Prioritet je osnivanje kulturnih inkubatora
Zrno mudrosti za klip kulture u svojoj Vladi premijer Zoran Milanović pronašao je u profesorici, znanstvenici, književnici i urednici Andreji Zlatar Violić. Ova svestrana i energična, prije svega, kulturna dama cijelim svojim habitusom živi kulturu i za kulturu. Za svoj je Rječnik tijela dobila nagradu Kiklop prošle godine u kategoriji knjige eseja. Epicentru Slavonije otkrila je motive za prihvaćanje naslonjača, ili poznavajući ju, bolje rečeno, štikle ministrice kulture.
Koji je glavni motiv Vašeg prihvaćanja funkcije prve dame hrvatske kulture?
Osnovni razlog je pretpostavka, mislim vrlo racionalna, da se sustav kulturne proizvodnje može višestrano bolje urediti. Područjem kulturne politike i medija bavim se više od petnaest godina, što teorijski a što praktički, pa mislim da me to iskustvo kvalificira za prihvaćanje ministarske funkcije.
Možete li nam jednostavno i plastično objasniti kako ste zamislili upravljati ovim resorom?
Kulturni model koji mislim etablirati omogućio bi uvjete za ravnopravan razvoj institucionalne i nezavisne kulture putem promjena u načinu financiranja - stvaranjem nezavisnih fondova i multipliciranjem izvora financiranja te promjenom jednogodišnjeg u višegodišnji ciklus financiranja. Moja strategija predviđa i transformaciju postojećih institucionalnih modela, uz jačanje kulturnog managementa, u smjeru promjene odnosa fiksnih i programskih troškova, jačanje mehanizama unutarnje i vanjske evaluacije i podršku inovativnim i estetski netrendovskim projektima. Posebno mislim da treba podupirati partnerske projekte, suradnju unutar Hrvatske, pa regionalnu i međunarodnu, jer je zatvorenost i nemobilnost kulturnih institucija i umjetničkih projekata uzrok statične kulturne scene. I nešto što dolazi zapravo prije svega, to je stvaranje "kulturnih inkubatora" za mlade, neke vrste "rasadnika kulture" namijenjenih razvoju kulturne proizvodnje mladih, što će sve imati intersektorske poveznice s obrazovanjem, novim tehnologijama i slično.
Što će biti prioritetno?
Uvođenje evaluacije kao nužnog elementa pri finananciranju projekata te izrada okvirnih strateških smjernica razvoja kulture - to znači i promjenu uvjeta natječaja za tzv. javne potrebe u kulturi.
Sam od sebe kao hitan za mijenjanje iskočio je zakon o medijima i HRT-u. U čemu leži najveći problem i na koji način ga se može riješiti?
Nedvojbena je kriza upravljanja HRT-om, što se vidi iz čestih sukoba Programskog vijeća i Nadzornog odbora. Prisutna je strukturna kriza u samoj instituciji, što dokazuje višak zaposlenih i loša organizacija rada. Mislim da nisu dobre tendencije gašenja nekih vlastitih servisa, poput scenografskog i kostimografskog, a posebno je problematična i podobna za manipulaciju tzv. vanjska produkcija, koja često ne rezultira smanjenjem troškova, a niti dizanjem kvalitete programa. Tu je i kriza profesionalnih standarda, na što se upozorava već godinama, kao i na negativnu selekciju kadrova. Nedostatkom kontrolnog mehanizma nad Programskim vijećem čiji članovi, nakon što ih predlože udruge i imenuje Sabor, ne odgovaraju ni tim udrugama ni Saboru, pa ni javnosti koju bi trebali predstavljati. Osim toga, u Vijeću moraju sjediti isključivo ljudi profesionalno vezani uz televizijski i radijski posao ili bi se moglo napraviti hibridno tijelo u kojem bi većinu činili profesionalci, a manjinu predstavnici građanske javnosti. Postojeće zakone, Zakon o HRT-u i Zakon o medijima, svakako treba mijenjati. Ministarstvo kulture, kao resorno ministarstvo, biti će mjesto dijaloga i rasprava o svim smjerovima promjena, od financijskog, do programskog j upravnog dijela. Kada se radi o javnom interesu, rasprava mora biti javna, otvorena u konfliktima i vrlo jasna u zaključcima, a odgovornost je uvijek na onima koji potpisuju zakon i glasaju o njemu, ali to je zadnji korak u oblikovanju javne medijske politike.
Imamo li mi uopće javni medij i kako Vi gledate na medijski trenutak u zemlji?
Kumulaciju vlasničkih udjela koja dovodi do monopolizacije medijskog prostora držim neprihvatljivom. Uređivačke politike su druga tema, vezana u cjelini uz porast tzv. žutila na hrvatskoj medijskoj pozornici. S druge strane, upoznata sam sa situacijom da mediji više od dvije trećine svojih sredstava dobivaju od reklama, te je pravo pitanje u promjeni tog odnosa, tj. u tendenciji povećanja prodaje. Formalno, postoje mediji koji bi mogli ispunjavati funkciju javnih medija, ali ono što sigurno nemamo, to je javni prostor. Ni u medijskom, a sve manje i u doslovnom prostornom smislu.
Kada u svojim planovima spominjete decentralizaciju odlučivanja i financiranja u kulturi, na što točno mislite?
Decentralizacija odlučivanja i financiranja u području kulture omogućit će ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija i sredina te ujedno poticati participativne kulturne politike u odlučivanju. Decentralizacija nije pitanje samo kulturne politike, već će se razvijati u sklopu novih mjera o decentralizaciji na razini Vlade. Za kulturu je posebno važno da razina županija postane financijski jača i operativnija, jer su razlike među regijama velike, ne mislim samo u negativnom smislu, kao razlike u razvijenosti, već u specifičnostima kulturnih identiteta koji se oblikuju u različitim hrvatskim regijama. Tu
prednost moramo iskoristiti - činjenicu da istovremeno dijelimo i srednjoeuropski, podunavski, mediteranski identitet, uz posebnosti Istre i gorske Hrvatske.
Što najvažnije valja napraviti prije ulaska u EU vezano uz Vaš resor?
Moramo ojačati svoju regionalnu svijest, osnažiti shvaćanje tko smo i što možemo ponuditi kao kulturni udio u europskoj zajednici naroda. Možemo ponuditi puno-naše regionalne kulturne raznolikosti kao što su Slavonsko-podunavska kulturna baština, primorsko-istarska, mediteranska sa Splitom kao središtem i južno-primorska s Dubrovnikom kao svjetskim draguljem golemi su i Europi nedovoljno poznati kulturni potencijali za koje vjerujem da će osnažiti naš europski dignitet, ali i dodatno obogatiti zajednicu kojoj pristupamo. Što se pak tiče umjetnosti, dala bih prednost individualnim umjetnicima, kao što su likovnjaci ili operni pjevači ili velikani plesne scene, i to zbog njihova univerzalnog jezika komunikacije s publikom. S kazalištem mi književnošću to će ići mnogo teže, a vidjet ćemo koliko će film iskoristiti svoju šansu. U smislu konkretnih mjera, zakonodavstvo je usklađeno od ranije.
Koji se europski modeli funcioniranja u kulturi Vama sviđaju?
Zaprasvo mi se uopće ne sviđa taj princip – uzmimo iz francuskog modela jedan aspekt, iz belgijskog drugi, iz danskog treći, jer kulturna politika mora imati na umu cjelinu i biti koherentna. Naravno da bi bilo odlično imati televiziju poput BBC-a, produkciju i gledanost domaćeg filma kao u Francuskoj, uređenost izdavačkog sustava kao u Njemačkoj i slično, ali mi moramo rješenja naći prvenstveno vodeći računa ne o modelima koji funkcioniraju u nekoj drugoj sredini, nego prepoznavajući posebnosti i osobitosti naše kulturne sredine i tradicije.
Čelnik HDP-a Nikola Petković naglasio je kako će jedan od njegovih prioriteta biti profesionalizirati status pisca, književnika. Podržavate li ga u tome?
Mislim da je inicijativa "Pravo na profesiju" dobro identificirala probleme koji postoje, naročito sa statusom autora u izdavačkom, ponajviše književnom sektoru. Svi su bili podmireni prije samog autora. Sada slijedi izrada mjera pomoću kojih se može izmijeniti potpuno nezaštićena pozicija autora. Te mjere ticat će se i odnosa potpore i otkupa knjiga, ali prvenstveni će naglasak biti na razradi evaluacijskih kriterija koji bi mogli omogućiti pravedno i dinamično financijsko nagrađivanje, tj. poticanje uspješnih autora.
Iz Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske stižu neoptimistični pogledi prema 2012. koju ocjenjuju kao godinu u kojoj će se osjetiti kriza nakladništva. Sto mislite o svemu i kako im možete pomoći?
Nakladnici pokušavaju osmisliti model zajedničke platforme i možebitnog osnivanja agencije za knjigu, koja bi im osigurala sređeniji i izgledniji položaj na tržištu, ali ja smatram da je u krizi zapravo knjižna distribucija. Potrebna nam je uređena regionalna distribucija jer se jedino tako knjiga neće izgubiti u lošoj distribucijskoj mreži i prodavati u zanemarivoj nakladi. Sadašnja situacija je da se na knjigu kao na finalni proizvod primjenjuje nulta stopa PDVa, a ulaskom u EU ta se situacija mijenja. Već sada moramo razmišljati na koje načine smanjiti eventualnu štetu koju bi uvođenje PDV-a na knjigu, makar i na minimalnoj razini, moglo donijeti. Koliko znam, nismo u mogućnosti tražiti odgodu uvođenja PDV-a, ali ćemo se boriti za najnižu stopu te mjere pomoći, posebno pri distribuciji knjiga.
Hoće li vam i koliko nedostajati Vaši dosadašnji akademski i urednički poslovi?
Akademsku sredinu neću napuštati, barem ne u cjelini, jer moram voditi već preuzeta mentorstva na doktorskom studiju. Tako će mi razgovori s doktorandima biti neka vrsta održavanja kondicije u znanstvenom smislu.
Kako je Kiklopu u Vašem domu?
Kiklop se smjestio na policu s knjigama, manjim je formatom pa se lijepo uklopio . Stavila sam ga na srednjovjekovnu policu, valjda me skulptura podsjeća na neku od srednjevjekovnih katedrala.
EPICENTAR SLAVONIJE, siječanj 2012.