Cijela godina u znaku osam stoljeća Stubice

Obilježavajući 800 godina od prvog spomena Stubice, Muzeji Hrvatskog zagorja (MHZ) zadnjih su tjedana na autentičnim lokacijama priredili dva uprizorenja zbivanja uoči i tijekom legendarne Seljačke bune. Sraz seljačke vojske predvođene Matijom Gupcem i plemićkih trupa u krvavom finalu završne bitke Bune, posjetiteljima će se predočiti u nedjelju, 15. veljače u Donjoj Stubice ispred crkve Presvetoga Trojstva i kod Majsecova mlina.

 

Glavna pokretačica toga, a i drugih brojnih uspješnih događanja u aranžmanu Muzeja Hrvatskoga zagorja jest njihova ravnateljica Goranka Horjan. O planovima Muzeja za ovu godinu te o nedavnim postignućima razgovarali smo s ravnateljicom Horjan u njezinu uredu u Dvorcu Oršić.

 

 

- Cijela godina bit će u znaku obilježavanja velikog jubileja Stubice. Najaktualnije je uprizorenje završne bitke koje se održava 15. veljače, točno na 436. godišnjicu, kako legenda kaže, pogubljenja Matije Gupca, vođe Seljačke bune i najpozitivnije ličnosti iz hrvatske povijesti. Uz 800 godina Stubice priredit ćemo i veliku izložbu na tu temu te predstaviti monografiju o Stubici, koju ćemo izdati u suradnji s Gradom Donjom Stubicom.

 

 

- Riječ je o vrlo vrijednom spomeniku obrambenog karaktera koji će imati značajnu ulogu u predstavljanju cijelog kompleksa Velikog Tabora. Zato smo posebno sretni što je Vlada prepoznala prave vrijednosti i iz interventnih sredstava kupila bastion. U Velikom Taboru inače je u tijeku i uređenje fortifikacijskog kompleksa u jezgri Dvora, a paralelno se odvijaju i istraživanja, te konzervatorsko-restauratorski radovi i građevinska sanacija. Projekt vodi Hrvatski restauratorski zavod, a uređenje jezgre trebalo bi biti završeno do kraja 2010. godine. U Velikom Taboru napravili smo i jedan raritetni restauratorski zahvat: rekonstrukciju renesansne peći od fragmenata pronađenim tijekom arheoloških istraživanja. To je prvi slučaj takve rekonstrukcije u ovom dijelu Hrvatske.

 

 

- Činjenica je da smo mi prvi 2001. krenuli s organiziranjem viteškog turnira i onda su nas neki u Hrvatskoj počeli kopirati, mada nam nitko ne može parirati po broju sadržaja. Dobro surađujemo s organizatorima drugih turnira: u Dubrovniku, Svetome Ivanu Zelini i Konjščini. No, jedino je mali problem što se turnir u Sisku ponekad održavao isti dan kao i naš. Nadamo se da ćemo to izbjeći ove godine. Turnir nam je dobro posjećen, a svake godine imamo 300-tinjak profesionalnih zabavljača. Najveći neprijatelj našeg turnira su loše vremenske prilike, u što smo se uvjerili lani kad je, iako je već bila sredina lipnja, bilo kišovito i hladno, pa je podbacio broj gostiju.

• Kakva je posjećenost vaših muzeja i galerija ?

 

- Mnogi se iznenade kad im podastremo broj naših posjetitelja. Lani ih je bilo 127.808, pri čemu smo prodali više od 112 tisuća ulaznica, čime se ne mogu podičiti ni veći zagrebački muzeji, ako nemaju neku razvikanu "uvoznu" izložbu. U samome smo vrhu po posjećenosti u našoj državi, u društvu Pule, Dubrovnika, Varaždina i Dvorca Trakošćana. A veseli nas što iz godine u godinu sve više ljudi posjećuje Muzeje Hrvatskog zagorja, to jest naše muzejske jedinice: Muzej evolucije i nalazište pračovjeka Hušnjakovo, Dvor Veliki Tabor, Muzej "Staro selo" u Kumrovcu, Muzej seljačkih buna i Galeriju Antuna Augustinčića u Klanjcu.

 

 

- Da smo aktivni na međunarodnome planu, govori činjenica da smo lani bili jednini sudionici iz Hrvatske u sklopu Unescova projekta upravljanja rizicima u muzejima u jugoistočnoj Europi, a bili smo i domaćini završne konferencije. Gostovala sam kao predavačica na europskoj konferenciji u kulturnom turizmu u Ateni, kao i na susretu svjetskih muzejskih savjetnika u Grazu. Sa slovenskim partnerima vrlo uspješno smo realizirali projekt Craftatract sufinanciran od strane EU, a u sklopu inicijative Interreg III A - program za susjedstvo. U okviru ICR - a ove godine nastavljamo i dobru suradnju s bugarskim muzejom na otvorenom Gabrovo.

 

 

 

- Ove godine muzej bi se trebao otvoriti za javnost jer se ostvaruje druga faza projekta. Riječ je o vrlo zahtjevnome projektu u koji su uključeni stručnjaci raznih profila. Dosad je izvršeno radova vrijednih preko 21 milijun kuna, a kad bude dogotovljen, Muzej krapinskoga pračovjeka zasigurno će biti jedan od najljepših muzeja takve vrste u Europi. Naime, dermoplastične rekonstrukcije sedamnaestero likova i životinja činit će najveću dioramu na svijetu koja predstavlja život i kulturu neandertalca. To su praljudi dobnih skupina od dvije do 40 godina čije su rekonstrukcije rađene od posebne silikonske mase, s pravom kosom, dlakama po tijelu, pigmentima, borama, a autorsko su djelo poznate francuske kiparice Elisabeth Daynes. Rađene su prema odljevima neandertalaca i kostiju iz bogate krapinske zbirke. Muzej isključivo financira Ministarstvo kulture koje je njegovo dovršenje zacrtalo kao jedan od nacionalnih prioriteta. Vjerujemo da će se ove godine u financiranje uključiti i lokalna zajednica, Grad Krapina.

 

ZORAN GREGUREK

 

VJESNIK, 13.02.2009.