Radni materijal 6: Nevolje s tržištem (5.5.2015.)

Koje to točno probleme možemo očekivati ako medije prepustimo tržištu? Zašto su oni neizbježni? Ova pitanja su teorijski relevantna jer je sve više i onih novijih istraživača u tradiciji političke ekonomije medija koji, poput McChesneya (2008), Hinda (2010), Freedmana (2008) ili Leysa 

(1999), uspješno dokazuju da je tržište kao temelji mehanizam dinamike i kriterij efikasnosti medijske proizvodnje i potrošnje dovelo do značajnih deficita na planu ekonomske, kulturne i demokratske funkcionalnosti medijskih sustava. Praktična relevantnost pitanja u hrvatskom medijskom “pejzažu” se susreće svakodnevno.

     Novinarki i novinara u redakcijama je sve manje, radni teret za manje plaće i neizvjesnije honorare im je sve veći, gubitci kompanija se gomilaju, a tehnologija – koja se do jučer nekima činila spasonosnom – sada, izgleda, dodatno otežava situaciju. Unatoč postojanju zametka i ostatka ugleda javnih medija, hrvatski medijski sustav je dominantno komercijalni. Sve dnevne novine su u privatnom vlasništvu, lokalne novine i televizije također, kao i najposjećeniji internetski portali. Trećina radijskih postaja je još uvijek u pretežno javnom vlasništvu, ali je većina onih lokalnih usvojila “poslovni model” komercijalnog radija, ako se nije i umrežila s pripadnicima radijskog oligopola. Štoviše, i javni mediji pokazuju značajnu podložnost utjecaju i filtriranju vijesti komercijalnih medija. Kada pogledate naslovne stranice privatnih dnevnih novina – sve su, uglavnom, iste – već znate što će biti vijesti dana u informativnim emisijama, kako komercijalnih, tako i javne televizije. Veći dio malog, ali rastućeg sektora neprofitnih medija, nasuprot tome, pokazuje otklon od kuta gledanja komercijalnih medija koji se proširio javnim dijelovima sustava. Prema tome, komercijalni mediji i tržište kao indikator vrijednosti, zauzimaju središnju poziciju u hrvatskom medijskom polju.
 
     Tržište i medije koji na njemu preživljavljavaju svakako ne treba promatrati kao, kao što je rekao Des Freeedman, “nediferenciranu babarogu”, ali bi prilikom rasprave o tome kako hrvatski mediji mogu izaći iz krize svakako trebalo imati na umu i posljedice koje proizlaze iz specifičnih odlika medijskih proizvoda i usluga, koje bi mudrom politikom trebalo zaštiti od negativnih efekata isključivog oslonca na tržišne mehanizme.


>>> Radni materijali