Zaštitni konzervatorski i arheološki radovi: nekadašnja kuća Vidali smještena uz južna vrata Dioklecijanove palače
Današnja kuća Ivkić, poznatija kao nekadašnja kuća Vidali jednostavna je neoklasicistička građevina strogo koncipiranog pročelja sa skromnim dekorativnim elementima secesije. Nalazi se na istaknutom položaju uz južna vrata Dioklecijanove palače, čiji ulaz u Podrume flankira sa zapadne strane.
Nakon gotovo dva stoljeća problematične arhitektonske povijesti novi vlasnik kuće Vidali zatražio je obnovu građevine. Izvršena su preliminarna istraživanja i priprema za restauraciju oštećenog dijela antičkog pročelja palače koje se nalazi unutar kuće.
Današnje doba kuća Vidali dočekala je s izmjenama. Prilikom njezine izgradnje željezne traverze pruskog svoda ugrađene su u antički zid. Korozija željeznih nosača te oštećenje svodova koji su propuštali vodu naveli su kasnije vlasnike da nad njima izvedu dodatnu betonsku ploču kojom je kuća neznatno povišena. Naknadnim bojanjem pročelja zanemareni su elementi poput vijenaca i ugaonih pilastara koji su u bihromiji tonova stvarali neoklasicističko pročelje sredine 19. stoljeća. Njezin stilski izraz, iako u koliziji s vrjednijom antičkom arhitekturom, predstavlja dokument vremena i poput drugih zahvata tog doba ima legalni status pa nije moguće inzistirati na Andrićevskom rušenju kuće.
Konzervatorski zahvat usmjeren je na očuvanje i obnovu zida palače i njezine kamene plastike znatno oštećene i narušene povijesnim pregradnjama. Konzervatorski zahtjev prema investitoru ipak dijelom stoji na tradiciji 19. stoljeća zahtijevajući odmicanje kuće od antičke gradnje kako bi se ona mogla obnoviti i prezentirati.
Odrađeni su pripremni radovi, dilatiranje konstrukcije, uklanjanje čeličnih ležajeva traverzi iz zida Palače, čišćenje zida od prislonjenja konstrukcije. U suglasnosti s novim vlasnikom koji se odrekao dio kvadarature građevine omogućit će se prezentacija pokrivenog dijela arkature portika palače nakon 164 godine, koliko je bila pokrivena dogradnjom kuće Vidali. Rekonstrukcija oštećene plastike je u pripremi, a bit će izvedena najsuvremenijim metodama u tradiciji restauratorske struke koja je u Splitu iznimno velika.
Sagledavajući pisane i likovne izvore saznajemo zanimljivu i dinamičnu povijest kuće Vidali.
U grafičkoj mapi arhitekta Roberta Adama (1764.) pronalazimo crtež Charlesa-Louisa Clérisseaua (Slika 1.) s prikazanim pogledom na splitsku luku s istoka, a na kojemu vidimo građevinu koja je prethodila kući Vidali. Bila je to prizemnica s jednostrešnim krovom sagrađena uz jednokatnicu koja je u potpunosti prekrivala južna vrata Palače čiji tek dijelić lunete proviruje iznad vrata Podruma. Uz njezinu istočnu stranu vidi se prizemnica s jednostrešnim krovom.
Više od stoljeća poslije na istome mjestu Louis-Francois Cassas 1802. godine (Slika 2.) prikazuje potpuno drugačiju situaciju. Na njegovom crtežu vide se dvije jednokatnice, jedna zabatom okrenuta moru te druga nešto viša s visokim potkrovljem i središnjim luminarom. Pred njima su dozidane dvije kućice s jednostrešnim krovom. Vrh sljemena dviju kuća narisan je ispod baza stupova kriptoportika, a pred njima su dvije prizemnice.
Polovinom 19. stoljeća uređuju se i čiste antički ostaci Dioklecijanove palače od kasnijih građevina. U skladu s tadašnjom teorijom prezentacije mahom antičkih spomenika, provodi se purifikacija odnosno čišćenje spomenika od kasnijih dogradnji bez obzira na njihovu povijesnu vrijednost. Taj je proces oslobađanja rimske arhitekture od kasnijih povijesnih slojeva u fašističkoj epohi nanio velike štete povijesnim središtima od kojih se mnoga još nisu oporavila.
Arhitekt i konzervator Vicko Andrić u to se vrijeme sprema na istraživanje Dioklecijanovih podruma, čišćenje pročelja palače i njezinu restauraciju. Tada spomenutu kuću pred ulazom u Podrume kupuje Matija Vidali od Špira Veseljkovića i planira njezino uređenje. Andrić se suprotstavio toj namjeri ističući da će gradnja zamjenske kuće na tom mjestu nagrditi pročelje Palače i stvoriti presedan s dalekosežnim posljedicama.
Arhitektonska skica Vicka Andrića iz 1843. godine (Slika 3.) prikazuje ruševinu i njezino prethodno rekonstruirano stanje iscrtano crvenom tintom. Postojeće stanje kuće Vidali 1843. je ruševina bez krova s uvelike porušenim pročeljem procijenjena na vrijednost od 500 forinta. Na Andrićevoj se skici vidi da su obje kuće jedna funkcionalna cjelina, ali i to da su im tragovi sljemena krovova iznad vijenca Dioklecijanova portika, otprilike na razini današnje terase. Zapadna prizemnica koja se nalazila pred kućom već je bila srušena, a istočna je služila kao dograđena kuhinja.
Prema ostacima ranijih zidova na prvom katu može se zaključiti da izgradivši novu Matija Vidali 1857. godine stariju zgradu nije srušio do temelja, već je zadržao zid prizemlja i dio zida prvog kata te uspostavio nove razine katova i ravnu terasu umjesto krova, kao što svjedoče i crteži Vicka Andrića.
Tako je unatoč Andrićevoj borbi da zaustavi projekt, smatrajući da on ne prihvaća opće vrijednosti kojima pripada Dioklecijanova palača, kao nacionalnog i internacionalnog spomenika kulture, izgrađena kuća Vidali. Time je započela polemika o načinu prezentacije Južnog pročelja Dioklecijanove palače koja traje sve do danas.
Slikovni prilozi:
Slika 1. Pogled na nekadašnju kuću Vidali na Obali Hrvatskog preporoda 22 prije konzervatorsko-restauratorskih zahvata, KO Split
Slika 2. 3D snimka zida Palače izvana njegovog dijela unutar kuće, KO Split
Slika 3. Robert Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, London 1764., KO Split
Slika 4. Louis-Francois Cassas, Voyage pittoresque et historique de l'Istrie et de la Dalmatie, 1802., KO Split
Slika 5. Vicko Andrić, Snimak postojećeg stanja kuće Vidali iz 1843., KO Split
Slika 6. Vicko Andrić, Detalj južnog pročelja Palače s kućom Vidali prije rušenja, 1846., KO Split
Slika 7. Vicko Andrić, Maketa kuće Vidali prema prijedlogu inž. P. Clocchiattija, 1855., KO Split
Slika 1. Pogled na nekadašnju kuću Vidali na Obali Hrvatskog narodnog preporoda 22 prije konzervatorsko-restauratorskih zahvata, KO Split
Nakon gotovo dva stoljeća problematične arhitektonske povijesti novi vlasnik kuće Vidali zatražio je obnovu građevine. Izvršena su preliminarna istraživanja i priprema za restauraciju oštećenog dijela antičkog pročelja palače koje se nalazi unutar kuće.
Današnje doba kuća Vidali dočekala je s izmjenama. Prilikom njezine izgradnje željezne traverze pruskog svoda ugrađene su u antički zid. Korozija željeznih nosača te oštećenje svodova koji su propuštali vodu naveli su kasnije vlasnike da nad njima izvedu dodatnu betonsku ploču kojom je kuća neznatno povišena. Naknadnim bojanjem pročelja zanemareni su elementi poput vijenaca i ugaonih pilastara koji su u bihromiji tonova stvarali neoklasicističko pročelje sredine 19. stoljeća. Njezin stilski izraz, iako u koliziji s vrjednijom antičkom arhitekturom, predstavlja dokument vremena i poput drugih zahvata tog doba ima legalni status pa nije moguće inzistirati na Andrićevskom rušenju kuće.
Slika 2. 3D snimak zida Palače izvana te njegovog dijela unutar kuće Vidali, KO Split
Konzervatorski zahvat usmjeren je na očuvanje i obnovu zida palače i njezine kamene plastike znatno oštećene i narušene povijesnim pregradnjama. Konzervatorski zahtjev prema investitoru ipak dijelom stoji na tradiciji 19. stoljeća zahtijevajući odmicanje kuće od antičke gradnje kako bi se ona mogla obnoviti i prezentirati.
Odrađeni su pripremni radovi, dilatiranje konstrukcije, uklanjanje čeličnih ležajeva traverzi iz zida Palače, čišćenje zida od prislonjenja konstrukcije. U suglasnosti s novim vlasnikom koji se odrekao dio kvadarature građevine omogućit će se prezentacija pokrivenog dijela arkature portika palače nakon 164 godine, koliko je bila pokrivena dogradnjom kuće Vidali. Rekonstrukcija oštećene plastike je u pripremi, a bit će izvedena najsuvremenijim metodama u tradiciji restauratorske struke koja je u Splitu iznimno velika.
Sagledavajući pisane i likovne izvore saznajemo zanimljivu i dinamičnu povijest kuće Vidali.
Slika 3. Slika 4.
U grafičkoj mapi arhitekta Roberta Adama (1764.) pronalazimo crtež Charlesa-Louisa Clérisseaua (Slika 1.) s prikazanim pogledom na splitsku luku s istoka, a na kojemu vidimo građevinu koja je prethodila kući Vidali. Bila je to prizemnica s jednostrešnim krovom sagrađena uz jednokatnicu koja je u potpunosti prekrivala južna vrata Palače čiji tek dijelić lunete proviruje iznad vrata Podruma. Uz njezinu istočnu stranu vidi se prizemnica s jednostrešnim krovom.
Više od stoljeća poslije na istome mjestu Louis-Francois Cassas 1802. godine (Slika 2.) prikazuje potpuno drugačiju situaciju. Na njegovom crtežu vide se dvije jednokatnice, jedna zabatom okrenuta moru te druga nešto viša s visokim potkrovljem i središnjim luminarom. Pred njima su dozidane dvije kućice s jednostrešnim krovom. Vrh sljemena dviju kuća narisan je ispod baza stupova kriptoportika, a pred njima su dvije prizemnice.
Polovinom 19. stoljeća uređuju se i čiste antički ostaci Dioklecijanove palače od kasnijih građevina. U skladu s tadašnjom teorijom prezentacije mahom antičkih spomenika, provodi se purifikacija odnosno čišćenje spomenika od kasnijih dogradnji bez obzira na njihovu povijesnu vrijednost. Taj je proces oslobađanja rimske arhitekture od kasnijih povijesnih slojeva u fašističkoj epohi nanio velike štete povijesnim središtima od kojih se mnoga još nisu oporavila.
Slika 5. Slika 6.
Arhitekt i konzervator Vicko Andrić u to se vrijeme sprema na istraživanje Dioklecijanovih podruma, čišćenje pročelja palače i njezinu restauraciju. Tada spomenutu kuću pred ulazom u Podrume kupuje Matija Vidali od Špira Veseljkovića i planira njezino uređenje. Andrić se suprotstavio toj namjeri ističući da će gradnja zamjenske kuće na tom mjestu nagrditi pročelje Palače i stvoriti presedan s dalekosežnim posljedicama.
Arhitektonska skica Vicka Andrića iz 1843. godine (Slika 3.) prikazuje ruševinu i njezino prethodno rekonstruirano stanje iscrtano crvenom tintom. Postojeće stanje kuće Vidali 1843. je ruševina bez krova s uvelike porušenim pročeljem procijenjena na vrijednost od 500 forinta. Na Andrićevoj se skici vidi da su obje kuće jedna funkcionalna cjelina, ali i to da su im tragovi sljemena krovova iznad vijenca Dioklecijanova portika, otprilike na razini današnje terase. Zapadna prizemnica koja se nalazila pred kućom već je bila srušena, a istočna je služila kao dograđena kuhinja.
Slika 7.
Prema ostacima ranijih zidova na prvom katu može se zaključiti da izgradivši novu Matija Vidali 1857. godine stariju zgradu nije srušio do temelja, već je zadržao zid prizemlja i dio zida prvog kata te uspostavio nove razine katova i ravnu terasu umjesto krova, kao što svjedoče i crteži Vicka Andrića.
Tako je unatoč Andrićevoj borbi da zaustavi projekt, smatrajući da on ne prihvaća opće vrijednosti kojima pripada Dioklecijanova palača, kao nacionalnog i internacionalnog spomenika kulture, izgrađena kuća Vidali. Time je započela polemika o načinu prezentacije Južnog pročelja Dioklecijanove palače koja traje sve do danas.
Slikovni prilozi:
Slika 1. Pogled na nekadašnju kuću Vidali na Obali Hrvatskog preporoda 22 prije konzervatorsko-restauratorskih zahvata, KO Split
Slika 2. 3D snimka zida Palače izvana njegovog dijela unutar kuće, KO Split
Slika 3. Robert Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, London 1764., KO Split
Slika 4. Louis-Francois Cassas, Voyage pittoresque et historique de l'Istrie et de la Dalmatie, 1802., KO Split
Slika 5. Vicko Andrić, Snimak postojećeg stanja kuće Vidali iz 1843., KO Split
Slika 6. Vicko Andrić, Detalj južnog pročelja Palače s kućom Vidali prije rušenja, 1846., KO Split
Slika 7. Vicko Andrić, Maketa kuće Vidali prema prijedlogu inž. P. Clocchiattija, 1855., KO Split