3. studenoga 2015. - Očuvanje i održivi razvoj kulturnih krajolika Hrvatske
U Muzeju Mimara u Zagrebu, 3. studenoga 2015. godine u 10 sati ministar kulture RH Berislav Šipuš otvorit će skup Očuvanje i održivi razvoj kulturnih krajolika Hrvatske.
Skup u organizaciji Uprave za kulturnu baštinu Ministarstva kulture RH započet će predstavljanjem knjige dr. sc. Biserke Dumbović Bilušić Krajolik kao kulturno naslijeđe – metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, a koju će predstaviti akademik Mladen Obad Šćitaroci, dr. sc. Vladimir Kušan i autorica.U 11.30 sati uvodnom riječi pomoćnice ministra Sanje Šaban započet će okrugli stol u kojem će sudjelovati dr. sc. Radoslav Bužančić s temom Kontemplativni krajolik otoka Brača, mr. sc. Sanja Buble s temom Starogradsko polje na otoku Hvaru; kulturni krajolik na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Povijesno ruralni krajolik Žumberak-Samoborsko gorje-Plešivičko prigorje naziv je izlaganja dr. sc. Tatjane Lolić, Namjerno oblikovan krajolik Brijunskog otočja Nevenke Šuran Marinči, dipl. ing. arh. i Marine Boico, dipl. pov. umj., Krajolik Konavala – vrijednosti i izazovi mr. sc. Anuške Deranja-Crnokić, a Slika grada – povijesni krajolik Dubrovnika mr. sc. Marine Oreb.
U drugom dijelu Ingrid Gojević, dipl. ing. arh. govorit će o Krajoliku u dokumentima prostornog uređenja – krajobrazna osnova, Mirna Bojić, dipl. ing. agr. o Krajobrazu u sustavu zaštite prirode, a dr. sc. Goran Andlar o Kulturnom krajobrazu Primorske Hrvatske.
O autorici:
Biserka Dumbović Bilušić, diplomirana inženjerka arhitekture, doktorica znanosti. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1980. godine s temom Revitalizacija Zagrebačkog paromlina. Znanstveni stupanj magistrice znanosti stekla je 1988. godine obranom magistarskog rada: Strukturne i morfološke osobine te zaštita slike prostora povijesne jezgre Samobora, a doktorice znanosti iz područja arhitekture i urbanizma obranom disertacije Krajolik kao kulturno naslijeđe - Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, 2012.godine. Stručno se usavršavala u Bundesdenkmalamt-u u Beču 1993. godine. Niz godina sudjeluje u znanstveno istraživačkim projektima Instituta za povijest umjetnosti Povijest naselja Hrvatske (1994.-1998.) te Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu na projektima: Urbanističko i pejsažno naslijeđe Hrvatske (2004.-2012) i Heritage Urbanism (2014.-2020). U svojstvu naslovne predavačice izbornog kolegija Zaštita krajolika na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu sudjeluje u nastavi dodiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog studija. Od 1981. godine zaposlena je u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, danas Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu, a od početka 2015. godine pročelnica je Konzervatorskog odjela U Rijeci. U svojstvu voditeljice sudjelovala je u izradi preko dvije stotine konzervatorskih studija i podloga za prostorne i urbanističke planove; studija i projekata obnove povijesnih građevina i sklopova, studija utjecaja na okoliš te strateških procjena utjecaja na okoliš. Posebno se bavi problematikom zaštite povijesnih cjelina i kulturnog krajolika u sustavu prostornog uređenja. Izlagala je na dvadesetak međunarodnih konferencija, objavila više od pedeset znanstvenih i stručnih radova, koatorica je knjige Vodič arhitekture Samobora i okruženja, autorica publikacije Urbani razvoj Samobora i urednica nekoliko zbornika radova znanstveno stručnih skupova. Osim profesionalnoga, niz godina sudjeluje u radu stručnih nevladinih udruga: Društva arhitekata, Društva povjesničara umjetnosti - Odbora za baštinu i prostor, Društva konzervatora Hrvatske te Hrvatske sekcije ECOVASTA-a.
O knjizi:
Hrvatska posjeduje raznolike, raznovrsne i vrijedne krajolike koji zaslužuju zaštitu. Međutim, nisu uspostavljeni jedinstveni stručni standardi za njihovo prepoznavanje, dokumentiranje, vrjednovanje i zaštitu. Dr. sc. Biserka Dumbović Bilušić u knjizi je postavila odgovarajuće metode, odnosno prijedloge metodskog okvira za zaštitu krajolika, kojim bi se ujedno omogućila usporedivost i sukladnost s međunarodno prihvaćenim standardima. Kao jedna od glavnih hipoteza postavljena je ideja da je svaki krajolik stvoren kao rezultat čovjekova boravljenja, korištenja i oblikovanja kulturna kategorija. Kulturno povijesne sastavnice kao važan čimbenik prepoznavanja i utvrđivanja krajoličnih tipova i područja nisu u dovoljnoj mjeri uključene u tipološki razvrstaj krajolika. Stoga se predlaže uspostava metoda dokumentiranja, razvrstavanja i zaštite krajolika koje bi omogućile zaštitu krajolika Hrvatske i njegovu usporedivost i sukladnost s međunarodnim. Na temelju provedenih istraživanja na oglednom primjeru Žumberka provjeren je model prepoznavanja, dokumentiranja, vrjednovanja i zaštite krajolika.
U knjizi je analizirano postojeće stanje zaštite kulturnih krajolika u Hrvatskoj, posebno u okviru zakonodavnog i normativnog okvira te su provedena teorijska istraživanja metoda kao i njihova praktična primjena u međunarodnim okvirima. Metode istraživanja prilagođene su ostvarivanju ciljeva na nekoliko razina: teorijskom doprinosu rasvjetljavanju značenja pojmova vezanih uz prepoznavanje, dokumentiranje i vrjednovanje kulturnih krajolika, na razini primjene u zaštiti kulturnog i prirodnog naslijeđa te na razini prostornog planiranja.
Istraživane su metode prepoznavanja krajolika kao kulturnog dobra, ali je obuhvaćeno i tipološko razvrstavanje – karakterizacija, koja se primjenjuje na sve krajolike bez obzira na stupanj njihove vrijednosti. Na temelju analiza međunarodnih primjera i istraživanja teorijskog pristupa utvrđene su metode i postupci koji mogu biti polazište za razvrstavanje, dokumentiranje, sistematiziranje, vrjednovanje i zaštitu hrvatskih krajolika, posebice onih koji posjeduju svojstva kulturnog dobra.
Predložen je metodski okvir i modeli dokumentiranja (tipološko razvrstavanje) i vrjednovanja kulturnog krajolika.Vrjednovanje je zasnovano na odabranim grupama vrijednosti kulturnog naslijeđa (kulturno-povijesno-estetske, prirodno-okolišne, društveno-ekonomske) kao i na jasno određenim kriterijima, kao što su: cjelovitost/integritet, autentičnost/očuvanost, skladnost, reprezentativnost, rijetkost, raznolikost, estetska obilježja, stanje, povezanosti, mogućnosti te zastupljenosti elemenata kulturnog i prirodnog naslijeđa. Na kraju se uspostavlja teorijski sustav mjera i metoda potrebnih za primjerenu zaštitu kulturnih krajolika u Hrvatskoj. Knjiga donosi suvremene i nove poglede na krajolik kao naslijeđe, što je posebice važno u području kulturnih dobara i konzervatorske struke, ali i za područje urbanizma, prostornoga planiranja i pejsažne arhitekture.