O bontonu u dućanu s psićem Viljom u Polju na otoku Krku (22. listopad 2018.)
U sklopu programa Ruksak (pun) kulture kazališna predstava Išo Viljo u dućan posjetila je Dječji vrtić Katarina Frankopan na otoku Krku. Predstavi je prisustvovalo 30 djece u dobi od 3 do 6 godina, odgojitelji Manuela Patekar, Marko Stojković, Lucija Špaljić i ravnateljica Irena Žic-Orlić te pedagoginja Sara Lindarić.
Pokazan je veliki interes za predstavu, a djeca su od početka predstave živo reagirala i sudjelovala brojnim komentarima, smijehom i veseljem. Jednom riječju, bilo je pravo zadovoljstvo igrati i promatrati djecu koja su na kraju cjelokupnog programa zahvalila izvođačima na predstavi.
Na kraju predstave djeca su se „upoznala“ s glavnim protagonistom psićem (lutkom) Viljom te su živahno ispitivala izvođačice Krunu Tarle i Moranu Dolenc o svijetu lutkarskog kazališta. Posebno oduševljenje kod djece bilo je vidljivo kada su vrativši se u svoje prostorije samostalno „odigrala" predstavu, samo što je glavni junak, Viljo, bio pas dalmatiner. Uslijedilo je višestruko zajedničko fotografiranje na ulazu u školu s lutkaricom Moranom Dolenc.
Na radionici naziva Pusti me, mogu ja to sam /sama s djecom se razgovaralo o samopouzdanju i samostalnosti u izvršavanju svakodnevnih radnji, u skladu sa sadržajem predstave. Djeca su izrađivala kućice od kartona kako bi prikazala područje u kojem žive. S veseljem i zanimanjem sva su djeca sudjelovala i oblikovala zadane objekte, zapravo kuće u kojima žive, pa i značajne zgrade u svom okružju, školu, vrtić, crkvu, trgovinu... stvarajući tako zajedničku maketu svog zavičaja i s velikim zanimanjem izvršavali svaku fazu rada.
Odgajateljice su pokazale veliku motivaciju i maksimalno su se angažirale u svim fazama rada, te zainteresirale za daljnju suradnju.
Pokazan je veliki interes za predstavu, a djeca su od početka predstave živo reagirala i sudjelovala brojnim komentarima, smijehom i veseljem. Jednom riječju, bilo je pravo zadovoljstvo igrati i promatrati djecu koja su na kraju cjelokupnog programa zahvalila izvođačima na predstavi.
Na kraju predstave djeca su se „upoznala“ s glavnim protagonistom psićem (lutkom) Viljom te su živahno ispitivala izvođačice Krunu Tarle i Moranu Dolenc o svijetu lutkarskog kazališta. Posebno oduševljenje kod djece bilo je vidljivo kada su vrativši se u svoje prostorije samostalno „odigrala" predstavu, samo što je glavni junak, Viljo, bio pas dalmatiner. Uslijedilo je višestruko zajedničko fotografiranje na ulazu u školu s lutkaricom Moranom Dolenc.
Na radionici naziva Pusti me, mogu ja to sam /sama s djecom se razgovaralo o samopouzdanju i samostalnosti u izvršavanju svakodnevnih radnji, u skladu sa sadržajem predstave. Djeca su izrađivala kućice od kartona kako bi prikazala područje u kojem žive. S veseljem i zanimanjem sva su djeca sudjelovala i oblikovala zadane objekte, zapravo kuće u kojima žive, pa i značajne zgrade u svom okružju, školu, vrtić, crkvu, trgovinu... stvarajući tako zajedničku maketu svog zavičaja i s velikim zanimanjem izvršavali svaku fazu rada.
Odgajateljice su pokazale veliku motivaciju i maksimalno su se angažirale u svim fazama rada, te zainteresirale za daljnju suradnju.