Izvješće o radu Kulturnog vijeća za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti
Kulturno vijeće za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti
22. veljače 2014.
- IZVJEŠĆE O RADU ZA 2014. GODINU
Nakon što je Kulturno vijeće za dramsku umjetnost spojeno s Povjerenstvom za suvremeni ples i pokret, promijenilo je naziv u Kulturno vijeće za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti (dalje u tekstu: Vijeće), sastav mu je postao brojniji te ga sada čini troje članova s plesne scene i četvoro iz izvedbenih umjetnosti. Među članovima je na prvoj sjednici u listopadu 2013. godine usvojen sporazum prema kojem o suvremeno-plesnim programima odlučuju članovi bivšeg Povjerenstva, a o ostalima članovi bivšeg Vijeća za dramsku umjetnost, dok se o konačnim odlukama konzultiraju i donose ih zajedno, vodeći se pri radu propisanim kriterijima (https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9605). Svim su sjednicama nazočili svi članovi Vijeća, uz izuzimanje iz rasprave o pojedinom programu članova koji su u tom slučaju u izravnom sukobu interesa, o čemu se pomno vodilo računa.
U skladu s propisanom savjetodavnom funkcijom, Vijeće je svjesno da njihove odluke nisu i konačne. Također, nimalo zavidna ekonomska situacija u Republici Hrvatskoj zasigurno će se osjetiti i na kulturnim programima u 2014. U tim okvirima, rad Vijeća bio je koncentriran na održivost još uvijek raznolike i nesumnjivo zanimljive slike domaćeg plesa i kazališta, u svim njihovim estetskim pojavnostima i produkcijskim modelima: od amaterizma do nacionalnih i nezavisnih kazališta, od područja od posebne državne skrbi do kulturnih središta, od festivala preko gostovanja na pozornicama širom Hrvatske i do, na koncu i najvažnije - produkcije domaćih autora. Ove smo godine bili prisiljeni prihvatiti činjenicu da se prošlogodišnji iznos od cca 1,600,000,00 HRK dodijeljen plesnoj umjetnosti, ne može povećati te opet moramo naglasiti da je taj iznos premalen u odnosu na stvarne potrebe održavanja minimalne profesionalne razine postojeće plesne produkcije u Hrvatskoj. Plesna umjetnost je u posljednih dvadeset godina predstavljala hrvatsku kulturu na najznačajnijim međunarodnim kulturnim manifestacijama, bilo da je riječ o programima kulturnih prijestolnica Europe, reprezentativnim međunarodnim festivalima ili gostovanjima u vrhunskim produkcijskim centrima. No, paradoksalna je situacija ta da plesni umjetnici i dalje nemaju sistematičnu infrastrukturnu podršku koja bi olakšala distribuciju radova i omogućila kontinuitet profesionalnog djelovanja na nacionalnoj razini. Dio budžeta za ples pri Ministarstvu kulture već nekoliko godina ide pod stavkom »Gostovanja plesnih predstava«, ali realizacija tih gostovanja za sada ovisi isključivo o individualnim kontaktima i razmjenama među umjetnicima i zainteresiranim prezenterima.
Projekt „nacionalne plesne mreže“ je izrađen i definirani su partneri u prvom pilot projektu. Svoja pisma namjere sudjelovanja u "nacionalnoj plesnoj mreži" iskazala su nacionalna kazališta (HNK Split, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HNK u Osijeku i HNK u Varaždinu) te INK Pula, kao i festivali ("Dubrovačke ljetne igre", "Splitsko ljeto" i ''Osječko ljeto kulture") te Kulturni sabor Hrvatske kao poseban partner. Apeliramo zato na Ministarstvo kulture da već za 2015. g. razmotri mogućnost značajnog povećanja iznosa koje ulaže u suvremeni ples te izražavamo nužnost hitne izrade projekta koja bi povezala profesionalne plesne umjetnike s nacionalnim i lokalnim institucijama i to na način da se plesnoj umjetnosti otvori prostor za vidljivost tijekom cijele sezone, što kroz prisutnost plesnih predstava u kazalištima, Centrima za kulturu i sličnim institucijama koje predstavljaju hrvatsku kulturnu proizvodnju, što kroz njenu prisutnost na nacionalnim i lokalnim festivalima.
Nadalje, u svome je radu Vijeće tako ponovno naišlo na niz problema koji su već postali trajni u domaćoj kulturi: neravnomjernost financiranja institucionalne i izvaninstitucionalne scene. Posljedica je to dugogodišnje prakse održavanja velikih kazališnih institucija u stanju nedodirljivosti. Vijeće je stoga u nekoliko navrata apeliralo na podnositelje prijedloga da ozbiljnije shvate i prihvate svoju zadaću raspolaganja proračunskim novcem, što bi, pored suvislijeg pisanja prijedloga programa, uključivalo i redovito izvještavanje te izbjegavanje prijavljivanja nerealnih i neekonomičnih produkcija. Takva praksa pokazuje da u stožernim kulturnim institucijama RH gotovo uopće nema želje za promjenom ustaljenog načina funkcioniranja, niti svijesti o potrebi korjenitih promjena. Vijeće je stoga i previše vremena potrošilo na «dešifriranje» konkretnih prijedloga i proračunskih stavki pojedinih produkcija, kao i detektiranje načina trošenja sredstava koje im je Ministarstvo dodijelilo u prethodnim razdobljima. Vijeće takav način rada smatra neprofesionalnim i ne vidi pravi napor uprava da se takvo stanje promijeni te je o tome u siječnju sastavilo i detaljnu Analizu izvješća i predloženih programa nacionalnih kazališta i festivala. Ove godine se povećao i broj prijavnica baletnih umjetnika u nezavisnoj produkciji, broj prijavnica najmlađe generacije koreografa, dva inkluzivna projekta koje smo željeli podržati itd. što je povećalo pritisak na budžet u kojem ionako nema manevarskog prostora. Odlučili smo, obzirom na krajnje nedostatna financijska sredstva budžeta, prvenstveno održati postojeći status umjetničke proizvodnje ne bi li djelujući umjetnici mogli "preživjeti" sezonu.
Nadalje, svjesni da koprodukcije doista jesu poželjne za funkcioniranje vibrantne kazališne scene, konstatiramo da mnogi predloženi programi pokazuju da ih se ne shvaća kao priliku za razvoj, nego za 'dvostruko knjigovodstvo', točnije za prijavljivanje istoga projekta (točnije istih proračunskih stavki istog projekta) od strane dva ili više predlagača. Vijeće takvu praksu smatra problematičnom i u nekoliko je navrata apeliralo da se s njom prekine. Za Vijeće je neprihvatljiva i praksa raspisivanja proračuna pojedinih produkcija u kojima se honorari suradnika i autora, kao i ostali troškovi, utvrđuju kao da organizacije nisu svjesne prilika u kojima djeluju. 'Rezanjem' nepotrebnih troškova koji ne mogu predstavljati javnu potrebu Vijeće je pokušalo upozoriti i na to, a prijavnice koje nisu imale detaljno razrađen opis projekta, popis umjetnika koji sudjeluju u realizaciji tog projekta, kao ni objašnjenje zašto je program važan kao javna potreba u kulturi smo odbacili u prvom krugu čitanja projektnih prijedloga.
Nadalje, u odlukama o financiranju gostovanja, Vijeće se vodilo principom da gostovanje, može biti financirano samo ako je uz prijedlog programa priloženo i pozivno pismo ustanove/pravne osobe koja ga ugošćuje. Smatramo to minimumom planiranja i garancije da će gostovanje zaista biti ostvareno. Također, Vijeće je, u skladu sa svojim područjem djelovanja smatralo nepotrebnim poticati financiranje tzv. 'nekazališnih' programa (poput znanstvenih skupova) smatrajući takve manifestacije dijelom drugih resora. Tako se u našim prijedlozima nisu našli ni edukacijski projekti bez javne komponente, plesna natjecanja, stručne nagrade i redovne djelatnosti dramskih, plesnih i baletnih udruga, stipendije za školovanje te manifestacije koje gravitiraju umjetničkom amaterizmu ili komercijalnoj djelatnosti. Izuzetak je ove godine Međunarodno baletno natjecanje Mia Čorak Slavenska koje smo podržali zbog važnosti koje ono ima u karijerama mladih baletnih umjetnika.
Kako se u nekolicini slučajeva pojavila kolizija nadležnosti s ostalim Kulturnim vijećima pri Ministarstvu kulture RH, najčešće srodnim Kulturnim vijećem za inovativne umjetničke i kulturne prakse te Kulturnim vijećem za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti, Vijeće smatra potrebnim u takvim slučajevima organizirati susret svih ili izabranih članova zainteresiranih Kulturnih vijeća kako bi zajedno donijeli odluke.
Primjerice, kako su prijedlozi o financiranju plesa premašili prošlogodišnji iznos za 130,000,00 kuna, zatraženo je od strane Ministarstva kulture da se iznos, zbog nemogućnosti povećanja budžeta, svede na prošlogodišnji pa smo zato bili primorani donijeti odluku da se svi prijedlozi (izuzev onih manjih od 10.000,00 kn) umanje linearno za 3%.
Tijekom mandata ovog saziva Vijeća, nekoliko puta je isticana njegova savjetodavna uloga pa se čini problematičnim da se u godini u kojoj je doneseno nekoliko ključnih zakonskih i drugih promjena u funkcioniranju kazališne umjetnosti u Republici Hrvatskoj, nije tražio čak savjet Vijeća, ili je ono o odlukama informirano tek nakon što su donesene. Takvo shvaćanje savjetodavnosti tijela koje bi trebalo biti stručni korektiv kulturne politike, ovo Vijeće smatra pogrešnim. Usto, apelira na veću transparentnost Ministarstva u procesu odlučivanja te traži da se sve bilješke, analize i zapisnici Vijeća stavljaju na web stranicu Ministarstva odmah po donošenju te da se ubuduće Vijeću u razumnom vremenu odgovori na dopise upućene mjerodavnima u Ministarstvu.
Vijeće za dramsku, plesnu te izvedbene umjetnosti u sastavu:
Snježana Banović, predsjednica
Dinka Jeričević
Zoran Mužić
Rajko Pavlić
Nikolina Pristaš
Igor Ružić
Katja Šimunić
22. veljače 2014.
- IZVJEŠĆE O RADU ZA 2014. GODINU
Nakon što je Kulturno vijeće za dramsku umjetnost spojeno s Povjerenstvom za suvremeni ples i pokret, promijenilo je naziv u Kulturno vijeće za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti (dalje u tekstu: Vijeće), sastav mu je postao brojniji te ga sada čini troje članova s plesne scene i četvoro iz izvedbenih umjetnosti. Među članovima je na prvoj sjednici u listopadu 2013. godine usvojen sporazum prema kojem o suvremeno-plesnim programima odlučuju članovi bivšeg Povjerenstva, a o ostalima članovi bivšeg Vijeća za dramsku umjetnost, dok se o konačnim odlukama konzultiraju i donose ih zajedno, vodeći se pri radu propisanim kriterijima (https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9605). Svim su sjednicama nazočili svi članovi Vijeća, uz izuzimanje iz rasprave o pojedinom programu članova koji su u tom slučaju u izravnom sukobu interesa, o čemu se pomno vodilo računa.
U skladu s propisanom savjetodavnom funkcijom, Vijeće je svjesno da njihove odluke nisu i konačne. Također, nimalo zavidna ekonomska situacija u Republici Hrvatskoj zasigurno će se osjetiti i na kulturnim programima u 2014. U tim okvirima, rad Vijeća bio je koncentriran na održivost još uvijek raznolike i nesumnjivo zanimljive slike domaćeg plesa i kazališta, u svim njihovim estetskim pojavnostima i produkcijskim modelima: od amaterizma do nacionalnih i nezavisnih kazališta, od područja od posebne državne skrbi do kulturnih središta, od festivala preko gostovanja na pozornicama širom Hrvatske i do, na koncu i najvažnije - produkcije domaćih autora. Ove smo godine bili prisiljeni prihvatiti činjenicu da se prošlogodišnji iznos od cca 1,600,000,00 HRK dodijeljen plesnoj umjetnosti, ne može povećati te opet moramo naglasiti da je taj iznos premalen u odnosu na stvarne potrebe održavanja minimalne profesionalne razine postojeće plesne produkcije u Hrvatskoj. Plesna umjetnost je u posljednih dvadeset godina predstavljala hrvatsku kulturu na najznačajnijim međunarodnim kulturnim manifestacijama, bilo da je riječ o programima kulturnih prijestolnica Europe, reprezentativnim međunarodnim festivalima ili gostovanjima u vrhunskim produkcijskim centrima. No, paradoksalna je situacija ta da plesni umjetnici i dalje nemaju sistematičnu infrastrukturnu podršku koja bi olakšala distribuciju radova i omogućila kontinuitet profesionalnog djelovanja na nacionalnoj razini. Dio budžeta za ples pri Ministarstvu kulture već nekoliko godina ide pod stavkom »Gostovanja plesnih predstava«, ali realizacija tih gostovanja za sada ovisi isključivo o individualnim kontaktima i razmjenama među umjetnicima i zainteresiranim prezenterima.
Projekt „nacionalne plesne mreže“ je izrađen i definirani su partneri u prvom pilot projektu. Svoja pisma namjere sudjelovanja u "nacionalnoj plesnoj mreži" iskazala su nacionalna kazališta (HNK Split, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HNK u Osijeku i HNK u Varaždinu) te INK Pula, kao i festivali ("Dubrovačke ljetne igre", "Splitsko ljeto" i ''Osječko ljeto kulture") te Kulturni sabor Hrvatske kao poseban partner. Apeliramo zato na Ministarstvo kulture da već za 2015. g. razmotri mogućnost značajnog povećanja iznosa koje ulaže u suvremeni ples te izražavamo nužnost hitne izrade projekta koja bi povezala profesionalne plesne umjetnike s nacionalnim i lokalnim institucijama i to na način da se plesnoj umjetnosti otvori prostor za vidljivost tijekom cijele sezone, što kroz prisutnost plesnih predstava u kazalištima, Centrima za kulturu i sličnim institucijama koje predstavljaju hrvatsku kulturnu proizvodnju, što kroz njenu prisutnost na nacionalnim i lokalnim festivalima.
Nadalje, u svome je radu Vijeće tako ponovno naišlo na niz problema koji su već postali trajni u domaćoj kulturi: neravnomjernost financiranja institucionalne i izvaninstitucionalne scene. Posljedica je to dugogodišnje prakse održavanja velikih kazališnih institucija u stanju nedodirljivosti. Vijeće je stoga u nekoliko navrata apeliralo na podnositelje prijedloga da ozbiljnije shvate i prihvate svoju zadaću raspolaganja proračunskim novcem, što bi, pored suvislijeg pisanja prijedloga programa, uključivalo i redovito izvještavanje te izbjegavanje prijavljivanja nerealnih i neekonomičnih produkcija. Takva praksa pokazuje da u stožernim kulturnim institucijama RH gotovo uopće nema želje za promjenom ustaljenog načina funkcioniranja, niti svijesti o potrebi korjenitih promjena. Vijeće je stoga i previše vremena potrošilo na «dešifriranje» konkretnih prijedloga i proračunskih stavki pojedinih produkcija, kao i detektiranje načina trošenja sredstava koje im je Ministarstvo dodijelilo u prethodnim razdobljima. Vijeće takav način rada smatra neprofesionalnim i ne vidi pravi napor uprava da se takvo stanje promijeni te je o tome u siječnju sastavilo i detaljnu Analizu izvješća i predloženih programa nacionalnih kazališta i festivala. Ove godine se povećao i broj prijavnica baletnih umjetnika u nezavisnoj produkciji, broj prijavnica najmlađe generacije koreografa, dva inkluzivna projekta koje smo željeli podržati itd. što je povećalo pritisak na budžet u kojem ionako nema manevarskog prostora. Odlučili smo, obzirom na krajnje nedostatna financijska sredstva budžeta, prvenstveno održati postojeći status umjetničke proizvodnje ne bi li djelujući umjetnici mogli "preživjeti" sezonu.
Nadalje, svjesni da koprodukcije doista jesu poželjne za funkcioniranje vibrantne kazališne scene, konstatiramo da mnogi predloženi programi pokazuju da ih se ne shvaća kao priliku za razvoj, nego za 'dvostruko knjigovodstvo', točnije za prijavljivanje istoga projekta (točnije istih proračunskih stavki istog projekta) od strane dva ili više predlagača. Vijeće takvu praksu smatra problematičnom i u nekoliko je navrata apeliralo da se s njom prekine. Za Vijeće je neprihvatljiva i praksa raspisivanja proračuna pojedinih produkcija u kojima se honorari suradnika i autora, kao i ostali troškovi, utvrđuju kao da organizacije nisu svjesne prilika u kojima djeluju. 'Rezanjem' nepotrebnih troškova koji ne mogu predstavljati javnu potrebu Vijeće je pokušalo upozoriti i na to, a prijavnice koje nisu imale detaljno razrađen opis projekta, popis umjetnika koji sudjeluju u realizaciji tog projekta, kao ni objašnjenje zašto je program važan kao javna potreba u kulturi smo odbacili u prvom krugu čitanja projektnih prijedloga.
Nadalje, u odlukama o financiranju gostovanja, Vijeće se vodilo principom da gostovanje, može biti financirano samo ako je uz prijedlog programa priloženo i pozivno pismo ustanove/pravne osobe koja ga ugošćuje. Smatramo to minimumom planiranja i garancije da će gostovanje zaista biti ostvareno. Također, Vijeće je, u skladu sa svojim područjem djelovanja smatralo nepotrebnim poticati financiranje tzv. 'nekazališnih' programa (poput znanstvenih skupova) smatrajući takve manifestacije dijelom drugih resora. Tako se u našim prijedlozima nisu našli ni edukacijski projekti bez javne komponente, plesna natjecanja, stručne nagrade i redovne djelatnosti dramskih, plesnih i baletnih udruga, stipendije za školovanje te manifestacije koje gravitiraju umjetničkom amaterizmu ili komercijalnoj djelatnosti. Izuzetak je ove godine Međunarodno baletno natjecanje Mia Čorak Slavenska koje smo podržali zbog važnosti koje ono ima u karijerama mladih baletnih umjetnika.
Kako se u nekolicini slučajeva pojavila kolizija nadležnosti s ostalim Kulturnim vijećima pri Ministarstvu kulture RH, najčešće srodnim Kulturnim vijećem za inovativne umjetničke i kulturne prakse te Kulturnim vijećem za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti, Vijeće smatra potrebnim u takvim slučajevima organizirati susret svih ili izabranih članova zainteresiranih Kulturnih vijeća kako bi zajedno donijeli odluke.
Primjerice, kako su prijedlozi o financiranju plesa premašili prošlogodišnji iznos za 130,000,00 kuna, zatraženo je od strane Ministarstva kulture da se iznos, zbog nemogućnosti povećanja budžeta, svede na prošlogodišnji pa smo zato bili primorani donijeti odluku da se svi prijedlozi (izuzev onih manjih od 10.000,00 kn) umanje linearno za 3%.
Tijekom mandata ovog saziva Vijeća, nekoliko puta je isticana njegova savjetodavna uloga pa se čini problematičnim da se u godini u kojoj je doneseno nekoliko ključnih zakonskih i drugih promjena u funkcioniranju kazališne umjetnosti u Republici Hrvatskoj, nije tražio čak savjet Vijeća, ili je ono o odlukama informirano tek nakon što su donesene. Takvo shvaćanje savjetodavnosti tijela koje bi trebalo biti stručni korektiv kulturne politike, ovo Vijeće smatra pogrešnim. Usto, apelira na veću transparentnost Ministarstva u procesu odlučivanja te traži da se sve bilješke, analize i zapisnici Vijeća stavljaju na web stranicu Ministarstva odmah po donošenju te da se ubuduće Vijeću u razumnom vremenu odgovori na dopise upućene mjerodavnima u Ministarstvu.
Vijeće za dramsku, plesnu te izvedbene umjetnosti u sastavu:
Snježana Banović, predsjednica
Dinka Jeričević
Zoran Mužić
Rajko Pavlić
Nikolina Pristaš
Igor Ružić
Katja Šimunić