Riječ ministra Biškupića
Hrvatska kao mediteranska i srednjoeuropska država posjeduje brojna, ali i raznovrsna kulturna i prirodna dobra. Hrvatskom državno-pravnom kontinuitetu koji traje na ovim prostorima već više od 13 stoljeća prethodile su razne geopolitičke tvorevine, grčki gradovi-države, moćno Rimsko Carstvo i Bizant, a u njezinom trajanju i druge snažne sile.
Usprkos tomu Hrvatska je uspjela kroz cijelo to razdoblje zadržati svoju državnost, a hrvatski narod identitet.
U ovakvom je kompleksno, povijesnom, socijalnom, političkom i kulturološkom prostoru i okruženju Hrvatska bivala baštinikom kulturnog nasljeđa velikih europskih civilizacija, ali i aktivni stvaralački čimbenik vlastitih kulturnih proizvoda svih vrsta, bilo u cjelovitoj svojoj izvornosti, ili u suverenom prihvaćanju različitih utjecaja prožetih genijem vlastitih stvaralaca.
Takav karakter baštine prepoznat je već prilikom uvrštenja na UNESCO-ovu listu svjetskih kulturnih dobara. To su 1979. godine bile povijesne jezgre Dubrovnika i Splita, prva kao primjer materijalne emanacije nacionalnog duha na najvišoj razini, a druga kao nadasve osebujan način stvaranja snažnoga hrvatskog pomorskog grada u kasnoantičkoj palači.
Prirodna dobra Hrvatske značajan su dio njezinog teritorija, što je iznimno vidljivo unutar nacionalnih parkova, među kojima se posebno izdvaja Nacionalni park Plitvička jezera, upisan na Listu istovremeno s navedenim kulturnim dobrima.
Nakon ostvarenja državne neovisnosti i suverenosti 1991. godine na Listu su uvrštene još povijesna jezgra Trogira, katedrala u Šibeniku i sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču. Trogir, koji u imenu čuva svoje grčko podrijetlo, biser je hrvatske romaničke gradogradnje 12. i 13. stoljeća, vrhunac kojega predstavlja kiparsko remek-djelo majstora Radovana , kao što to pokazuje i arhitektonsko-skulptorski genij Jurja Dalmatinca na katedrali u Šibeniku. Eufrazijeva bazilika u Poreču, remek-djelo ranokršćanske umjetnosti, primjer je izrazitog suživota naslijeđene baštine i njezinih hrvatskih baštinika kao najboljih čuvara.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske skrbi na najbolji mogući način o svim svojim kulturnim dobrima, pa tako i o ovima na UNESCO-ovoj Listi.
Ministar kulture
mr. sc. Božo Biškupić
Usprkos tomu Hrvatska je uspjela kroz cijelo to razdoblje zadržati svoju državnost, a hrvatski narod identitet.
U ovakvom je kompleksno, povijesnom, socijalnom, političkom i kulturološkom prostoru i okruženju Hrvatska bivala baštinikom kulturnog nasljeđa velikih europskih civilizacija, ali i aktivni stvaralački čimbenik vlastitih kulturnih proizvoda svih vrsta, bilo u cjelovitoj svojoj izvornosti, ili u suverenom prihvaćanju različitih utjecaja prožetih genijem vlastitih stvaralaca.
Takav karakter baštine prepoznat je već prilikom uvrštenja na UNESCO-ovu listu svjetskih kulturnih dobara. To su 1979. godine bile povijesne jezgre Dubrovnika i Splita, prva kao primjer materijalne emanacije nacionalnog duha na najvišoj razini, a druga kao nadasve osebujan način stvaranja snažnoga hrvatskog pomorskog grada u kasnoantičkoj palači.
Prirodna dobra Hrvatske značajan su dio njezinog teritorija, što je iznimno vidljivo unutar nacionalnih parkova, među kojima se posebno izdvaja Nacionalni park Plitvička jezera, upisan na Listu istovremeno s navedenim kulturnim dobrima.
Nakon ostvarenja državne neovisnosti i suverenosti 1991. godine na Listu su uvrštene još povijesna jezgra Trogira, katedrala u Šibeniku i sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču. Trogir, koji u imenu čuva svoje grčko podrijetlo, biser je hrvatske romaničke gradogradnje 12. i 13. stoljeća, vrhunac kojega predstavlja kiparsko remek-djelo majstora Radovana , kao što to pokazuje i arhitektonsko-skulptorski genij Jurja Dalmatinca na katedrali u Šibeniku. Eufrazijeva bazilika u Poreču, remek-djelo ranokršćanske umjetnosti, primjer je izrazitog suživota naslijeđene baštine i njezinih hrvatskih baštinika kao najboljih čuvara.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske skrbi na najbolji mogući način o svim svojim kulturnim dobrima, pa tako i o ovima na UNESCO-ovoj Listi.
Ministar kulture
mr. sc. Božo Biškupić