Coco u Poreču (17. travnja 2018.)
Za program Ruksak (pun) kulture Kazalište Hotel Bulić održalo je u Turističko ugostiteljskoj školi Anton Štifanić u Poreču dramsku radionicu na kojoj je sudjelovalo 14 srednjoškolaca i dvoje odgojno-obrazovnih djelatnika (psihologinja i profesorica hrvatskog jezika) koji su pokazali visoku motivaciju i znatiželju za program radionice. U programu škole ne postoji dramska radionica pa je održavanje radionice bila dvostruka prilika, i za moguće buduće planiranje rada dramske družine kao i za stvaranje pozitivnog odnosa polaznika radionice prema prezentiranom materijalu koji ih uvodi u suvremeno kazališno stvaralaštvo.
Program je bio baziran na tekstu Coco, Bernard Marie Koltesa koji se bavi odnosom ikone francuske mode Coco Chanel i njene sluškinje Consuelo. Tekst istražuje različite psihološke razine neobičnog odnosa.
Radionica je izuzetno uspješno realizirana, pogotovo zbog činjenice da se radi o učenicima koji u srednjoškolskom programu nemaju zastupljen dramski odgoj i ne pokazuju značajan interes za područje kazališne umjetnosti. Prezentacijom opusa Bernard Marie Koltesa i vlastitog umjetničkog stvaralaštva glumica Senka Bulić zainteresirala je učenike za suvremene umjetničke prakse u kazalištu. Razgovorom o razlikama u odnosu klasičnog I suvremenog kazališta učenicima je ponuđena nova perspektiva u načinu doživljaja umjetnosti.
Senka Bulić je odabirom vježbi, individualnih i grupnih scena, koreografskim vježbama uz odabranu glazbu te ciljanim razgovorima s učenicima prezentirala odnos fizičkog i tekstualnog u suvremenom teatru. Pokazano je da izlazak iz uhodanih okvira i područja poznatog povećava interes i za vlastite izvedbene postupke . Važno je bilo osigurati pristup koji kod polaznika može izazvati pozitivan odnos prema vlastitim vještinama, glasu, tijelu.
Učenici su pozitivno reagirali na način vođenja radionice, smatrali su da je realizacija primjerena njihovim znanjima i interesima te da se u skladu s njihovim senzibilitetom proširuje interes za umjetnost, ali i za mogućnosti javnog izlaganja.
Program je bio baziran na tekstu Coco, Bernard Marie Koltesa koji se bavi odnosom ikone francuske mode Coco Chanel i njene sluškinje Consuelo. Tekst istražuje različite psihološke razine neobičnog odnosa.
Radionica je izuzetno uspješno realizirana, pogotovo zbog činjenice da se radi o učenicima koji u srednjoškolskom programu nemaju zastupljen dramski odgoj i ne pokazuju značajan interes za područje kazališne umjetnosti. Prezentacijom opusa Bernard Marie Koltesa i vlastitog umjetničkog stvaralaštva glumica Senka Bulić zainteresirala je učenike za suvremene umjetničke prakse u kazalištu. Razgovorom o razlikama u odnosu klasičnog I suvremenog kazališta učenicima je ponuđena nova perspektiva u načinu doživljaja umjetnosti.
Senka Bulić je odabirom vježbi, individualnih i grupnih scena, koreografskim vježbama uz odabranu glazbu te ciljanim razgovorima s učenicima prezentirala odnos fizičkog i tekstualnog u suvremenom teatru. Pokazano je da izlazak iz uhodanih okvira i područja poznatog povećava interes i za vlastite izvedbene postupke . Važno je bilo osigurati pristup koji kod polaznika može izazvati pozitivan odnos prema vlastitim vještinama, glasu, tijelu.
Učenici su pozitivno reagirali na način vođenja radionice, smatrali su da je realizacija primjerena njihovim znanjima i interesima te da se u skladu s njihovim senzibilitetom proširuje interes za umjetnost, ali i za mogućnosti javnog izlaganja.