoljeću, a 50-ih godina 20. stoljeća jenjava. Sada je pak opet in. - Na području Hrvatske imamo 35 majstora medičarsko-svjećarskog obrta. Dakle, ne samo licitare, već majstore koji uz Licitare proizvode i svjećarske proizvode i medenjake. To je oduvijek bio obrt. Njegov osnovni proizvod bio je med i sve što je vezano uz pčele, jer su se izrađivali i voštani proizvodi. Pravi majstori rade i jedno i drugo - rekla je Iris Biškupić Bašić. Rasprostranili su se od Karlovca do Osijeka, ali najviše takovih majstora ima u Hrvatskom zagorju. - Zadržali su se u Zagorju jer se tu nalazi najveće marijansko svetište, pa je i prirodno da okolica Marija Bistrice obitava majstorima. Puno obrta bilo je i u Zagrebu i oko Varaždina. S vremenom su nestali, počeo se gubiti interes, a obrt počeo stagnirati - dodaje Biškupić Bašić. Naši majstori zadržali su način izrade, ali se ipak malo modernizirali i ubrzali način proizvodnje.
 

- Sada se upotrebljava mikser dok se nekada tijesto mijesilo napravom koja se zvala brehalica, Jedna osoba sjedi i vrti tijesto, a druga drvenom polugom lupa po tijestu. Nekad su se koristili drveni kalupi, sada se upotrebljavaju "šteheri". Svaki od tih proizvoda je jedinstven jer se radi ručno i ne postoje dva ista. Ukrašavati ne zna svatko. Recepti se čuvaju godinama i ne odaju se - istaknula je Biškupić Bašić. - Jako sam sretna, zadovoljna i ponosna što je izrada licitara ušla na listu zaštićenih kulturnih vrijednosti i što je obrt zaštićen kao svjetsko kulturno dobro, posebno jer sam se i sama trudila promovirati, taj obrt i na taj način pomoći majstorima da oni i dalje rade i razvijaju se. Naši licitari specifični su po načinu rada. Nismo jedini, ali upravo radi specifičnog načina ukrašavanja ušli smo na listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Trebamo biti ponosni i sretni što to imamo - zaključila je Biškupić Bašić.
 

MIRJANA BAŠAK
 

ZAGORSKI LIST, 26.11.2010.