Novi MSU – Jedna od niza realizacija u sklopu Strategije razvoja muzejske djelatnosti u Hrvatskoj

Prepoznatljivi znak hrvatske kulture

Međunarodni kongres u glavnom gradu Hrvatske od 22. do 24. lipnja 'Destination. New Museum. Building' (Odredište, novi muzej, zgrada/gradnja) organizirao je zagrebački Muzej suvremene umjetnosti. Na njemu su se okupili ravnatelji muzeja iz više zemalja, koji su nedavno otvorili ili uselili u nove zgrade svojih institucija. Uvodnu riječ na skupu održao je hrvatski ministar kulture Božo Biškupić, koji tim povodom za Vjesnik piše o važnosti novog zdanja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu za hrvatski i europski kulturni prostor

Božo Biškupić, ministar kulture
Mnoge europske zemlje rano su percipirale važnost muzeja kao baštinskih institucija par excellence, a višestoljetno iskustvo pokazalo je koliko su bile u pravu. Gotovo da nema veće prijestolnice ili grada iza kojeg ne stoji barem jedno zvučno ime muzeja, poput Ermitraža u Sankt Peterburgu, Louvrea u Parizu, Prada u Madridu, muzeja moderne umjetnosti i muzeja Guggenheim u New Yorku stvarajući na taj način njegovu osobnost jer postaje sve očitije kako je u globalnom svijetu upravo kultura ta koja postaje osiguravatelj posebnosti i jedinstvenosti mjesta, a o stupnju te prepoznatljivosti ovisi i čitav budući razvoj.

U Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme kad se kulturna baština sagledava s razlogom kroz kontekst nacionalnog buđenja, ali i kao sastavnica šire europske kulture, vrijedna umjetnička djela neposredno svjedoče o bogatstvu baštine na našim prostorima, ali i o stvaralačkim  sposobnostima pojedinaca koji vlastito umijeće pomiruju sa stilskim zakonitostima svoga razdoblja.

Osniva se u to vrijeme Muzej za umjetnost i obrt, Arheološki muzej, Povijesni muzej, mnogo toga zahvaljujući neumornom Izidoru Kršnjavom koji je bio pokretač cijelog niza aktivnosti u području kulture svoga doba. muzej za umjetnost i obrt koji je projektirao Hermann Bolle, bio je prva građevina građena isključivo za muzejsku namjenu, kao što je i više od stoljeća poslije muzej suvremene umjetnosti prva muzejska građevina namjenski projektirana i građena za čuvanje artefakata suvremene umjetnosti.

Kultura nije samo nasljeđe koje se prožima kroz mnogo generacija, ona je nešto što treba njegovati, ona nije samo bogata tradicija koju smo počeli sustavno čuvati u 19. stoljeću, već je i sastavnica nacionalne kulture i razvitka danas i u budućnosti. Taj put prešao je i Muzej suvremene umjetnosti.

U više od pola stoljeća djelovanja Muzej je ostvario više od 1000 izložbi. Među njima se posebno ističe razdoblje djelovanja umjetničke grupe EXAT-51, Novih tendencija i svih dokumentarnih umjetničkih pojava od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas kako hrvatske, tako i međunarodne suvremene umjetnosti.

Bili smo znatno siromašniji na prezentaciji povijesnih razdoblja umjetničkih pojava i umjetnika koji su bitno utjecali na formiranje hrvatske likovne kulture u kontekstu europske kulture i obrnuto da nije bilo te dragocjene institucije. Otkako je osnovana Galerija suvremene umjetnosti na zagrebačkom Gornjem gradu, a od 1998. Muzej suvremene umjetnosti središte je i drugih brojnih muzealnih aktivnosti obogaćivanjem fonda, podrškom mladim naraštajima likovnih umjetnika, ali i čuvanjem baštine, što je rezultat osmišljene politike te institucije.

Mnogo toga zahvaljujemo čelnim ljudima Galerije odnosno Muzeja kao što su Božo Bek, Boris Kelemen, Radoslav Putar, Marijan Susovski pa sve do današnje agilne ravnateljice Snježane Pintarić koja je preuzela velik teret izgradnje nove zgrade, ali i pripreme fundusa Muzeja za prezentaciju u novim prostorima.

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu kao budući novi interdisciplinarni centar i kulturni sadržaj Republike Hrvatske i Grada Zagreba napokon ima priliku realizirati vlastite izjave o poslanju Muzeja kojem je jedan od osnovnih ciljeva 'stvoriti uvjete za unapređivanje znanja i razumijevanje suvremene umjetnosti i njezine uloge u razvijanju aktivnog odnosa spram naše okoline uopće'.

Ali ne mogu se ni prisjetiti vremena, nakon četiri desetljeća borbe, prvo za ime, a onda za zgradu kad sam zajedno s gradonačelnicom grada Zagreba Marinom Matulović Dropulić imao hrabrosti odlučiti o početku izgradnje tog kapitalnog objekta hrvatske kulture.

Ta je odluka bila jedna u nizu realizacija Strategije razvoja muzejske djelatnosti u sklopu koje je inicirana, a negdje i započeta gradnja muzeja, kao što su Muzej pračovjeka Hušnjakovo u Krapini, Arheološki muzej Narone u Vidu i Centar za podvodnu arheologiju u Zadru, u mom prvom mandatu od 1995. do 2000., što sam nastavio 2004. godine.

Svjestan važnosti razvoja mreže hrvatskih muzeja, uz potporu Muzejskog vijeća osnovani su Arheološki muzej u Osijeku, Muzej Antičkog stakla u Zadru, a već je ostvaren i muzej sakralne umjetnosti u Trogiru. U tijeku su pripreme za osnivanje Muzeja Domovinskog rata, Muzeja Marka Pola u Korčuli, Muzeja hrvatskog iseljeništva, Muzeja sakralne umjetnosti u Splitu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja Nikole Tesle u Smiljanu i muzeja podvodne arheologije u Zadru, te Muzeja suvremene umjetnosti na otvorenome – mediteranskog kiparskog simpozija Dubrova u Labinu.

Izgradnja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, o čijem financiranju skrbi Ministarstvo kulture i grad Zagreb, jedna je od najvažnijih, kapitalnih investicija na području kulture.

Muzej koji gradimo na drugoj obali Save ključni je čimbenik urbaniteta Novoga Zagreba, nosilac je novoga gradskog duha na drugu obalu Save, a svojim velikim prostorima omogućit će prikaz suvremene umjetnosti na primjeren način.

Strategija razvoja zbirki Muzeja putem otkupa i donacija također je jedna od važnijih u projekciji rasta te institucije. Stoga već niz godina, s obzirom na iskustva u osnivanju Muzeja Vukovara u progonstvu – putem donacija radova suvremenih hrvatskih te europskih umjetnika, javno potičem donacije i za ovaj muzej, pritom napose vodeći brigu o politici sabiranja umjetničkih djela.

Nakon završetka Biennala arhitekture u Veneciji potkraj 2004. Ministarstvo kulture iniciralo je da se instalacija 'Okviri', koja je bila izložena na toj međunarodnoj izložbi, pokloni Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, što je i učinjeno. Ovih dana zamolio sam direktora Plive Željka Čovića da iz njihove zbirke donira iznimno vrijednu instalaciju Vjenceslava Richtera, koja je bila izložena u hrvatskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Hannoveru. Tomislav Dragičević, direktor Ine, obećao mi je donirati jedno Murtićevo kapitalno djelo, a darovnicom ne manje značajna djela pridružit će se i Nadan Vidošević u ime Hrvatske gospodarske komore.

Osobno sam iz vlastitih izdanja donirao desetak grafičkih mapa hrvatskih autora te i ovom prigodom pozivam umjetnike i kolekcionare, ali i hrvatske gospodarstvenike da zajednički obogatimo fundus budućeg muzeja, posebno djelima koja mu nedostaju, jer je u tradiciji svih velikih muzeja da su im fondovi popunjavani donacijama.

Stoga očekujemo da će novi Muzej suvremene umjetnosti novom prezentacijom, arhitektonskom zamisli otvoriti i ono važno preispitivanje značenja i poslanstva hrvatskih muzeja suvremene umjetnosti u ovome stoljeću kao i novo, jače, pozicioniranje tog muzeja na europskoj karti muzeja suvremene umjetnosti. Uspije li u toj zadaći, postat će prepoznatljiv ne samo kao znak glavnoga grada već i hrvatske kulture.