Umijeće sokolarenja
Umijeće sokolarenja je tradicijska praksa čuvanja i treniranja sokola i ostalih ptica grabljivica da love plijen u svom prirodnom okružju. Sokolari izgrađuju čvrstu emotivnu povezanost sa svojim pticama i obvezuju se na njihov uzgoj, trening, cjeloživotnu brigu i održavanje letenja u svrhu lova. Sokolarstvo je u različitim kulturama i društvenim zajednicama diljem svijeta prepoznato kao dio vlastite kulturne baštine u smislu tradicije koja poštuje prirodno okruženje, koja se prenosi s generacije na generaciju i pridonosi stvaranju osjećaja pripadnosti te kontinuiteta zajednice i njezinog identiteta.
Hrvatski sokolarski klub okuplja nositelje ovoga umijeća u Hrvatskoj te je član Međunarodne organizacije za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica (IAF) s kojom priprema nacionalne i međunarodne susrete sokolara tijekom kojih se izmjenjuju iskustva i znanja o sokolarenju, ali i prenose znanja i vještine te educiraju mlađe generacije.
U današnje vrijeme divlji sokoli suočeni su s nizom štetnih utjecaja kao što su pesticidi, degradacija i uništenje prirodnog staništa, što utječe na smanjenje njihove populacije, pa sokolari kontroliranim uzgojem doprinose očuvanju različitih vrsta sokola. Sokolari stoga svojim djelovanjem neposredno utječu na očuvanje prirodnih areala u izvornom stanju, potičući zaštitu mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Danas se prakticiranje sokolarenja u većini zemalja odvija u skladu s nacionalnim i međunarodnim zakonima i konvencijama o zaštiti prirodne i kulturne baštine te je kao nematerijalna kulturna baština od iznimne vrijednosti prepoznata i upisom na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pod nazivom Sokolarenje, živuća baština čovječanstva.
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Viktor Šegrt
Hrvatski sokolarski klub okuplja nositelje ovoga umijeća u Hrvatskoj te je član Međunarodne organizacije za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica (IAF) s kojom priprema nacionalne i međunarodne susrete sokolara tijekom kojih se izmjenjuju iskustva i znanja o sokolarenju, ali i prenose znanja i vještine te educiraju mlađe generacije.
U današnje vrijeme divlji sokoli suočeni su s nizom štetnih utjecaja kao što su pesticidi, degradacija i uništenje prirodnog staništa, što utječe na smanjenje njihove populacije, pa sokolari kontroliranim uzgojem doprinose očuvanju različitih vrsta sokola. Sokolari stoga svojim djelovanjem neposredno utječu na očuvanje prirodnih areala u izvornom stanju, potičući zaštitu mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Danas se prakticiranje sokolarenja u većini zemalja odvija u skladu s nacionalnim i međunarodnim zakonima i konvencijama o zaštiti prirodne i kulturne baštine te je kao nematerijalna kulturna baština od iznimne vrijednosti prepoznata i upisom na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pod nazivom Sokolarenje, živuća baština čovječanstva.
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Dinko Neskusil
Foto: Viktor Šegrt