Reformatorski potencijal kulture

Prof. dr. sc. Andrea  Zlatar  Violić, ministrica kulture
 
Reformatorski potencijal kulture



 
Kultura je način života u kojem su umjetnički iskazi i dosezi razvojni potencijal koji tek internalizacijom u svakodnevni život postaje osobno, pa onda i društveno bogatstvo.



Znanje, ugled, borbenost i vizija osobine su ministrice Andreje Zlatar Violić koje njeni dobri poznavatelji, uglavnom kulturnjaci posebno ističu. Ima iskustvo u modernim medijima i ugled u akademskoj zajednici. Bavi se i izučavanjem kulturalnih identiteta u zemljama u tranziciji, te kulturnim politikama.

Ministarska funkcija nosi veliku odgovornost, ali ona je i izazov, a pruža i mogućnost utjecanja na razvitak kulture te usmjeravanje promjena koje nosi vrijeme. Kako biste vi, kao nova ministrica, ocijenili stanje hrvatske kulture i interes ljudi i javnosti za prava kulturna događanja?

Procesi svođenja kulture samo na e litnu, ukrasnu i skupu kulturu, odvojenu od naših života - zamjetni su. Rezultat su shvaćanja da je kultura nešto što pripada samo odabranima, i u proizvodnji i u konzumaciji, u odabranim situacijama, na odabranim mjestima, a slijedom čega je zapušteno i formalno i obrazovanje putem medija za umjetnosti. Sve to zajedno dovelo je do velike deprofesiona-lizacije u polju kulture, klijentelističko-političkog umrežavanja, svojevrsne obamrlosti. Najbolji dokaz za to bio je smanjeni interes publike jer takva kultura ne cijeni široku javnost, iskazuje prezir prema njoj. A ljudi nisu kulturalni papci  i to sasvim dobro možemo pratiti stvaranjem i konzumiranjem manjih produkcija, alternativnim izričajima, ali i široko prihvaćenim inicijativama poput Noći muzeja ili Noći kazališta na koje dolaze stotine ljudi. Interes za kulturu je velik, ali pitanje je za kakvu kulturu i koliko je ona publici dostupna.

Mijenja li se pod utjecajem svjetskih i europskih promjena kulturni identitet Hrvatske? Što bi moglo pomoći da naša kultura ojača hrvatski identitet?

Ni jedan identitet nije jednoznačan, odvojen od drugih identiteta, niti zamrznut u vremenu. Tako su se i hrvatski identitet, i europski, i svjetski, formirali pod utjecajima drugih kao što su pridonosili formiranju drugih. Ne vidim razloga da tako ne bude i dalje, jer pokušaji nasilna izuzimanja hrvatskog identiteta od drugih u recentnoj prošlosti, samo su nas izolirali, smanjivali do neprepoznatljivosti.

Predstavljanje Hrvatske na manifestacijama pod nazivom Croatie, la voici! - Festival de la Croatie en France  ključni je projekt u 2012., koji će svakako ojačati hrvatski identitet na europskoj sceni. Festival Hrvatske u Francuskoj omogućava, zahvaljujući partnerstvu s najznačajnijim francuskim institucijama, predstavljanje različitih segmenata hrvatske kulture. Osnovni cilj je senzibilizirati francusku, ali i europsku javnost za hrvatske kulturne vrijednosti, predstavit se projektima koji jasno svjedoče o kvaliteti suvremene umjetničke scene kao i jedinstvenom kulturnom i povijesnom identitetu Hrvatske, gotovo nepoznatom u Francuskoj, u trenutku neposredno prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Iz opsežnog programa koji je još u procesu dovršavanja, izdvojila bih predstavljanje antičkog kipa Apoksiomena u Muzeju Louvre, izložbu hrvatske fotografije po izboru Petera Knappa, čitanje hrvatskih dramatičara u La Comedie francaise, predstavljanje hrvatskog eksperimentalnog filma u Centre Georges Pompidou, izložbu Damira Očka u Palais de Tokyo, rezidencijalni program Sanje Iveković i Igora Eškinje u Muzeju MAC/VAL, filmski program u Cinematique francaise. Hrvatski vikend na Radio Franceu, gostovanje predstave 5 druge strane na Festival d'Automne u Theatre de la Colline, gostovanje  Matije Ferlina u Théâtre le Colombier à Bagnolet, predstavljanje hrvatskog stripa u La Rotonde.

Je li sitan postotak proračunskih rashoda, koji se odvaja za kulturu samo posljedica općeg siromaštva ili i zanemarivanja kulture za račun, primjerice, profesionalnog sporta, koji nacionalnom zajedništvu i identitetu ne pridonosi više od kulture?

Tretman kulture u raspodjeli proračunskog novca danas je djelomično rezultat opće recesije, djelomično nekih naslijeđenih faktora koji su kulturu preuzimali tek kao ukrasni element, a djelomično i samog  polja kulture koje je takav tretman i prihvatilo. Već sama činjenica da novac za programe ove godine nije smanjen, puno govori o tome da nova Vlada vrlo dobro razumije i spremna je podržati živu, raznovrsnu, produktivnu kulturu. No na akterima kulture je da to naprave. I u tom ćemo smislu sasvim sigurno djelovati. Kultura ima moć utjecati na promjene koje su potrebne svim drugim područjima, ona ima reformatorski potencijal i zadatak nam je da za ukupni boljitak našim projektima privučemo ostale - gospodarstvo, turizam, obrazovanje, ekologiju...; ono što je bitno je doslovno preokrenuti dosadašnji pristup kulturi kao tek uljepšavajućem ili statusnom do datku. Upravo je kultura ta koja ima potencijal iniciranja stvaranja novih vrijednosti i zadatak nam je da njene potencijale, kritičnost, političnost iskoristimo.

Koliko je recesija, koja predugo traje, zahvatila kulturu? Može li se pomoći kulturnim ustanovama koje više novca troše na hladan pogon - plaće i materijalne troškove - nego na programe?

Institucijama i ustanovama koje troše više novca na hladni pogon nego na programe, bila recesija ili ne, pomoći ćemo da se reorganiziraju i preokrenu taj omjer. Tko na to nije spreman, neće moći opstati.

Dosad su u razdiobi proračunskih sredstava prednost imale neke ustanove koje nisu svojim radom jamčile kvalitetne proizvode i pružale poželjne usluge. Može li Ministarstvo svojom politikom unijeti u sve kulturne ustanove brigu za kvalitetu, a ne za posebne interese u kulturi?

Evaluacija i analiza rezultata godinama su potpuno izostajale. Njihovo uvođenje kao ravnopravne  i jednako važne razine ukupnog razvoja kulture, svakako su naši prioriteti. Pritom treba razlikovati ustanove u kulturi koje su na državnom proračunu od onih na lokalnom, odnosno privatne ustanove. Državne ustanove, slijedom zakona o proračunu i unutarnjoj financijskoj kontroli, u obvezi su izrade strateških planova s jasno definiranim ciljevima i načinima njihova ostvarivanja, ali i jasno definiranim pokazateljima uspješnosti i to kako rezultata tako i učinaka djelovanja, a koje će Ministarstvo pomno pratiti i analizirati.

Ako se, kako se općenito očekuje, pristupom Hrvatske Europskoj uniji povećaju sredstva za kulturu, koliko će Ministarstvo i ministrica moći utjecati na usmjerenje mogućih dodatnih sredstava i njihovu najbolju uporabu?

Mogućnosti su razne, i za Ministarstvo i za same sudionike u kulturi, i nedvojbeno ćemo iskoristiti svaku koja nam se pruži. No možda je još važnije istaknuti da ulaskom u Europsku uniju mi nismo samo korisnici, pa i sredstava za kulturu, nego da možemo i bit ćemo aktivni kreatori europske kulturne politike. Kod usmjeravanja mogućih dodatnih sredstava svakako ćemo podupirati edukacijske projekte, investicije u obnovi kulturne baštine te intersektorsku i regionalnu suradnju koja će za cilj u konačnici imati jačanje kulturnog managementa.

Je li bilo politike u kulturi i hoće li je od danas biti?

Djelomično sam već odgovorila na to pitanje; da, bilo je klijentelističkog umrežavanja pod političkim diktatom, što je jedan od vidova korupcije. Najbolje se to vidi u nastojanjima pražnjenja kulture od njene političnosti, kritičnosti, marginaliziranju njenih potencijala. A upravo je kultura ta koja gradi simbolički i društveni kapital kojim se mijenjaju mentalne i socijalne strukture  društva, koja nas mijenja i unapređuje i kao osobe i kao društvo.

Što mislite o hrvatskim medijima? Ima li previše medijskih kuća i poduzetnika?  Koliko oni guše, a koliko stvaraju i promiču pravu, suvremenu i baštinjenu izvornu kulturu?

Broj, sam po sebi, ne govori ništa, nego njihovi sadržaji. Masovno ukidanje rubrika koje stručno, analitički i kritički prate kulturnu produkciju bio je u skladu sa setom vrijednosti koje su nam se nametale proteklih dvadeset godina, a koje karakterizira iznimna nekomunikativnost i površnost koja se svela na puku promidžbu. Odgovornost je i na medijima, ali i na sudionicima na polju kulture koji su pristali na to. Srećom, nisu svi podlegli takvom trendu i svakako ćemo podržati one inicijative koje će razvijati prostor stručnog, profesionalnog i otvorenog razgovora o kulturi.
 
Institucijama i ustanovama koje troše više novca na hladni pogon nego na programe, bila recesija ili ne, pomoći ćemo da se reorganiziraju i preokrenu taj omjer. Tko na to nije spreman, neće moći opstati.



CURRICULUM VITAE
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić profesorica je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku za komparativnu književnost gdje je uključena u nastavnu i znanstvenu djelatnost, na projektima istraživanja suvremene hrvatske književnosti u europskom kontekstu. Ima golemo uredničko i novinarsko iskustvo, koje je stekla radeći za Omladinski radio, Zarez, Studentski list, Vijenac, Gordogan. Dosad je objavila deset knjiga - pet iz područja povijesti i teorije književnosti, od kojih se izdvajaju Autobiografija u Hrvatskoj i Tekst, tijelo, trauma, četiri knjige eseja i jedna knjiga poezije, te nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je brojnih predgovora i pogovora djelima kolega pisaca. Sudjelovala je na nebrojenim književnim promocijama i u književnim žirijima, a riječju aktivno i trajno djeluje na intelektualnoj i kulturnoj sceni Hrvatske. U izdavačkoj kući Algoritam radila je kao vanjski urednik književne biblioteke.

U politiku stupa 2001., kad kao nestranačka osoba ulazi u Poglavarstvo Grada Zagreba i postaje zagrebačkom ministricom kulture. Članicom HNS-a postaje 2005. te ulazi u predsjedništvo Gradske organizacije HNS-a.

Andrea Zlatar Violić je od 2004. nositeljica viteškog odlikovanja francuske vlade na području književnosti i umjetnosti.
 

GLAS ZAGORJA, 01.03.2012.