Dokumentacijske zbirke

 

Ostavština Gjure Szabe, Senj, kutija 5., Senj - fotografije

 
 

Ministarstvo posjeduje vrijednu konzervatorsku dokumentaciju, koja je nastajala djelovanjem konzervatorske službe u Hrvatskoj tijekom više od dvaju stoljeća.


Dokumentiranje kulturne baštine neizbježan je čimbenik u organiziranoj djelatnosti zaštite kulturnih dobara. Ako će se određeno kulturno dobro proučavati, zaštititi ili će se pak na njemu poduzeti neke intervencije, nužno je prvo upoznati i proučiti pripadajuću dokumentaciju. Iz dostupnih izvora dobit će se potrebne informacije o kulturnom dobru čak i bez njegova neposrednog opažanja (dakako da to ne umanjuje važnost direktnog kontakta s kulturnim dobrom). Na osnovi dostupne dokumentacije moguće je pripremiti odgovarajući prijedlog oblika zaštite za pojedino kulturno dobro.

 
Ostavština Većeslava Henneberga, Gajića gradina kod Raduča, Lika, 1923.,
MKM-OVH-20

Zbirka fotografske ostavštine Većeslava Henneberga, Gajića gradina - Gradina između Raduča i sv. Roka, Lika, MKM-FKB-7632



 

Ostavština Većeslava Henneberga, Stulića
kula (Štulića kulina) kod Gornje Ploče (Lovinac), Lika,
1923., MKM-OVH-86

Zbirka fotografske ostavštine Većeslava Henneberga, Štulića kulina kod Gornje Ploče (Lovinac), Lika, MKM-FKB-7268


Konzervatorska dokumentacija stvara se dugotrajnim procesom prikupljanja i bilježenja podataka o kulturnoj baštini. Taj proces nikada ne može biti završen jer se dostupno znanje o određenom kulturnom dobru pa i samo stanje kulturnog dobra mijenja iz dana u dan te se dokumentacija konstantno dopunjuje novim spoznajama i referentnim podatcima. Samim skupljanjem podataka zadovoljena je tek jedna funkcija dokumentacije. Prikupljeni podatci o kulturnom dobru tek su primarna građa koju treba obraditi (sortirati, razvrstati, klasificirati), nakon čega dobivamo dokumentaciju pogodnu za daljnju stručnu i namjensku uporabu.

Osnovna je svrha stvaranja dokumentacije postizanje što točnije predodžbe o kulturnom dobru kako bismo ga mogli što bolje upoznati i sačuvati za buduće naraštaje. S druge strane, dokumentacija nam omogućuje da zabilježimo intervencije na samom kulturnom dobru (pokretnom/nepokretnom), što je vrlo važno za djelotvornu zaštitu kulturne baštine. Praćenje stanja kulturnog dobra nakon stručne intervencije predstavlja važan i vrijedan izvor spoznaja o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima.

Uz sva nastojanja na području zaštite pojedina kulturna dobra ipak propadnu ili nestanu, no u tom slučaju dokumentacija o tim kulturnim dobrima svjedočanstvo je da su ona postojala. Ako je dokumentacija kvalitetna i potpuna, omogućit će nam rekonstrukciju tih kulturnih dobara.

Dokumentacijske zbirke su vrijedan izvor informacija za istraživače kulturne baštine, a osobito u procesu obnove graditeljske baštine nakon potresa te izradi nove generacije e-konzervatorskih podloga.

Konzervatorska dokumentacija pohranjena u Ministarstvu organizirana je u dokumentacijske zbirke.