Tradicijsko graditeljstvo

Istraživanje, dokumentiranje i zaštita tradicijske graditeljske baštine te ostale narodne kulture i stvaralaštva, kao izvora za društvenu, ekonomsku, kulturnu i političku povijest našega naroda,  jedan je od glavnih zadataka i dužnosti koju zajednica nalaže službi zaštite. Zadatak je u toliko važniji što se niti u jednoj grani kulturnih dobara ne događaju tako značajni i preokretni momenti,  odlučujući za njihovo postojanje.


Tradicijska kuća, Pakovo selo, Drniš

Prva  sistematska etnološka istraživanja (evidencija i inventarizacija pokretne i nepokretne etnografske građe) provode se od 1971./72., a prema metodu rada na terenu, kojega su izradili stručnjaci – konzervatori. Kroz  Program “Istraživanje i utvrđivanje stanja etnoloških spomenika u cilju prikupljanja dokumentacije i proučavanja mogućnosti zaštite na području Republike Hrvatske” provedena su mnogobrojna istraživanja do danas u  Upravi za zaštitu kulturne baštine u suradnji sa konzervatorskim odjelima i područnim muzejima.


Etnološka istraživanja sastoje se od nekoliko faza rada:

ISTRAŽIVANJE NA TERENU  -  sastoji se od čitavog niza složenih radnji u cilju prikupljanja što potpunijih informacija i podataka o pokretnoj i nepokretnoj etnološkoj građi; podaci o naseljima, njihovu razvoju i oblicima graditeljstva. Odabiru se karakteristični primjeri narodnog graditeljstva, prikupljaju podaci o njima s obzirom na konstruktivno funkcionalne elemente, datiranje i utvrđivanje stanja sačuvanosti objekta – od njegove izvornosti do izvršenih adaptacija i prenamjena, određivanja stanja oštećenosti, odnosno ugroženosti kao faktora za poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite. Analogno tome vrše se ispitivanja o pokretnoj etnološkoj građi kao i o duhovnoj, nematerijalnoj kulturnoj baštini. Pisana, arhitektonska i fotografska dokumentacija nakon istraživanja obrađuje se u sljedećoj fazi.

ZAVRŠNA FAZA - je najkompleksnija u ovom sistematskom radu, a podrazumijeva stručnu obradu prikupljenog dokumentacijskog materijala u obliku elaborata. Elaborati sa stručno obrađenom etnološkom građom za pojedine općine ili djelomično istraživane općine, podloga su za određivanje  kulturno-povijesne vrijednosti naselja,  dijelova naselja i pojedinačnih objekata tradicijskog graditeljstva. Za njih se određuju mjere zaštite i prijedlozi za upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Provodeći mjere i principe zaštite Uprava za zaštitu kulturne baštine i konzervatorski odjeli nastoje nepokretnu i pokretnu etnološku kulturnu baštinu sačuvati i održati u njihovim autohtonim sredinama.

POHRANA DOKUMENTACIJE - etnološka fotografska i tehnička (arhitektonske skice) dokumentacija pohranjuju se u arhivu Ministarstva. Negativi i fotografije pohranjuju se u fototeku uz obavezno upisivanje u inventarnu knjigu. Arhitektonske skice izrađene na paus papiru  mikrofilmirane te upisane u  Kartice za tehničku dokumentaciju kulturnih dobara.

KORISNICI DOKUMENTACIJE - Korisnici dokumentacije su razne institucije: obrazovne institucije (škole, fakulteti), novinske, radio i TV informativne organizacije, strukovne organizacije u zemlji (muzejsko - konzervatorska udruženja), nevladine organizacije, turističke organizacije, društva i savezi, izdavačka djelatnost – za publiciranje kulturne baštine u segmentima i cjelinama, institucije za prostorno planiranje, INDOK centri i individualni korisnici.