Zaštitni konzervatorski i arheološki radovi: zvonik Eufrazijeve bazilike u Poreču

  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
  • Slika
Foto: Konzervatorski odjel u Puli

Episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike jedna je od najbolje sačuvanih cjelina ranokršćanske arhitekture na svijetu te pripada najznačajnijim svjetskim povijesnim spomenicima, zbog čega je godine 1997. uvrštena i na UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine.

Kompleks je smješten uz sjeverni bedem povijesne jezgre Poreča, a njegova je arhitektonska kompozicija utemeljena na ortogonalnom sustavu glavnih antičkih prometnih osi - karda i dekumana. Kontinuirano se mijenjao tijekom stoljeća, a njegovi dijelovi iz 6. stoljeća u koje se ubrajaju trobrodna Eufrazijeva bazilika, atrij s kvadriportikom, memorijalna kapela i biskupska palača do danas su gotovo potpuno sačuvani i djelomično su u izvornoj funkciji.

O ranijim građevnim slojevima svjedoči oktogonalna krstionica koja se nalazi u zapadnom produžetku osi današnje katedrale te brojni arheološki ostaci i ostale strukture uklopljene u gradnju iz 6. stoljeća. Taj se sloj katedrale naziva Predeufrazijana i datira se u 5. stoljeće, a postoje sačuvani ostaci struktura starije crkve, prvenstveno podni mozaici, ali i dijelovi zida u elevaciji, koji se datiraju u kraj 4. stoljeća.

Samostojeći zvonik prizidan je uz zapadnu stranu krstionice u 11. stoljeću, a njegova je izgradnja dovršena u 16. stoljeću. Dvije prostrane kapele prigrađene su uz južni bok Eufrazijeve bazilike u 18. stoljeću, dok su dodatne veće građevinske intervencije provedene sredinom 19. stoljeća daljnjim prigradnjama. U 20. stoljeću u više su navrata provedeni radovi kojima je cijeli kompleks dobio današnji izgled.

Krajem 20. stoljeća započeo je konzervatorsko-restauratorski program koji je obuhvatio zgradu biskupije, arheološku zonu sjeverno od današnje katedrale te sakristiju. Tada je u biskupovu vrtu na mjestu zapuštene i dijelom ruševne zgrade sagrađena nova zgrada Biskupije, u koju je preseljen ordinarijat te biskupova rezidencija.  

Ti su radovi dovršeni 2001. godine, čime je omogućena obnova, prezentacija i otvaranje za javnost zgrade Biskupije u kojoj su od vremena njezine gradnje u 6. stoljeću, boravili porečki biskupi. U zgradi stare Biskupije uređen je lapidarij i izložena zbirka crkvenih umjetnina nakon čega je uređena arheološka zona te uspostavljena komunikacija za kretanje posjetitelja od novouređenog Muzeja prema bazilici.

Funkciju sakristije preuzela je jedna od južnih kapela, a u oslobođenom prostoru prezentirani su ostaci apside sjeverne bazilike Predeufrazijane, s njezinim srednjovjekovnim transformacijama. Uređena je presvođena dvorana zapadno od trolisne kapele u kojoj su restaurirani podni mozaici i popravljen sarkofag Sv. Maura i Eleuterija.

Aktivnosti Hrvatskog restauratorskog zavoda na obnovi zvonika, započele su su 2018. godine dopunom dokumentacije postojećeg stanja, preliminarnom analizom stanja konstrukcije krstionice i zvonika, monitoringom pukotina na zidovima krstionice te provedbom sondiranja i iscrpnih laboratorijskih analiza zatečenih žbukanih slojeva na dostupnim dijelovima pročelja zvonika.

Nakon provedenih pripremnih aktivnosti, a u dogovoru i suradnji s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Puli te Porečkom i Pulskom biskupijom kao korisnikom ishođena su sva propisana odobrenja te su izvedbeni radovi započeli krajem 2019. godine.

Postavom skele u cijeloj visini zvonika, omogućeno je provođenje dodatnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja radi utvrđivanja postojanja ranijih žbukanih i slikanih slojeva na mjestima koja prethodno nisu bila dostupna. Istraživanja su kao i kasniji restauratorski nadzor nad radovima, obavili djelatnici Odjela za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Radovi koji su u kontinuitetu nastavljeni u 2020. godini, uključivali su građevinsku sanaciju i uređenje zvonika, čiji su konstrukcijski dijelovi bili znatno oštećeni, a posebno u zoni piramide i loggie za zvona. Izvedena je nova gromobranska instalacija, a popravljen je i na vrh piramide zvonika vraćen oštećeni i ranije demontirani križ.

Arheološki nadzor nad radovima uzemljenja proveli su djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda sa sjedištem u Juršićima. Propisane stručne nadzore nad izvođenjem radova proveli su djelatnici Zavoda te projektanti konstrukcije i gromobrana. Konzervatorski nadzor nad radovima proveo je Konzervatorski odjel u Puli.

Završetak radova na zvoniku predstavlja početak nastavka etapnog istraživanja i obnove cijeloga kompleksa koje vodi Hrvatski restauratorski zavod. U idućoj fazi planirana je izrada cjelovite dokumentacije za obnovu krovišta krstionice, konzervatorsko-restauratorska istraživanja i izrada prijedloga radova na oltarnoj pregradi bazilike te preventivna zaštita i monitoring stanja zidnog oslika u staroj sakristiji.

Financijska sredstva za obnovu zvonika je kroz programsku djelatnost Hrvatskog restauratorskog zavoda u 2019. i 2020. godini, osiguralo Ministarstvo kulture i medija RH u iznosu od 1.940.000,00 kuna dok je dovršetak radova omogućen sufinanciranjem Porečke i Pulske biskupije u 2020. godini, s iznosom od 400.000,00 kuna te Istarske županije koja je sufinancirala izradu gromobrana s 50.000,00 kuna kao i uz potporu Grada Poreča, a u ukupnom iznosu od 2.390.000,00 kuna.


Konzervatorski odjel u Puli