Projekt Igora Grubića, Tragovi nestajanja (u tri čina)
Projekt Igora Grubića, Tragovi nestajanja (u tri čina) nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. godine. Sačinjavaju ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Projekt je započeo 2006. kada umjetnik otpočinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje njegov utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.
Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno „čin“ propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma Kako se kalio čelik u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film je višestruko nagrađivan, a njegova će nova inačica po prvi puta biti predstavljena u Veneciji.
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
O umjetniku
Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama.
Izlagao je na brojim izložbama među koje se ubrajaju: Tirana Biennial 2 (2003.); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002.); Manifesta 9 (Genk, 2012.); 50. Oktobarski salon (Beograd, 2009.); Gender Check, MuMOK (Beč, 2009.); 11. Istanbul Biennial (2009.); 4. Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011.); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012.); Gwangju Biennale (2014.); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014.); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015.); 5th Thessaloniki Biennial (2015.) Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018.); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018.); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018.).
Grubića zastupa galerija Laveronica arte contemporanea, Modica, Sicilija.
O kustosici
Katerina Gregos nezavisna je kustosica, povjesničarka umjetnosti i autorica koja živi i radi u Bruxellesu. Bila je kustosica brojnih velikih međunarodnih izložbi i bijenala, uključujući 1. Riga Biennial, Everything Was Forever Until It Was No More (2018.); 5. Thessaloniki Biennial, Between the Pessimism of the Intellect and the Optimism of the Will (2015.); Göteborg Biennial, The Politics of Play (2013.); Manifesta 9, In the Deep of the Modern, Genk (2012.). Među njezinim se kustoskim projektima ističu i dva nacionalna paviljona na Venecijanskom bijenalu, Belgijski paviljon (2015.) i Danski paviljon (2011.). Od 2016. Gregos radi kao kustosica neprofitne fondacije Schwarz iz Münchena za koju je nedavno priredila izložbu Anatomija političke melankolije u Atenskom konzervatoriju (2019.).
Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Moderna galerija. Izdavanje kataloga podržao je Kontakt: Umjetnička zbirka Erste Grupe i Fondacija ERSTE.
Dizajn izložbe: Rihards Funts
Arhitekt: Lovro Skoblar
Dodatne informacije:
Ioli Tzanetaki, asistentica kustosice croatian.pavilion.venezia@gmail.com
Medijski upiti i informacije:
Ministarstvo kulture, Marija Šiško: marija.sisko@min-kulture.hr
Moderna galerija, Lana Šetka: info@modgal.t-com.hr
58th International Art Exhibition – la Biennale di Venezia
http://croatianpavilion-venicebiennale.hr
https://www.facebook.com/CroatianPavilionVenice
Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno „čin“ propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma Kako se kalio čelik u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film je višestruko nagrađivan, a njegova će nova inačica po prvi puta biti predstavljena u Veneciji.
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
O umjetniku
Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama.
Izlagao je na brojim izložbama među koje se ubrajaju: Tirana Biennial 2 (2003.); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002.); Manifesta 9 (Genk, 2012.); 50. Oktobarski salon (Beograd, 2009.); Gender Check, MuMOK (Beč, 2009.); 11. Istanbul Biennial (2009.); 4. Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011.); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012.); Gwangju Biennale (2014.); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014.); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015.); 5th Thessaloniki Biennial (2015.) Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018.); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018.); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018.).
Grubića zastupa galerija Laveronica arte contemporanea, Modica, Sicilija.
O kustosici
Katerina Gregos nezavisna je kustosica, povjesničarka umjetnosti i autorica koja živi i radi u Bruxellesu. Bila je kustosica brojnih velikih međunarodnih izložbi i bijenala, uključujući 1. Riga Biennial, Everything Was Forever Until It Was No More (2018.); 5. Thessaloniki Biennial, Between the Pessimism of the Intellect and the Optimism of the Will (2015.); Göteborg Biennial, The Politics of Play (2013.); Manifesta 9, In the Deep of the Modern, Genk (2012.). Među njezinim se kustoskim projektima ističu i dva nacionalna paviljona na Venecijanskom bijenalu, Belgijski paviljon (2015.) i Danski paviljon (2011.). Od 2016. Gregos radi kao kustosica neprofitne fondacije Schwarz iz Münchena za koju je nedavno priredila izložbu Anatomija političke melankolije u Atenskom konzervatoriju (2019.).
Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Moderna galerija. Izdavanje kataloga podržao je Kontakt: Umjetnička zbirka Erste Grupe i Fondacija ERSTE.
Dizajn izložbe: Rihards Funts
Arhitekt: Lovro Skoblar
Dodatne informacije:
Ioli Tzanetaki, asistentica kustosice croatian.pavilion.venezia@gmail.com
Medijski upiti i informacije:
Ministarstvo kulture, Marija Šiško: marija.sisko@min-kulture.hr
Moderna galerija, Lana Šetka: info@modgal.t-com.hr
58th International Art Exhibition – la Biennale di Venezia
http://croatianpavilion-venicebiennale.hr
https://www.facebook.com/CroatianPavilionVenice