Izložba „Hrvatska obalna kulturna baština na crtežima Hrvoja Šercara“
Hrvatski državnopravni kontinuitet u različitim socijalno političkim određenjima, od kneževina i kraljevine do republike, traje na ovim srednjoeuropskim i mediteranskim prostorima u različitim društvenim i geopolitičkim oblicima već više od trinaest stoljeća, kao osnova narodnog identiteta.
Ovdje su se, tijekom dugog povijesnog slijeda, događale i izmjenjivale raznovrsne državne tvorevine kao na pr. starogrčki gradovi države, moćno Rimsko, Bizantsko, Habsburško i Otomansko Carstvo, Mletačka Republika itd. U takvom je, vrlo kompleksnom, povijesnom, socijalnom, političkom i kulturološkom prostoru i duhovnom okruženju hrvatska država bivala baštinikom tečevina velikih europskih civilizacija, a hrvatski narod aktivni stvaralački čimbenik vlastitih kulturnih vrijednosti svih vrsta, ili kongenijalni sudionik u prihvaćanju različitih utjecaja i njihovom amalgamiranju u ukupnost aktualne hrvatske kulturne baštine.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske aktivni je čuvar i promotor upravo takvih vrijednosti u ukupnosti hrvatskih kulturnih dobara, te u tom kontekstu čini posebne napore kako bi na najbolji način i najboljim izborom obogatilo UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. S ponosom ističemo činjenicu o već šest upisanih dobara, a s nadom i povjerenjem vjerujemo u opravdanost naše tentativne liste u njezinoj raznovrsnosti posebno u nenadmašnom spoju kulturnih i prirodnih vrijednosti pojedinih spomeničkih sklopova.
Upravo takvom kompleksnošću, raritetnošću i izrazitim značajem u sudjelovanju prirodnih zadanosti i ljudskog genija, zrače dva naša dobra čiji je nominacijski postupak u tijeku. Stari Grad ( ili antički grčki Pharos ) na otoku Hvaru je sa svojim na Mediteranu izuzetnim primjerom višemilenijske očuvanosti katastarske podjele poljoprivrednog zemljišta, tj. agerom grčkih kolonista iz 384. god. pr. Krista zaista više nego simboličan spoj visoko civiliziranog grčkog genija i krajobraznih datosti. Hrvatski je otočni živalj već više od tisuću godina aktivni nastavljač ove kulture i na taj način njezin najbolji čuvar.
Lonjsko polje upravo je ekskluzivni, i vrlo rijetko u europskim prostorima, sačuvan primjer spoja pučke tradicijske kulture u njezinom najširem i u svim drugim ( kako materijalnim tako i duhovnim ) oblicima i prirodnog okoliša. Vrijednost ovoga kulturnog krajolika prepoznaje se na najbolji način upravo u potpunom interaktivnom odnosu obogaćivanja i u našem aktivnom očuvanju.
Hrvatski uljuđeni okoliš, a posebno urbana baština Jadranske obale i otoka, zadivljuje svojim morfološkim određenjima, te je upravo takva bila pravo nadahnuće i emocionalni poticaj jednom od najvećih živućih hrvatskih likovnih umjetnika Hrvoju Šercaru. Njegov opus posvećen tom dijelu naše baštine više je od običnog homagea, jer je na zaista likovno osebujan način, nadrealnom poetskom izražajnošću, dočarao sav njezin značaj, što će se iskreno vjerujem prepoznati u izabranim djelima na ovoj izložbi.