Dobitnici Nagrade „Vicko Andrić" za 2015. godinu
Odbor Nagrade „Vicko Andrić“ pod predsjedanjem pomoćnika ministra Davora Trupkovića na sjednici održanoj 4. srpnja 2016. godine donio je odluke o dobitnicima Nagrade „Vicko Andrić“ za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu
Dobitnica nagrade za životno djelo što se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske, jest Ana Mlinar, profesorica etnologije, viša stručna savjetnica konzervatorica za zaštitu etnološke baštine u Konzervatorskome odjelu u Zagrebu.
Dobitnica godišnje nagrade koja se dodjeljuje pojedincima i pravnim osobama za njihov izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine jest dr. sc. Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica konzervatorica u Konzervatorskome odjelu u Splitu. Nagrada joj se dodjeljuje za radove na obnovi samostana sv. Nikole u Trogiru.
Nagradu za doprinos lokalnoj zajednici koja se dodjeljuje pojedincima ili udrugama civilnoga društva za doprinos u očuvanju ili promidžbi kulturne baštine ove je godine dobila Udruga prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika.
O nagradama je odlučio Odbor Nagrade „Vicko Andrić“ u sastavu: mr. sc. Branka Šulc, dr. sc. Žarko Španiček, Ranka Saračević Würth, prof., dr. sc. Zrinka Paladino, Bianka Perčinić Kavur, prof., dr. sc. Radoslav Buzančić, dr. sc. Katja Marasović i Blanda Matica, d. i. a., kao članovi Odbora te Davor Trupković, d. i. a., predsjednik Odbora.
Svečana dodjela Nagrade „Vicko Andrić“ održat će se 27. rujna 2016. u 13:00 sati u Muzeju Mimara u Zagrebu kao dio manifestacije Dani europske baštine.
Obrazloženje za dodjelu Nagrade „Vicko Andrić“ za životno djelo Ani Mlinar
Gospođa Ana Mlinar, profesorica etnologije, kao konzervatorica radi od 1981. godine u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu i sustavno se bavi zaštitom tradicijske baštine, posebno zaštitom izvornog tradicijskog graditeljstva. Svojim znanjem i velikim zalaganjem uspješno je, bilo kao voditelj obnove, bilo kao član stručnog tima, uspjela obnoviti i sačuvati od propadanja impresivan broj tradicijskih građevina. Obnovom je obuhvaćeno tradicijsko graditeljstvo velikog prostora Hrvatske. Obnovljene su građevine na području zapadne Slavonije, Hrvatskog zagorja, Posavine, središnje Hrvatske i Like, a budući da se radi o kulturološki, povijesno i geografski različitim područjima, Ana Mlinar pokazala je široko znanje, vještine i kompetencije te su radovi rezultirali profesionalno visokom razinom obnove. Popis obnovljenih građevina je vrlo dug pa izdvajamo samo neke: kuće, okućnice ili gospodarske zgrade u Velikom Trojstvu Dubravi Zabočkoj, Popovoča, Velikom Grđevcu, Gornjoj Rijeki , Kutini, Bregima Posavskim, Letovaniću, Buševecu, Karlovacu, Sincu, Medvenovoj Dragi, Donjoj Stubici, Zagorskim Selima, Dugoj Resi, Letovaniću, Brezovcu Žumberačkom, Golubiću, Brezariću… U Nacionalnom parku Plitvička jezera sudjelovala je u poslijeratnoj obnovi rekonstrukcije naselja s izvornom matricom u kojoj je obnovljeno više od stotinu zgrada.
Među rijetkima je koji mogu organizirati i provesti cjelokupan rad na projektu od izrade konzervatorske dokumentacije, istraživanja, izrade modaliteta i konzervatorskih propozicija do pokretanja obnove, traženja i prikupljanja sredstava, obrazovanja vlasnika i lokalne zajednice i uprave, nadzora nad izvedbom radova, opremanja interijera u skladu s izvornim karakteristikama te na kraju promidžbe projekta. Radom na obnovama potaknula je mnoge stare vještine i umijeća s područja graditeljstva pridonoseći time očuvanju od zaborava vrijednih primjera nematerijalne kulturne baštine. U radu gospođe Mlinar dominiraju projekti obnove mlinova i vodenica. Obnovila ih je deset (Rude, Piljenice -vodenica, Gračanski Ribnjak, Donja Stubica, Sinac-mlin Štimac, Sinac-mlin Laškarin, Sinac-mlin Kolaković-Mayer , Sinac-mlin Orešković-Brajković, mlin na Korani, Sunja-mlin) , a osim što je vrijedna tradicijska baština sačuvana od nestajanja, obnovom je unesena i nova kvaliteta u živote vlasnika i lokalne zajednice.
Ana Mlinar se dokazala i kao vješt organizator međunarodnih simpozija hrvatskih i slovenskih etnologa. Organizirala ih je tijekom posljednjih petnaest godina, a njezino zalaganje i izvrsnost prepoznao je i Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije dodijelivši joj posebno priznanje. Svakako moramo spomenuti i veliko zalaganje i trud gospođe Mlinar u popularizaciji konzervatorske struke dokazan u brojnim predavanjima, izložbama i objavljivanju stručnih tekstova.
Ana Mlinar je izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježila vrijeme u kojem je djelovala i još uvijek djeluje. Njezin je rad primjer kolegama u struci, posebice mlađim generacijama. Rad gospođe Mlinar čini zaokruženu cjelinu, obuhvaćajući različite oblike graditeljske baštine, od stambenih do gospodarskih zgrada na velikom području Republike Hrvatske, i zadovoljavajući pritom visoke etičke standarde konzervatorske, etnološke i kulturnoantropološke struke, a njezina ostvarenja ostaju kao trajno dobro budućim naraštajima.
Obrazloženje za dodjelu godišnje Nagrade „Vicko Andrić“ za radove na obnovi samostana sv. Nikole u Trogiru dr. sc. Vanji Kovačić
Samostan sv. Nikole u Trogiru obnavljao se više od trideset godina, a istraživanja, konzervatorski nadzor i prezentaciju ovog iznimnog spomenika vodila je dr. sc. Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica konzervatorica u Konzervatorskome odjelu u Splitu.
Složeni posao obnove gotovo tisuću godina starog spomenika osnovanog u doba Petra Krešimira IV. sastojao se od arheoloških i arhivskih istraživanja, arhitektonskih snimanja i pripreme dokumentacije za zahvat te konačne prezentacije kompleksa samostana i samostanske zbirke.
Arheološka istraživanja pod vodstvom dr. sc. Vanje Kovačić otkrila su zidine helenističkog i antičkog Trogira, kao i povijesna južna vrata grada. U tim istraživanjima pronađena je stara crkva sv. Dujma, koja se spominje u listini o osnutku samostana. U arheološkim istraživanjima pronađeni su brojni artefakti među kojima je najljepši primjer Atičkog sarkofaga I. stoljeća s prikazom Ahila i Prijama te brojne skulpture i natpisi od antike do srednjeg vijeka koji uz Lizipov reljef Kairosa predstavljaju središte lapidarija samostanske zbirke i jednu od najvrjednijih umjetničkih kolekcija Trogira. Arheološka istraživanja usmjerila su konzervatorsku obnovu samostana u kojoj su sudjelovali brojni restauratori i građevinska poduzeća, a sve pod nadzorom i ravnanjem dr. sc. Vanje Kovačić. Najveći zahvat bio je potpuna obnova samostanske crkve koju su slijedile obnove svih samostanskih zgrada, vanjskih zidova opatije, zvonika, samostanskog dvorišta s arhitekturom XIII. i XIV. st., kula samostana, i to kule sv. Nikole iz XIII. st. na zapadu i renesansne kule Virturi na istoku opatije. U cjelovitoj obnovi samostana restaurirani su svi liturgijski predmeti, namještaj, tekstil i skulpture, a za vođenje tih radova odgovorna je bila dr. sc. Vanja Kovačić.
Pored vanjštine i unutrašnjosti samostana, njegovih portala, dvorišta, vrtova i okolnih građevina, iznimno važan dio obnove koju je vodila dr. sc. Vanja Kovačić predstavlja uređenje samostanske zbirke za koju je priredila arhitektonski raspored i postav.
Zbirka je podijeljena u tri cjeline od kojih je prva lapidarij s Kairosom kao središnjim eksponatom, druga pripada kasnosrednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti s poliptihom glavnog oltara glavne crkve, koji je trudom i zalaganjem dr. sc. Vanje Kovačić rekonstruiran u muzejskoj zbirci od već zagubljenih i odbačenih kapitela i stupova ciborija.
Količina je odrađenih radova golema, njihova je provedba znanstveno zagarantirana i interpretativna pa se svim tim dugogodišnjim radovima obnove benediktinski samostan sv. Nikole može smatrati prvim dovršenim interpretiranim trogirskim spomenikom koji je danas jedna od najvažnijih turističkih atrakcija grada.
Samostan i gradski zid gledan s druge strane kanala trogirske luke predstavljaju ujedno najistaknutiju razglednicu grada i njegove milenijske povijesti. Posebno značenje ovom projektu daje dugogodišnja obnova javnih spomenika u njegovoj blizini koju je vodila dr. sc. Vanja Kovačić, poput zgrade suda, benediktinske crkve sv. Ivana, kompleksa župnih kuća sv. Sebastijana i drugih spomenika od morske obale gdje se nalazi samostan sv. Nikole pa sve do glavnog gradskog trga.
Po završetku radova obnove samostana organiziran je međunarodni kongres na temu monastičkih zajednica u Europi u svjetlu 950. obljetnice osnutka benediktinskog samostana sv. Nikole u Trogiru pod nazivom „Bishop and the Religious Communities: 950th Anniversary of the St Nicholas Benedictine Nunnery of Trogir foundation“.
Znanstveni kongres organizirali su Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i Commission Internationale d'Histoire et d'Etudes du Christianisme, u suradnji s Ecole Française de Rome, Università Catolica di Lisbona (Portugal) i Universita degli Studi di Teramo, Italija. U izvršnom odboru kongresa bila je dr. sc. Vanja Kovačić iz Ministarstva kulture i prof. dr. Jadranka Neralić iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.
Dr. sc. Vanja Kovačić je i urednica monografskog zbornika pod nazivom „Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru ‒ Duhovnost i kultura u okrilju Virgines Dei“, što je izvrstan primjer konzervatorskog djelovanja koje cjelovito obuhvaća obradu teme od istraživačkog do prezentacijskog zahvata. Obnova samostana sv. Nikole u Trogiru vrsna je paradigma konzervatorske prakse i trebala bi biti uzor novim naraštajima konzervatora te služiti kao model konzervatorskog etičkog ponašanja u cjelovitom poimanju spomeničke vrijednosti kulturnog naslijeđa.
Obrazloženje Nagrade „Vicko Andrić“ za doprinos lokalnoj zajednici Društvu prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika
Društvo prijatelja dubrovačke starine osnovano je 1952. godine.
Među građanskim amaterskim društvima za brigu o baštini u Hrvatskoj, od Varaždina do Osijeka, od Istre do Dalmacije, Društvo prijatelja dubrovačke starine osiguralo je svojim radom posebno mjesto. Taj rad obuhvaćao je od osnutka terenska istraživanja, dokumentiranje stanja i otkup spomenika, konzervaciju, restituciju i rekonstrukciju spomenika te publicističku i izložbenu djelatnost, no težište je bilo na najvećem spomeniku Grada: zidinama i stonskom fortifikacijskom sklopu, koji su jedinstveni u Europi. Radom i programom Društvo je steklo povjerenje državnih vlasti koje su mu ugovorom povjerile održavanje i upravljanje dubrovačkim i stonskim fortifikacijskim sklopom. Zahvaljujući smišljenom gospodarenju ostvaren je osnovni cilj: da se spomenici održavaju sami. Prihod od posjeta i obilaska zidina troši se striktno namjenski: najprije za fortifikacijsku baštinu, ali i za ostale projekte obnove važnih spomenika Grada i njegova povijesnog teritorija.
Danas su dubrovačke zidine jedan od najbolje očuvanih i istraženih fortifikacijskih sklopova u Europi. Sve ono čemu se danas divi milijunska publika i odaje priznanje stručna javnost, od velikih međunarodnih organizacija kao što su UNESCO ili ICOMOS do bezbroj specijaliziranih institucija, sveučilišta te srodnih ili sličnih građanskih društava, rezultat je više od polustoljetne skrbi i uzornog gospodarenja. Zahvaljujući Društvu obnovljeni su i prezentirani spomenici i ambijenti. Održavanje zidina je kontinuiran, svakodnevni, tegoban posao koje Društvo umije organizirati uz minimalne administrativne troškove, budući da ima fleksibilnu mrežu djelatnika, a vodstvo se sastoji od volontera. Napokon, ulaganje u zidine, u spomenike uopće, treba razumjeti kao ekonomsku kategoriju jer su spomenici – a ne hoteli, restorani ili kafići – temelj kulturnog turizma i svih ostalih programa te konkretna podloga na kojoj sve privredne djelatnosti grade svoj prosperitet.
Društvo prijatelja dubrovačke starine ne skrbi isključivo za baštinu koja se nalazi u samome gradu Dubrovniku nego podjednako i za spomenike na području bivše Republike, od čega treba osobito istaknuti obnovljeni Sokol Grad u Konavlima i obnovu Zidina u Velikom Stonu. I Sokol Grad i Zidine u Stonu obogatile su tako ne samo repertoar hrvatske kulturne baštine nego su važnim destinacijama u turističkoj ponudi. Sve to pokazuje kako Društvo prijatelja dubrovačke starine, afirmirajući lokalne vrijednosti s područja spomeničke baštine, u velikoj mjeri obogaćuje kulturne i gospodarske resurse i na državnoj razini.
Tradicija, a nadasve rezultati legitimiraju Društvo prijatelja dubrovačke starine kao instituciju civilnog društva. Kao u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Skandinaviji i drugdje, državne i gradske vlasti trebale bi ga shvaćati kao partnera na području čuvanja, zaštite i obnove kulturnih dobara i spomenika, a njegov rad kao kompatibilan s radom institucija zaštite.
Dobitnica nagrade za životno djelo što se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske, jest Ana Mlinar, profesorica etnologije, viša stručna savjetnica konzervatorica za zaštitu etnološke baštine u Konzervatorskome odjelu u Zagrebu.
Dobitnica godišnje nagrade koja se dodjeljuje pojedincima i pravnim osobama za njihov izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine jest dr. sc. Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica konzervatorica u Konzervatorskome odjelu u Splitu. Nagrada joj se dodjeljuje za radove na obnovi samostana sv. Nikole u Trogiru.
Nagradu za doprinos lokalnoj zajednici koja se dodjeljuje pojedincima ili udrugama civilnoga društva za doprinos u očuvanju ili promidžbi kulturne baštine ove je godine dobila Udruga prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika.
O nagradama je odlučio Odbor Nagrade „Vicko Andrić“ u sastavu: mr. sc. Branka Šulc, dr. sc. Žarko Španiček, Ranka Saračević Würth, prof., dr. sc. Zrinka Paladino, Bianka Perčinić Kavur, prof., dr. sc. Radoslav Buzančić, dr. sc. Katja Marasović i Blanda Matica, d. i. a., kao članovi Odbora te Davor Trupković, d. i. a., predsjednik Odbora.
Svečana dodjela Nagrade „Vicko Andrić“ održat će se 27. rujna 2016. u 13:00 sati u Muzeju Mimara u Zagrebu kao dio manifestacije Dani europske baštine.
Obrazloženje za dodjelu Nagrade „Vicko Andrić“ za životno djelo Ani Mlinar
Gospođa Ana Mlinar, profesorica etnologije, kao konzervatorica radi od 1981. godine u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu i sustavno se bavi zaštitom tradicijske baštine, posebno zaštitom izvornog tradicijskog graditeljstva. Svojim znanjem i velikim zalaganjem uspješno je, bilo kao voditelj obnove, bilo kao član stručnog tima, uspjela obnoviti i sačuvati od propadanja impresivan broj tradicijskih građevina. Obnovom je obuhvaćeno tradicijsko graditeljstvo velikog prostora Hrvatske. Obnovljene su građevine na području zapadne Slavonije, Hrvatskog zagorja, Posavine, središnje Hrvatske i Like, a budući da se radi o kulturološki, povijesno i geografski različitim područjima, Ana Mlinar pokazala je široko znanje, vještine i kompetencije te su radovi rezultirali profesionalno visokom razinom obnove. Popis obnovljenih građevina je vrlo dug pa izdvajamo samo neke: kuće, okućnice ili gospodarske zgrade u Velikom Trojstvu Dubravi Zabočkoj, Popovoča, Velikom Grđevcu, Gornjoj Rijeki , Kutini, Bregima Posavskim, Letovaniću, Buševecu, Karlovacu, Sincu, Medvenovoj Dragi, Donjoj Stubici, Zagorskim Selima, Dugoj Resi, Letovaniću, Brezovcu Žumberačkom, Golubiću, Brezariću… U Nacionalnom parku Plitvička jezera sudjelovala je u poslijeratnoj obnovi rekonstrukcije naselja s izvornom matricom u kojoj je obnovljeno više od stotinu zgrada.
Među rijetkima je koji mogu organizirati i provesti cjelokupan rad na projektu od izrade konzervatorske dokumentacije, istraživanja, izrade modaliteta i konzervatorskih propozicija do pokretanja obnove, traženja i prikupljanja sredstava, obrazovanja vlasnika i lokalne zajednice i uprave, nadzora nad izvedbom radova, opremanja interijera u skladu s izvornim karakteristikama te na kraju promidžbe projekta. Radom na obnovama potaknula je mnoge stare vještine i umijeća s područja graditeljstva pridonoseći time očuvanju od zaborava vrijednih primjera nematerijalne kulturne baštine. U radu gospođe Mlinar dominiraju projekti obnove mlinova i vodenica. Obnovila ih je deset (Rude, Piljenice -vodenica, Gračanski Ribnjak, Donja Stubica, Sinac-mlin Štimac, Sinac-mlin Laškarin, Sinac-mlin Kolaković-Mayer , Sinac-mlin Orešković-Brajković, mlin na Korani, Sunja-mlin) , a osim što je vrijedna tradicijska baština sačuvana od nestajanja, obnovom je unesena i nova kvaliteta u živote vlasnika i lokalne zajednice.
Ana Mlinar se dokazala i kao vješt organizator međunarodnih simpozija hrvatskih i slovenskih etnologa. Organizirala ih je tijekom posljednjih petnaest godina, a njezino zalaganje i izvrsnost prepoznao je i Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije dodijelivši joj posebno priznanje. Svakako moramo spomenuti i veliko zalaganje i trud gospođe Mlinar u popularizaciji konzervatorske struke dokazan u brojnim predavanjima, izložbama i objavljivanju stručnih tekstova.
Ana Mlinar je izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježila vrijeme u kojem je djelovala i još uvijek djeluje. Njezin je rad primjer kolegama u struci, posebice mlađim generacijama. Rad gospođe Mlinar čini zaokruženu cjelinu, obuhvaćajući različite oblike graditeljske baštine, od stambenih do gospodarskih zgrada na velikom području Republike Hrvatske, i zadovoljavajući pritom visoke etičke standarde konzervatorske, etnološke i kulturnoantropološke struke, a njezina ostvarenja ostaju kao trajno dobro budućim naraštajima.
Obrazloženje za dodjelu godišnje Nagrade „Vicko Andrić“ za radove na obnovi samostana sv. Nikole u Trogiru dr. sc. Vanji Kovačić
Samostan sv. Nikole u Trogiru obnavljao se više od trideset godina, a istraživanja, konzervatorski nadzor i prezentaciju ovog iznimnog spomenika vodila je dr. sc. Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica konzervatorica u Konzervatorskome odjelu u Splitu.
Složeni posao obnove gotovo tisuću godina starog spomenika osnovanog u doba Petra Krešimira IV. sastojao se od arheoloških i arhivskih istraživanja, arhitektonskih snimanja i pripreme dokumentacije za zahvat te konačne prezentacije kompleksa samostana i samostanske zbirke.
Arheološka istraživanja pod vodstvom dr. sc. Vanje Kovačić otkrila su zidine helenističkog i antičkog Trogira, kao i povijesna južna vrata grada. U tim istraživanjima pronađena je stara crkva sv. Dujma, koja se spominje u listini o osnutku samostana. U arheološkim istraživanjima pronađeni su brojni artefakti među kojima je najljepši primjer Atičkog sarkofaga I. stoljeća s prikazom Ahila i Prijama te brojne skulpture i natpisi od antike do srednjeg vijeka koji uz Lizipov reljef Kairosa predstavljaju središte lapidarija samostanske zbirke i jednu od najvrjednijih umjetničkih kolekcija Trogira. Arheološka istraživanja usmjerila su konzervatorsku obnovu samostana u kojoj su sudjelovali brojni restauratori i građevinska poduzeća, a sve pod nadzorom i ravnanjem dr. sc. Vanje Kovačić. Najveći zahvat bio je potpuna obnova samostanske crkve koju su slijedile obnove svih samostanskih zgrada, vanjskih zidova opatije, zvonika, samostanskog dvorišta s arhitekturom XIII. i XIV. st., kula samostana, i to kule sv. Nikole iz XIII. st. na zapadu i renesansne kule Virturi na istoku opatije. U cjelovitoj obnovi samostana restaurirani su svi liturgijski predmeti, namještaj, tekstil i skulpture, a za vođenje tih radova odgovorna je bila dr. sc. Vanja Kovačić.
Pored vanjštine i unutrašnjosti samostana, njegovih portala, dvorišta, vrtova i okolnih građevina, iznimno važan dio obnove koju je vodila dr. sc. Vanja Kovačić predstavlja uređenje samostanske zbirke za koju je priredila arhitektonski raspored i postav.
Zbirka je podijeljena u tri cjeline od kojih je prva lapidarij s Kairosom kao središnjim eksponatom, druga pripada kasnosrednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti s poliptihom glavnog oltara glavne crkve, koji je trudom i zalaganjem dr. sc. Vanje Kovačić rekonstruiran u muzejskoj zbirci od već zagubljenih i odbačenih kapitela i stupova ciborija.
Količina je odrađenih radova golema, njihova je provedba znanstveno zagarantirana i interpretativna pa se svim tim dugogodišnjim radovima obnove benediktinski samostan sv. Nikole može smatrati prvim dovršenim interpretiranim trogirskim spomenikom koji je danas jedna od najvažnijih turističkih atrakcija grada.
Samostan i gradski zid gledan s druge strane kanala trogirske luke predstavljaju ujedno najistaknutiju razglednicu grada i njegove milenijske povijesti. Posebno značenje ovom projektu daje dugogodišnja obnova javnih spomenika u njegovoj blizini koju je vodila dr. sc. Vanja Kovačić, poput zgrade suda, benediktinske crkve sv. Ivana, kompleksa župnih kuća sv. Sebastijana i drugih spomenika od morske obale gdje se nalazi samostan sv. Nikole pa sve do glavnog gradskog trga.
Po završetku radova obnove samostana organiziran je međunarodni kongres na temu monastičkih zajednica u Europi u svjetlu 950. obljetnice osnutka benediktinskog samostana sv. Nikole u Trogiru pod nazivom „Bishop and the Religious Communities: 950th Anniversary of the St Nicholas Benedictine Nunnery of Trogir foundation“.
Znanstveni kongres organizirali su Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i Commission Internationale d'Histoire et d'Etudes du Christianisme, u suradnji s Ecole Française de Rome, Università Catolica di Lisbona (Portugal) i Universita degli Studi di Teramo, Italija. U izvršnom odboru kongresa bila je dr. sc. Vanja Kovačić iz Ministarstva kulture i prof. dr. Jadranka Neralić iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.
Dr. sc. Vanja Kovačić je i urednica monografskog zbornika pod nazivom „Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru ‒ Duhovnost i kultura u okrilju Virgines Dei“, što je izvrstan primjer konzervatorskog djelovanja koje cjelovito obuhvaća obradu teme od istraživačkog do prezentacijskog zahvata. Obnova samostana sv. Nikole u Trogiru vrsna je paradigma konzervatorske prakse i trebala bi biti uzor novim naraštajima konzervatora te služiti kao model konzervatorskog etičkog ponašanja u cjelovitom poimanju spomeničke vrijednosti kulturnog naslijeđa.
Obrazloženje Nagrade „Vicko Andrić“ za doprinos lokalnoj zajednici Društvu prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika
Društvo prijatelja dubrovačke starine osnovano je 1952. godine.
Među građanskim amaterskim društvima za brigu o baštini u Hrvatskoj, od Varaždina do Osijeka, od Istre do Dalmacije, Društvo prijatelja dubrovačke starine osiguralo je svojim radom posebno mjesto. Taj rad obuhvaćao je od osnutka terenska istraživanja, dokumentiranje stanja i otkup spomenika, konzervaciju, restituciju i rekonstrukciju spomenika te publicističku i izložbenu djelatnost, no težište je bilo na najvećem spomeniku Grada: zidinama i stonskom fortifikacijskom sklopu, koji su jedinstveni u Europi. Radom i programom Društvo je steklo povjerenje državnih vlasti koje su mu ugovorom povjerile održavanje i upravljanje dubrovačkim i stonskim fortifikacijskim sklopom. Zahvaljujući smišljenom gospodarenju ostvaren je osnovni cilj: da se spomenici održavaju sami. Prihod od posjeta i obilaska zidina troši se striktno namjenski: najprije za fortifikacijsku baštinu, ali i za ostale projekte obnove važnih spomenika Grada i njegova povijesnog teritorija.
Danas su dubrovačke zidine jedan od najbolje očuvanih i istraženih fortifikacijskih sklopova u Europi. Sve ono čemu se danas divi milijunska publika i odaje priznanje stručna javnost, od velikih međunarodnih organizacija kao što su UNESCO ili ICOMOS do bezbroj specijaliziranih institucija, sveučilišta te srodnih ili sličnih građanskih društava, rezultat je više od polustoljetne skrbi i uzornog gospodarenja. Zahvaljujući Društvu obnovljeni su i prezentirani spomenici i ambijenti. Održavanje zidina je kontinuiran, svakodnevni, tegoban posao koje Društvo umije organizirati uz minimalne administrativne troškove, budući da ima fleksibilnu mrežu djelatnika, a vodstvo se sastoji od volontera. Napokon, ulaganje u zidine, u spomenike uopće, treba razumjeti kao ekonomsku kategoriju jer su spomenici – a ne hoteli, restorani ili kafići – temelj kulturnog turizma i svih ostalih programa te konkretna podloga na kojoj sve privredne djelatnosti grade svoj prosperitet.
Društvo prijatelja dubrovačke starine ne skrbi isključivo za baštinu koja se nalazi u samome gradu Dubrovniku nego podjednako i za spomenike na području bivše Republike, od čega treba osobito istaknuti obnovljeni Sokol Grad u Konavlima i obnovu Zidina u Velikom Stonu. I Sokol Grad i Zidine u Stonu obogatile su tako ne samo repertoar hrvatske kulturne baštine nego su važnim destinacijama u turističkoj ponudi. Sve to pokazuje kako Društvo prijatelja dubrovačke starine, afirmirajući lokalne vrijednosti s područja spomeničke baštine, u velikoj mjeri obogaćuje kulturne i gospodarske resurse i na državnoj razini.
Tradicija, a nadasve rezultati legitimiraju Društvo prijatelja dubrovačke starine kao instituciju civilnog društva. Kao u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Skandinaviji i drugdje, državne i gradske vlasti trebale bi ga shvaćati kao partnera na području čuvanja, zaštite i obnove kulturnih dobara i spomenika, a njegov rad kao kompatibilan s radom institucija zaštite.