Dvorci i kurije
Ministarstvo kao trajnu odrednicu svog djelovanja ima zaštitu kulturnih dobara, pa samim time i dvoraca i kurija. Sustav mjera zaštite graditeljske baštine obuhvaća evidenciju i pravnu zaštitu, što podrazumijeva istraživanje i dokumentiranje, te provođenje mjera zaštite kulturnih dobara temeljenih na pozitivnim zakonskim propisima. Slijedom zakonskih odrednica za sve zahvate na kulturnim dobrima Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva utvrđuje posebne uvjete građenja i izdaje prethodna odobrenja za radove na kulturnim dobrima. Sustavna zaštita provodi se i Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara kojim se osigurava financiranje radova na zaštićenim kulturnim dobrima.
Dvorac Bela Burg-dvor Ribnik
Dvorci i kurije sjeverne Hrvatske istraživani su i dokumentirani u nekoliko navrata, što je pridonijelo utvrđivanju njihove brojnosti, rasprostranjenosti i pojedinačne vrijednosti. Kao rezultat provedenih istraživanja, 1970.godine u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture objavljen je elaborat Dvorci i kurije sjeverne Hrvatske kojim su obuhvaćeni svi zaštićeni dvorci i kurije na području sjeverne Hrvatske.
Elaboratom je predočena složena problematika zaštite kurija i dvoraca čiji nastanak i postojanje u prostoru dokumentira povijesna zbivanja te društveno ekonomske odnose razdoblja u kojem su nastali. Istražen je razvoj i tipologija dvoraca i kurija te je analizom njihove vrijednosti utvrđeno spomeničko značenje. Utvrđeno je stanje sačuvanosti svakog pojedinog objekta, istraženi uzroci propadanja, te predložena adekvatna namjena koja bi omogućila gospodarsko korištenje uz maksimalno očuvanje njihovih spomeničkih obilježja. Analizirani su rezultati provedenih mjera zaštite te iznesene načelne smjernice za njihovu efikasniju zaštitu.
Pojavu dvoraca i kurija na prostorima kontinentalne Hrvatske možemo pratiti već od konca XVI. st., dok je većina objekata nastala u vremenskom razdoblju od XVII. do XIX. st.
Veliki Tabor, stanje prije radova FOTO: VID BARAC
Dvorac označava ladanjsko prebivalište bogatije arhitektonske koncepcije u kojem su imućni posjednici povremeno boravili zbog odmora, nadzora imanja i prikupljanja prihoda. Uz dvorac kao središte posjeda obično su vezane gospodarske zgrade, vrtovi i parkovi.
Kurije su arhitektonski skromnije građevine koje su služile kao trajno obitavalište nižeg plemstva, često građene kamenom, opekom ili drvom.
Najveća gustoća kurija i dvoraca uočena na području Hrvatskog zagorja, posljedica je ekonomskih kretanja tijekom XIX. st. kada dolazi do osiromašenja feudalaca, parcelacije imanja i izgradnje novih objekata. Na području Slavonije gustoća dvoraca je znatno manja, a veleposjedi su često bili u rukama stranog plemstva, dok se izrazita deficitarnost te vrste graditeljstva može zapaziti na području nekadašnje Vojne Krajine.
Čakovec, dvorac Zrinski Dvorac Lužnica
Nestajanje i propadanje dvoraca započelo je u XIX. st. i traje sve do danas. Društveno ekonomski momenti uzročnici su prve krize u egzistenciji dvoraca, jer vlasnici nisu imali dovoljno sredstava za održavanje, a novi vlasnici bili su zainteresirani uglavnom za financijsku dobit koju će crpsti iz objekata i imanja. Proces devastiranja osobito je bio izražen za vrijeme i nakon II. svjetskog rata kada su brojni objekti bili uništeni ili ostali bez vlasnika, te vrlo često dobivali neprimjerene sadržaje koje su se često mijenjali.
Kompleksna problematika koju kurije i dvorci kao značajna vrsta spomenika naše nacionalne povijesti i kulture nameću društvu i službi zaštite po pitanju njihovog održavanja i obnove, a posebno nedostatak izvora financiranja te gospodarsko isplativih suvremenih namjena, nisu do danas kvalitetno riješeni.
Uprava za zaštitu kulturne baštine radi na aktualizaciji podataka iz elaborata Dvorci i kurije sjeverne Hrvatske koje namjerava publicirati, kako bi s tim segmentom kulturne baštine, kao i problematikom njene zaštite i obnove, bila upoznata šira javnost.
>>> Pregled Dvoraca kontinentalne Hrvatske