Proslavljen 30. rođendan Vijenca

Slavljeničko raspoloženje vladalo je u atriju Matice hrvatske 20. rujna navečer na proslavi trideset godina novoga Vijenca. U prepunom dvorištu predstavljen je obljetnički broj Vijenca, otvorena je izložba naslovnica 30 godina novog Vijenca 1993–2023, susreli su se sadašnji i bivši urednici, suradnici, brojni matičari i visoki gosti. Matičinim dvorištem u živoj izvedbi odjeknuli su legendarni hitovi Prljavog kazališta Lupi petama, Marina, Ruža hrvatska… Svakako matičarska večer za pamćenje!

Glavni urednik Vijenca Goran Galić, komunikolog Božo Skoko, Vijenčeva lektorica Saša Vagner i kolumnistica Nives Opačić  / Snimio Mirko Cvjetko

Na istom mjestu gdje su predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac i prvi glavni urednik Slobodan Prosperov Novak sa suradnicima na Božić 1993. obnovili slavni Šenoin Vijenac tri desetljeća poslije okupili su se suradnici i prijatelji Vijenca te visoki uzvanici – ministrica kulture i medija Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić, saborski zastupnik Andro Krstulović Opara, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba Nikolina Radić Štivić, državna tajnica Irena Petrijevčanin, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, posebni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za kulturu i suradnik Vijenca Zdravko Zima, predstavnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Milan Bošnjak, urednici i suradnici Vijenca, među kojima i prijašnji glavni urednici Mate Maras, Andrija Tunjić i Luka Šeput te prvi izvršni urednik Mario Bošnjak, hrvatski akademici, književnici, pjesnici, likovni umjetnici, glumci, sveučilišni profesori, bivši predsjednici Matice hrvatske, novinari i kulturnjaci, matičari.

Izložba 30 godina Vijenca kroz 30 naslovnica / Snimila Ida Hitrec

Snimila Emica Elvedji / PIXSELL

Prostor slobode i kreativnosti

„Kod proslave svakog rođendana dobro je prisjetiti se roditelja, bez kojih ne bi bilo slavljenika“, kazao je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran prisjetivši se pokretača Vijenca 1993. – predsjednika Matice hrvatske Vlade Gotovca i prvoga glavnog urednika Slobodana Prosperova Novaka te njihove sjajne ideje da se prva promocija prvog broja održi u ratom napaćenim Vinkovcima. „Kao ljudi od kulture i politike prepoznali su da su mladoj državi, čija je trećina teritorija te 1993. bila okupirana, važne kultura, znanost i umjetnost, ali i glasilo u kojemu se mogu problematizirati sve relevantne teme koje se tiču hrvatskog čovjeka“, kazao je predsjednik Gavran. Zahvalio je svim urednicima koji su Vijenac uređivali tijekom proteklih 30 godina i naglasio da „današnja uprava MH stoji iza ovog uredništva dušom i srcem“ i nikada se nije dogodilo da uvjetuje što će se objaviti, a što ne: „Prostor slobode i kreativnosti koji imaju današnji urednici prepoznaju i suradnici Vijenca i njegovi čitatelji“, naglasio je Gavran. Dodao je da Vijenac i Matica hrvatska ne zaboravljaju da hrvatska kultura ne smije biti zagrebocentrična, nego da ona živi i u drugim dijelovima domovine, ali i u drugim zemljama u kojima žive Hrvati.

Glavni urednik Vijenca Goran Galić, ministri Marin Piletić i Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Miro Gavran

Vijenac raste

„Ideja je ove proslave prije svega da se susretnemo, okupimo, razmijenimo iskustva i dojmove, bez velikih riječi i mudrih misli – to ćemo ostaviti za članke. Zato smo nastojali pozvati sve ljude koji su dali konkretan doprinos Vijencu tijekom minulih 30 godina“, rekao je glavni urednik Vijenca Goran Galić. Prisjetio se proslave 150 godina od prvog broja Vi(j)enca u HGZ-u u studenom 2019. Kada se pripremala ta proslava, nije se ni naslućivalo da će samo nekoliko mjeseci poslije nastupiti pandemija, da se godinama nećemo moći okupljati i da će redakciju Vijenca teško oštetiti potres. „No upravo u tim kriznim vremena kultura je posvjedočila svoju snagu i žilavost i mnogima je bila duhovna hrana u teškim vremenima. Umjetnici su pronašli načine da i u novim okolnostima budu vidljivi i kreativni i naša kulturna scena nije zamrla. Naporima naših vlasti bili smo jedna od rijetkih zemalja svijeta u kojima su muzeji i kazališta bili otvoreni i za vrijeme izolacije“, rekao je Galić i naglasio da sve to vrijeme ni jedan broj Vijenca nije zakasnio na kioske, iako je redakcija više od godinu dana radila na daljinu, iz kućnih ureda. Zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos i posao odrađivali kvalitetno i profesionalno u izvanrednim uvjetima, ali i prethodnicima koji su Vijenac izdavali u teškim okolnostima za vrijeme Domovinskog rata.

Nastup legendarnog Prljavog kazališta / Snimio Mirko Cvjetko

Podsjetio je da je usprkos izazovima pandemije i potresa od 2020. do 2022. proveden prvi Matičin projekt financiran sredstvima iz EU-fondova vrijedan gotovo 200.000 eura bespovratnih sredstava. Dvije godine kao prilog Vijenca izlazila je Inkluzija, posvećena kulturi ranjivih skupina. „Održali smo edukacije, radionice, obrazovano je 20 novinara i pokazali smo da postoji nevidljiva kreativna Hrvatska koja živi u sjeni a itekako pridonosi društvu.“ U posljednje vrijeme Vijenac je proširen za osam stranica bez povećanja cijene, a list je upravo grafički osvježen, uvedene su nove rubrike, objavljuju se ulomci rukopisa romana hrvatskih i stranih pisaca, fragmenti dramskih tekstova, feljtoni o umjetnoj inteligenciji, kazao je Galić i poručio da će Vijenac „i dalje intenzivno pratiti rad Matičinih ogranaka, žila kucavica lokalne kulture, otvarati prostor za polemiku i kritički vrednovati umjetničku produkciju, koja i u novoj sezoni ima jake adute.“

Atrij Matice hrvatske bio je ispunjen do posljednjeg mjesta

 Jedine novine za kulturu i umjetnost

Velika su imena hrvatske kulture i povijesti pišući i govoreći u Vijencu pridonijela našoj kulturnoj povijesti i povijesti našeg društva te različitim političkim događajima koje smo kao hrvatski narod prolazili, kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Naglasila je da baš kao što je utemeljenje Vijenca imalo prekretničku ulogu za hrvatski nacionalni identitet, tako se i njegovo gašenje u 20. stoljeću dogodilo u prekretničkim trenucima, ali se onda i ponovno pokretanje dogodilo u doba stvaranja demokratske hrvatske države. Zaključila je da Vijenac sve ove godine prati hrvatsku kulturu, koja raste i razvija se, kao jedine takve novine za kulturu u Republici Hrvatskoj. „Željeli bismo da takvih novina ima više“, kazala je, „ne zbog nedostatka izvrsnosti i kvalitete nego zato što bismo svi voljeli da ima i mnogo više interesa za kulturu.“ Ministrica je zahvalila glavnom uredniku i svim suradnicima, „koji na stranicama Vijenca prate hrvatsku kulturu i hrvatsko društvo, što u vremenu koje nije prijateljski nastrojeno prema ozbiljnim tiskanim medijima nije lako, što zadržavaju visoku razinu, kvalitetu, profesionalizam, objektivnost, raznolikost, otvorenost za različite kulturne i umjetničke sadržaje“ i poželjela mnogo uspjeha u radu ne samo radi Matice i Vijenca nego radi hrvatske kulture u cjelini.

O ljudima koji su obilježili početak Vijenca 1993. govorila je na panelu prva i jedina lektorica Vijenca Saša Vagner, jedina osoba koja je u redakciji Vijenca svih ovih 30 godina od 1. broja do obljetničkog 770.  Tekst naše lektorice u nastavku donosimo u cijelosti.

Svoja je sjećanja s publikom podijelila i dugogodišnja kolumnistica Nives Opačić, koja za list piše više od 25 godina, a članak Sustanari na stranicama objavila je u obljetničkom broju. Profesor Božo Skoko, stručnjak za komunikacije i odnose s javnošću, govorio je o ulozi Vijenca na suvremenoj medijskoj sceni i o perspektivama u budućnosti, a glavni urednik Goran Galić predstavio je sadržaj obljetničkog broja.

Svečana, ali i opuštena atmosfera u Matici hrvatskoj / Snimio Mirko Cvjetko

Uz suradnike Vijenca među uzvanicima su bili brojni istaknuti predstavnici društveno-kulturnog života / Snimio Mirko Cvjetko

Prava prosudba našeg vremena

U vremenima koja nisu sklona pisanoj riječi možemo biti sretni i ponosni što slavimo ovu obljetnicu, rekao je Skoko, podsjetivši da su još početkom 2000. teoretičari tiska prognozirali da 2023. nećemo više čitati novine, da ćemo svi prijeći na kojekakve druge platforme. Iako su se ta predviđanja tek djelomično ostvarila – živimo u vremenu utrke za klikovima, za čitanosti, za gledanosti, kada se doslovno sve banalizira, kada su tanke granice između kulture i nekulture „u takvim nam vremenima treba jedan ovakav list koji nam često služi poput svjetionika da u tom moru ponude kaže što je vrijedno, a što nije, da razdvoji kulturu od nekulture i da čuva izvrsnost pisane riječi“, naglasio je Skoko. Dodao je da iako su se urednici koji su uređivali Vijenac zadnjih 30 godina razlikovali po preferencijama, vrijednosnim sustavima pa čak i ideološkim pristupima, Vijenac je uspio sačuvati temeljno poslanje čuvara i promicatelja hrvatskoga identiteta, kulture, znanosti, umjetnosti i visoke uredničke kriterije.

Velika su imena hrvatske kulture i povijesti pišući i govoreći u Vijencu pridonijela našoj kulturnoj povijesti i povijesti našeg društva te različitim političkim događajima koje smo kao hrvatski narod prolazili, kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek / Snimio Mirko Cvjetko

Dizajner Marin Balaić i nekadašnji glavni urednik Vijenca, danas glavni urednik nakladništva MH Luka Šeput

Voditeljica, tajnica redakcije, Jelena Šporčić Prtorić

„Svjedoci smo vremena u kojemu se u medijskom svijetu događa banalizacija, kad svatko može pisati, svatko može objavljivati i konkurencija je velika, i upravo u takvu kontekstu nama treba list koji je relevantan, koji će znati dati pravu prosudbu vremena u kojem živimo, biti dobronamjeran kritičar svega onoga što se oko nas događa i nudi, koji će biti čuvar dobrog ukusa“, zaključio je Skoko. Vijenac se ističe u medijskom prostoru jer nas s jedne strane podsjeća na našu bogatu baštinu, na doprinose velikana, obvezuje nas prema tradiciji, ali je i otvoren prema suvremenim temama – on je tribina koja sluša i dopušta čuti i drukčije mišljenje, koja promišlja društvo i vrijeme u kojemu živimo, otvoreno raspravlja o izazovima s kojima se susrećemo, a pritom i sam pokreće neka važna društvena pitanja, ocijenio je Skoko i kazao: „Vijenac je bio i ostao uzor i primjer dobro uređivana lista koji čuva ljepotu hrvatske riječi i koji okuplja najizvrsnija imena hrvatske kulture.“

Današnja uprava MH stoji iza ovog uredništva dušom i srcem i nikada se nije dogodilo da uvjetuje što će se objaviti, a što ne. Prostor slobode i kreativnosti koji imaju današnji urednici prepoznaju i suradnici Vijenca i njegovi čitatelji, naglasio je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran

Iako će budućnost biti izazovna, jer danas svi očekuju kratke površne videosadržaje, vizualne, zanimljive forme, i očekivano će dugački pametni tekstovi gubiti utrku s takvim prizemnim formama, valja naglasiti da se s druge strane tisak ponovno vraća, a Vijenac je već s prethodnim urednikom Lukom Šeputom pokazao kako zna hvatati korak s novim trendovima, prilagođavati se novim generacijama, kazao je profesor Skoko i zaključio da je samim tim Vijenac na dobru novom putu.

Nives Opačić – 25 godina uz Vijenac

Nives Opačić prisjetila se prvih kolumni u Vijencu, koje su bile o kavi, gostionicama, kavanama, pokazujući svijet oko nas, ali i svojih sustanara na Vijenčevim stranicama o kojima je pisala u obljetničkom broju (770) – Pere Kvrgića, Viktora Žmegača, Željke Čorak, Dalibora Brozovića, Zlatka Crnkovića, Pavla Pavličića, Ljerke Car Matutinović. Na ilustracijama spomenutoga članka i popratnoj izložbi u atriju MH mogle su se vidjeti i kolumne Arsena Dedića, Vice Vukova, karikature Joška Marušića…

Predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i pročelnik Odjela za likovne umjetnosti MH
Dino Milinović i dizajner naslovnica Vijenca, kreativni direktor Mit dizajn studija iz Osijeka Marin Balaić / Snimio Mirko Cvjetko

Iako su Prljavci u jeku nove turneje i finalizaciji novog albuma, pronašli su vremena za Vijenac i Maticu / Snimio Pavao Damjanović

Kolumne Nives Opačić izlazile su u Vijencu pod raznim nadnaslovima – Što znači, odakle dolazi (s čime autorica nije bila sretna), pa razni drugi naslovi do aktualnog Skokovito po dolu i gaju… Ispričala je kako je htjela da se njezina knjiga koja je izašla 2005. zove onako kako se ne zove – Prtinom i cijelcem. Tadašnja glavna urednica nakladništva Matice hrvatske Jelena Hekman rekla je da taj naslov čitatelji neće razumjeti i neka se zove Iza riječi. „Meni je bilo stalo da se knjiga objavi pa sam pristala, no progurala sam Prtinu i cijelac barem u podnaslovu“, rekla je Nives Opačić, Vijenčeva najdugovječnija kolumnistica koja iz broja u broj šalje tekstove  i dolazi u redakciju pročitati ih „ne zato što sam sumnjičava nego zato što se zna dogoditi u prijelomu da su riječi na kraju retka krivo rastavljene“. Prisjetila se i kolumne znamenitog urednika, prevoditelja i pisca Zlatka Crnkovića iz 2000-ih, koja je izašla pod naslovom Prošla baba s kolačima.

Torta s obljetničkom naslovnicom na svečanom domjenku –
zahvaljujemo sponzorima: Vinariji Rossi, Andriji Stojiću i Poljoprivrednoj zadruzi Vrbnik

Biti glavni urednik novina za kulturu i umjetnost uvijek je izazov, a posebno u okruženju suvremenih medija. O tome što ga pokreće u tom poslu govorio je Goran Galić: „Izazova će biti uvijek, no kada čovjek ima dobre suradnike i čitatelje, ima i energije.“ Posebno se osvrnuo na suradnju s akademikom Viktorom Žmegačem, koji je pisao tekstove na pisaćoj mašini, a on je osobno išao po njih i uvijek bi se s tog susreta vratio oplemenjen malim trenucima s dragim akademikom i kakvim intelektualnim biserom. O akademikovoj posvećenosti Vijencu govori to da je tjedan dana prije smrti prošle godine skicirao tekst za sljedeći broj i skica koju je ustupila njegova obitelj,  objavljena je u Vijencu br. 743 - 744 od 8. rujna 2022. zajedno s posljednja dva članka Viktora Žmegača. To su zadnji tekstovi koje je u svom dugom i plodnom životu objavio Viktor Žmegač. Posljednje su akademikove riječi na kraju zadnjeg teksta: „Utješno je što ne propada umjetnost.“ Tu poruku Viktora Žmegača, kazao je Goran Galić, Vijenac će i dalje slijediti.

30 godina Vijenca kroz
30 naslovnica

O izložbi 30 godina novoga Vijenca 1993–2023. govorili su predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i pročelnik Odjela za likovne umjetnosti Matice hrvatske te redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dino Milinović i dizajner naslovnica Vijenca, kreativni direktor Mit dizajn studija iz Osijeka i umjetnički suradnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Marin Balaić.

Govoreći o riječi, tekstu, sadržaju, možda pomalo zaboravljamo na likovni izražaj, koji je danas važniji nego bilo kada prije, rekao je Milinović, ukazavši na to da su, ako pogledamo izložbu 30 naslovnica Vijenca koje su obilježile njegovih 30 godina, tendencije lako prepoznatljive – kad pratimo naslovnice, vidimo kako se razvijao odnos prema likovnome. U početku imamo isključivo riječ, uz pokoju fotografiju. Početkom 2000. imamo više fotografija koje su u službi prezentacije sadržaja, da bismo u proteklih 10 godina došli do toga da naslovnica obuhvaća jedan likovni izraz – fotografiju, grafički dizajn, sliku… „Ta evolucija nije samo posljedica odluka urednika već prati trend koji je prisutan posvuda. Kada gledate novine na kioscima, one će vas nastojati zarobiti svojim naslovnicama, svojom šarolikošću, čak i kičastošću – taj trend je potrebno pratiti, no s druge strane ozbiljne ga novine izbjegavaju. Imate čudan nesklad između tekstova koji žele biti ozbiljni i likovnog izričaja koji oduvijek smatram zamkom jer nas vodi u područje kiča. To dakako ne smije biti razlog da čovjek odustane od likovnog. Sve to pokazuje koliku odgovornost ima urednik kada bira naslovnu stranicu“, kazao je Milinović. Naglasio je da urednik mora odabrati nešto što će biti iskaz važnosti trenutka, i zato imamo naslovnice koje su popratile pandemiju, potres u Petrinji i potres u Zagrebu, pojedince poput Antuna Gustava Matoša, u Vijencu posvećenu njegovoj obljetnici prikazana s pomoću aplikacije koja je predvidjela kako bi on izgledao da živi u današnjem trenutku. Izbor naslovnice treba otkrivati sadržaj, no ona ne smije biti odveć napadna, a istovremeno mora privući oko, zaključio je Milinović.

Marin Balaić složio se s Dinom Milinovićem i kazao da je kirurški precizno definirao vrlo tanku liniju između nečega što je kvalitetno i kiča, između odgovornosti koju imaju glavni urednici i koju on s njima dijeli kao grafički dizajner. Kazao je da se u suradnji s glavnim urednicima on kao likovnjak, dizajner, mora baviti vizualnom komunikacijom i pronaći način da, koristeći se likovnim alatima, pronađe ono zbog čega će ljudi kupiti Vijenac, pretplatiti se, ostati vjerni čitatelji. Kazao je da se suradnja s Goranom Galićem i prije njega Lukom Šeputom ističe u njegovoj karijeri jer mu daju slobodne ruke, no imaju i dirigentski štapić kojim usmjeravaju. Naglasio je da, ako mora istaknuti jednu, najdraža mu je naslovnica iz 2018, s temom Vukovara, na kojoj se nalazi golubica s rešetkama. Pojasnio je da je poruka te ilustracije da ne smijemo ostati zarobljeni jer Vukovar doista jest dugo bio zarobljen.

Glazbeni gosti proslave bili su legendarni hrvatski rock-sastav Prljavo kazalište. Osnivač benda Jasenko Houra prijatelj je Vijenca i Matice hrvatske već godinama. Iako je Prljavo kazalište u jeku nove turneje i finalizaciji novog albuma, pronašli su vremena za Vijenac i Maticu i dodali pokoju ružu hrvatsku u naš vijenac različitog bilja i cvijeća. Hvala im!