Glas Istre - Brojne aktivnosti u Hiži od besid

Književnom večeri u dvorištu Kaštela počeo je preksinoć međunarodni susret izdavača Put u središte Europe, koji se po petnaesti put održava u Pazinu.
 

Predstavljeni su lanjski dobitnici nagrada susreta, s kojima je moderator večeri Davor Šišović porazgovarao o nagrađenim djelima, dosadašnjem radu i planovima za budućnost. Jednoipolsatnu je književnu večer otvorila arheologinja i sveučilišna profesorica s pulskog Filozofskog fakulteta Klara Buršić-Matijašić, koja je lani u sklopu ovih susreta primila nagradu Istarske županije za knjigu "Gradinska naselja" u kategoriji djelo godine o Istri.
 

Malobrojna je publika iz razgovora mogla saznati da prvi naseljenici koji zidaju gradine (kašteljeri, kašteliri, gradišća) na istarskim brdima na prijelazu iz 3. u 2. tisućljeće nisu bili Histri (koji dolaze tek u 11. stoljeću prije nove ere), već bezimeni indoeuropski narod. Dosad je u Istri zabilježeno čak 425 gradina, no velik ih dio spada u kategoriju hipotetičkih, jer dosad nisu istraživane. One gradine koje su kontinuirano ostale naseljene kroz antiku, srednji i novi vijek danas prepoznajemo kao istarska mjesta na uzvisinama: Motovun, Buzet, Labin itd. Na pitanje moderatora koju bi gradinu preporučila za edukacijsko-turističku valorizaciju gošća je rekla da se već radi na brončanodobnoj Monkodonji i histarskom Nezakciju, mada bi ih moglo biti i više.
 

Uslijedilo je predstavljanje dviju komparatistica koje povezuje Centar za ženske studije iz Zagreba, Milene Benini i Natke Badurina. Benini, inače spisateljica u domeni ZF-a, nagrađena je lani za prijevod romana Francoisa-Regisa Bastidea "Čovjek koji je čeznuo za dalekom ljubavi" u kojoj se opisuje zamišljena zemlja Vilanovija (fiktivna Istra) s glavnim gradom Mittelburgom. Natka Badurina je svojim dijelom "Nezakonite kćeri Ilirije" lani podijelila nagradu Istarske županije s Buršić-Matijašić, a tijekom razgovora otkrila je da ju je tijekom istraživanja iznenadilo otkriće da su sami preporoditelji u 19. stoljeću bili svjesni arbitrarnosti i relativnosti pokretanja narodnog preporoda pa je tako Ljudevit Gaj smatrao dobrim da se južnoslavenski narodi prozovu Ilirima ponajviše stoga što to dobro zvuči. U razgovoru su se dotakli odnosa spolova pa je tako autorica primijetila da se ravnopravnost partizanki, uspotavjjena tijekom Drugog svjetskog rata, po njegovom okončanju vrlo brzo istopila - žena je "vraćena" u dom, mada je i dalje javno propagirana njena ravnopravna uloga.
 

Pjesnik i prevoditelj Miroslav Kirin, nagrađen boravkom u pazinskoj Kući za pisce za zbirku pjesama "Zbiljka", kazao je da neobične nazive pjesmama (po imenima močvarnih trava, albumu Nicka Cavea...) daje da bi bile lako pamtljive. Tijekom boravka u pazinskoj Kući za pisce planira prevoditi čitanku suvremene kineske poezije. Bugarska prevoditeljica Rusanka Lyapova, koja se drugi dan nalazi u Hiži od besid, rekla je pak da trenutno ništa ne radi, već samo šeće, jer je oduševljena bajkovitim izgledom grada. Lyapova, koja je nagrađena zbog izuzetno velikog broja prijevoda hrvatskih autora na bugarski jezik (Miroslav Krleža, Robert Perišić, MiIjenko Jergović, Edo Popović, Vesna Parun itd.), kazala je da se hrvatska književnost dosta prevodi zahvaljujući potporama hrvatskog Ministarstva kulture, što nije slučaj s bugarskom književnošću, jer njihova država ne potiče prijevode.
 

Organizator susreta bilo je Pučko otvoreno učilište, a pokrovitelji Ministarstvo kulture, Istarska županija i Grad Pazin.
 

A. DAGOSTIN
 
 

GLAS ISTRE, 15.05.2011