21. svibnja 2008. Svjetski Dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj
2001.g. Glavna skupština UNESCO-a usvojila je Opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti čiji je cilj pomoći državama da u vlastitim sredinama, poštujući i promičući kulturnu raznolikost, stvore uvjete za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. Svjetski Dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj proglašen je 2002. godine. Hrvatska već šestu godinu obilježava taj važan Dan.
Republika Hrvatska je aktivno i zapaženo sudjelovala i u izradi teksta Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja te na njenom usvajanju na 33. zasjedanju Glavne skupštine UNESCO-a u listopadu 2005. godine.
Još od 1999. godine Republika Hrvatska je članica i jedna od osnivača neformalne mreže ministara kulture (INCP) koja se zalagala za donošenje ove Konvencije i na čiju je inicijativu UNESCO i započeo raspravu o potrebi donošenja iste. Interes Republike Hrvatske za donošenjem ove konvencije proizlazi iz europske tradicije u kojoj država igra važnu ulogu u formuliranju kulturne politike, financiranju kulturne produkcije te sufinanciranju distribucije i participacije u kulturi.
Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. i Konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnog sadržaja i umjetničkog izričaja iz 2005. godine, najnovije su od sedam međunarodnih konvencija kojima UNESCO promiče i jača kulturnu raznolikost u svijetu, nastavljaju rad započet Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972 godine.
Povodom obilježavanja ovog važnog Dana, glavni ravnatelj UNESCO-a g. Koïchiro Matsuura naglašava: „Nalazimo se na kraju jednoga ciklusa i početku drugoga koji je praktičniji i više konkretan. Ova nova djelatnost, prelazak sa zakona na djela, dovodi nas u položaj da na temelju općih načela utkanih u naše instrumente za postizanje standarda, dokažemo da je kulturna raznolikost doista pogonska snaga održivog razvitka te kao takva presudno oruđe za borbu protiv siromaštva.“
Kulturna raznolikost ne može se nametnuti proglasom, nju se živi i promatra. Cilj Svjetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj je stoga njegovanje iskustva ove raznolikosti u duhu znatiželje, upuštanja u dijalog i uzajamnog osluškivanja, kako bi se testirale praktične mogućnosti razvoja koje nudi kulturno poduzetništvo, industrije kreativnosti, kulturni turizam i očuvanje kulturne baštine.
Republika Hrvatska pridaje veliku važnost normativnom radu UNESCO-a i aktivno sudjeluje u pripremi i usvajanju svih normativnih instrumenata pogotovo na području kulture. Hrvatska podržava koherentan pristup normativnim instrumentima i integrirani pristup kulturi u svim složenim područjima od razvoja, inovacija, dijaloga i socijalne kohezije.
Promicanje i zaštita kulturne raznolikosti jedan je od osnovnih ciljeva hrvatske kulturne politike, naime kulturu je bitno prepoznati kao čimbenika istinski održivog razvitka koji poštuje ljude i okoliš i doprinosi dijalogu i miru. Nakon što je Konvencija za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja usvojena na Općoj skupštini 2005., 12. svibnja 2006. Hrvatski sabor ratificirao je UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Hrvatska je zainteresirana za daljnji rad na provedbi i promicanju konvencije te će svojim radom u UNESCO-ovom Međuvladinom odboru iste konvencije u bilateralnim, regionalnim i multilateralnim forumima promicati njenu važnost.
Kulturna raznolikost simbol je nastojanja da se poticanjem razvoja raznolikih svjetskih kultura spriječi unificirani razvoj svijeta. Ona predstavlja polaznu točku za suživot i uključenje svih ljudi te je osnova za život u multikulturalnom svijetu. Važan je čimbenik razvoja, a njezino je poštivanje ujedno i poštivanje ljudskih prava. Na taj način UNESCO utvrđuje svoju predanost promicanju „intelektualne i moralne solidarnosti čovječanstva“.
Republika Hrvatska je aktivno i zapaženo sudjelovala i u izradi teksta Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja te na njenom usvajanju na 33. zasjedanju Glavne skupštine UNESCO-a u listopadu 2005. godine.
Još od 1999. godine Republika Hrvatska je članica i jedna od osnivača neformalne mreže ministara kulture (INCP) koja se zalagala za donošenje ove Konvencije i na čiju je inicijativu UNESCO i započeo raspravu o potrebi donošenja iste. Interes Republike Hrvatske za donošenjem ove konvencije proizlazi iz europske tradicije u kojoj država igra važnu ulogu u formuliranju kulturne politike, financiranju kulturne produkcije te sufinanciranju distribucije i participacije u kulturi.
Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. i Konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnog sadržaja i umjetničkog izričaja iz 2005. godine, najnovije su od sedam međunarodnih konvencija kojima UNESCO promiče i jača kulturnu raznolikost u svijetu, nastavljaju rad započet Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972 godine.
Povodom obilježavanja ovog važnog Dana, glavni ravnatelj UNESCO-a g. Koïchiro Matsuura naglašava: „Nalazimo se na kraju jednoga ciklusa i početku drugoga koji je praktičniji i više konkretan. Ova nova djelatnost, prelazak sa zakona na djela, dovodi nas u položaj da na temelju općih načela utkanih u naše instrumente za postizanje standarda, dokažemo da je kulturna raznolikost doista pogonska snaga održivog razvitka te kao takva presudno oruđe za borbu protiv siromaštva.“
Kulturna raznolikost ne može se nametnuti proglasom, nju se živi i promatra. Cilj Svjetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj je stoga njegovanje iskustva ove raznolikosti u duhu znatiželje, upuštanja u dijalog i uzajamnog osluškivanja, kako bi se testirale praktične mogućnosti razvoja koje nudi kulturno poduzetništvo, industrije kreativnosti, kulturni turizam i očuvanje kulturne baštine.
Republika Hrvatska pridaje veliku važnost normativnom radu UNESCO-a i aktivno sudjeluje u pripremi i usvajanju svih normativnih instrumenata pogotovo na području kulture. Hrvatska podržava koherentan pristup normativnim instrumentima i integrirani pristup kulturi u svim složenim područjima od razvoja, inovacija, dijaloga i socijalne kohezije.
Promicanje i zaštita kulturne raznolikosti jedan je od osnovnih ciljeva hrvatske kulturne politike, naime kulturu je bitno prepoznati kao čimbenika istinski održivog razvitka koji poštuje ljude i okoliš i doprinosi dijalogu i miru. Nakon što je Konvencija za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja usvojena na Općoj skupštini 2005., 12. svibnja 2006. Hrvatski sabor ratificirao je UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Hrvatska je zainteresirana za daljnji rad na provedbi i promicanju konvencije te će svojim radom u UNESCO-ovom Međuvladinom odboru iste konvencije u bilateralnim, regionalnim i multilateralnim forumima promicati njenu važnost.
Kulturna raznolikost simbol je nastojanja da se poticanjem razvoja raznolikih svjetskih kultura spriječi unificirani razvoj svijeta. Ona predstavlja polaznu točku za suživot i uključenje svih ljudi te je osnova za život u multikulturalnom svijetu. Važan je čimbenik razvoja, a njezino je poštivanje ujedno i poštivanje ljudskih prava. Na taj način UNESCO utvrđuje svoju predanost promicanju „intelektualne i moralne solidarnosti čovječanstva“.