Nezakoniti promet


Nezakoniti promet
 

Svjetska kulturna baština posljednjih nekoliko desetljeća izložena je specifičnom obliku ugrožavanja – nezakonitom prometu. Krađe umjetnina, devastacije i pljačke arheoloških i hidroarheoloških lokaliteta, nezakonita trgovina, masovno krivotvorenje umjetnina i nezakoniti izvoz kulturnih dobara, sve su učestaliji oblici osiromašenja kulturne baštine mnogobrojnih zemalja, lišavajući ih time dijela njihovog povijesnog identiteta, njihove tradicije. Vrsta je to dobro organiziranog, vrlo unosnog međunarodnog kriminaliteta koji se intenzitetom i obimom svrstava odmah iza kriminaliteta vezanog uz trgovinu oružjem i narkoticima. To zahtijeva stalnu koordinaciju djelovanja i što organiziranijeg suprotstavljanja na nacionalnoj, a posebno na međunarodnoj razini. Govoreći o međunarodnim aktivnostima vezanima uz ovu problematiku, treba naročito naglasiti djelovanja INTERPOL-a. Brojne se informacije o međunarodnim kretanjima i događanjima u vezi s nezakonitim prometom kulturnim dobrima, te o mjerama za njegovo suzbijanje, mogu naći i na web stranicama Museum Security Network-a.

 

Donošenje nekoliko međunarodnih konvencija i profesionalnih kodeksa, rezultat je svijesti o potrebi postojanja legislativnog okvira koji će pridonijeti neminovnom zajedničkom suprotstavljanju nezakonitom prometu kulturnim dobrima. Posebno su značajni:
 

•  Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokol u vezi sa zabranom izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, Haag 1954.
•  Konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, Paris, 14. studenoga 1970.             
•  Unidroit Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, Rim 1995.
•  Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine, Paris, studeni 2001. godine
ICOM-ov Kodeks profesionalne etike za muzejske djelatnike
•  Međunarodni deontološki kodeks za trgovce umjetnina, UNESCO, Paris, studeni 2000.
•  Object ID –  (međunarodni standard podataka potrebnih za opisivanje umjetnina i antikviteta)
•  Osnovne mjere u vezi s prodajom kulturnih dobara putem Internet-a, INTERPOL, UNESCO ICOM, srpnja 2007.

Na inicijativu UNESCO-a snimljen je kratki film o promicanju Konvencije iz 1970. i borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima posebno u jugoistočnoj Europi.

Važnost značaja Konvencije, uspjesi u njezinom provođenju, pridonose daljnjoj nužnoj međunarodnoj suradnji na suzbijanju nezakonitog prometa kulturnim dobrima, kao i senzibiliziranju zemalja članica za provođenje efikasnih mjera na nacionalnoj razini.
Ovaj film je snimljen u suradnji Ministarstva budući da Republika Hrvatska kontinuirano provodi brojne preventivne mjere radi suzbijanja nezakonitog prometa kulturnim dobrima.
 


 

U Republici Hrvatskoj pokretna je kulturna baština, posebno počevši od sredine 70-tih godina također sve izloženija krađama, nezakonitoj trgovini i iznošenju iz zemlje. Od tog je razdoblja najveći broj krađa počinjen u sakralnim građevinama, te na hidroarheološkim lokalitetima.

No krađama su pogođene i muzejsko-galerijske zbirke, arheološka nalazišta i restauratorske radionice, a u posljednjih je godina u značajnom porastu broj krađa iz privatnih zbirki. Najčešće su otuđivane slike i skulpture, liturgijski predmeti i hidroarheološki nalazi, posebno amfore. Od ostalih predmeta, učestalije je otuđivano staro oružje, stari novac, rukopisne knjige te fragmenti arhitektonske plastike, dok su nekontroliranom iznošenju iz zemlje najizloženiji predmeti tradicijske kulturne baštine. Treba naglasiti da je problem krađa kulturnih dobara posebno zaoštren tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, u razdoblju od 1991. do 1995.g., kada je s okupiranih područja opljačkano i odneseno na desetke tisuća predmeta iz sakralnih, muzejsko-galerijskih i privatnih zbirki.

Radi trajne izloženost hrvatske kulturne baštine nezakonitom prometu Ministarstvo sustavno inicira i provodi potrebne mjere zaštite, pri čemu najintenzivnije surađuje s Ministarstvom unutarnjih poslova.

Među brojnim poslovima Ministarstva treba naglasiti slijedeće:
 

  • pravna zaštita upisivanjem zbirki ili pojedinačnih predmeta u Registar zaštićenih ili preventivno zaštićenih kulturnih dobara;
  • dokumentiranje i stručna obrada najvrjednijih zbirki;
  • briga za podizanje kvalitete i opsega dokumentiranosti muzejsko-galerijskih fundusa;
  • praćenje uvjeta smještaja i predlaganje mjera poboljšanja uvjeta čuvanja i fizičko-tehničke zaštite pokretnih kulturnih dobara;
  • upoznavanje vlasnika spomeničkih zbirki, a posebno muzejsko-galerijskih djelatnika, s problematikom nezakonitog prometa kulturnim dobrima, te s potrebnim mjerama za njegovo onemogućavanje;
  • sudjelovanje u edukaciji carinskih i policijskih djelatnika o ovoj temi;
  • organizacija nadzora nad brojnim, naročito izloženim hidroarhelološkim lokalitetima;
  • suradnja s Ministarstvom unutarnjih poslova na obradi podataka o ukradenim kulturnim dobrima, radi provođenja potraga, posebno onih međunarodnih, te suradnja na provjeri porijekla zaplijenjenih umjetnina;
  • od 80-tih godina, provođenje akcije ugradnje suvremenih alarmnih sustava u tzv. prioritetne objekte, radi zaštite najvrjednijih crkvenih zbirki i restauratorskih radionica od krađe i požara;
  • poticanje provođenja zaštite od provale, krađa i požara muzejsko-galerijskih građevina njihovih fundusa suvremenim sustavima tehničke zaštite;
  • kontrola iznošenja kulturnih dobara i umjetnina iz Republike Hrvatske, te unapređivanje suradnje s carinskim organima;
  • unapređivanje međunarodne suradnje i ratifikacija relevantnih međunarodnih konvencija.

Kako bi djelovanje na suzbijanju nezakonitog prometa bilo učinkovitije, posljednjih su godina za to stvarane i kvalitetnije normativne pretpostavke. Među propisima najrelevantnijima za zaštitu pokretnih kulturnih dobara i umjetnina od krađa, nezakonite trgovine i sprečavanja njihovog nezakonitog iznošena iz zemlje, te za sankcioniranje prekršaja i kaznenih djela, uz Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, treba posebno spomenutu Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 111/03, 190/03, 105/04), Carinski zakon (NN 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03) i Zakon o trgovini (NN 49/03, 170/03).

Brojnim odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine, kao i kasnijim izmjenama i dopunama(NN 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12,
157/13, 152/14 , 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20) i posebnim pravilnicima regulirana su pitanja značajna i za onemogućavanje krađa, te ostalih oblika nezakonitog prometa, kao što su:

•  obveza prijavljivanja nadležnom tijelu pokretnog dobra za koje se predmnijeva da ima svojstvo kulturnog dobra;
•  dužnost vlasnika ili imatelja da provodi tehničke i ostale mjere zaštite objekta odnosno inventara i pojedinačnih kulturnih dobara od uništenja, oštećenja i otuđenja;
•  obveza vlasnika ili imatelja kulturnog dobra da o nestanku ili krađi dobra odmah izvijesti nadležno tijelo;
•  ograničenja u prometu kulturnim dobrima, način kontrole prometa, te obveze prodavatelja kulturnog dobra kao i posrednika u prodaji;
•  kontrola, odobravanje i uvjeti obavljanja arheoloških i hidroarheoloških istraživanja i iskapanja, na temelju posebne dozvole Ministarstva kulture;
•  režim izvoza kulturnih dobara iz zemlje kao i njihovog uvoza u Republiku Hrvatsku;
•  način i uvjeti povrata nezakonito iznesenih kulturnih dobara iz drugih zemalja,u skladu s Direktivom 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012.