Novi list - Merika se vraća iz New Yorka i sprema za Beč, Budimpeštu...
Nakon dva i pol mjeseca zatvorena je izložba o iseljavanju iz Srednje Europe od 1880.-1914. u Ameriku koju je vidjelo preko sedamsto tisuća posjetitelja. Ova je izložba time postala najposjećenija hrvatska izložba u svijetu.
U New Yorku, u Muzeju imigracije na Ellis Islandu, upravo je završena izložba koja je dva i pol mjeseca, od 28. lipnja do 9 rujna ove godine, plijenila pažnju stotina tisuća turista.
U veliki kontejner upravo je utovareno sedamnaest velikih sanduka ukupne težine blizu četiri tone, koje kreću u luku New Jersy i ukrcavaju se u brod za Rijeku - javljaju iz Muzeja grada.Izložba je u New Yorku gostovala na poziv Statue of Liberty National Monument and Ellis Island, u sustavu National Park Service, ustanove koja pored američkih nacionalnih parkova obuhvaća i spomenike i mjesta od prvorazredne važnosti za američku povijest.
Muzej imigracije – Ellis Island Immigration Museum – godišnje posjeti oko četiri milijuna posjetitelja i jedan je od deset najvažnijih njujorških muzeja te uopće jedno od najposjećenijih mjesta u New Yorku, koje je u vrijeme održavanja izložbe Merika, iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku 1880. -1914., posjetilo preko sedamsto tisuća turista.
O izložbi koja je u hrvatskim medijima imala velik odjek te je ujedno i proglašena najboljom izložbom u Hrvatskoj 2009. (autor Ervin Dubrović, ravnatelj MGR) na Ellis Islandu su izrekli najbolje ocjene i produžili je tjedan dana, da bi je mogli vidjeti i američki muzealci, članovi nacionalnog odbora Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM) koji su se početkom rujna okupili upravo na Ellis Islandu.
Izjava Erica Byrona, jednog od muzealaca iz Ellis Islanda, vrlo uvjerljivo svjedoči o dojmovima koje mnogi posjetitelji nisu propuštali naglas izreći:
-»Ako ushićenje posjetitelja govori nešto o uspješnosti izložbe, onda nedavno zatvorena izložba Merika bez ikakve dvojbe zaslužuje pohvalnu ocjenu. Za razliku od drugih gostujućih izložbi, posjetitelji su se na ovoj izložbi dugo zadržavali promatrajući slike i, još češće, čitajući tekstove. Njihovi izrazi lica i komentari koje su izmjenjivali sa svojim rođacima, prijateljima i, ponekad, neznancima svjedočili su o tome da su doživjeli nešto posebno.«
Što im je zaokupljalo pažnju? Meriku su u velikoj mjeri činile iste vrste slika i opisa kakve koriste i druge izložbe. Neki su posjetitelji naglasili kako su oni ili netko od njihove rodbine porijeklom iz Srednje Europe. Međutim, izložba je privukla i brojne druge posjetitelje. Za privlačnost izložbe važno je da i količina izloženih tekstova i fotografija nije bila niti oskudna niti pretjerana.
Također, mnogi su komentirajući privlačnost izložbe izravno ili neizravno naglašavali njen dizajn (autor Klaudio Cetina, profesor na Nuova Accademia di Belle Arti u Milanu). Dozivale su ih kartonske kutije koje su tvorile zidove u zamračenom prostoru te malene žarulje koje osvjetljavaju fotografije i tekst.
Često je bilo moguće čuti izjave poput: »Ovdje je tako tajanstveno, morali smo pogledati... Ova izložba je sasvim drugačija... Još nikada nismo vidjeli nešto slično... Upravo ove kutije navode na pomisao o seobi u drugu zemlju... Sviđa mi se kako malene žarulje osvjetljavaju slike i tekst. To me privuklo da ga pročitam.«
I poslije New Yorka izložba će nastaviti svoj put no u punom će obimu biti postavljena još jedino u Muzeju grada Rijeke, a u drugim će muzejima i prostorima nadalje gostovati u smanjenom obimu i bez zahtjevne opreme. Zasad je Muzej grada Rijeke u pregovorima za postavu ove izložbe, očito vrlo uspješne, u Chicagu, Beču, Budimpešti i Cluj Napoci (Rumunjska).
U veliki kontejner upravo je utovareno sedamnaest velikih sanduka ukupne težine blizu četiri tone, koje kreću u luku New Jersy i ukrcavaju se u brod za Rijeku - javljaju iz Muzeja grada.Izložba je u New Yorku gostovala na poziv Statue of Liberty National Monument and Ellis Island, u sustavu National Park Service, ustanove koja pored američkih nacionalnih parkova obuhvaća i spomenike i mjesta od prvorazredne važnosti za američku povijest.
Muzej imigracije – Ellis Island Immigration Museum – godišnje posjeti oko četiri milijuna posjetitelja i jedan je od deset najvažnijih njujorških muzeja te uopće jedno od najposjećenijih mjesta u New Yorku, koje je u vrijeme održavanja izložbe Merika, iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku 1880. -1914., posjetilo preko sedamsto tisuća turista.
O izložbi koja je u hrvatskim medijima imala velik odjek te je ujedno i proglašena najboljom izložbom u Hrvatskoj 2009. (autor Ervin Dubrović, ravnatelj MGR) na Ellis Islandu su izrekli najbolje ocjene i produžili je tjedan dana, da bi je mogli vidjeti i američki muzealci, članovi nacionalnog odbora Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM) koji su se početkom rujna okupili upravo na Ellis Islandu.
Izjava Erica Byrona, jednog od muzealaca iz Ellis Islanda, vrlo uvjerljivo svjedoči o dojmovima koje mnogi posjetitelji nisu propuštali naglas izreći:
-»Ako ushićenje posjetitelja govori nešto o uspješnosti izložbe, onda nedavno zatvorena izložba Merika bez ikakve dvojbe zaslužuje pohvalnu ocjenu. Za razliku od drugih gostujućih izložbi, posjetitelji su se na ovoj izložbi dugo zadržavali promatrajući slike i, još češće, čitajući tekstove. Njihovi izrazi lica i komentari koje su izmjenjivali sa svojim rođacima, prijateljima i, ponekad, neznancima svjedočili su o tome da su doživjeli nešto posebno.«
Što im je zaokupljalo pažnju? Meriku su u velikoj mjeri činile iste vrste slika i opisa kakve koriste i druge izložbe. Neki su posjetitelji naglasili kako su oni ili netko od njihove rodbine porijeklom iz Srednje Europe. Međutim, izložba je privukla i brojne druge posjetitelje. Za privlačnost izložbe važno je da i količina izloženih tekstova i fotografija nije bila niti oskudna niti pretjerana.
Također, mnogi su komentirajući privlačnost izložbe izravno ili neizravno naglašavali njen dizajn (autor Klaudio Cetina, profesor na Nuova Accademia di Belle Arti u Milanu). Dozivale su ih kartonske kutije koje su tvorile zidove u zamračenom prostoru te malene žarulje koje osvjetljavaju fotografije i tekst.
Često je bilo moguće čuti izjave poput: »Ovdje je tako tajanstveno, morali smo pogledati... Ova izložba je sasvim drugačija... Još nikada nismo vidjeli nešto slično... Upravo ove kutije navode na pomisao o seobi u drugu zemlju... Sviđa mi se kako malene žarulje osvjetljavaju slike i tekst. To me privuklo da ga pročitam.«
I poslije New Yorka izložba će nastaviti svoj put no u punom će obimu biti postavljena još jedino u Muzeju grada Rijeke, a u drugim će muzejima i prostorima nadalje gostovati u smanjenom obimu i bez zahtjevne opreme. Zasad je Muzej grada Rijeke u pregovorima za postavu ove izložbe, očito vrlo uspješne, u Chicagu, Beču, Budimpešti i Cluj Napoci (Rumunjska).
Nela Valerjev Ogurlić
NOVI LIST, 21.09.2012.