Glas IstreŠoljanovi dani o književnom opisu Josipa Pupačića

    

Pupačić je čovjeka i prirodu vidio u neraskidivom jedinstvu. U pjesmama je razgovarao s prirodom, ali i živim svijetom, pa je s istim zanosom pisao o krajoliku rodne Dalmacije i svijetu velegrada.

  

Kolokvij ovogodišnjeg 16. književno-znanstvenog skupa Dani Antuna Šoljana, koji zajednički, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, organiziraju rovinjsko Pučko otvoreno učilište i Društvo hrvatskih književnika, posvećen je jednom od naših najpoznatijih književnika Josipu Pupačiću, koji je tragično poginuo u zrakoplovnoj nesreći prije 40 godina na krčkom aerodromu. Pupačićev književni opus analizirali su njegovi suvremenici te mladi književnici i književni teoretičari.
 

Za publiku, u kojoj su bili brojni studenti riječkog sveučilišta, najzanimljiviji je bio ogled Vinka Brešana o Pupačićevoj autobiografiji. Pupačić ju je počeo pisati kao srednjoškolac za ratnih dana, kada se iz Omiša najprije preselio u Slavoniju, a potom u Split, gdje je pohađao gimnaziju. Kao i njegovi slobodoljubivi vršnjaci, već u ratu je ušao u SKOJ, ali nije se slagao s dogmatskim napisima Radovana Zogovića. Zbog sukoba s komandantom na radnoj akciji u Beogradu nije dobio udarničku značku pa je ostao vječiti kandidat za ulaz u partiju, od koje je već bio odustao. Ušao je tek 1957., što je vjerojatno bio uvjet za preuzimanje uredništva časopisa Krugovi, a potom i Književnika.
 

Govoreći o svojim susretima s Pupačićem, akademik Ante Stamać je rekao da je on prije svega bio humanist. Prisjetio se druženja sa Šoljanom u Rovinju i upoznavanja u vrijeme kada je bio gimnazijalac i odnio nekoliko pjesama na objavu u Krugove i predao ih Pupačiću. Krugovi su prestali izlaziti, ali je tri godine kasnije Pupačić Stamaća, Arsena Dedića i Igora Zidića uvrstio u pregled mladih pjesnika u Književniku. Pupačić je Stamaća spašavao kad je zbog sviranja violine u orkestru HNK trebao biti izbačen s postdiplomskog studija Kasnije su kao kolege urednici surađivali pa je Stamać sve što je imao Pupačićevo predao u njegov arhiv. Iako su se družili, Antun Šoljan je bio prestrog u vrednovanju poezije Josipa Pupačića. Moderator skupa Božidar Petrač je tako prikazao tri kritike Pupačićeva stvaralaštva iz Šoljanova pera. Prva iz 1955. o zbirci "Kiše pjevaju u jablanima" još mu je djelomično bila blagonaklona, 1962. također, ali je 1979. Šoljan drugu fazu Pupačićeva stvaralaštva smatrao estetski nerelevantnom.
 

Za Branimira Bošnjaka Josip Pupačić je pripadnik krugovaškog okružja, ali uz realizam rabi i modernu romantiku pa nije sasvim u njihovom trendu. Pupačić je čovjeka i prirodu vidio u neraskidivom jedinstvu. U pjesmama je razgovarao s prirodom, ali i živim svijetom, pa je s istim zanosom pisao o krajoliku rodne Dalmacije i svijetu velegrada. Mirela Matešić s riječkog sveučilišta je u svom ogledu o tradicijskim kompleksima pjesništva Josipa Pupačića, koji je priredila s Jelenom Uher, postavila tezu da je bio zarobljen mediteranskim diskursom, a različitost je postizao preslagivanjem tradicije i sadašnjosti.
 

Govoreći o netočnosti u tumačenjima nekih Pupačićevih pjesama Stijepo Mijović Kočan je komparirao kritike Pavla Pavličića i Nikole Miličevića, koji su oprečno tumačili pjesnikovu poeziju. Cvjetko Milanja je analizirajući Pupačićev rad u književnoj kritici zaključio da bi, da je poživio, vjerojatno postao uzoriti teoretičar. Milanja je govorio o trendovskom Pupačićevom osvrtu na rad Jure Kaštelana, kada je postao urednik Krugova, do zrele polemike o urotničkom djelovanju Marina Držića, gdje je bez vrijeđanja, koristeći povijesnu i književnu gradu, došao do logičkih zaključaka.

 

Analizirajući prijevod "Zaljubljene" francuskog pjesnika Paula Eluarda, Cvijeta Pavlović je govorila o Pupačićevu prevoditeljskom radu. Od srednjoškolca preko krugovaša do ulaska u pjesničku apstrakciju Pupačić je brusio svoj talent Upotrebljavao je slične pjesničke elemente kao i Eluardo pa je njegov prijevod ovog pjesnika jedan od najuspješnijih. Božica Jelušić je brojnim primjerima u ogledu "Pupačić, rasap sjaja" pokazala koliko je bio majstor opisa krajolika, ne samo mora, već i kamenjara, maslinika, sela i grada

 

Kolokvij je inače otvorio predsjednik Društva hrvatskih književnika Borben Vladović, a Pupačićeve je stihove govorio Jan Medak. Prije njegovog početka tradicionalno je, uz prigodnu komemoraciju, položen vijenac pod spomen-ploču na kući Antuna Šoljana u ulici Pod lukovima.
 

U programu Dana Antuna Šoljana i ove je godine održana tradicionalna pjesnička večer. Pjesnici su bili gosti udruge Kuća o batani. Njihovi su ih barkarioli u batanama prevezli s Malog mola oko staroga grada do spacija Matika. U opuštenom ozračju nastupili su Branimir Bošnjak, Božica Jelušić, Stijepo Mijović Kočan, Mirjana Smažil Pejaković, Ante Stamać, Borben Vladović, Dragica Vranjić Golob i Boris Domagoj Biletić. Uz poeziju i pjesme Giusta Curta i Piera Sofficija domaćini Riccardo Bosazzi i Sergio Preden Gato pjesnicima su pokazali melodičnost rovinjskog istriotskog narječja.
 

A. POKRAJAC

   
GLAS ISTRE , 15.05.2011