Vjesnik - Umjetnikovi nasljednici darovali umjetnine
NEPOZNATA DJELA VELIKOGA MEŠTROVIĆA
Prvi put u Hrvatskoj izlažu se Meštrovićev reljef "Majka i dijete", portreti Selme Klein, Milivoja Milića i pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff na izložbi "Stečevine Atelijera Meštrović 1991.-2011.",koja se otvara u četvrtak u 13 sati u zagrebačkome Atelijeru Meštrović.
Četrnaest djela Ivana Meštrovića, među kojima je većina posve nepoznata domaćoj javnosti, bit će predstavljeno na izložbi "Stečevine Atelijera Meštrović 1991.-2011.",koja se otvara u četvrtak u 13 sati u zagrebačkome Atelijeru Meštrović. Izložbom se obilježava 20. godišnjica osnutka Fundacije odnosno Muzeja Ivana Meštrovića, institucije koja objedinjava umjetnikovu ostavštinu u Zagrebu, Splitu i Otavicama.
Prvi put u Hrvatskoj izlažu se reljef "Majka i dijete", portreti Selme Klein, Milivoja Milića i pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff te četiri figurativna postamenta koja je Meštrović oblikovao za bečku palaču bogatoga mecene Karla Wittgensteina.
Među izloženim djelima, napominje autorica izložbe Ljiljana Čerina, kvalitetom se posebno ističu skulptura "Starica", koja provocira uvriježene stereotipe prikazivanja lijepoga ženskoga tijela, i portret Augustea Rodina, slavnoga kipara koji je prigrlio Meštrovića za vrijeme boravka u Parizu i poslije mu pozirao u rimskom atelijeru.
Izložena djela predstavljaju suženi izbor umjetnina koja su u proteklih dvadeset godina postala vlasništvo Atelijera Meštrović. Ukupno je prikupljeno 51 djelo, od toga 38 skulptura i reljefa, šest medalja i četiri crteža Ivana Meštrovića te jedna skulptura i jedan crtež drugih autora. Najveći broj umjetnina Atelijeru su darovali umjetnikovi nasljednici.
Osim tri bronce, sve prikupljene skulpture su od gipsa, a njihovim izlaganjem Atelijer želi ukazati na važnost prikupljanja upravo izvornih gipsanih djela, prema kojima se, uz suglasnost nositelja autorskog prava, lijevaju odljevci. Važno je da ustanove čuvaju gipsana djela jer se na taj način kontrolira proizvodnja Meštrovićevih radova i sprječava neprimjereno "štancanje".
Atelijer Meštrović obogaćen je radovima nastalim u različitim razdobljima Meštrovićeva stvaranja: iz studentskih i zagrebačkih dana, ali i iz pariškoga i rimskoga atelijera. Fundus je prvi put popunjen s nekoliko djela iz američkoga razdoblja, iz kojega Atelijer nije posjedovao nijedan rad. Sada taj manjak nadoknađuje smireni i skladni artdecoovski portret pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff, čiji se brončani odljev danas nalazi u Gradskom muzeju u Leedsu.
Tematski gledano, među "Stečevinama" su najbrojniji portreti Meštrovićevih suvremenika, među kojima se ističe Tomislav Krizman, kojega je Meštrović portretirao dok su dijelili bečki atelijer. Izložen je i portret Selme Klein, sestre Meštrovićeve supruge Ruže, koji je prethodio kasnijim, zrelijim realizacijama Selminih portreta. Tu je i portret rano preminuloga Milivoja Milića, sina splitskoga gradonačelnika Vicka Milića, isklesan prema fotografiji, kao nadgrobni spomenik, kako bi krasio mladićev grob.
Među djelima pribavljenima u posljednjih dvadesatak godina nalaze se i portreti don Frane Bulića, J. W. Goethea i američkog predsjednika Herberta Hoovera. Važna akvizicija su i modeli za poznate javne spomenike: Grguru Ninskom, Andriji Meduliću i sv. Antunu, ali oni se ne mogu vidjeti na izložbi zbog skromnih financijskih i prostornih mogućnosti koje su diktirale izbor radova.
U taj suženi izbor ušla su četiri figurativna postamenta, koja je umjetnik radio za palaču istaknutoga bečkoga industrijalca Karla Wittgensteina, oca istoimenoga filozofa, koji je od Meštrovića naručio 18 skulptura, plativši mu ih unaprijed. Zanimljivo je da je upravo Meštrović posredovao između Wittgensteina i Rodina prilikom kupovine poznate skulpture "Čovjek koji hoda" velikoga francuskoga kipara.
Atelijer želi ukazati na važnost prikupljanja izvornih gipsanih djela jer se na taj način kontrolira proizvodnja Meštrovićevih radova i sprječava neprimjereno "štancanje".
Meštrović je prijateljevao sa svojim velikim učiteljem Augusteom Rodinom, čiji je portret, predstavljen na izložbi u Atelijeru Meštrović, nastao je za vrijeme njihova druženja u Meštrovićevu rimskom atelijeru. Rodin je došao u Rim portretirati papu Benedikta XV., i dok je čekao na slobodne termine prezauzetoga poglavara Katoličke crkve, povremeno se družio s hrvatskim umjetnikom i dvaput mu pozirao.
Oba djela danas su u vlasništvu Atelijera Meštrović, ali Rodinove skulpture, koju je majstor poklonio Meštroviću, nema u ostavštini kontroverznoga hrvatskog umjetnika. Što se s njom dogodilo, istraživat će mlađe kolegice koje nastavljaju posao u Atelijeru, navodi autorica Ljiljana Čerina. Njezin je cilj bio izvući na svjetlo dana »udahnutu besmrtnost, zatvorenu u svakom izloženom Meštrovićevu djelu, pohranjenom u mračnim muzejskim čuvaonicama« i pokazati da, unatoč stoljetnoj prisutnosti na američkome i hrvatskome tlu, još uvijek postoje nepoznata Meštrovićeva djela koja nas mogu iznenaditi, razveseliti i obogatiti.
VJESNIK, 15.11.2011.
Prvi put u Hrvatskoj izlažu se Meštrovićev reljef "Majka i dijete", portreti Selme Klein, Milivoja Milića i pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff na izložbi "Stečevine Atelijera Meštrović 1991.-2011.",koja se otvara u četvrtak u 13 sati u zagrebačkome Atelijeru Meštrović.
Četrnaest djela Ivana Meštrovića, među kojima je većina posve nepoznata domaćoj javnosti, bit će predstavljeno na izložbi "Stečevine Atelijera Meštrović 1991.-2011.",koja se otvara u četvrtak u 13 sati u zagrebačkome Atelijeru Meštrović. Izložbom se obilježava 20. godišnjica osnutka Fundacije odnosno Muzeja Ivana Meštrovića, institucije koja objedinjava umjetnikovu ostavštinu u Zagrebu, Splitu i Otavicama.
Prvi put u Hrvatskoj izlažu se reljef "Majka i dijete", portreti Selme Klein, Milivoja Milića i pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff te četiri figurativna postamenta koja je Meštrović oblikovao za bečku palaču bogatoga mecene Karla Wittgensteina.
Među izloženim djelima, napominje autorica izložbe Ljiljana Čerina, kvalitetom se posebno ističu skulptura "Starica", koja provocira uvriježene stereotipe prikazivanja lijepoga ženskoga tijela, i portret Augustea Rodina, slavnoga kipara koji je prigrlio Meštrovića za vrijeme boravka u Parizu i poslije mu pozirao u rimskom atelijeru.
Izložena djela predstavljaju suženi izbor umjetnina koja su u proteklih dvadeset godina postala vlasništvo Atelijera Meštrović. Ukupno je prikupljeno 51 djelo, od toga 38 skulptura i reljefa, šest medalja i četiri crteža Ivana Meštrovića te jedna skulptura i jedan crtež drugih autora. Najveći broj umjetnina Atelijeru su darovali umjetnikovi nasljednici.
Osim tri bronce, sve prikupljene skulpture su od gipsa, a njihovim izlaganjem Atelijer želi ukazati na važnost prikupljanja upravo izvornih gipsanih djela, prema kojima se, uz suglasnost nositelja autorskog prava, lijevaju odljevci. Važno je da ustanove čuvaju gipsana djela jer se na taj način kontrolira proizvodnja Meštrovićevih radova i sprječava neprimjereno "štancanje".
Atelijer Meštrović obogaćen je radovima nastalim u različitim razdobljima Meštrovićeva stvaranja: iz studentskih i zagrebačkih dana, ali i iz pariškoga i rimskoga atelijera. Fundus je prvi put popunjen s nekoliko djela iz američkoga razdoblja, iz kojega Atelijer nije posjedovao nijedan rad. Sada taj manjak nadoknađuje smireni i skladni artdecoovski portret pjesnikinje Dorothy Une Ratcliff, čiji se brončani odljev danas nalazi u Gradskom muzeju u Leedsu.
Tematski gledano, među "Stečevinama" su najbrojniji portreti Meštrovićevih suvremenika, među kojima se ističe Tomislav Krizman, kojega je Meštrović portretirao dok su dijelili bečki atelijer. Izložen je i portret Selme Klein, sestre Meštrovićeve supruge Ruže, koji je prethodio kasnijim, zrelijim realizacijama Selminih portreta. Tu je i portret rano preminuloga Milivoja Milića, sina splitskoga gradonačelnika Vicka Milića, isklesan prema fotografiji, kao nadgrobni spomenik, kako bi krasio mladićev grob.
Među djelima pribavljenima u posljednjih dvadesatak godina nalaze se i portreti don Frane Bulića, J. W. Goethea i američkog predsjednika Herberta Hoovera. Važna akvizicija su i modeli za poznate javne spomenike: Grguru Ninskom, Andriji Meduliću i sv. Antunu, ali oni se ne mogu vidjeti na izložbi zbog skromnih financijskih i prostornih mogućnosti koje su diktirale izbor radova.
U taj suženi izbor ušla su četiri figurativna postamenta, koja je umjetnik radio za palaču istaknutoga bečkoga industrijalca Karla Wittgensteina, oca istoimenoga filozofa, koji je od Meštrovića naručio 18 skulptura, plativši mu ih unaprijed. Zanimljivo je da je upravo Meštrović posredovao između Wittgensteina i Rodina prilikom kupovine poznate skulpture "Čovjek koji hoda" velikoga francuskoga kipara.
Atelijer želi ukazati na važnost prikupljanja izvornih gipsanih djela jer se na taj način kontrolira proizvodnja Meštrovićevih radova i sprječava neprimjereno "štancanje".
Meštrović je prijateljevao sa svojim velikim učiteljem Augusteom Rodinom, čiji je portret, predstavljen na izložbi u Atelijeru Meštrović, nastao je za vrijeme njihova druženja u Meštrovićevu rimskom atelijeru. Rodin je došao u Rim portretirati papu Benedikta XV., i dok je čekao na slobodne termine prezauzetoga poglavara Katoličke crkve, povremeno se družio s hrvatskim umjetnikom i dvaput mu pozirao.
Oba djela danas su u vlasništvu Atelijera Meštrović, ali Rodinove skulpture, koju je majstor poklonio Meštroviću, nema u ostavštini kontroverznoga hrvatskog umjetnika. Što se s njom dogodilo, istraživat će mlađe kolegice koje nastavljaju posao u Atelijeru, navodi autorica Ljiljana Čerina. Njezin je cilj bio izvući na svjetlo dana »udahnutu besmrtnost, zatvorenu u svakom izloženom Meštrovićevu djelu, pohranjenom u mračnim muzejskim čuvaonicama« i pokazati da, unatoč stoljetnoj prisutnosti na američkome i hrvatskome tlu, još uvijek postoje nepoznata Meštrovićeva djela koja nas mogu iznenaditi, razveseliti i obogatiti.
JELENA MANDIĆ-MUŠĆET
VJESNIK, 15.11.2011.