Sućut ministrice u povodu odlaska velikog hrvatskog umjetnika, akademika Ivana Kožarića

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno u povodu odlaska velikog hrvatskog umjetnika, akademika Ivana Kožarića.


"Ivan Kožarić bio je i jest jedan od najvećih hrvatskih umjetnika 20 stoljeća.
Njegov rad ustrajno je izbjegavao jasna stilska određenja, potpuno je neopterećen umjetničkim pravcima, suvremenim trendovima, formalnim određenjima. Prepoznatljivost i svaku naznaku sustava doživljavao je kao sputavanje kreativnosti, prijetnju gubitka sadržaja, ograničavanje samog smisla umjetničkog čina.
 
Kožarić je u svom umjetničkom radu izborio široko područje slobode. Njegove skulpture nazivao je ponekad „privremenima“, platna je sjekao i izrezivao, materijale gužvao  i nemarno slagao na hrpe, otpatke miješao s gotovim skulpturama, gestom oslobođenom stiska kanona i stila, nedosljedno dosljedan samo sebi i svakodnevnoj igri promatranja svijeta oko sebe, stvarao je nova značenja. Kanta smeća, plast sijena, zagrebačko nebo, drveni „kozlići“, kuhinjski lonci, staklenke za krastavce, mijenjajući njihovu funkciju, kroz proces demistifikacije umjetnosti, u njegovim majstorskim rukama gotovo banalni predmeti postaju umjetničkim znakom.
 
Doista, bio je rijetka ptice slobode.
 
Kožarića ćemo pamtiti i kao čovjeka neopterećenog veličinom svoje umjetničke pozicije, duhovitog, otvorenog, uvijek na strani dobra, okrenutog simbolima sunca, blještave svjetlosti, plavog neba i zlatnih odbljesaka, uronjenog u kozmos. „ Moje nastojanje da ostajem otvoren prema kozmosu, prema ljudskosti, prema kreativnosti koju svaki čovjek manje ili više posjeduje. Samo se treba otvoriti. To je moja, čini se, osnovna odlika“.
 
Hrvatska i svjetska suvremena umjetnost bit će trajno obilježena Kožarićevim radom koji ćemo istraživati u  njegovom ateljeu u Muzeju suvremen umjetnosti ili susretati se s njegovim skulpturama u javnim prostorima koje su uvijek, kao i čitav njegov rad značile uspostavljanje komunikacije i izazova, aktiviranje silnica, čudesnog magnetizma.
 
Rijetki su umjetnici čiji radovi nam s toliko jednostavnosti znaju izmamiti osmijeh, učiniti nas sretnima. Pamtimo fotografije: Kožarić, list papira, jednostavne poruke: Sretan sam da sam sretan. Presretan sam da sam sretan. Oduševljen sam da sam sretan.....
 
Sretni smo i mi jer pripadamo generaciji koja ga je imala za suvremenika pa ćemo se, premda je napustio ovaj naš fizički svijet, sjećati velikog čovjeka i velikog umjetnika, Ivana Kožarića, s osmijehom koji nam svojim životom i svojim djelom ostavlja u naslijeđe." 

 

Pisane vijesti | Društvo i zajednica