Mladi pisci u Molvama (3. svibnja 2018.)
Književnica Ane Đokić sa svojom književnom radionicom Sva lica jednog pisca gostovala je u prostoru knjižnice Osnovne škole Molve, 3. svibnja 2018. godine u Molvama. Radionici su prisustvovali učenici sedmih i osmih razreda koji pišu ili pokazuju zanimanje za književni rad (ukupno njih trinaestero, od toga deset djevojčica i tri dječaka) te knjižničarka Ana Molnar Šardek i dvije učiteljice hrvatskog jezika Marija Halaček i Mirela Haraček.
Tri školska sata na kojima su polaznici pisali tri sastavka na zadane teme, brzo su prošla. Polaznicima nije bio problem koncentrirati se na pisanje i „utonuti“ u kreativni rad.
Tema radionice – ZAKLJUČAN U ZAHODU – obradila se na tri razine: s aspekta tinejdžera kao glavnoga junaka priče pisane u formi monologa, iz perspektive jednog od roditelja polaznika radionice koji je poslužio kao inspiracija za glavni lik (učenicima je bilo iznimno zanimljivo ući u kožu jednog od svojih roditelja i opisati kako bi se roditelj ponašao i reagirao kad bi se našao zaključan u zahodu). Sastavak je također bio pisan u formi monologa, a polaznicima radionice skrenuta je pozornost da paze na autentičan govor literarnog junaka, iz perspektive zahoda kao promatrača i komentatora.
Polaznici su bili iznenađeni temom koja je unijela svježinu u njihov dosadašnji literarni „tematski opus“. Odabir zahoda kao mjesta radnje imao je za cilj „razdrmati“ uobičajeni odabir tema te pokazati kako su i tzv. „tabu“ tj. „neliterarna mjesta“ itekako zahvalna za literarnu inspiraciju. Uzimanje jednog od roditelja kao prototipa glavnoga junaka (sastavak b) imao je svrhu „mentalnog prestrojavanja“ mladih pisaca i uživljavanje u karakter koji sa samim piscem nema baš nikakve veze. Perspektiva zahoda kao glavnoga junaka (sastavak c) pokazao je polaznicima radionice kako i „mjesto radnje“ može preuzeti ulogu lica te na taj način prikazati cijeli događaj iz sasvim nove perspektive.
Učenici su radionicu procijenili kao zanimljivu, kreativnu, neobičnu i zabavnu. Knjižničarka i učiteljice hrvatskog jezika aktivno su pratile sve faze radionice, te su na kraju izjavile kako će neke od primijenjenih metoda nastaviti koristiti u radu s učenicima.
Tri školska sata na kojima su polaznici pisali tri sastavka na zadane teme, brzo su prošla. Polaznicima nije bio problem koncentrirati se na pisanje i „utonuti“ u kreativni rad.
Tema radionice – ZAKLJUČAN U ZAHODU – obradila se na tri razine: s aspekta tinejdžera kao glavnoga junaka priče pisane u formi monologa, iz perspektive jednog od roditelja polaznika radionice koji je poslužio kao inspiracija za glavni lik (učenicima je bilo iznimno zanimljivo ući u kožu jednog od svojih roditelja i opisati kako bi se roditelj ponašao i reagirao kad bi se našao zaključan u zahodu). Sastavak je također bio pisan u formi monologa, a polaznicima radionice skrenuta je pozornost da paze na autentičan govor literarnog junaka, iz perspektive zahoda kao promatrača i komentatora.
Polaznici su bili iznenađeni temom koja je unijela svježinu u njihov dosadašnji literarni „tematski opus“. Odabir zahoda kao mjesta radnje imao je za cilj „razdrmati“ uobičajeni odabir tema te pokazati kako su i tzv. „tabu“ tj. „neliterarna mjesta“ itekako zahvalna za literarnu inspiraciju. Uzimanje jednog od roditelja kao prototipa glavnoga junaka (sastavak b) imao je svrhu „mentalnog prestrojavanja“ mladih pisaca i uživljavanje u karakter koji sa samim piscem nema baš nikakve veze. Perspektiva zahoda kao glavnoga junaka (sastavak c) pokazao je polaznicima radionice kako i „mjesto radnje“ može preuzeti ulogu lica te na taj način prikazati cijeli događaj iz sasvim nove perspektive.
Učenici su radionicu procijenili kao zanimljivu, kreativnu, neobičnu i zabavnu. Knjižničarka i učiteljice hrvatskog jezika aktivno su pratile sve faze radionice, te su na kraju izjavile kako će neke od primijenjenih metoda nastaviti koristiti u radu s učenicima.