Vjesnik - RAZGOVOR: Književnik Vladimir Stojsavljević:, pomoćnik ministrice kulture zadužen za umjetničke programe
NEMA SJAJNIH BIJELIH BALETA I VRIJEDNE OPERE S MALO NOVCA
Ako većina nakladnika, autora i svih vezanih uz knjigu smatra nužnim stvaranje agencije za knjigu, krenut ćemo to i ostvariti u primjerenom roku.
Dolaskom nove vlasti aktualizirali su se mnogi problemi na kulturnoj sceni, koja sada čeka novoizabrane kulturne elite da ih počnu na svoj način rješavati. Iako još nije posve završen ustroj u Ministarstvu kulture, komu je na čelu prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, razgovarali smo s njezinim pomoćnikom za kulturu, piscem, teatrologom, novinarom i organizatorom kulturnog života grada Zagreba - Vladimirom Stojsavljevićem, zaduženim za umjetničke programe. Stoga je i najpozvaniji da odgovori na neka ključna pitanja koja se tiču hrvatskoga nakladništva i njegove nikad donesene legislative te kazališta koje čeka izmjene spornog zakona o toj djelatnosti, ali i o imenovanju ravnatelja hrvatskih kulturnih institucija, na kojima mnogi od njih ostaju i više od dvadeset godina. |
|
FOTO: ZLATKO KALLE |
■ Dugo ste godina u kulturi i kao književni i dramski autor i kao čovjek od kazališta, čovjek koji za sebe voli reći da je dobri duh zagrebačke kulture. Hoće li taj dobri duh unijeti tračak nade i u kulturu na razini države u kojoj mnoge stvari ne funkcioniraju?
- Iskreno, ne kažem sam za sebe da sam dobri duh kulture, nego kulturtreger. To su rekli neki drugi ljudi o meni. Svakako sam se prihvatio sadašnjeg posla iz uvjerenja da mogu i znam nešto uraditi. I još nešto, kažete »da mnoge stvari ne funkcioniraju«! Ovaj čas to ne znam, ali ako i ne funkcioniraju, to nije stvar države, nego društva. Kultura je za mene važan razvojni element društva i u tom smjeru je valja i organizirati.
■ Autor ste mnogih knjiga, rekla bih i poznavatelj mnogih neriješenih pitanja u knjižnoj branši. To kažem tim prije jer ste se nedugo natjecali za predsjednika HDP-a, s vrlo zapaženim programom. Već tada ste zagovarali osnivanje javne agencije za knjigu. Hoćete li, sada kada imate za to priliku, ustrajati na realizaciji toga knjižnoj branši nužnog centra?
- Naš tim, važno je reći da nisam jedini koji se bavi knjigom u Ministarstvu, učinit će dostatan napor da se položaj knjige na svim razinama popravi ili da napreduje. Tako ćemo prvo u vrlo kratkom vremenu anketirati sve korisnike proračuna što se knjige tiče kako bismo potvrdili ili saznali nešto novo o očekivanjima onih koji stvaraju knjige. Prema tim saznanjima usmjerit ćemo i naš rad i odrediti ciljeve. Znači, ako većina nakladnika, autora i svih vezanih uz knjigu smatra nužnim stvaranje agencije za knjigu, krenut ćemo to i ostvariti u primjerenom roku.
■ U Hrvatskoj postoji Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, koji se na sve moguće načine izigrava, ali ne i zakon. Hoćete li se zauzeti za donošenje toga zakona, baš kao i zakona o knjizi? Smatrate li da je to nužno za zapušteno i neuređeno malo hrvatsko tržište?
- Naravno da je važno uređivati odnose, prodaju, sve vezano uz knjigu, ali nisam uvjeren da je stvar u novom zakonu, pa onda u popravljanju tog zakona ili donošenju novoga i novoga. Uređivanje odnosa na tržištu reguliraju i drugi zakoni koji se ne odnose izravno na knjigu i možda bi poštivanje tih zakona bilo dostatno. Mnogo je važnije dogovoriti se kroz javne rasprave što naše društvo očekuje od knjige, na koji način nam je ona važna i što možemo njom »popraviti« u društvenim ili ako hoćete međuljudskim odnosima.
■ Govorili ste o nužnosti uvođenja najniže cijene spisateljskog rada, koja bi se morala donijeti u suradnji s Ministarstvom kulture i lokalnom upravom...?
- U posljednje vrijeme mnogo se piše i govori o položaju autora. Tu je neprocjenjiva akcija »Pravo na profesiju«, a do normalizacije odnosa nakladnik autor, po mojem mišljenju, dolazi se dogovorom i pregovorom. Važno je i da ta relacija ne postane izolirana i prometne se u natezanje oko honorara. Postoji mnogo načina kako bi autori mogli privređivati, primjerice da im se plaćaju javni nastupi po knjižnicama.
■ Kako Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske ne funkcionira, naši su nastupi na međunarodnim sajmovima knjiga svake godine sve sramotniji. Hoćete li i kako tomu doskočiti, recimo raspisivanjem javnih natječaja za organiziranje međunarodnih sajmova. Sada pet tjedana prije Leipziga ništa se ne zna ni tko je selektor, ni program, ni koji pisci idu, a Ministarstvo za takve naše nastupe svake godine daje novac?
- Gotovo sve takve akcije moraju ići putem javnih natječaja i mi ćemo s time započeti već ovog proljeća s javnim natječajem za predstavljanje hrvatske knjige u Frankfurtu. Ipak, moram se osvrnuti na vašu tvrdnju kako Zajednica nakladnika i knjižara ne funkcionira. Mislim da ne funkcionira, ako je tomu tako, samo zato što su nejasna pravila i što su se vremena bitno promijenila. Treba razgovarati i obnavljati stvari. Ništa nije zauvijek. Izgleda da su mlađi nakladnici zasićeni »stečenim pravima« i onom »zna se kako se to radi!« Očito valja poticati mijene.
■ Kad će se početi sustavno raditi na novom Prijedlogu zakona o kazalištima? Možemo li očekivati da će se za taj posao osnovati komisija kompetentnih stručnjaka? Na koji će se način Zakon o kazalištima usuglašavati sa sličnim europskim zakonima?
- Važeći Kazališni zakon treba barem dopuniti, ako ne i posve izmijeniti. Ta priča o zakonima koji vrve po Europi i odnose se na kazalište, nije posve točna. Francuska nema zakon o kazalištu, susjedna Slovenija ima odličan Zakon o kulturi, koji će sad prestati vrijediti ili postati besmislen, ako se ukine ministarstvo kulture i tako redom. Valja proučiti tuđa iskustva, ali ne ih izravno prenositi u našu stvarnost. To je pogrešno.
Svaki poseban zakon u svojoj sredini je u suodnosu s mnogim stvarima, koje možda u Hrvatskoj uopće ne postoje. Pa mi se ne možemo uspoređivati s fondovima koji potiču konkretno kazališnu produkciju u Engleskoj! Znači, bilo bi glupo primjenjivati njihove propise na naše kazalištarce. Vjerujem da ćemo promijene spomenutog zakona staloženo i kroz javne rasprave prirediti do kraja godine.
■ Hoće li novi Zakon o kazalištima konačno urediti ustroj i djelovanje unutar kazališnih ansambala - zaštita umjetnika s određenim godinama staža, zapošljavanje na ugovore s vremenskim trajanjem (od dvije do četiri godine) i zapošljavanje po određenim projektima?
- Zakon bi po mom sudu morao štiti djelatnost, razvoj djelatnosti itd. Socijalna prava moraju štititi drugi zakoni, ali to ne znači da kad pravite kazališni zakon, da zanemarujete glumce i njihova prava iz rada. Iako djeluje komplicirano, odnosi unutar kazališne kuće bilo koje, trebaju biti jednostavni, to znači da stimuliraju i štite one koji rade.
■ Na koji će se način zapošljavanje umjetničkog osoblja u kazalištu ubuduće uređivati s obzirom na važeći Zakon o radu, koji je uvijek bio otegotna okolnost za sređivanje radno-ugovornih odnosa u našim teatrima?
■ Možemo li očekivati promjene u djelovanju hrvatskih narodnih kazališta, možda i zakonodavno, koje bi omogućile veću mobilnost među dosadašnjim institucijama, pa i na taj način smanjenje troškova velikih i skupih projekata kao što su baletni i operni?
- Nema sjajnih bijelih baleta s malo novca. Kao ni vrijedne opere. Mi imamo nekoliko nacionalnih kazališta, ali samo je jedno reprezentativno i centralno, a to je HNK u Zagrebu. Ni veće i bogatije države ne mogu si priuštiti nekoliko nacionalnih kuća. Nekada se to zvalo »državno kazalište«, ispomoćno, u bivšem zakonu. Poticat ćemo samostalnost i neovisnost kazališta izvan Zagreba, kao i njihovu autohtonost. One ideje kako je jeftino napraviti operu pa isti naslov odigrati u Splitu, Osijeku i Zagrebu, zaboravite. To je poslovna, ali ne i umjetnička ideja. A mi potičemo stvaralaštvo.
■ Na koji je način Ministarstvo kulture pripremilo ili će pripremati hrvatska kazališta na skorašnji ulazak u EU ili će najveći dio posla ovisiti isključivo o uspješnosti i upućenosti ravnatelja-menadžera u kulturi? Kako će se naša kazališta na državnoj razini uključivati u EU projekte u regiji koje promiču i potiču umrežavanje?
- Naša kazališta sama postupno ulaze u razne mreže. Status kazališta neće se mijenjati zbog EU , nego zbog nakane da zaštitimo one koji stvarno rade.
■ Hoće li se i kako moći ubuduće spriječiti nepoštivan je odluke ministra o imenovanju intendanata HNK, što omogućava u lokalnim zajednicama postavljenih djelatnika da kao vršitelji dužnosti provedu i cijele mandate na tim položajima, kao što je slučaj sa splitskim HNK?
- Nije se ne poštovala odluka ministra, koliko ja znam, kad zakon ne obvezuje osnivača da uvaži njegovu odluku. To je ionako samo proizvoljno propisana mjera izvan stvarnosti. Splitsko kazalište Ministarstvo dotira isključivo programskim sredstvima i to nije obveza da sudjeluje u upravnim stvarima. Barem tako osobno mislim, a koliko znam i sadašnja ministrica želi i namjerava razvijati decentralizaciju u kulturi.
■ Obnašali ste funkcije pročelnika i savjetnika za kulturu Grada Zagreba, no čini se da vam nije zasmetalo što su na čelu nekih kazališta ista imena već primjerice dvadesetak godina, baš kao i vodeći ljudi festivala u kulturi. Trebaju li gradska, a i državna kazališta provjetravanje mlađim i inovativnim ljudima?
- Neobična mi je vaša formulacija »čini mi se da vas nije zasmetalo!« Moj stav je nedvosmislen već godinama - svaka umjetnička funkcija upravitelja nekom ustanovom u kulturi mora biti ograničena na dva mandata.
■ Ništa bolja situacija nije na muzejskoj kulturnoj sceni. Primjer je Muzej »Mimara«, koji je od početka postavljen na krivim premisama, a sama uprava nije učinila ništa da privuče ozbiljniju pozornost šire i uže stručne javnosti?
- U ovom slučaju mnogo je gore što nije privučena respektabilna brojka posjetitelja. Ne ulazeći u strukovna naklapanja i prepirke, logično je da se takav muzej-zbirka mora dokazivati isključivo brojem posjetitelja.
■ U vrijeme kresanja proračuna i krize u društvu, muzeji sve teže dolaze do sponzora. Može li Ministarstvo olakšati taj proces skidanjem PDV-a na sponzorstva i donacije?
- Pitanje PDV-a nije u nadležnosti našeg Ministarstva, ali to ne znači da se razumnim argumentima ne možemo založiti za skidanje PDV-a na proizvode. Naravno, argumenti moraju biti ozbiljni.
Moj stav je nedvosmislen već godinama svaka umjetnička funkcija upravitelja nekom ustanovom u kulturi mora biti ograničena na dva mandata.
BRANKA DŽEBIĆ
VJESNIK, 14.02.2012.