Prilozi javnoj raspravi
>>> Nenni Delmestre, pristiglo 15.09.2012. nennidelmestre@me.com
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću: Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima (NN 48/04 i 44/09)
Mislim da bi se trebalo razmisliti o reguliranju izbora članova nacionalnih vijeća uvažavajući princip decentralizacije. Drugim riječima, ne bi bilo dobro da u nacionalnim vijećima sjede samo ljudi iz Zagreba.
Srdačan pozdrav,
Nenni Delmestre
........................................................................................................................
>>> Nenad Bartolčić, pristiglo 15.09.2012. nenad@mvinfo.hr
Poštovani,
iako sam prilog javnoj raspravi ispred Modernih vremena Info dao kroz supotpis inicijativi tj "Prijedlogu za osnivanje Vijeća za neprofitne medije", koristim priliku da iako s malim kašnjenjem sugeriram i sljedeće:
- da bi Kulturna vijeća što efikasnije a prije svega i kvalitetnije djelovala, nužno je uspostaviti komunikacijski kanal kroz koji će članovi vijeća i predstavnici udruga, institucija, tvrtki… (koji su direktno zainteresirani za djelokrug djelovanja pojedinog vijeća) barem cca 3 puta kroz godinu na proširenim sastancima/koordinacijama razmatrati situaciju u sektoru koje pojedino vijeće "pokriva". To je potrebno tim više ukoliko se djelokrug rada vijeća proširi i na promišljanje kulturnih politika, a koje je nemoguće bez neposredne komunikacije, zajedničkog rada predstavnika vijeća i subjekata u ektoru/području, konkretno sada mislim na područje knjige (autori, nakladnci, knjižari, knjižničari..).
Osobno mi je žao što ideja Knjižnog bloka od proljetos (osnivanje kojeg sam inicirao i kojem predsjedam) o HITNOM osnivanju intersektorske RADNE GRUPE koju bi iniciralo Min kulture (i u nju osim predstavnika knjiškog ceha uključila i MZOS i Min rada i poduzetništva) pa smo je bili prisiljeni pred ljeto osnovati sami (gdje osim predstavnika Knjižnog bloka sudjeluju i predstavnici Zajednice nakladnika i knjižara, a ispred Min kulture ipak se kao "promatrač" ili osoba "za vezu" neformalno uključila gđa Đurić Nemec, kao i gospodin Skenzić iz MZOS) ali, priznat ćete, nije isto kada radnu grupu osniva mala udruga ili kada je saziva (zbog bolje koordinacije) npr. Min kulture. Naravno, ovo ne znači da radnja grupa za rješavanje problema u knjiškom sektoru koju je inicirao KBlok neće nastaviti s radom, dapače, njezin ćemo rad nakon ljetnih praznika sada nastojati i intenzivirati.
Ukratko, bez stanovitog institucionalnog formata intenzivnijeg međusobnog koordiniranja /informiranja/ predlaganja rješenja za unaprjeđenje kriznog stanja bojim se da nije moguć onoliko kvalitetan rad niti kulturnih vijeća pa niti resornih ministarstava… tu individualna komunikacija na razini pojedinih subjekata) nije najsretnije rješenje jer informacije ne kolaju do svih koji su za njih zainteresirani.
Zahvaljujem na pažnji i srdačno vas pozdravljam!
Nenad Bartolčić
Moderna vremena Info
Meštrovićev trg 6
10000 Zagreb
Tel. +38516658245
Fax +38516658246
Email: nenad@mvinfo.hr
Web: www.mvinfo.hr
........................................................................................................................
>>> Ivana Peranić, pristiglo 15.09.2012. ivanaperanic@gmail.com
Prijedlozi / Zakon o kulturnim vijećima
Poštovani,
smatram da niti jedan Zakon ne bi smio podržavati odnsno dozvoljavati sukob interesa. Članak 4. stavak 2 nije restriktivni kriterij nego je kriterij koji ne dozvoljava sukob interesa. Nigdje u EU-ji državna legislativa ne dozvoljava i ne podržava sukob interesa pa ne vidim zašto bi onda naš zakon to podržavao. Najjednostavnije jest izbrisati taj stavak, ali dosadašnja praksa je pokazala da sukob interes u KV-ima ne donosi nikakvo dobro zajednici umjetnika i kulturnjaka. Naravno, u ljudskoj je prirodi da čovjek bude pristran i subjektivan prema svojemu radu ili radu svojih suradnika i za to ne treba kriviti ljude koji se nađu u takvoj situaciji nego regulativu koja im to dozvoljava.
Ukoliko je problem u broju članova KV-a, onda bi se trebao tražiti novi model evaluacije programa kojim će se smanjiti broj evaluatora. Pri evaluaciji programa EU-ije dovoljna su dva evaluatora koji samostalno i neovisno jedan o drugome evaluiraju program i šalju svoju evaluaciju u centar odnosno naručitelju evaluacije. Tek u slučaju da se te dvije evaluacije bitno razlikuju, uključuje se treći nezavisni evaluator. (Naravno uz postojanje jasnog sustava bodovanja).
Slijedeći taj model, broj evaluatora se smanjuje, a osim toga evaluatori mogu taj posao raditi od kuće što smanjuje troškove prijevoza, smještaja i dnevnica, i na taj način ostaje više novaca za honorar evaluatora koji ako će biti bolje plaćen, vjerojatno će biti i više zainteresiran za tu poziciju.
Zaista mislim da je brisanje toga stavka veliki korak unazad za sve nas i za Ministarstvo kulture RH. Problem je dobro uočen, ali brisanjem stavka po mome mišljenju, krpa se nešto što jednostavno nije funkcionalno i ekonomično, a to su kulturna vijeća sama po sebi (model je anakroničan).
Također, Zakonom koji regulira evaluaciju prijavljenih programa za javne potrebe u kulturi, trebalo bi se urediti i propisati sustav bodovanja s obzirom na kriterije, zatim osigurati transparentnost postupka (objava zapisnika na internetskim stranicama Ministarstva, Županije, lokalnih samouprava), odnosno obavezna obavijest kandidatima - feedbak koji su se prijavili na natječaj s rezultatima (u bodovima i pismenoj evaluaciji) kako bi se mogli i samoevaluirati i sljedeći put bili u stanju ili u prilici napisati bolju prijavnicu. Grad Rijeka je puno napravio u zadnjih godinu dana po tom pitanju, kao rezultat djelovanja riječkih aktivista i razumijevanja, volje i predanosti čelnih ljudi u Odjelu za kulturu Grada Rijeke da se stvari pomaknu s mrtve ustajale točke.
Hvala na prilici da sudjelujem u davanju prijedloga.
S poštovanjem,
Ivana Peranić
Umjetnička voditeljica
Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA, Rijeka
T. 091 579 35 95
www.krila.org
........................................................................................................................
>>> Kapidžić Alen, pristiglo 15.09.2012. Alen.Kapidzic@rijeka.hr
Izmjene Zakona o KV-ima - prijedlozi
Poštovani!
Kao uposlenik Grada Rijeke gradskog odjela za kulturu šaljem vam sljedeće prijedloge s nadom da će te barem neke od njih uvrstiti u novi zakon.
Broj članova KV-a za lokalnu samoupravu treba pustiti na izbor da budu 3 ili 5, a ne ih definirati s 5 ili 7 iz razloga što često u lokalnim samoupravama neće biti dovoljno ljudi koji žele biti članovi KV-a iz razloga što su pod pritiskom javnosti da su u sukobu interesa. U RI je bio sada jako slab odaziv na Poziv za prijavu za popunjavanje članova KV-a.
Treba dopustiti ljudima iz upravljačkih tijela da budu članovi vijeća, ali članovi vijeća (svi) ne smiju prijavljivati svoje programe dok su u mandatu tog KV-a. Ako se pak raspravlja o programima ustanova, udruga i sl. čiji su oni članovi - neka ne sudjeluju u raspravi. Članovi mog vijeća (knjiga) u RI su donijeli interno takav dogovor i nisu prijavljivali svoje programe dok su bili članovi. To je u javnosti osjetljivoj na sukobe interesa bilo jako dobro prihvaćeno i isticano kao primjer dobre prakse.
Treba promijeniti naziv Knjižna, nakladnička i knjižnična djelatnost. Djelatnost poticanja kulture pisanja i čitanja bi bila puno bolja. Knjige su samo jedan od medija kojim se širi i konzumira pisana riječ.
Alen Kapidžić
............................
Viši stručni suradnik za nakladničku i knjižničnu djelatnost
Grad Rijeka
Odjel gradske uprave za kulturu
........................................................................................................................
>>> Savez udruga Klubtura / Mreža Clubture, pristiglo 15.09.2012. clubture@gmail.com
OČITOVANJE NA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
KULTURNIM VIJEĆIMA
Poštovani,
zahvaljujemo na otvaranju mogućnosti sudjelovanja u javnim konzultacijama povodom Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima. Načelno predložene zakonske promjene ocjenjujemo pozitivima, premda smo stava kako se njihovom primjenom neće suštinski izmijeniti načini kreiranja i provođenja kulturnih politika u Republici Hrvatskoj, pa time ni djelovanje samih kulturnih vijeća. Ovom prilikom bismo ipak željeli istaknuti nekoliko važnih mjera koje bi trebale biti uvrštene u Izmjene i dopune Zakona o kulturnim vijećima:
● Vijeća po svim kulturno-umjetničkim djelatnostima koja uključuju i nezavisnu produkciju svakako trebaju u svoj rad uključiti i predstavnike nezavisne kulturne scene;
● Nužno bi bilo spriječiti da u pojedinim vijećima sudjeluje i o javnim potrebama u kulturi odlučuje više osoba zaposlenih u istoj kulturnoj organizaciji / instituciji, a što je često slučaj u pojedinim lokalnim sredinama;
● Preporuke vijeća trebale bi biti izražene u konkretnim svotama, a ne putem predikacije što bi trebala postati obaveza za sva vijeća i na razinama lokalne samouprave. Dodatno, smo zainteresirani za objašnjenja, odnosno logiku koja stoji iza povećanja broja kulturnih vijeća koja bi se trebala osnovati u gradovima većim od 20.000 stanovnika? Prema iskustvima mnogih organizacija nezavisne kulture koje djeluju u različitim gradovima u Hrvatskoj, vjeća nisu zaživjela ili ne djeluju u skladu sa željenom funkcijom i u mnogo većim gradovima. Smatramo kako bi umanjivanje obavezne granice dodatno pridonijelo lošim trendovima u odlučivanju u kulturi. Sugeriramo da se prije svega napravi detaljna analiza djelovanja vijeća na lokalnim razinama, a tek onda pristupi eventualnim izmjenama unutar sustava na temelju realnih potreba.
Također smo zainteresirani za objašnjenja vezana uz djelokrug rada vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova.
Srdačan pozdrav,
Katarina Pavić
Koordinatorica SU Klubtura
........................................................................................................................
>>> Janja Sesar, pristiglo 15.09.2012. janja.sesar@gmail.com
Prijedlog za osnivanje Vijeća za neprofitne medije
U zadnjih dvadesetak godina hrvatski su mediji ozbiljno devastirani kako na sadržajnoj tako i na strukturnoj razini te su mnoge teme relevantne za život i razvoj zajednice svoje utočište našle u novoj vrsti medija za koje se u Hrvatskoj uvriježio naziv neprofitni mediji. Neprofitni mediji u obliku radijskih i televizijskih produkcija, tiskanih izdanja, a posebice elektroničkih publikacija grade tzv. treći medijski sektor koji dobiva sve važnije mjesto u hrvatskom medijskom prostoru i informiranju građana. Nažalost, razvoj neprofitnih medija do sada nije pratilo omogućavanje adekvatnog okvira njihovog djelovanja, odnosno definiranje njihovih prava i obaveza i kreiranje održivog sustavnog mehanizma financiranja.
Ministarstvo kulture je kao resorno ministarstvo za medije odgovorno za kreiranje i provođenje medijske strategije kao i iznalaženje mehanizama sustavne podrške. U sklopu podrške programa javnih potreba u kulturi pri Ministarstvu kulture, neprofitni mediji trenutno mogu prijaviti projekte pri vijeću za časopise i elektroničke publikacije.
S obzirom na sve veću važnost koju neprofitni mediji imaju u hrvatskom medijskom prostoru, specifičnosti njihovog djelovanja i uloge koju imaju u gradnji civilnog društva i aktivnog građanstva smatramo da unutar Ministarstva kulture postoji velika potreba njihove snažnije distinkcije i jasnijeg pozicioniranja kao zasebnog područja.
U tom smislu vam se obraćamo s prijedlogom koji bi prema našem mišljenju trebao biti prvi korak k tom cilju, a to je utvrđivanje područja neprofitnih medija te otvaranje zasebnog vijeća – Vijeća za neprofitne medije koje bi obuhvaćalo sve vrste neprofitnih medija – elektroničkih publikacija, radijskih i televizijskih produkcija i časopisa.
Nadamo se da ćete razmotriti ovaj prijedlog i da ćemo ga dalje razvijati u zajedničkom dijalogu za koji stojimo na raspolaganju.
Srdačan pozdrav,
Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva – Kulturpunkt.hr
Udruga za nezavisnu medijsku kulturu – H-alter
Udruga za promicanje kulture „Kulturtreger“ – Booksa.hr
Prostor rodne i medijske kulture K-zona - Vox Feminae.net
Domino - Queer.hr
Moderna vremena.Info – Mvinfo.hr
........................................................................................................................
>>> Zvonimir Peranić pristiglo 15.09.2012. zperanic@gmail.com
O nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima
Poštovani,
Rad kulturnih vijeća i primjene zakona pratim praktički od početka i prvih mandata članova. Jedan od najvećih problema koji se javljaju jeste sukob interesa, odnosno činjenica da su u Kulturnim vijećima sjedili ljudi koji su bili izravno uključeni u projekte koje su ocjenjivali. O tome sam provodio i detaljne analize te nedvojbeno pokazao statističkom analizom na primjeru rada Kulturnih vijeća u gradu Rijeci da postoji sukob interesa.
Detalje o analizama možete pronaći na ovim poveznicama:
O radu prvoga vijeća:
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=17055&Itemid=196
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=18528&Itemid=196
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=18560&Itemid=196
O radu drugoga vijeća:
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=21240&Itemid=196
Analize pokazuju da se pogoduje istima i da neke uzroke treba tražiti u samome Odjelu za kulturu.
Omogućavanje rada u Vijeću osobe koja ima udio u vlasništvu ili sudjeluje u upravljanju pravne osobe koja obavlja djelatnosti u kulturi u podruĉju kulturnog vijeća stoga je nazadovanje, otvaranje dodatnoga poligona za nepotizam i sukob interesa kao što pokazuju navedene analize.
Prijedlog: U kulturnome vijeću ne može biti osoba koja na bilo koji način sudjeluje u predloženome projektu ili pravna osoba ne može prijaviti projekt kulturnome vijeću u čijem radu sudjeluje osoba koja sudjeluje u prijavljenom projektu.
Činjenica da se ne može naći 5 ili 7 (ili 10) osoba u cijeloj Hrvatskoj ne stoji. To bi značilo da određenih stručnjaka u pojedinom djelokrugu ima najviše po jedan u 5 (ili 7) gradova Hrvatske.
Nadalje, izuzeće člana vijeća od odluĉivanja ako je osobno zainteresiran za donošenje određene odluke, također ne uklanja utjecaj na konačnu "sliku" jer izuzeti član sudjeluje u odlučivanju drugih, njemu konkuretnih programa koje može slabije ocijeniti pa i implicitno utjecati na bolju poziciju svojega projekta.
Kako bi postupak postao jasan i bez sumnje u zakulisne igre svaki bi korak u postupku trebao biti javan (web). Svaki bi se zapisnik trebao objavljivati onda kada određeno tijelo zasjeda (web).
Predlažem uvođenja sustava bodovanja po određenim kriterijima i podkriterijima.
Članovi kulturnih vijeća ne bi se trebali sastajati, a novac od putnih troškova i dnevnica može se preusmjeriti na honorare (pa će zanimanje za rad u Vijećima možda biti veći). Svaki bi program trebao biti obrazložen po bodovima i po svakome pojedinom kriteriju i podkrijetriju i potpisan od svakog člana Vijeća. Bodovane programe članovi vračaju u ministarstvo (županiju, grad) gdje se vrši obrada.
Sumiranje bi se vršilo po srednjim vrijednostima svakoga kriterija uz eliminaciju minimalne i maksimalne vrijednosti čime bi se odstranile subjektivne i osobne možebitne preference. Dakle u slučaju 5 članova nakon odbacivanje najveće i najmanje bodovne ocjene ostaju tri ocjene za usrednjavanje, a u slučaju vijeća sa sedam članova ostaje 5 ocjena. I tako za svaki kriterij i podkriterij. Tako dobivene ocjene se zbrajaju i svaki program dobiva konačni broj bodova. Stvara se rang ljestvica.
Provjera formalnih uvjeta od strane Ministarstva, Županije, Grada prije ocjenjivanja olakšala bi postupak vrednovanja. Nakon rang liste bodova algoritmom se bodovi prevađaju u novčane iznose koje predlaže ministar, župan, gradonačelnik. Algoritam sadrži
- bodove Vijeća,
- traženi iznos sufinanciranja – koji se ograničava na određeni postotak ukupnog budžeta programa
- iznos ukupnog iznosa financiranja za djelatnost.
Ukoliko dolazi do rebalansa proračuna algoritam se primjenjuje na preostale programe u razmjernome dijelu. Konačna financijska i programska izvješća također su dostupna javnosti (web).
Time se osigurava politici ostvarivanje strategije u kulturui (odlučivanje o visini financijskoga dijela za pojedinu djelatnost) a struci u ocjenjivanju kvalitete programa (bodovanje).
Objavljivanje svih zapisnika u svakome trenutku, ali i konačnih programskih i financijskih izvještaja korisnika otklanja se svaka mogućnost intervencija, cijeli postupak se postavlja u transparentnu formu od koje dobivaju svi, a u konačnici najviše porezni obveznici.
Zahvaljujem,
mr. sc. Zvonimir Peranić, prof.
kazališni kritičar, producent i redatelj
umjetnički voditelj Teatra Rubikon iz Rijeke
........................................................................................................................
>>> Dražen Jelavić, pristiglo 14.09.2012. drazen.jelavic@gmail.com
Prijedlog Hrvatskog sabora kulture
Poštovani, temeljem raspisa za javnim savjetovanjem obraćam Vam se u ime Hrvatskog sabora kulture, krovne organizacije kulturno umjetničkog amaterizma koja zahvaljujući Ministarstvu kulture okuplja 870 udruga s oko 80000 članova.
Pozdravljamo spomenute izmjene predmetnog Zakona i osnivanje Vijeća za kulturno umjetnički amaterizam.
Dosadašnji nedostatak spomenutog Vijeća rezultirao je krizom kulturno umjetničkog amaterizma o čemu sam u nekoliko navrata pisao Ministarstvu kulture.
Osnovna potrebna promjena u Zakonu i nadalje nije unesena, a radi se o potrebi provedivosti Zakona koja nije moguća bez članaka o kaznenim odredbama Zakona.
Svjedok sam neprovedivosti dosadašnjeg Zakona u mnogim županijama i gradovima. Zbog drugih nedorečenosti Zakona, a možda i nedostatka kaznenih odredbi, Ministarstvo kulture neobveznim upitnikom prikuplja podatke o financiranjima u kulturi umjesto da su automatizmom županije i gradovi dužni javljati odluke o financiranju u kulturi.
Nadalje, predlažemo obvezno osnivanje kulturnih vijeća i u općinama jer je tu geneza problema financiranja u kulturi, nerijetko netransparerno.
Može se ograničiti obveza na samo one općine koje ostvaruju xy prihode. Najljepše Vas molim da ove dobronamjerne prijedloge shvatite kao takve, jer je dužnost Države u osiguranju jednakih mogućnosti za zadovoljavanje kulturnih potreba na svim nivoima, ali i s dodatnom težinom jer smo vrlo dobro upoznati s terenom i problematikom.
Uz izraze visokog poštovanja srdačno Vas pozdravljam.
Dražen Jelavić, prof.,Tajnik Hrvatskog sabora kulture
........................................................................................................................
>>> Nina Obuljen, pristiglo 14.09.2012. mailto:nina@irmo.hr
Mišljenje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima
Poštovani,
slijedom objavljenog javnog poziva na internetskim stranicama Ministarstva kulture, šaljem doprinos javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima:
Nakon pažljivog iščitavanja teksta predloženih izmjena i dopuna, jasno je da se radi isključivo o manjim tehničkim prilagodbama važećeg Zakona te stoga nema potrebe raspravljati o strateškim pitanjima koja proizlaze iz primjene ovog Zakona. Ipak, u uvodnom dijelu u „ocjeni stanja“, navedene su neke dvojbene formulacije, a posebno u dijelu u kojem se govori o evaluaciji. U svom dosadašnjem radu pojedina su Vijeća pokušavala raditi na osnovnoj evaluaciji financiranih programa, ali u stvarnosti, zbog ograničenih kapaciteta, ovo se nije provodilo na odgovarajući način. Postoji veliki prostor za napredak i izmjena zakona mogla se iskoristiti da se ovlasti i odgovornosti Vijeća preciznije urede.
U kontekstu najave kako će javne ustanove uz programe koje prijavljuju na natječaj morati priložiti svoje strateške planove, a svi ostali ih prilažu ukoliko se prijavljuju za trogodišnje financiranje, potrebno je preciznije razmotriti tu doista vrijednu inicijativu jer nigdje nisu navedeni nikakvi parametri kako će se te strategije ocjenjivati, tko će to raditi, prema kojoj metodologiji i kriterijima. Prethodno bi trebalo provesti obuku djelatnika Ministarstva kulture koji pripremaju materijale za vijeća i obuku članova i članica pojedinih vijeća jer se postavlja pitanje kako će oni koji nisu prošli niti osnovne treninge ili obuke za izradu strateških planova iste ocjenjivati te na temelju tako donesene ocjene pojedinog strateškog plana odlučivati o financiranju.
Članak 1.
Ovim člankom predviđeno je, između ostalog, osnivanje novog Vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova. Potpuno je nejasno čime bi se ovo Vijeće bavilo, o kojem bi dijelu proračuna Ministarstva kulture odlučivalo te tko su stručnjaci koji bi sjedili u tom Vijeću.
Naime, osim programa Europske unije Kultura i Medija (koji će se spajati u jednistveni program Kreativna Europa 2014 godine), na raspolaganju su još i sredstva iz drugih programa EU (za digitalizaciju, Europa za građane, obrazovni programi ...) pretpristupnih fondova, zatim strukturnih fondova (od 2014. godine), ali i cijeli niz drugih međunarodnih fondova (za mobilnost, stipendije, koprodukcije, razne fondacije, međunarodne organizacije itd.)
Uloga Ministarstva u odnosu na pojedine međunarodne fondove značajno se razlikuje. U programima Zajednice Ministarstvo osigurava informacijei po mogućnosti dio sufinanciranja. Kada se radi o obnovi baštine, Ministarstvo je vrlo često nositelj projekta, treba osigurati nacionalnu participaciju, provoditi složene natječaje o javnoj nabavi itd. Koprodukcijski projekti, kao i u svakoj drugoj državi, trebaju se tretirati kao diversificirano financirani nacionalni projekti i moraju se sufinancirati iz istih fondova iz kojih se sufinanciraju nacionalne produkcije. U slučaju financiranja iz različitih fondacija i međunarodnih organizacija Ministarstvo često nema nikakvu ulogu – niti sudjeluje u procesu prijavljivanja niti donošenja odluka niti treba osigurati nacionalno sufinanciranje.
Osim toga, treba naglasiti da Hrvatska sljedeće godine postaje punopravna članica EU i europsko financiranje mora biti planirano i evaluirano u sklopu redovitih djelatnosti pojedinih uprava, a nikako biti tretirano kao „međunarodna aktivnost odvojena od djelatnosti“. U tom smislu još je nejasnija namjera Ministarstva osnivanja ovakvog Vijeća u ovom trenutku. Mišljenja sam da uvođenje ovakvog Vijeća nema nikakvog smisla jer koliko bi članova (i kojeg profila) trebalo imati Vijeće koje bi odlučivalo o sufinanciranju neke pojedinačne stipendije i vršilo odabir između desetak projekata obnove predloženih za sufnanciranje iz strukturnih fondova vrijednosti i nekoliko milijuna kuna.
Članak 2.
Vjerojatno postoji neki valjani razlog, ali u obrazloženju nije navedeno zašto se mijenja broj članova pojedinog Vijeća. Budući da članovi vijeća primaju naknade povećanje broja članova vijeća povećat će i iznos sredstava koji se osiguravaju iz državnog proračuna.
Članak 3.
Provedba odredbi o sukobu interesa doista je u praksi bila neprovediva i postojao je objektivni problem nepoštivanja Zakona u pojedinim slučajevima, ali potpuno ukidanje odredbe o sukobu interesa samo će dovesti do gore situacije u kojem će biti moguće da su svi članovi pojedinog vijeća u samom startu u eklatantnom sukobu interesa.
Članak 4.
U Ministarstvu kulture postoje podaci o tome koliko je gradova, koji su do sada imali tu obvezu, osnovalo kulturna vijeća. Postoji i problem da su članovi vijeća u manjim sredinama ili neposredno zainteresirani za programe o kojima odlučuju ili da se u vijeća imenuju osobe koje nemaju nikakve veze s kulturom i umjetnošću. Ministarstvo kulture, osim kroz konzultacije, nema instrumente za nametati i provoditi ovu odredbu zakona niti nadzirati kako se ona provodi pa stoga smatram nepotrebnim uvoditi tu obvezu za još manje gradove od onih koji su sada obvezni. U obrazloženju Nacrta izmjena i dopuna zakona moglo se navesti bar nešto više informacija na temelju kojih bi se
moglo zaključiti zašto se uvodi ova izmjena pogotovo stoga što ništa u sadašnjem Zakonu ne sprječava manje jedinice lokalne samouprave da osnuju vijeća ako to žele.
Na kraju jedna nomotehnička napomena: u važećem Zakonu koristi se izraz „ministar“, a u prijedlogu izmjena i dopuna u čl. 9. spominje se termin „ministrica“. U praksi, u hrvatskim zakonima koristi se izraz ministar bez obzira obnaša li u pojedinom trenutku dužnost muška ili ženska osoba. Ukoliko se želi uvesti rodno neutralni jezik to treba u tom slučaju dosljedno provesti kroz cijeli tekst prijedloga Zakona.
S poštovanjem
Nina Obuljen
........................................................................................................................
>> Vitomira Lončar, pristiglo 14. rujna 2012. vjloncar@inet.hr
Predmet: Osvrt na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i
dopunama zakona o kulturnim vijećima
........................................................................................................................
>> Meri Butirićka, pristiglo 12.09.2012. info@idamar.hr
Javna rasprava o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima
Kao zaposlenica javne ustanove u kulturi / Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu / i kao članica Vijeća za knjigu, nakladništvo i knjižnice pri Gradu Splitu htjela bih komentirati. neke članke.
Vijeća u kulturi su kao i upravna vijeća u ustanovama kulture bile izvrsne novine s ciljem da pomognu ministru i ravnateljima u donošenju strateških odluka i s ciljem da unaprijede djelatnost….danas se smisao upravnih vijeća potpuno izgubio .
Već u čl. 1. trebala bi biti izmjena riječ „knjižne „ aludira na knjigu ..da li se pod tim krije i knjižnica ne znam bilo bi logičnije da se vijeće zove: Vijeće za knjigu, nakladništvo i knjižničnu djelatnost…..zna se da u nakladništvo spadaju knjige, časopisi, elektroničke publikacije…..i drugi mediji
Ako se izaberu kvalitetni kulturni djelatnici onda im treba dodati da ne samo savjetuju već zajedno s ministrom i pročelnicima suodlučuju u donošenju odluka iz djelokruga njihovog vijeća./ čl. 2./
U redu je da se mijenja čl. 4. jer izuzetan broj kvalitetnih ljudi djeluje posebno u izdavaštvu / vlasnici izdavačkih kuća, galerija… / .
Osnivanje kulturnih vijeća pri županijama, gradovima / čl. 6. /…..mislim da neće polučiti pozitivne efekte ukoliko izbori članova vijeća ne budu u ingerenciji Ministarstva, a to je nemoguće jer su osnivači gradovi….možda postoji neka mogućnost kroz Državne urede. Ta vijeća služe samo za nagrađivanje pojedinaca s liste vladajuće političke opcije u gradu. Tako da u nadležnosti grada nije da prati ni zakonitost rada ustanove ni da prati plan i program kao ni financijski plan što je nakaradno. Državni ured koji bi to trebao raditi očito niti zna niti to obavlja i zato su moguće nepravilnosti i zloupotrebe.
Prijedlog – ukinite novčane nagrade za sva vijeća pa će u njima na kraju biti zaista zainteresirani pojedinci kojima je kultura iznad novčanog dobitka i kojima će članstvo u vijećima biti čast.
Čl 9. Vijeće za knjigu i nakladništvo nastavlja svoj rad kao …prijedlog …Vijeće za knjižne, nakladničke i knjižarske djelatnosti. Mislim da je bolji naziv Vijeće za knjige, nakladništvo i knjižničnu djelatnost / ili knjižnice / jer riječ nakladnik = knjižarska djelatnost, ….. ako ste mislili da u ovo Vijeće idu i knjižnice onda treba napisati knjižnice ili knjižnična djelatnost
Možda sam se i ponavljala, sve u dobroj namjeri da se tekstom obuhvati sve , svi ostali članci su OK.
Meri Butirićka
Gradska knjižnica M. Marulića
u Splitu
........................................................................................................................
>> Nenni Delmestre, pristiglo 11.09.2012. nennidelmestre@me.com
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću: Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima (NN 48/04 i 44/09)
Mislim da bi se trebalo razmisliti o reguliranju izbora članova nacionalnih vijeća uvažavajući princip decentralizacije. Drugim riječima, ne bi bilo dobro da u nacionalnim vijećima sjede samo ljudi iz Zagreba.
Srdačan pozdrav,
Nenni Delmestre
........................................................................................................................
>> Kristina Leko, pristiglo 26.08.2012. kristina@kristinaleko.net
Javna rasprava - prijedlog zakona o kulturnim vijecima je pokusaj ozakonjivanja korupcije
Postovani, postovana,
u posljednjih dvije godine potrosila sam nekoliko tjedana vlastitog slobodnog vremena, pisuci dopise, zaleci se na nelegalni sastav kulturnih vijeca i zahtjevajuci od Ministra kulture Boze Biskupica, potom od Ministra Jasena Mesica, zatim od Vlade RH (preko pisanog zastupnickog pitanja Mirele Holy), te potom od Puckog pravobranitelja RH da ucine nesto po tome pitanju. Ministarstvo kulture u svojem arhivu zasigurno ima dopis Puckog pravobranitelja iz listopada 2011. temeljen na mojoj zalbi, koji kaze da su pojedina vijeca nelegalna, te trazi ocitovanje.
Ovo sto sada radite je najgore moguce rjesenje.
Ako se donese ovaj zakon, doprinijet cete unistavanju temelja demokracije i otvorenosti demokratskih drzavnih struktura.
Umjesto da primjenite zakon, ponovo izaberete clanove vijeca i od svega napravite jednu pozitivnu akciju i primjer na temu kako razvijati Hrvatsku u smjeru demokratskog visepartijskog transparentnog drustva koje garantira svakome
slobodu rada i ravnopravnost, "progurat" cete zakon koji ce legalizirati sukob interesa, te ga tako jos vise ucvrstiti kao modus operandi
u zemlji u kojoj gotovo nitko nije zadovoljan nicime. Nije li vrijeme za promjenu?
Floskule po kojoj smo premala sredina da bismo mogli izbjeci sukob interesa u kulturi su neproduktivne
misli koje ugrozavaju temelje demokracije, otvorenog drustva i ravnopravnosti gradjana.
I tek su jedna varijanta misli da je Hrvatska dovoljno velika za 200 bogatijih obitelji.
U trenutku u kojem se zemlja nalazi, predlagati takav zakon pokazuje izuzetno pomanjkanje drustvene odgovornosti,
da ne kazem morala. Oni koji ovaj zakon podrzavaju stite vlastite interese, a politicke posljedice ovog poteza mogu biti iznimno dalekosezne.
Kristina Leko
...................................................................................................................................
>> Nerma Kreso-Kavain, pristiglo 16.08.2012. nkreso_du@yahoo.com
Poštovani!
Zahvaljujem na mogućnosti da sudjelujem u raspravi pri donošenju novoga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima. Pozdravljam najavljene promjene: poglavito onu koja se tiče isključivanja 'osoba koje imaju udio u vlasništu...', što je godinama onemogućavalo osnivačima i voditeljima umjetničkih organizacija da participiraju u donošenju važnih odluka za razvoj umjetnosti i kulture. Bilo je potpuno neprimjereno da ljudi koji su cijelu svoju karijeru u stalnom radnom odnosu u nekoj od javnih ustanova, bez iskustva u vođenju neovisnih kulturnih subjekata, odlučuju o njima. Isto tako, takva je odluka širom otvorila vrata bivšim članovima vijeća koji su mogli - podupirući ustanove i organizacije s kojima su bili u bliskoj poslovnoj vezi - neometano ih protežirati. Pitanje sukoba interesa je pitanje koje valja uvijek nanovo postavljati i tragati za ponajboljim rješenjima. Nažalost, ova odluka - koja je donesena naknadno - nakon opravdanih primjedbi kako pojedini članovi vijeća odobravaju sami sebi sredstva - iščitava se i u sadašnjem članstvu Vijeća (za dramsku umjetnost)*; uz to, nisam sigurna ima li ijedan član tog vijeća mjesto prebivališta izvan Zagreba, što je dosta loše. Više od desetljeća nastojim upozoriti na jako loš status umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika koji djeluju izvan Zagreba. Činjenica da nitko od njih nije među članovima vijeća (za dramske umjetnosti)*, ne ohrabruje. Nedostatak zdrave konkurencije i alternative javnim ustanovama u kulturi, otklanja mogućnost razvoja umjetnosti i kulture i potvrđuje većinu hrvatskih gradova kao provincije u kojima vladaju osobni interesi, bez mogućnosti napretka!
Veselim se također činjenici da je snižena donja granica broja stanovnika koju lokalna ili regionalna (samo)uprava mora imati kako bi imala obvezu osnivanja kulturnih vijeća. Povećati broj ljudi koji sudjeluju u odlučivanju u bitnim kulturnim pitanjima je nužno; vremenom i komunikacijom morat će stručni kriteriji nadjačati pragmatično-osobno-političke.
Ono što mi je posebno smetalo kao bivšem članu jednog kulturnoga vijeća jest nepostojanje kulturne strategije, bilo kakve platforme koja će odrediti smjer djelovanja u nekom doglednom razdoblju na području kulture. Postoji li mogućnost da se obveza donošenja strategije, smjernica kulturnog razvitka ili kako to već nazvati, unese u ovaj zakon? Naime, smatram da dolazi vrlo teško vrijeme za (neovisnu) kulturu. Sve više je umjetničkih organizacija, sve više samostalnih umjetnika a javna kazališta** - unatoč osnovnim odredbama još uvijek važećeg Zakona o kazalištima - vrlo su zatvorena, statična i ne omogućuju željenu mobilnost umjetničkoga osoblja. Nedostatak bilo kakvih jasnih smjernica politike na lokalnim razinama otvara mogućnost vrlo samovoljnog, osobnog odlučivanja, koje ne uvažava javnost potreba u kulturi. S druge strane, ne očekujem kako će doći do bitnih promjena u ustanovama u kulturi, jer svaka vlast zazire od snažnijih intervencija u njihovu strukturu. Sredstva za neovisnu kulturu sigurno neće (bitno) rasti, ustanovama će se uvijek nastojati osigurati osnovna sredstva za plaće i pitanje je koji će kriteriji prevagnuti pri izdvajanju preostalih, sve skromnijih sredstava? Kako bi kriterije profilirala stručna vizija, a ne osobni stavovi gradonačelnika, pročelnika i/li savjetnika za kulturu, nužno je donijeti osnovne smjernice razvoja kulture, koji će iznijeti i prioritete u kulturi.
Zahvaljujem na pozornosti i strpljenju uz najbolje želje za daljnji rad!!
* za ostala vijeća ne mogu tvrditi
** ispričavam se što - govoreći o ustanovama - mislim prvenstveno na kazalište. U njemu su apsurdi naših ustanova u kulturi najjače izraženi, što ne znači kako nisu prisutni i u drugima.
Nerma Kreso-Kavain, akad. glumica
...................................................................................................................
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću: Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima (NN 48/04 i 44/09)
Mislim da bi se trebalo razmisliti o reguliranju izbora članova nacionalnih vijeća uvažavajući princip decentralizacije. Drugim riječima, ne bi bilo dobro da u nacionalnim vijećima sjede samo ljudi iz Zagreba.
Srdačan pozdrav,
Nenni Delmestre
........................................................................................................................
>>> Nenad Bartolčić, pristiglo 15.09.2012. nenad@mvinfo.hr
Poštovani,
iako sam prilog javnoj raspravi ispred Modernih vremena Info dao kroz supotpis inicijativi tj "Prijedlogu za osnivanje Vijeća za neprofitne medije", koristim priliku da iako s malim kašnjenjem sugeriram i sljedeće:
- da bi Kulturna vijeća što efikasnije a prije svega i kvalitetnije djelovala, nužno je uspostaviti komunikacijski kanal kroz koji će članovi vijeća i predstavnici udruga, institucija, tvrtki… (koji su direktno zainteresirani za djelokrug djelovanja pojedinog vijeća) barem cca 3 puta kroz godinu na proširenim sastancima/koordinacijama razmatrati situaciju u sektoru koje pojedino vijeće "pokriva". To je potrebno tim više ukoliko se djelokrug rada vijeća proširi i na promišljanje kulturnih politika, a koje je nemoguće bez neposredne komunikacije, zajedničkog rada predstavnika vijeća i subjekata u ektoru/području, konkretno sada mislim na područje knjige (autori, nakladnci, knjižari, knjižničari..).
Osobno mi je žao što ideja Knjižnog bloka od proljetos (osnivanje kojeg sam inicirao i kojem predsjedam) o HITNOM osnivanju intersektorske RADNE GRUPE koju bi iniciralo Min kulture (i u nju osim predstavnika knjiškog ceha uključila i MZOS i Min rada i poduzetništva) pa smo je bili prisiljeni pred ljeto osnovati sami (gdje osim predstavnika Knjižnog bloka sudjeluju i predstavnici Zajednice nakladnika i knjižara, a ispred Min kulture ipak se kao "promatrač" ili osoba "za vezu" neformalno uključila gđa Đurić Nemec, kao i gospodin Skenzić iz MZOS) ali, priznat ćete, nije isto kada radnu grupu osniva mala udruga ili kada je saziva (zbog bolje koordinacije) npr. Min kulture. Naravno, ovo ne znači da radnja grupa za rješavanje problema u knjiškom sektoru koju je inicirao KBlok neće nastaviti s radom, dapače, njezin ćemo rad nakon ljetnih praznika sada nastojati i intenzivirati.
Ukratko, bez stanovitog institucionalnog formata intenzivnijeg međusobnog koordiniranja /informiranja/ predlaganja rješenja za unaprjeđenje kriznog stanja bojim se da nije moguć onoliko kvalitetan rad niti kulturnih vijeća pa niti resornih ministarstava… tu individualna komunikacija na razini pojedinih subjekata) nije najsretnije rješenje jer informacije ne kolaju do svih koji su za njih zainteresirani.
Zahvaljujem na pažnji i srdačno vas pozdravljam!
Nenad Bartolčić
Moderna vremena Info
Meštrovićev trg 6
10000 Zagreb
Tel. +38516658245
Fax +38516658246
Email: nenad@mvinfo.hr
Web: www.mvinfo.hr
........................................................................................................................
>>> Ivana Peranić, pristiglo 15.09.2012. ivanaperanic@gmail.com
Prijedlozi / Zakon o kulturnim vijećima
Poštovani,
smatram da niti jedan Zakon ne bi smio podržavati odnsno dozvoljavati sukob interesa. Članak 4. stavak 2 nije restriktivni kriterij nego je kriterij koji ne dozvoljava sukob interesa. Nigdje u EU-ji državna legislativa ne dozvoljava i ne podržava sukob interesa pa ne vidim zašto bi onda naš zakon to podržavao. Najjednostavnije jest izbrisati taj stavak, ali dosadašnja praksa je pokazala da sukob interes u KV-ima ne donosi nikakvo dobro zajednici umjetnika i kulturnjaka. Naravno, u ljudskoj je prirodi da čovjek bude pristran i subjektivan prema svojemu radu ili radu svojih suradnika i za to ne treba kriviti ljude koji se nađu u takvoj situaciji nego regulativu koja im to dozvoljava.
Ukoliko je problem u broju članova KV-a, onda bi se trebao tražiti novi model evaluacije programa kojim će se smanjiti broj evaluatora. Pri evaluaciji programa EU-ije dovoljna su dva evaluatora koji samostalno i neovisno jedan o drugome evaluiraju program i šalju svoju evaluaciju u centar odnosno naručitelju evaluacije. Tek u slučaju da se te dvije evaluacije bitno razlikuju, uključuje se treći nezavisni evaluator. (Naravno uz postojanje jasnog sustava bodovanja).
Slijedeći taj model, broj evaluatora se smanjuje, a osim toga evaluatori mogu taj posao raditi od kuće što smanjuje troškove prijevoza, smještaja i dnevnica, i na taj način ostaje više novaca za honorar evaluatora koji ako će biti bolje plaćen, vjerojatno će biti i više zainteresiran za tu poziciju.
Zaista mislim da je brisanje toga stavka veliki korak unazad za sve nas i za Ministarstvo kulture RH. Problem je dobro uočen, ali brisanjem stavka po mome mišljenju, krpa se nešto što jednostavno nije funkcionalno i ekonomično, a to su kulturna vijeća sama po sebi (model je anakroničan).
Također, Zakonom koji regulira evaluaciju prijavljenih programa za javne potrebe u kulturi, trebalo bi se urediti i propisati sustav bodovanja s obzirom na kriterije, zatim osigurati transparentnost postupka (objava zapisnika na internetskim stranicama Ministarstva, Županije, lokalnih samouprava), odnosno obavezna obavijest kandidatima - feedbak koji su se prijavili na natječaj s rezultatima (u bodovima i pismenoj evaluaciji) kako bi se mogli i samoevaluirati i sljedeći put bili u stanju ili u prilici napisati bolju prijavnicu. Grad Rijeka je puno napravio u zadnjih godinu dana po tom pitanju, kao rezultat djelovanja riječkih aktivista i razumijevanja, volje i predanosti čelnih ljudi u Odjelu za kulturu Grada Rijeke da se stvari pomaknu s mrtve ustajale točke.
Hvala na prilici da sudjelujem u davanju prijedloga.
S poštovanjem,
Ivana Peranić
Umjetnička voditeljica
Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA, Rijeka
T. 091 579 35 95
www.krila.org
........................................................................................................................
>>> Kapidžić Alen, pristiglo 15.09.2012. Alen.Kapidzic@rijeka.hr
Izmjene Zakona o KV-ima - prijedlozi
Poštovani!
Kao uposlenik Grada Rijeke gradskog odjela za kulturu šaljem vam sljedeće prijedloge s nadom da će te barem neke od njih uvrstiti u novi zakon.
Broj članova KV-a za lokalnu samoupravu treba pustiti na izbor da budu 3 ili 5, a ne ih definirati s 5 ili 7 iz razloga što često u lokalnim samoupravama neće biti dovoljno ljudi koji žele biti članovi KV-a iz razloga što su pod pritiskom javnosti da su u sukobu interesa. U RI je bio sada jako slab odaziv na Poziv za prijavu za popunjavanje članova KV-a.
Treba dopustiti ljudima iz upravljačkih tijela da budu članovi vijeća, ali članovi vijeća (svi) ne smiju prijavljivati svoje programe dok su u mandatu tog KV-a. Ako se pak raspravlja o programima ustanova, udruga i sl. čiji su oni članovi - neka ne sudjeluju u raspravi. Članovi mog vijeća (knjiga) u RI su donijeli interno takav dogovor i nisu prijavljivali svoje programe dok su bili članovi. To je u javnosti osjetljivoj na sukobe interesa bilo jako dobro prihvaćeno i isticano kao primjer dobre prakse.
Treba promijeniti naziv Knjižna, nakladnička i knjižnična djelatnost. Djelatnost poticanja kulture pisanja i čitanja bi bila puno bolja. Knjige su samo jedan od medija kojim se širi i konzumira pisana riječ.
Alen Kapidžić
............................
Viši stručni suradnik za nakladničku i knjižničnu djelatnost
Grad Rijeka
Odjel gradske uprave za kulturu
........................................................................................................................
>>> Savez udruga Klubtura / Mreža Clubture, pristiglo 15.09.2012. clubture@gmail.com
OČITOVANJE NA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
KULTURNIM VIJEĆIMA
Poštovani,
zahvaljujemo na otvaranju mogućnosti sudjelovanja u javnim konzultacijama povodom Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima. Načelno predložene zakonske promjene ocjenjujemo pozitivima, premda smo stava kako se njihovom primjenom neće suštinski izmijeniti načini kreiranja i provođenja kulturnih politika u Republici Hrvatskoj, pa time ni djelovanje samih kulturnih vijeća. Ovom prilikom bismo ipak željeli istaknuti nekoliko važnih mjera koje bi trebale biti uvrštene u Izmjene i dopune Zakona o kulturnim vijećima:
● Vijeća po svim kulturno-umjetničkim djelatnostima koja uključuju i nezavisnu produkciju svakako trebaju u svoj rad uključiti i predstavnike nezavisne kulturne scene;
● Nužno bi bilo spriječiti da u pojedinim vijećima sudjeluje i o javnim potrebama u kulturi odlučuje više osoba zaposlenih u istoj kulturnoj organizaciji / instituciji, a što je često slučaj u pojedinim lokalnim sredinama;
● Preporuke vijeća trebale bi biti izražene u konkretnim svotama, a ne putem predikacije što bi trebala postati obaveza za sva vijeća i na razinama lokalne samouprave. Dodatno, smo zainteresirani za objašnjenja, odnosno logiku koja stoji iza povećanja broja kulturnih vijeća koja bi se trebala osnovati u gradovima većim od 20.000 stanovnika? Prema iskustvima mnogih organizacija nezavisne kulture koje djeluju u različitim gradovima u Hrvatskoj, vjeća nisu zaživjela ili ne djeluju u skladu sa željenom funkcijom i u mnogo većim gradovima. Smatramo kako bi umanjivanje obavezne granice dodatno pridonijelo lošim trendovima u odlučivanju u kulturi. Sugeriramo da se prije svega napravi detaljna analiza djelovanja vijeća na lokalnim razinama, a tek onda pristupi eventualnim izmjenama unutar sustava na temelju realnih potreba.
Također smo zainteresirani za objašnjenja vezana uz djelokrug rada vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova.
Srdačan pozdrav,
Katarina Pavić
Koordinatorica SU Klubtura
........................................................................................................................
>>> Janja Sesar, pristiglo 15.09.2012. janja.sesar@gmail.com
Prijedlog za osnivanje Vijeća za neprofitne medije
U zadnjih dvadesetak godina hrvatski su mediji ozbiljno devastirani kako na sadržajnoj tako i na strukturnoj razini te su mnoge teme relevantne za život i razvoj zajednice svoje utočište našle u novoj vrsti medija za koje se u Hrvatskoj uvriježio naziv neprofitni mediji. Neprofitni mediji u obliku radijskih i televizijskih produkcija, tiskanih izdanja, a posebice elektroničkih publikacija grade tzv. treći medijski sektor koji dobiva sve važnije mjesto u hrvatskom medijskom prostoru i informiranju građana. Nažalost, razvoj neprofitnih medija do sada nije pratilo omogućavanje adekvatnog okvira njihovog djelovanja, odnosno definiranje njihovih prava i obaveza i kreiranje održivog sustavnog mehanizma financiranja.
Ministarstvo kulture je kao resorno ministarstvo za medije odgovorno za kreiranje i provođenje medijske strategije kao i iznalaženje mehanizama sustavne podrške. U sklopu podrške programa javnih potreba u kulturi pri Ministarstvu kulture, neprofitni mediji trenutno mogu prijaviti projekte pri vijeću za časopise i elektroničke publikacije.
S obzirom na sve veću važnost koju neprofitni mediji imaju u hrvatskom medijskom prostoru, specifičnosti njihovog djelovanja i uloge koju imaju u gradnji civilnog društva i aktivnog građanstva smatramo da unutar Ministarstva kulture postoji velika potreba njihove snažnije distinkcije i jasnijeg pozicioniranja kao zasebnog područja.
U tom smislu vam se obraćamo s prijedlogom koji bi prema našem mišljenju trebao biti prvi korak k tom cilju, a to je utvrđivanje područja neprofitnih medija te otvaranje zasebnog vijeća – Vijeća za neprofitne medije koje bi obuhvaćalo sve vrste neprofitnih medija – elektroničkih publikacija, radijskih i televizijskih produkcija i časopisa.
Nadamo se da ćete razmotriti ovaj prijedlog i da ćemo ga dalje razvijati u zajedničkom dijalogu za koji stojimo na raspolaganju.
Srdačan pozdrav,
Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva – Kulturpunkt.hr
Udruga za nezavisnu medijsku kulturu – H-alter
Udruga za promicanje kulture „Kulturtreger“ – Booksa.hr
Prostor rodne i medijske kulture K-zona - Vox Feminae.net
Domino - Queer.hr
Moderna vremena.Info – Mvinfo.hr
........................................................................................................................
>>> Zvonimir Peranić pristiglo 15.09.2012. zperanic@gmail.com
O nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima
Poštovani,
Rad kulturnih vijeća i primjene zakona pratim praktički od početka i prvih mandata članova. Jedan od najvećih problema koji se javljaju jeste sukob interesa, odnosno činjenica da su u Kulturnim vijećima sjedili ljudi koji su bili izravno uključeni u projekte koje su ocjenjivali. O tome sam provodio i detaljne analize te nedvojbeno pokazao statističkom analizom na primjeru rada Kulturnih vijeća u gradu Rijeci da postoji sukob interesa.
Detalje o analizama možete pronaći na ovim poveznicama:
O radu prvoga vijeća:
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=17055&Itemid=196
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=18528&Itemid=196
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=18560&Itemid=196
O radu drugoga vijeća:
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=21240&Itemid=196
Analize pokazuju da se pogoduje istima i da neke uzroke treba tražiti u samome Odjelu za kulturu.
Omogućavanje rada u Vijeću osobe koja ima udio u vlasništvu ili sudjeluje u upravljanju pravne osobe koja obavlja djelatnosti u kulturi u podruĉju kulturnog vijeća stoga je nazadovanje, otvaranje dodatnoga poligona za nepotizam i sukob interesa kao što pokazuju navedene analize.
Prijedlog: U kulturnome vijeću ne može biti osoba koja na bilo koji način sudjeluje u predloženome projektu ili pravna osoba ne može prijaviti projekt kulturnome vijeću u čijem radu sudjeluje osoba koja sudjeluje u prijavljenom projektu.
Činjenica da se ne može naći 5 ili 7 (ili 10) osoba u cijeloj Hrvatskoj ne stoji. To bi značilo da određenih stručnjaka u pojedinom djelokrugu ima najviše po jedan u 5 (ili 7) gradova Hrvatske.
Nadalje, izuzeće člana vijeća od odluĉivanja ako je osobno zainteresiran za donošenje određene odluke, također ne uklanja utjecaj na konačnu "sliku" jer izuzeti član sudjeluje u odlučivanju drugih, njemu konkuretnih programa koje može slabije ocijeniti pa i implicitno utjecati na bolju poziciju svojega projekta.
Kako bi postupak postao jasan i bez sumnje u zakulisne igre svaki bi korak u postupku trebao biti javan (web). Svaki bi se zapisnik trebao objavljivati onda kada određeno tijelo zasjeda (web).
Predlažem uvođenja sustava bodovanja po određenim kriterijima i podkriterijima.
Članovi kulturnih vijeća ne bi se trebali sastajati, a novac od putnih troškova i dnevnica može se preusmjeriti na honorare (pa će zanimanje za rad u Vijećima možda biti veći). Svaki bi program trebao biti obrazložen po bodovima i po svakome pojedinom kriteriju i podkrijetriju i potpisan od svakog člana Vijeća. Bodovane programe članovi vračaju u ministarstvo (županiju, grad) gdje se vrši obrada.
Sumiranje bi se vršilo po srednjim vrijednostima svakoga kriterija uz eliminaciju minimalne i maksimalne vrijednosti čime bi se odstranile subjektivne i osobne možebitne preference. Dakle u slučaju 5 članova nakon odbacivanje najveće i najmanje bodovne ocjene ostaju tri ocjene za usrednjavanje, a u slučaju vijeća sa sedam članova ostaje 5 ocjena. I tako za svaki kriterij i podkriterij. Tako dobivene ocjene se zbrajaju i svaki program dobiva konačni broj bodova. Stvara se rang ljestvica.
Provjera formalnih uvjeta od strane Ministarstva, Županije, Grada prije ocjenjivanja olakšala bi postupak vrednovanja. Nakon rang liste bodova algoritmom se bodovi prevađaju u novčane iznose koje predlaže ministar, župan, gradonačelnik. Algoritam sadrži
- bodove Vijeća,
- traženi iznos sufinanciranja – koji se ograničava na određeni postotak ukupnog budžeta programa
- iznos ukupnog iznosa financiranja za djelatnost.
Ukoliko dolazi do rebalansa proračuna algoritam se primjenjuje na preostale programe u razmjernome dijelu. Konačna financijska i programska izvješća također su dostupna javnosti (web).
Time se osigurava politici ostvarivanje strategije u kulturui (odlučivanje o visini financijskoga dijela za pojedinu djelatnost) a struci u ocjenjivanju kvalitete programa (bodovanje).
Objavljivanje svih zapisnika u svakome trenutku, ali i konačnih programskih i financijskih izvještaja korisnika otklanja se svaka mogućnost intervencija, cijeli postupak se postavlja u transparentnu formu od koje dobivaju svi, a u konačnici najviše porezni obveznici.
Zahvaljujem,
mr. sc. Zvonimir Peranić, prof.
kazališni kritičar, producent i redatelj
umjetnički voditelj Teatra Rubikon iz Rijeke
........................................................................................................................
>>> Dražen Jelavić, pristiglo 14.09.2012. drazen.jelavic@gmail.com
Prijedlog Hrvatskog sabora kulture
Poštovani, temeljem raspisa za javnim savjetovanjem obraćam Vam se u ime Hrvatskog sabora kulture, krovne organizacije kulturno umjetničkog amaterizma koja zahvaljujući Ministarstvu kulture okuplja 870 udruga s oko 80000 članova.
Pozdravljamo spomenute izmjene predmetnog Zakona i osnivanje Vijeća za kulturno umjetnički amaterizam.
Dosadašnji nedostatak spomenutog Vijeća rezultirao je krizom kulturno umjetničkog amaterizma o čemu sam u nekoliko navrata pisao Ministarstvu kulture.
Osnovna potrebna promjena u Zakonu i nadalje nije unesena, a radi se o potrebi provedivosti Zakona koja nije moguća bez članaka o kaznenim odredbama Zakona.
Svjedok sam neprovedivosti dosadašnjeg Zakona u mnogim županijama i gradovima. Zbog drugih nedorečenosti Zakona, a možda i nedostatka kaznenih odredbi, Ministarstvo kulture neobveznim upitnikom prikuplja podatke o financiranjima u kulturi umjesto da su automatizmom županije i gradovi dužni javljati odluke o financiranju u kulturi.
Nadalje, predlažemo obvezno osnivanje kulturnih vijeća i u općinama jer je tu geneza problema financiranja u kulturi, nerijetko netransparerno.
Može se ograničiti obveza na samo one općine koje ostvaruju xy prihode. Najljepše Vas molim da ove dobronamjerne prijedloge shvatite kao takve, jer je dužnost Države u osiguranju jednakih mogućnosti za zadovoljavanje kulturnih potreba na svim nivoima, ali i s dodatnom težinom jer smo vrlo dobro upoznati s terenom i problematikom.
Uz izraze visokog poštovanja srdačno Vas pozdravljam.
Dražen Jelavić, prof.,Tajnik Hrvatskog sabora kulture
........................................................................................................................
>>> Nina Obuljen, pristiglo 14.09.2012. mailto:nina@irmo.hr
Mišljenje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima
Poštovani,
slijedom objavljenog javnog poziva na internetskim stranicama Ministarstva kulture, šaljem doprinos javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima:
Nakon pažljivog iščitavanja teksta predloženih izmjena i dopuna, jasno je da se radi isključivo o manjim tehničkim prilagodbama važećeg Zakona te stoga nema potrebe raspravljati o strateškim pitanjima koja proizlaze iz primjene ovog Zakona. Ipak, u uvodnom dijelu u „ocjeni stanja“, navedene su neke dvojbene formulacije, a posebno u dijelu u kojem se govori o evaluaciji. U svom dosadašnjem radu pojedina su Vijeća pokušavala raditi na osnovnoj evaluaciji financiranih programa, ali u stvarnosti, zbog ograničenih kapaciteta, ovo se nije provodilo na odgovarajući način. Postoji veliki prostor za napredak i izmjena zakona mogla se iskoristiti da se ovlasti i odgovornosti Vijeća preciznije urede.
U kontekstu najave kako će javne ustanove uz programe koje prijavljuju na natječaj morati priložiti svoje strateške planove, a svi ostali ih prilažu ukoliko se prijavljuju za trogodišnje financiranje, potrebno je preciznije razmotriti tu doista vrijednu inicijativu jer nigdje nisu navedeni nikakvi parametri kako će se te strategije ocjenjivati, tko će to raditi, prema kojoj metodologiji i kriterijima. Prethodno bi trebalo provesti obuku djelatnika Ministarstva kulture koji pripremaju materijale za vijeća i obuku članova i članica pojedinih vijeća jer se postavlja pitanje kako će oni koji nisu prošli niti osnovne treninge ili obuke za izradu strateških planova iste ocjenjivati te na temelju tako donesene ocjene pojedinog strateškog plana odlučivati o financiranju.
Članak 1.
Ovim člankom predviđeno je, između ostalog, osnivanje novog Vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova. Potpuno je nejasno čime bi se ovo Vijeće bavilo, o kojem bi dijelu proračuna Ministarstva kulture odlučivalo te tko su stručnjaci koji bi sjedili u tom Vijeću.
Naime, osim programa Europske unije Kultura i Medija (koji će se spajati u jednistveni program Kreativna Europa 2014 godine), na raspolaganju su još i sredstva iz drugih programa EU (za digitalizaciju, Europa za građane, obrazovni programi ...) pretpristupnih fondova, zatim strukturnih fondova (od 2014. godine), ali i cijeli niz drugih međunarodnih fondova (za mobilnost, stipendije, koprodukcije, razne fondacije, međunarodne organizacije itd.)
Uloga Ministarstva u odnosu na pojedine međunarodne fondove značajno se razlikuje. U programima Zajednice Ministarstvo osigurava informacijei po mogućnosti dio sufinanciranja. Kada se radi o obnovi baštine, Ministarstvo je vrlo često nositelj projekta, treba osigurati nacionalnu participaciju, provoditi složene natječaje o javnoj nabavi itd. Koprodukcijski projekti, kao i u svakoj drugoj državi, trebaju se tretirati kao diversificirano financirani nacionalni projekti i moraju se sufinancirati iz istih fondova iz kojih se sufinanciraju nacionalne produkcije. U slučaju financiranja iz različitih fondacija i međunarodnih organizacija Ministarstvo često nema nikakvu ulogu – niti sudjeluje u procesu prijavljivanja niti donošenja odluka niti treba osigurati nacionalno sufinanciranje.
Osim toga, treba naglasiti da Hrvatska sljedeće godine postaje punopravna članica EU i europsko financiranje mora biti planirano i evaluirano u sklopu redovitih djelatnosti pojedinih uprava, a nikako biti tretirano kao „međunarodna aktivnost odvojena od djelatnosti“. U tom smislu još je nejasnija namjera Ministarstva osnivanja ovakvog Vijeća u ovom trenutku. Mišljenja sam da uvođenje ovakvog Vijeća nema nikakvog smisla jer koliko bi članova (i kojeg profila) trebalo imati Vijeće koje bi odlučivalo o sufinanciranju neke pojedinačne stipendije i vršilo odabir između desetak projekata obnove predloženih za sufnanciranje iz strukturnih fondova vrijednosti i nekoliko milijuna kuna.
Članak 2.
Vjerojatno postoji neki valjani razlog, ali u obrazloženju nije navedeno zašto se mijenja broj članova pojedinog Vijeća. Budući da članovi vijeća primaju naknade povećanje broja članova vijeća povećat će i iznos sredstava koji se osiguravaju iz državnog proračuna.
Članak 3.
Provedba odredbi o sukobu interesa doista je u praksi bila neprovediva i postojao je objektivni problem nepoštivanja Zakona u pojedinim slučajevima, ali potpuno ukidanje odredbe o sukobu interesa samo će dovesti do gore situacije u kojem će biti moguće da su svi članovi pojedinog vijeća u samom startu u eklatantnom sukobu interesa.
Članak 4.
U Ministarstvu kulture postoje podaci o tome koliko je gradova, koji su do sada imali tu obvezu, osnovalo kulturna vijeća. Postoji i problem da su članovi vijeća u manjim sredinama ili neposredno zainteresirani za programe o kojima odlučuju ili da se u vijeća imenuju osobe koje nemaju nikakve veze s kulturom i umjetnošću. Ministarstvo kulture, osim kroz konzultacije, nema instrumente za nametati i provoditi ovu odredbu zakona niti nadzirati kako se ona provodi pa stoga smatram nepotrebnim uvoditi tu obvezu za još manje gradove od onih koji su sada obvezni. U obrazloženju Nacrta izmjena i dopuna zakona moglo se navesti bar nešto više informacija na temelju kojih bi se
moglo zaključiti zašto se uvodi ova izmjena pogotovo stoga što ništa u sadašnjem Zakonu ne sprječava manje jedinice lokalne samouprave da osnuju vijeća ako to žele.
Na kraju jedna nomotehnička napomena: u važećem Zakonu koristi se izraz „ministar“, a u prijedlogu izmjena i dopuna u čl. 9. spominje se termin „ministrica“. U praksi, u hrvatskim zakonima koristi se izraz ministar bez obzira obnaša li u pojedinom trenutku dužnost muška ili ženska osoba. Ukoliko se želi uvesti rodno neutralni jezik to treba u tom slučaju dosljedno provesti kroz cijeli tekst prijedloga Zakona.
S poštovanjem
Nina Obuljen
........................................................................................................................
>> Vitomira Lončar, pristiglo 14. rujna 2012. vjloncar@inet.hr
Predmet: Osvrt na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i
dopunama zakona o kulturnim vijećima
Poštovani,
na internetskim stranicama Ministarstva kulture objavljen je poziv za sudjelovanje u raspravi o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima. U nastavku slijede komentari s kojima se uključujem u raspravu o ovom vrlo važnom Zakonu koji definira jedan od glavnih instrumenata kulturne politike - planiranje i odlučivanje.
1. Ocjena stanja
Smatram da Vijeća do sada nisu obavljala zadaće u skladu sa Zakonom o kulturnim vijećima i ostalim spomenutim zakonima i pravilnicima te nisu davala stručne evaluacije programa iz svojih područja, kako stoji u dokumentu u poglavlju Ocjena stanja. Vijeća su se isključivo bavila raspodjelom sredstava za programe koji se smatraju javnim potrebama u kulturi. Tijekom proteklog razdoblja nije zabilježena ni jedna druga aktivnost Vijeća osim već navedenih (raspodjela sredstava), a u smislu kako ga definira Zakon. Raspodjela sredstava nije se vršila u skladu s evaluacijom programa nego prema stečenim pravima. Odnosno, evaluacija programa nije vršena ni po prispijeću programa na natječaje, a niti po izvještajima. Vršena je samo financijska kontrola utrošenih sredstava od strane stručnih službi Ministarstva kulture, a kvalitativne, horizontalne, vertikalne evaluacije, evaluacije utjecaja, učinka i ostale vrste evaluacije programa nisu se radile. Dopuštam da su sve ove vrste evaluacija sustavno rađene, međutim, ta činjenica nije poznata zainteresiranim javnostima niti se evaluacije mogu pronaći na internestkim stranicama ministarstva.
2. Osnovna pitanja
U osnovnim pitanjima spominje se MINISTRICA kulture. Zakoni se nikada ne rade na način da se referiraju na postojeću vladajuću garnituru (trenutačno je na čelnom mjestu ministrica, ali ne znači da će ženska osoba biti i u sljedećem mandatu). Valja napisati MINISTAR, ne ministrica.
3. Prijedlog Zakona
• Članak 1
Prijedlog da se osnuje Vijeće koje bi davalo stručnu pomoć u području financiranja iz međunarodnih fondova smatram potpuno promašenim. Tko su ti kulturni djelatnici i umjetnici iz područja umjetnosti i kulture koji svojim dosadašnjim dostignućima i poznavanjem problema vezanih za utvrđivanje i provedbu kulturne politike mogu pridonijeti ostvarenju ciljeva zbog kojih je Vijeće osnovano, kako stoji u postojećem Zakonu (Članak 3), koji bi radili u tom Vijeću? I koliko takvih ljudi u Hrvatskoj uopće ima? Nadalje, zbog čega bi trebalo postojati Vijeće koje bi obavljalo poslove KONZALTINGA? Ako se želi davati stručna pomoć subjektima u kulturi u području financiranja iz međunarodnih fondova valja osmisliti novu vrstu EDUKACIJE, a ne osnivati Vijeća. Vijeća, prema Zakonu, imaju drugačiju funkciju, ne konzultantsku. Hrvatska ima plitak resursni bazen i pojedinci koji imaju ekspertizu u problematici međunarodnih fondova uglavnom su sami uključeni u te programe te bi se njihovim angažiranjem u Vijeće generirao sukob interesa. Također je moguće da se kroz rad takvog Vijeća pojave nove negativne pojave uzrokovane konkurencijom.
• Članak 4.
Brisanje stavka 2 u 4. Članku neće urediti pitanje sukoba interesa na način da se predviđaju stroža pravila kako to piše u Osnovnim pitanjima nego će se dogoditi upravo suprotno: legalizirat će se – sukob interesa. Smatram da je brisanje ovog Stavka pogubno za procese planiranja i odlučivanja u hrvatskoj kulturi. Stavak 2 Članka 4 važećeg Zakona u potpunosti bi se treba POŠTIVATI, dapače, trebalo bi se na njemu inzistirati, a ne da ga se, kao u proteklom mandatu Vijeća (dramska umjetnost) svjesno krši.
• Sukladno gore navedenom mišljenju promjena u predloženom Članku 5 je nepotrebna.
• Smatram da je promjena Članka 6 Stavak 1 u kojem se zamjenjuje broj 30.000 s brojem 20.000 loše rješenje. Naime, praksa pokazuje da ni gradovi s 30 tisuća ne mogu naći dovoljno kvalitetnog kadra za Vijeća, a kamoli gradovi s 20 tisuća stanovnika. Da se kojim slučajem napravila temeljita evaluacija rada Vijeća u manjim sredinama vidjelo bi se kako sustav (ne)funkcionira i eventualno bi se na temelju te analize moglo vidjeti na koji se način mogu napraviti i implementirati poboljšanja. Danas su često članovi Vijeća, umjesto kulturnih djelatnika i umjetnika (kako to predviđa Zakon), i tete u vrtićima, na primjer, te osobe koje nemaju nikakve veze s kulturom i umjetnošću. Dakle, poslove koji su u ingerenciji Vijeća obavljaju nestručne osobe. Kakvog utjecaja može takva praksa imati na kulturu i umjetnost, ne treba dodatno elaborirati.
• Članak 8. Nacrta prijedloga predviđa zamjenu riječi u nazivu Vijeća, a već sam napisala zbog čega smatram da je ideja Vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova sa svrhom kako je napisana u ovom Nacrtu – promašena.
• Smatram da bi se svakako trebalo osnovati Nacionalno vijeće kao savjetodavno tijelo za pružanje stručne pomoći pri utvrđivanju strategije kulturnog razvitka. U važećem Zakonu u Članku 7. piše da ministar kulture MOŽE sazvati takvo Nacionalno vijeće. Mišljenja sam da Nacionalno vijeće trebalo djelovati trajno. Osobito je to važno u narednom razdoblju kada će nužno biti potrebno otvoriti raspravu o novoj strategiji kulturnog razvoja.
• U Nacrtu piše da za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu RH. S ovom se tvrdnjom slažem, međutim, za provođenje ovoga Zakona nužno je osigurati dodatna sredstva na lokalnim razinama. Naime, ako gradovi s 20 tisuća stanovnika moraju osnivati Vijeća, tada će morati u svojim proračunima osigurati i sredstva za njihov rad (Članak 8 Stavak 2 postojećeg Zakona, ADMINISTRATIVNI POSLOVI). Do sada te sredine nisu imale Vijeća pa ni taj trošak.
Zaključak:
Većina promjena koje predviđa ovaj Nacrt ne donosi kvalitativne promjene u postojeći Zakon pa samim time ni u sustav. Nije vidljivo niti jasno zbog čega se pristupilo ovakvim izmjenama postojećeg Zakona. Kada bi se postojeći Zakon provodio kako je zamišljeno mogle bi se postići značajne promjene. Pri tom osobito mislim na evaluacije svih programa, uvođenje pisanih evaluacija, promicanje kvalitetnije komunikacije između Ministarstva kulture, Vijeća i korisnika (subjekata koji obavljaju djelatnosti u kulturi) te poštivanje članka koji predviđa sprečavanje sukoba interesa.
Dr. sc. Vitomira Lončar
na internetskim stranicama Ministarstva kulture objavljen je poziv za sudjelovanje u raspravi o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima. U nastavku slijede komentari s kojima se uključujem u raspravu o ovom vrlo važnom Zakonu koji definira jedan od glavnih instrumenata kulturne politike - planiranje i odlučivanje.
1. Ocjena stanja
Smatram da Vijeća do sada nisu obavljala zadaće u skladu sa Zakonom o kulturnim vijećima i ostalim spomenutim zakonima i pravilnicima te nisu davala stručne evaluacije programa iz svojih područja, kako stoji u dokumentu u poglavlju Ocjena stanja. Vijeća su se isključivo bavila raspodjelom sredstava za programe koji se smatraju javnim potrebama u kulturi. Tijekom proteklog razdoblja nije zabilježena ni jedna druga aktivnost Vijeća osim već navedenih (raspodjela sredstava), a u smislu kako ga definira Zakon. Raspodjela sredstava nije se vršila u skladu s evaluacijom programa nego prema stečenim pravima. Odnosno, evaluacija programa nije vršena ni po prispijeću programa na natječaje, a niti po izvještajima. Vršena je samo financijska kontrola utrošenih sredstava od strane stručnih službi Ministarstva kulture, a kvalitativne, horizontalne, vertikalne evaluacije, evaluacije utjecaja, učinka i ostale vrste evaluacije programa nisu se radile. Dopuštam da su sve ove vrste evaluacija sustavno rađene, međutim, ta činjenica nije poznata zainteresiranim javnostima niti se evaluacije mogu pronaći na internestkim stranicama ministarstva.
2. Osnovna pitanja
U osnovnim pitanjima spominje se MINISTRICA kulture. Zakoni se nikada ne rade na način da se referiraju na postojeću vladajuću garnituru (trenutačno je na čelnom mjestu ministrica, ali ne znači da će ženska osoba biti i u sljedećem mandatu). Valja napisati MINISTAR, ne ministrica.
3. Prijedlog Zakona
• Članak 1
Prijedlog da se osnuje Vijeće koje bi davalo stručnu pomoć u području financiranja iz međunarodnih fondova smatram potpuno promašenim. Tko su ti kulturni djelatnici i umjetnici iz područja umjetnosti i kulture koji svojim dosadašnjim dostignućima i poznavanjem problema vezanih za utvrđivanje i provedbu kulturne politike mogu pridonijeti ostvarenju ciljeva zbog kojih je Vijeće osnovano, kako stoji u postojećem Zakonu (Članak 3), koji bi radili u tom Vijeću? I koliko takvih ljudi u Hrvatskoj uopće ima? Nadalje, zbog čega bi trebalo postojati Vijeće koje bi obavljalo poslove KONZALTINGA? Ako se želi davati stručna pomoć subjektima u kulturi u području financiranja iz međunarodnih fondova valja osmisliti novu vrstu EDUKACIJE, a ne osnivati Vijeća. Vijeća, prema Zakonu, imaju drugačiju funkciju, ne konzultantsku. Hrvatska ima plitak resursni bazen i pojedinci koji imaju ekspertizu u problematici međunarodnih fondova uglavnom su sami uključeni u te programe te bi se njihovim angažiranjem u Vijeće generirao sukob interesa. Također je moguće da se kroz rad takvog Vijeća pojave nove negativne pojave uzrokovane konkurencijom.
• Članak 4.
Brisanje stavka 2 u 4. Članku neće urediti pitanje sukoba interesa na način da se predviđaju stroža pravila kako to piše u Osnovnim pitanjima nego će se dogoditi upravo suprotno: legalizirat će se – sukob interesa. Smatram da je brisanje ovog Stavka pogubno za procese planiranja i odlučivanja u hrvatskoj kulturi. Stavak 2 Članka 4 važećeg Zakona u potpunosti bi se treba POŠTIVATI, dapače, trebalo bi se na njemu inzistirati, a ne da ga se, kao u proteklom mandatu Vijeća (dramska umjetnost) svjesno krši.
• Sukladno gore navedenom mišljenju promjena u predloženom Članku 5 je nepotrebna.
• Smatram da je promjena Članka 6 Stavak 1 u kojem se zamjenjuje broj 30.000 s brojem 20.000 loše rješenje. Naime, praksa pokazuje da ni gradovi s 30 tisuća ne mogu naći dovoljno kvalitetnog kadra za Vijeća, a kamoli gradovi s 20 tisuća stanovnika. Da se kojim slučajem napravila temeljita evaluacija rada Vijeća u manjim sredinama vidjelo bi se kako sustav (ne)funkcionira i eventualno bi se na temelju te analize moglo vidjeti na koji se način mogu napraviti i implementirati poboljšanja. Danas su često članovi Vijeća, umjesto kulturnih djelatnika i umjetnika (kako to predviđa Zakon), i tete u vrtićima, na primjer, te osobe koje nemaju nikakve veze s kulturom i umjetnošću. Dakle, poslove koji su u ingerenciji Vijeća obavljaju nestručne osobe. Kakvog utjecaja može takva praksa imati na kulturu i umjetnost, ne treba dodatno elaborirati.
• Članak 8. Nacrta prijedloga predviđa zamjenu riječi u nazivu Vijeća, a već sam napisala zbog čega smatram da je ideja Vijeća za financiranje iz međunarodnih fondova sa svrhom kako je napisana u ovom Nacrtu – promašena.
• Smatram da bi se svakako trebalo osnovati Nacionalno vijeće kao savjetodavno tijelo za pružanje stručne pomoći pri utvrđivanju strategije kulturnog razvitka. U važećem Zakonu u Članku 7. piše da ministar kulture MOŽE sazvati takvo Nacionalno vijeće. Mišljenja sam da Nacionalno vijeće trebalo djelovati trajno. Osobito je to važno u narednom razdoblju kada će nužno biti potrebno otvoriti raspravu o novoj strategiji kulturnog razvoja.
• U Nacrtu piše da za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu RH. S ovom se tvrdnjom slažem, međutim, za provođenje ovoga Zakona nužno je osigurati dodatna sredstva na lokalnim razinama. Naime, ako gradovi s 20 tisuća stanovnika moraju osnivati Vijeća, tada će morati u svojim proračunima osigurati i sredstva za njihov rad (Članak 8 Stavak 2 postojećeg Zakona, ADMINISTRATIVNI POSLOVI). Do sada te sredine nisu imale Vijeća pa ni taj trošak.
Zaključak:
Većina promjena koje predviđa ovaj Nacrt ne donosi kvalitativne promjene u postojeći Zakon pa samim time ni u sustav. Nije vidljivo niti jasno zbog čega se pristupilo ovakvim izmjenama postojećeg Zakona. Kada bi se postojeći Zakon provodio kako je zamišljeno mogle bi se postići značajne promjene. Pri tom osobito mislim na evaluacije svih programa, uvođenje pisanih evaluacija, promicanje kvalitetnije komunikacije između Ministarstva kulture, Vijeća i korisnika (subjekata koji obavljaju djelatnosti u kulturi) te poštivanje članka koji predviđa sprečavanje sukoba interesa.
Dr. sc. Vitomira Lončar
U Zagrebu, 14. rujna 2012.
........................................................................................................................
>> Meri Butirićka, pristiglo 12.09.2012. info@idamar.hr
Javna rasprava o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim vijećima
Kao zaposlenica javne ustanove u kulturi / Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu / i kao članica Vijeća za knjigu, nakladništvo i knjižnice pri Gradu Splitu htjela bih komentirati. neke članke.
Vijeća u kulturi su kao i upravna vijeća u ustanovama kulture bile izvrsne novine s ciljem da pomognu ministru i ravnateljima u donošenju strateških odluka i s ciljem da unaprijede djelatnost….danas se smisao upravnih vijeća potpuno izgubio .
Već u čl. 1. trebala bi biti izmjena riječ „knjižne „ aludira na knjigu ..da li se pod tim krije i knjižnica ne znam bilo bi logičnije da se vijeće zove: Vijeće za knjigu, nakladništvo i knjižničnu djelatnost…..zna se da u nakladništvo spadaju knjige, časopisi, elektroničke publikacije…..i drugi mediji
Ako se izaberu kvalitetni kulturni djelatnici onda im treba dodati da ne samo savjetuju već zajedno s ministrom i pročelnicima suodlučuju u donošenju odluka iz djelokruga njihovog vijeća./ čl. 2./
U redu je da se mijenja čl. 4. jer izuzetan broj kvalitetnih ljudi djeluje posebno u izdavaštvu / vlasnici izdavačkih kuća, galerija… / .
Osnivanje kulturnih vijeća pri županijama, gradovima / čl. 6. /…..mislim da neće polučiti pozitivne efekte ukoliko izbori članova vijeća ne budu u ingerenciji Ministarstva, a to je nemoguće jer su osnivači gradovi….možda postoji neka mogućnost kroz Državne urede. Ta vijeća služe samo za nagrađivanje pojedinaca s liste vladajuće političke opcije u gradu. Tako da u nadležnosti grada nije da prati ni zakonitost rada ustanove ni da prati plan i program kao ni financijski plan što je nakaradno. Državni ured koji bi to trebao raditi očito niti zna niti to obavlja i zato su moguće nepravilnosti i zloupotrebe.
Prijedlog – ukinite novčane nagrade za sva vijeća pa će u njima na kraju biti zaista zainteresirani pojedinci kojima je kultura iznad novčanog dobitka i kojima će članstvo u vijećima biti čast.
Čl 9. Vijeće za knjigu i nakladništvo nastavlja svoj rad kao …prijedlog …Vijeće za knjižne, nakladničke i knjižarske djelatnosti. Mislim da je bolji naziv Vijeće za knjige, nakladništvo i knjižničnu djelatnost / ili knjižnice / jer riječ nakladnik = knjižarska djelatnost, ….. ako ste mislili da u ovo Vijeće idu i knjižnice onda treba napisati knjižnice ili knjižnična djelatnost
Možda sam se i ponavljala, sve u dobroj namjeri da se tekstom obuhvati sve , svi ostali članci su OK.
Meri Butirićka
Gradska knjižnica M. Marulića
u Splitu
........................................................................................................................
>> Nenni Delmestre, pristiglo 11.09.2012. nennidelmestre@me.com
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću: Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima (NN 48/04 i 44/09)
Mislim da bi se trebalo razmisliti o reguliranju izbora članova nacionalnih vijeća uvažavajući princip decentralizacije. Drugim riječima, ne bi bilo dobro da u nacionalnim vijećima sjede samo ljudi iz Zagreba.
Srdačan pozdrav,
Nenni Delmestre
........................................................................................................................
>> Kristina Leko, pristiglo 26.08.2012. kristina@kristinaleko.net
Javna rasprava - prijedlog zakona o kulturnim vijecima je pokusaj ozakonjivanja korupcije
Postovani, postovana,
u posljednjih dvije godine potrosila sam nekoliko tjedana vlastitog slobodnog vremena, pisuci dopise, zaleci se na nelegalni sastav kulturnih vijeca i zahtjevajuci od Ministra kulture Boze Biskupica, potom od Ministra Jasena Mesica, zatim od Vlade RH (preko pisanog zastupnickog pitanja Mirele Holy), te potom od Puckog pravobranitelja RH da ucine nesto po tome pitanju. Ministarstvo kulture u svojem arhivu zasigurno ima dopis Puckog pravobranitelja iz listopada 2011. temeljen na mojoj zalbi, koji kaze da su pojedina vijeca nelegalna, te trazi ocitovanje.
Ovo sto sada radite je najgore moguce rjesenje.
Ako se donese ovaj zakon, doprinijet cete unistavanju temelja demokracije i otvorenosti demokratskih drzavnih struktura.
Umjesto da primjenite zakon, ponovo izaberete clanove vijeca i od svega napravite jednu pozitivnu akciju i primjer na temu kako razvijati Hrvatsku u smjeru demokratskog visepartijskog transparentnog drustva koje garantira svakome
slobodu rada i ravnopravnost, "progurat" cete zakon koji ce legalizirati sukob interesa, te ga tako jos vise ucvrstiti kao modus operandi
u zemlji u kojoj gotovo nitko nije zadovoljan nicime. Nije li vrijeme za promjenu?
Floskule po kojoj smo premala sredina da bismo mogli izbjeci sukob interesa u kulturi su neproduktivne
misli koje ugrozavaju temelje demokracije, otvorenog drustva i ravnopravnosti gradjana.
I tek su jedna varijanta misli da je Hrvatska dovoljno velika za 200 bogatijih obitelji.
U trenutku u kojem se zemlja nalazi, predlagati takav zakon pokazuje izuzetno pomanjkanje drustvene odgovornosti,
da ne kazem morala. Oni koji ovaj zakon podrzavaju stite vlastite interese, a politicke posljedice ovog poteza mogu biti iznimno dalekosezne.
Kristina Leko
...................................................................................................................................
>> Nerma Kreso-Kavain, pristiglo 16.08.2012. nkreso_du@yahoo.com
Poštovani!
Zahvaljujem na mogućnosti da sudjelujem u raspravi pri donošenju novoga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima. Pozdravljam najavljene promjene: poglavito onu koja se tiče isključivanja 'osoba koje imaju udio u vlasništu...', što je godinama onemogućavalo osnivačima i voditeljima umjetničkih organizacija da participiraju u donošenju važnih odluka za razvoj umjetnosti i kulture. Bilo je potpuno neprimjereno da ljudi koji su cijelu svoju karijeru u stalnom radnom odnosu u nekoj od javnih ustanova, bez iskustva u vođenju neovisnih kulturnih subjekata, odlučuju o njima. Isto tako, takva je odluka širom otvorila vrata bivšim članovima vijeća koji su mogli - podupirući ustanove i organizacije s kojima su bili u bliskoj poslovnoj vezi - neometano ih protežirati. Pitanje sukoba interesa je pitanje koje valja uvijek nanovo postavljati i tragati za ponajboljim rješenjima. Nažalost, ova odluka - koja je donesena naknadno - nakon opravdanih primjedbi kako pojedini članovi vijeća odobravaju sami sebi sredstva - iščitava se i u sadašnjem članstvu Vijeća (za dramsku umjetnost)*; uz to, nisam sigurna ima li ijedan član tog vijeća mjesto prebivališta izvan Zagreba, što je dosta loše. Više od desetljeća nastojim upozoriti na jako loš status umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika koji djeluju izvan Zagreba. Činjenica da nitko od njih nije među članovima vijeća (za dramske umjetnosti)*, ne ohrabruje. Nedostatak zdrave konkurencije i alternative javnim ustanovama u kulturi, otklanja mogućnost razvoja umjetnosti i kulture i potvrđuje većinu hrvatskih gradova kao provincije u kojima vladaju osobni interesi, bez mogućnosti napretka!
Veselim se također činjenici da je snižena donja granica broja stanovnika koju lokalna ili regionalna (samo)uprava mora imati kako bi imala obvezu osnivanja kulturnih vijeća. Povećati broj ljudi koji sudjeluju u odlučivanju u bitnim kulturnim pitanjima je nužno; vremenom i komunikacijom morat će stručni kriteriji nadjačati pragmatično-osobno-političke.
Ono što mi je posebno smetalo kao bivšem članu jednog kulturnoga vijeća jest nepostojanje kulturne strategije, bilo kakve platforme koja će odrediti smjer djelovanja u nekom doglednom razdoblju na području kulture. Postoji li mogućnost da se obveza donošenja strategije, smjernica kulturnog razvitka ili kako to već nazvati, unese u ovaj zakon? Naime, smatram da dolazi vrlo teško vrijeme za (neovisnu) kulturu. Sve više je umjetničkih organizacija, sve više samostalnih umjetnika a javna kazališta** - unatoč osnovnim odredbama još uvijek važećeg Zakona o kazalištima - vrlo su zatvorena, statična i ne omogućuju željenu mobilnost umjetničkoga osoblja. Nedostatak bilo kakvih jasnih smjernica politike na lokalnim razinama otvara mogućnost vrlo samovoljnog, osobnog odlučivanja, koje ne uvažava javnost potreba u kulturi. S druge strane, ne očekujem kako će doći do bitnih promjena u ustanovama u kulturi, jer svaka vlast zazire od snažnijih intervencija u njihovu strukturu. Sredstva za neovisnu kulturu sigurno neće (bitno) rasti, ustanovama će se uvijek nastojati osigurati osnovna sredstva za plaće i pitanje je koji će kriteriji prevagnuti pri izdvajanju preostalih, sve skromnijih sredstava? Kako bi kriterije profilirala stručna vizija, a ne osobni stavovi gradonačelnika, pročelnika i/li savjetnika za kulturu, nužno je donijeti osnovne smjernice razvoja kulture, koji će iznijeti i prioritete u kulturi.
Zahvaljujem na pozornosti i strpljenju uz najbolje želje za daljnji rad!!
* za ostala vijeća ne mogu tvrditi
** ispričavam se što - govoreći o ustanovama - mislim prvenstveno na kazalište. U njemu su apsurdi naših ustanova u kulturi najjače izraženi, što ne znači kako nisu prisutni i u drugima.
Nerma Kreso-Kavain, akad. glumica
...................................................................................................................