U Splitu postoji više različitih 'Splitova'
Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture, govori o situaciji na HRT-u, decentralizaciji odlučivanja, PDV-u na knjige, inicijativi 'Pravo na profesiju' i slučaju Mucalo
U Splitu postoji više različitih 'Splitova'
Dugogodišnja je ugledna profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, teoretičarka književnosti, spisateljica, urednica te članica "Akademske solidarnosti" koja je među prvima stala uz pobunjene studente. Kao članica Hrvatske narodne stranke, početkom dvijetisućitih bila je prva osoba zagrebačke kulture, tako da ni u jednom aspektu svog novog posla nije debitant. Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić jednostavno predstavlja integralnu i kompententnu figuru za svoju novu funkciju, ma koliko bilo izvjesno da ni njoj ni kulturi u sljedećim godinama neće biti nimalo lako.
Projekt inkubatora
Ministarski prioritet vam se sam nametnuo i prije negoli ste valjano zauzeli resor: javna televizija. Kakvi su Vam planovi s HRT-om i može li se od Vas očekivati sustavnija regulativa "prisavske situacije"?
- Istina je da su događaji na HRT-u pretekli mogućnost da se u izradu cjelovite medijske strategije uđe postupno, bez opterećenja aktualnom krizom. Ali u ovom će poslu stalno biti tako - trebat će paralelno rješavati akutne situacije i raditi sustavno. Izrada novog Zakona o HRT-u u sklopu koherentne medijske regulative, očiti je prioritet. Postojeće zakone, to znači i Zakon o medijima, svakako treba mijenjati, ali Ministarstvo kulture, kao resorno ministarstvo, mora biti mjesto dijaloga i rasprava o svim smjerovima promjena, od financijskog, do programskog i upravnog dijela. Kada se radi o javnom interesu, rasprava mora biti javna, otvorena u konfliktima i vrlo jasna u zaključcima, a odgovornost je uvijek na onima koji potpisuju zakon i glasaju o njemu, ali to je zadnji korak u oblikovanju javne medijske politike.
Kako biste najplastičnije definirali razliku između dosadašnjeg kulturnog modela i onoga koji kanite etablirati?
- Nedostatak prethodnog razdoblja je izostanak višegodišnje kulturne strategije o kojoj bi se trebao - jer je riječ o dugogodišnjem razdoblju javne politike - postići bar temeljni konsenzus političke scene. Kulturni model koji mislim etablirati omogućio bi uvjete za ravnopravan razvoj institucionalne i nezavisne kulture putem promjena u načinu financiranja - stvaranjem nezavisnih fondova i multipliciranjem izvora financiranja te promjenom jednogodišnjeg u višegodišnji ciklus financiranja. Moja strategija predviđa i transformaciju postojećih institucionalnih modela, uz jačanje kulturnog managementa, u smjeru promjene odnosa fiksnih i programskih troškova, jačanje mehanizama unutarnje i vanjske evaluacije i podršku inovativnim i estetski netrendovskim projektima. Posebno mislim da treba podupirati partnerske projekte, suradnju unutar Hrvatske, pa regionalnu i međunarodnu, jer je zatvorenost i nemobilnost kulturnih institucija i umjetničkih projekata uzrok statične kulturne scene. I nešto što dolazi zapravo prije svega, to je stvaranje "kulturnih inkubatora" za mlade, neke vrste "rasadnika kulture" namijenjenih razvoju kulturne proizvodnje mladih, što će sve imati intersektorske poveznice s obrazovanjem, novima tehnologijama i si.
Upitna stopa
Jeste li definirali tko će Vam biti najbliži suradnici i možete li nam otkriti njihova imena?
- Za zamjenika ministra imenovan je prošli tjedan Berislav Šipuš, kompozitor i dirigent. On mi se čini iznimno prikladnim za raspon koji priželjkujem u razvoju hrvatske kulture od edukativne razine do umjetničke izvrsnosti. Pomoćnici će biti imenovani u sljedeća dva tjedna, s naglaskom na područja koja će pokrivati - međunarodnu suradnju i EU projekte, medijsko i kazališno zakonodavstvo, te samostalne umjetnike, i kao zasebno područje - baštinu, koja predstavlja više od dvije trećine sadašnjeg ustroja Ministarstva kulture.
Što podrazumijevate pod decentralizacijom odlučivanja i financiranja u kulturi? Kako će to izgledati u praksi?
- Decentralizacija odlučivanja i financiranja u području kulture omogućit će ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija i sredina te ujedno poticati participativne kulturne politike u odlučivanju. Decentralizacija nije pitanje samo kulturne politike, već će se razvijati u sklopu novih mjera o decentralizaciji na razini Vlade. Za kulturu je posebno važno da razina županija postane financijski jača i operativnija, jer su razlike među regijama velike, ne mislim samo u negativnom smislu, kao razlike u razvijenosti, već u specifičnostima kulturnih identiteta koji se oblikuju u različitim hrvatskim regijama. Tu prednost moramo iskoristiti - činjenicu da istovremeno dijelimo i srednjoeuropski, podunavski, mediteranski identitet, uz posebnosti Istre i gorske Hrvatske.
Udruge izdavača su unaprijed istaknule zahtjeve za pet posto PDV-a na knjigu nakon što uđemo u EU. Jesu li, dok se najavljuje dizanje opće stope PDV-a, takva očekivanja realna?
- Sadašnja situacija je da se na knjigu kao na finalni proizvod primjenjuje nulta stopa PDVa, a ulaskom u EU ta se situacija mijenja. Uobičajena je praksa da knjiga ima nisku stopu PDV-a, npr. 5% koje spominjete, s time da ćemo voditi računa da uvođenjem PDV-a ne otežamo ionako složenu situaciju u izdavaštvu i distribuciji knjige.
Svojedobno ste javno podupirali zahtjeve inicijative "Pravo na profesiju". Kanite li njihove kritike neoliberalne kulturne politike i praktično ugraditi u svoje mjere?
- Mislim da je inicijativa "Pravo na profesiju" dobro identificirala probleme koji postoje, naročito sa statusom autora u izdavačkom, ponajviše književnom sektoru. Sada slijedi izrada mjera pomoću kojih se može izmijeniti potpuno nezaštićena pozicija autora. Te mjere ticat će se i odnosa potpore i otkupa knjiga, ali prvenstveni će naglasak biti na razradi evaluacijskih kriterija koji bi mogli omogućiti pravedno i dinamično financijsko nagrađivanje, tj. poticanje uspješnih autora.
Bauk hladnog pogona
Planirate li mijenjati dosadašnji model financiranja kazališta?
- Većina kazališta financira se na lokalnoj, tj. gradskoj ili županijskoj razini. Nije toliko problem s koje javne razine dolaze sredstva, već u strukturi njihova rasporeda, naime u žalosnoj činjenici da oko devedeset posto sredstava koje odlazi u institucije (slično je s muzejima i galerijama) ide u tzv. hladni pogon, na komunalije i plaće zaposlenih, a samo desetak posto biva usmjereno neposredno na program.
To je već godinama neodrživa situacija i ona će se mijenjati kao posljedica novog Zakona o kazalištu. Svi smo svjesni kako je Zakon o radu ograničavajući kad je riječ o mogućnosti stvaranja novih tipova radnih odnosa, ali istovremeno moramo voditi računa da zgodni trendovski pojmovi poput "fleksibilnost" i "mobilnost" na tržištu rada, ne izruče umjetnike, koji su sami po sebi rizično zanimanje, socijalnoj nesigurnosti.
Čeka Vas i suočavanje s "vrućim krumpirom" intendanta HNK u Splitu. Što mislite o gospodinu Mucalu i hoćete li poduprijeti "kulturnu paradigmu" koju on predstavlja?
- To je prvenstveno tema Splita. Ministarstvo će poštovati postojeću proceduru i odlučivati o potvrđivanju ili nepotvrđivanju intendanata na temelju sadašnjeg Zakona, vodeći se kriterijem kvalitete programa, stručnosti i profesionalnih standarda. Ali činjenica da u Splitu postoji očito više različitih "Splitova" - više identiteta, kulturnih i svjetonazorskih - govori o još uvijek tranzicijskom karakteru našega društva u kojemu se suprotstavljaju različiti mentaliteti.
Za mene osobno, ali i za ideju Ministarstva kulture koje se vodi profesionalnim kriterijima, kulturnu paradigmu predstavlja Marjan na kome se ne grade hoteli, Dioklecijanova palača koja je u potpunosti zaštićena, kazalište koje ima visoke umjetničke standarde. A sve nabrojeno su točke žarišta sukoba koja traju vrlo dugo. To uopće nisu politička pitanja u užem smislu, nego doista svjetonazorska i civilizacijska - što je za nas grad, što je javni prostor, a što je javni interes.
Dalmatinske veze
Andrea Zlatar bez dvojbe je resorna ministrica s najvećom podrškom tzv. kulturne javnosti u zadnjih nekoliko desetljeća, što nipošto nije plod slučaja, nego njezine neupitne reputacije dugogodišnjega kulturnog pregaoca. Povrh supruga Božidara Violića - jednog od najvažnijih hrvatskih kazališnih režisera - s Dalmacijom je snažno povezuje još jedan fatalni Splićanin: na Marku Maruliću i njegovoj "Davidijadi" je, naime, svojedobno magistrirala.
Usporedo sa znanstvenim radom na Odsjeku za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Andrea Zlatar se čitav svoj život intenzivno bavila publicističkim i uredničkim poslovima: rubrike kulture uređivala je od Studentskog lista i Omladinskog radija preko Gordogana, Vijenca do Zareza, a još donedavno u izdavačkoj kući Algoritam uređivala je biblioteku personalizirana naziva - AZ.
Članica je Hrvatskog društva pisaca i PEN kluba. Objavila je niz radova iz područja povijesti i teorije književnosti, te četiri knjige eseja. Djela su joj: "Istinito, lažno, izmišljeno, Zagreb" (1989); "Marulićeva Davidijada" (1990); "Veliko spremanje. Dnevnik učene domaćice" (1995); "Autobiografija u Hrvatskoj" (1998); "Srednjovjekovna autobiografija" (2000); "Svakodnevne razglednice" (2002); "Neparne ljubavi" (2002); "Tekst, tijelo, trauma" (2004); "Prostor grada, prostor kulture" (2008), "Rječnik tijela" (2010.)
SLOBODNA DALMACIJA, 04.01.2012.