Nagrađeni autori i dramski tekstovi za 2019.
OBRAZLOŽENJE STRUČNOG POVJERENSTVA - NAGRADA ZA DRAMSKO DJELO „MARIN DRŽIĆ” ZA 2019. GODINU
Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo „Marin Držić” za 2019. godinu prijavljeno je 59 dramskih tekstova. Dramski tekstovi pristigli na ovogodišnji natječaj iznimno su raznoliki u svim elementima-od žanrovskih odrednica, forme, tema, do narječja i kvalitete. Teme pristiglih drama variraju od eksplicitno društveno angažiranih kritika do prividno sasvim intimnih preokupacija. Uspoređujući s prethodnim natječajima, primjećujemo veći broj tekstova intimističkih sadržaja. Također, možemo primijetiti da kvalitativno odskaču upravo drame koje kroz prizmu svojih intimnih i subjektivnih mikrokozmosa progovaraju o svijetu i vremenu u kojem živimo. U sadržajnom smislu vidljiva je tendencija pokušaja razumijevanja nesavršenosti ljudskog bića i senzibiliteta u dubokim intimnim, skrovitim mjestima ljudske duše. Primjetna je i strukturna i stilska različitost koja varira od klasičnih do postdramskih tekstova, proznih i poetskih formi. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da od 59 tekstova pristiglih na natječaj postoji veliki broj onih koji zadovoljavaju svojom kvalitetom. Povjerenstvo u sastavu: Branka Cvitković (predsjednica), Nenni Delmestre i prof. dr. sc. Sanja Nikčević, dobilo je dramske tekstove pod šiframa ne znajući tko su autori/autorice. Ove godine sve su odluke donesene većinom glasova, a nagrađena su sljedeća djela:
Granatiranje je ispovjedna, poetska, postdramska metadrama koja zasigurno spada u sam vrh ne samo hrvatske nego i europske suvremene produkcije. Kroz tekst pratimo dvije paralelne ispovjedne priče o ljubavnoj žudnji i strasti, o iluzijama i snovima, o potrazi za smislom u kontekstu svijeta i prostora gdje je rat postao fetiš senzacija i neminovna ljudska potreba za autodestrukcijom. Priča se razvija kao “ sitna balkanska verzija filma “Call me by your name”, kako to ispisuje jedno od lica, pisac koji se metatekstualnom poemom poigrava svojim motivima za pisanje ovog teksta. Piščev monolog o ratu i njegovim posljedicama jedan je od najlucidnijih, najintimnijih i najoriginalnijih kuteva gledanja na tu temu u suvremenoj dramskoj literaturi. Temu borbe protiv smrti i besmislenosti rata, njegovih posljedica vidljivih u fasadama koje se obnavljaju i ljudima koje nitko ne obnavlja, pisac završava konačnim susretom lica koja svojom malom ljubavnom pričom ostavljaju zalog za neko njihovo intimno sretnije sutra.
Međimurski lepi dečko je obiteljska drama napisana sočnim, slikovitim međimurskim narječjem. Iz međimurske zatvorenosti izvire obitelj čiji se život gubi u banalnoj svakodnevici i nemogućnostima komunikacije. U centru dramskih zbivanja nalazi se jedan mladi čovjek, kojeg s jedne strane pritišče potreba da bježi iz bezizglednog života provincije u neku nesigurnu i nejasnu budućnost “boljeg svijeta”, a s druge strane vežu ga odnosi među bližnjima koje nije u stanju samom sebi ni drugima definirati ni pokazati. Tekst je autentični atmosferski međimurski blues koji pruža zanimljive mogućnosti da ono neizgovoreno postigne jednaku dramaturšku napetost kao i ono što je izgovoreno.
Davor Špišić: DJEČAK
Radnja drame koja je u osnovnim crtama preuzeta od Shakespearovog Koriolana, smještena je u naš geografski i socio-politički prostor. Događa se u poslijeratno vrijeme u kojem uvijek bukti poziv na revoluciju društvenih slojeva izostavljenih iz pobjedonosne podjele plijena društvene imovine. Vrhuška vlasti pokušava manipulirati zaslužnim ratnikom, braniteljem, osloboditeljem i koristi njegov herojski status za njegovo rušenje i osvetu. Heroj se pretvara u izdajnika koji neminovno srlja u smrt, obogaćen spoznajom da ga je od samog početka njegov životni put predodredio da postane ubojica. Ova drama nije samo antiratna, ona još i više govori o manipulaciji društvene vrhuške koja ne preza ni pred čim u svom cilju ostanka na vlasti, o lakovjernosti naroda i tankoj crti koja od heroja pravi izdajnika domovine. Kao i kod Shakespearovog Koriolana i u Dječaku, pritisak obitelji dovodi do žrtvovanja i neminovne predaje onima koji će i dalje okretati kotač povijesti dok ih neki novi heroj ili izdajnik ne sruši s trona.
Ekipa prijatelja iz gimnazije odlučila je živjeti puninu svog života u paralelnom svijetu imaginacije i neograničene slobode ponašanja. Ovaj iznimno lucidan tekst, zanimljivih dijaloga, fokusira se na rasprave o filozofiji, potrebi za snovima i smislu života. Druženje i susreti prijatelja istovremeno funkcioniraju kao bijeg iz unaprijed predodređenog materijalističkog shvaćanja života, kao i grupna terapija ranjenih, promašenih ljudi koji svoj lijek i izbavljenje nalaze u činjenici da bez obzira na različitosti imaju jedni druge.
Katja Grcić: STRAH TIJELA OD PODA
Tekst čija je radnja usko povezana s realnim događajima koji su se nedavno zbili u jednom našem gradu, izravno pogađa u teške traume jedne disfunkcionalne obitelji. Pokretač radnje je strah od oca koji se nakon 15 godina vraća iz zatvora, u koji je dospio zbog obiteljskog nasilja. Njegov povratak pokreće niz obrambenih mehanizama i reakcija njegove djece koje je u svađi s majkom bacio kroz prozor. Ovaj tekst nije samo podsjetnik na nevjerojatno nasilan događaj koji je uznemirio javnost, nego je i daleko dublja studija likova koji se, svatko na svoj način, nose s tragičnim događajem iz prošlosti i njegovim posljedicama. Počevši od monoloških ispovijesti do naelektriziranih dijaloga, tekst nas stalno drži u dramskoj napetosti i iščekivanju najavljenog i neminovnog novog tragičnog događaja. Jedna od važnih tema kojom se tekst također bavi jest nemoć i neučinkovitost društva da zaštiti pojedinca, iako svi znakovi upućuju na mogući novi zločin, čime se krug zločina nikada ne zatvara.
Espi Tomičić: #OSTAVLJAMVAMKODOVEIHVALAZA PRIJATELJSTVO ILI #BITĆESVEOKEJ
Ova drama o samoubojstvu dječaka od 14 godina bavi se nedostatkom komunikacije između roditelja i djece, u ovom slučaju tinejdžera, kojemu na izgled sve dobro ide, ali čija duboka patnja ostaje neprepoznata i nevidljiva njegovim roditeljima i bratu nasilniku koji ga fizički i psihički maltretira. Drama je ispisana kao svojevrstan tok svijesti lica koja u monološkoj formi otkrivaju svoje odnose, stavove i osobne ciljeve. Ona su prikazana kao pojedinci koji bi zajedno trebali činiti obitelj, ali u nedostatku komunikacije i empatije to ne čine. Posljedica toga je događaj, od samog početka najavljen i očekivan, ali kojem pisac iz prizora u prizor uspijeva ubrizgati dramske silnice koje vode ka krajnjoj napetosti s neminovnim tragičnim krajem. Ova drama hrabar je i uspio pokušaj detektiranja nekih od najizraženiji neuralgičnih točaka društva u kojemu su mikroodnosi u obitelji znak vremena u kojem živimo.
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporučuje još pet naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja. To su:
Marija Dukić: Nekako sritno
Vid Hribar: 404
Mirjana Pičuljan-Štriga: Običan dan
Zlatko Sviben: Zrcalo mučeništva
Silvija Šesto: Dobre žirafice prepoznat ćemo i u mraku po bijelim prugama
Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo „Marin Držić” za 2019. godinu prijavljeno je 59 dramskih tekstova. Dramski tekstovi pristigli na ovogodišnji natječaj iznimno su raznoliki u svim elementima-od žanrovskih odrednica, forme, tema, do narječja i kvalitete. Teme pristiglih drama variraju od eksplicitno društveno angažiranih kritika do prividno sasvim intimnih preokupacija. Uspoređujući s prethodnim natječajima, primjećujemo veći broj tekstova intimističkih sadržaja. Također, možemo primijetiti da kvalitativno odskaču upravo drame koje kroz prizmu svojih intimnih i subjektivnih mikrokozmosa progovaraju o svijetu i vremenu u kojem živimo. U sadržajnom smislu vidljiva je tendencija pokušaja razumijevanja nesavršenosti ljudskog bića i senzibiliteta u dubokim intimnim, skrovitim mjestima ljudske duše. Primjetna je i strukturna i stilska različitost koja varira od klasičnih do postdramskih tekstova, proznih i poetskih formi. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da od 59 tekstova pristiglih na natječaj postoji veliki broj onih koji zadovoljavaju svojom kvalitetom. Povjerenstvo u sastavu: Branka Cvitković (predsjednica), Nenni Delmestre i prof. dr. sc. Sanja Nikčević, dobilo je dramske tekstove pod šiframa ne znajući tko su autori/autorice. Ove godine sve su odluke donesene većinom glasova, a nagrađena su sljedeća djela:
- Nagrada- Dino Pešut: GRANATIRANJE
Granatiranje je ispovjedna, poetska, postdramska metadrama koja zasigurno spada u sam vrh ne samo hrvatske nego i europske suvremene produkcije. Kroz tekst pratimo dvije paralelne ispovjedne priče o ljubavnoj žudnji i strasti, o iluzijama i snovima, o potrazi za smislom u kontekstu svijeta i prostora gdje je rat postao fetiš senzacija i neminovna ljudska potreba za autodestrukcijom. Priča se razvija kao “ sitna balkanska verzija filma “Call me by your name”, kako to ispisuje jedno od lica, pisac koji se metatekstualnom poemom poigrava svojim motivima za pisanje ovog teksta. Piščev monolog o ratu i njegovim posljedicama jedan je od najlucidnijih, najintimnijih i najoriginalnijih kuteva gledanja na tu temu u suvremenoj dramskoj literaturi. Temu borbe protiv smrti i besmislenosti rata, njegovih posljedica vidljivih u fasadama koje se obnavljaju i ljudima koje nitko ne obnavlja, pisac završava konačnim susretom lica koja svojom malom ljubavnom pričom ostavljaju zalog za neko njihovo intimno sretnije sutra.
- Nagrada- ravnopravno dijele
Međimurski lepi dečko je obiteljska drama napisana sočnim, slikovitim međimurskim narječjem. Iz međimurske zatvorenosti izvire obitelj čiji se život gubi u banalnoj svakodnevici i nemogućnostima komunikacije. U centru dramskih zbivanja nalazi se jedan mladi čovjek, kojeg s jedne strane pritišče potreba da bježi iz bezizglednog života provincije u neku nesigurnu i nejasnu budućnost “boljeg svijeta”, a s druge strane vežu ga odnosi među bližnjima koje nije u stanju samom sebi ni drugima definirati ni pokazati. Tekst je autentični atmosferski međimurski blues koji pruža zanimljive mogućnosti da ono neizgovoreno postigne jednaku dramaturšku napetost kao i ono što je izgovoreno.
Davor Špišić: DJEČAK
Radnja drame koja je u osnovnim crtama preuzeta od Shakespearovog Koriolana, smještena je u naš geografski i socio-politički prostor. Događa se u poslijeratno vrijeme u kojem uvijek bukti poziv na revoluciju društvenih slojeva izostavljenih iz pobjedonosne podjele plijena društvene imovine. Vrhuška vlasti pokušava manipulirati zaslužnim ratnikom, braniteljem, osloboditeljem i koristi njegov herojski status za njegovo rušenje i osvetu. Heroj se pretvara u izdajnika koji neminovno srlja u smrt, obogaćen spoznajom da ga je od samog početka njegov životni put predodredio da postane ubojica. Ova drama nije samo antiratna, ona još i više govori o manipulaciji društvene vrhuške koja ne preza ni pred čim u svom cilju ostanka na vlasti, o lakovjernosti naroda i tankoj crti koja od heroja pravi izdajnika domovine. Kao i kod Shakespearovog Koriolana i u Dječaku, pritisak obitelji dovodi do žrtvovanja i neminovne predaje onima koji će i dalje okretati kotač povijesti dok ih neki novi heroj ili izdajnik ne sruši s trona.
- Nagrada- ravnopravno dijele
Ekipa prijatelja iz gimnazije odlučila je živjeti puninu svog života u paralelnom svijetu imaginacije i neograničene slobode ponašanja. Ovaj iznimno lucidan tekst, zanimljivih dijaloga, fokusira se na rasprave o filozofiji, potrebi za snovima i smislu života. Druženje i susreti prijatelja istovremeno funkcioniraju kao bijeg iz unaprijed predodređenog materijalističkog shvaćanja života, kao i grupna terapija ranjenih, promašenih ljudi koji svoj lijek i izbavljenje nalaze u činjenici da bez obzira na različitosti imaju jedni druge.
Katja Grcić: STRAH TIJELA OD PODA
Tekst čija je radnja usko povezana s realnim događajima koji su se nedavno zbili u jednom našem gradu, izravno pogađa u teške traume jedne disfunkcionalne obitelji. Pokretač radnje je strah od oca koji se nakon 15 godina vraća iz zatvora, u koji je dospio zbog obiteljskog nasilja. Njegov povratak pokreće niz obrambenih mehanizama i reakcija njegove djece koje je u svađi s majkom bacio kroz prozor. Ovaj tekst nije samo podsjetnik na nevjerojatno nasilan događaj koji je uznemirio javnost, nego je i daleko dublja studija likova koji se, svatko na svoj način, nose s tragičnim događajem iz prošlosti i njegovim posljedicama. Počevši od monoloških ispovijesti do naelektriziranih dijaloga, tekst nas stalno drži u dramskoj napetosti i iščekivanju najavljenog i neminovnog novog tragičnog događaja. Jedna od važnih tema kojom se tekst također bavi jest nemoć i neučinkovitost društva da zaštiti pojedinca, iako svi znakovi upućuju na mogući novi zločin, čime se krug zločina nikada ne zatvara.
Espi Tomičić: #OSTAVLJAMVAMKODOVEIHVALAZA PRIJATELJSTVO ILI #BITĆESVEOKEJ
Ova drama o samoubojstvu dječaka od 14 godina bavi se nedostatkom komunikacije između roditelja i djece, u ovom slučaju tinejdžera, kojemu na izgled sve dobro ide, ali čija duboka patnja ostaje neprepoznata i nevidljiva njegovim roditeljima i bratu nasilniku koji ga fizički i psihički maltretira. Drama je ispisana kao svojevrstan tok svijesti lica koja u monološkoj formi otkrivaju svoje odnose, stavove i osobne ciljeve. Ona su prikazana kao pojedinci koji bi zajedno trebali činiti obitelj, ali u nedostatku komunikacije i empatije to ne čine. Posljedica toga je događaj, od samog početka najavljen i očekivan, ali kojem pisac iz prizora u prizor uspijeva ubrizgati dramske silnice koje vode ka krajnjoj napetosti s neminovnim tragičnim krajem. Ova drama hrabar je i uspio pokušaj detektiranja nekih od najizraženiji neuralgičnih točaka društva u kojemu su mikroodnosi u obitelji znak vremena u kojem živimo.
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporučuje još pet naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja. To su:
Marija Dukić: Nekako sritno
Vid Hribar: 404
Mirjana Pičuljan-Štriga: Običan dan
Zlatko Sviben: Zrcalo mučeništva
Silvija Šesto: Dobre žirafice prepoznat ćemo i u mraku po bijelim prugama