Ministrica kulture uputila izraze sućuti povodom smrti Tomislava Žire Radića

"Poštovana obitelji,
vijest o smrti Tomislava Žire Radića, istaknutog filmskog i kazališnog redatelja, profesora Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, kojoj je u nekoliko navrata bio i dekan,  duboko me je rastužila. Tomislav Žiro Radić svojim je velikim i iznimnim

 kinematografskim i kazališnim djelom obogatio hrvatsku kulturu i obilježio njezinih proteklih četrdesetak godina.

     Bogat stvaralački put Tomislav Radić započeo je u kazalištu, još kao student Filozofskog fakulteta te je prve režije postavio u Studentskom eksperimentalnom kazalištu (SEK-u). Radio je kao tehnički urednik Studentskog lista a u Kino klubu Zagreb snimio je dokumentarni film Tipo i dokumentarni film o izložbi Vlade Kristla, koja je 1962. održana u galeriji na Katarinskom trgu. Na ADU je diplomirao kazališnu režiju i davne 1968. godine postavio je na sceni Teatra &TD najdugovječniju hrvatski kazališnu predstavu Stilske vježbe Raymonda Queneaua, koju Lela Margitić i Pero Kvrgić i danas igraju i koja je jedina hrvatska predstava uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Njegova je režija omiljene i mnogo puta izvođene Goldonijeve Kafetarije (1978.) na Dubrovačkim ljetnim igrama. Režirao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima  kazališna publika sigurno će pamtiti predstave Kate Kapuralica, Gospodsko dijete, Čaruga, Emigranti, Ifigenija u Aulidi, Kako voli druga strana, Hedda Gabler ili Bard.
     Prvim je filmom, Živom istinom iz 1972. u kojem uspješno spaja dokumentarističke kadrove gradskog života s privatnom pričom glavne junakinje Tomislav Radić pokazao izniman dar zapažanja pojedinosti, razotkrivanja neobičnog i vještu kombinatoriku različitih žanrova u filmskom mediju. Film Timon (1973.), u kojem uspješno parafrazira Shakespeareovu dramu, na jedinstven način spajajući kazalište, film i stvaran život, također je bio vrlo zapažen. Uslijedio je čitav niz, uvijek iznimno uspješnih i nagrađivanih dokumentarnih filmova, televizijskih emisija, kazališnih predstava, te dugometražnih igranih filmova. Među dokumentarnim filmovima izdvajaju se Istrani, Lica, Put, Živjeti u Imotskom, Hrvat na Kosovu, televizijski film I tako dalje, a nakon Žive istine i Timona, igranim filmovima Luka, Anđele moj dragi, Holding, Što je Iva snimila 21. listopada 2003., Tri priče o nespavanju i Kotlovina osvojio je niz priznanja na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu. Film Što je Iva snimila 21. listopada 2003. bio je najnagrađivaniji film na Pulskom filmskom festivalu 2005. godine i nagrađen nagradom Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara, a Kotlovina je 2011. osvojila Veliku zlatnu arenu, nagrade za scenarij, glavne uloge (Draško Zidar i Mirela Brekalo) i sporednu mušku ulogu (Boris Buzančić). Kotlovina je na 5. Vukovar Film Festivalu nagrađena kao najbolji dugi igrani film i najbolji film po izboru publike.
     Tomislav Radić zadužio je hrvatsku kulturu i filmsku umjetnost radom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu na kojoj je od 1977. do 1997. godine bio profesor glume i režije, odgojivši generacije glumaca i redatelja koji su danas stvaraju filmske i kazališne predstave i dio su žive hrvatske kulturne i umjetničke scene. Njegovom je zaslugom rad na Akademiji dramske umjetnosti osuvremenjen i unaprijeđen. Tijekom osam godina (1998. – 2000.) kao glavni urednik Dramskoga programa HTV-a pružio je priliku mnogim, danas afirmiranim, mladim redateljima da ostvare prve filmske i televizijske projekte.

     Hrvatska kultura svoju je zahvalnost Tomislavu Žiri Radiću iskazala i mnogobrojnim nagradama, osim filmskim i festivalskima, nagrađen je na Nagradom Vladimir Nazor, dva je puta nagrađen Nagradom grada Zagreba, a primio je i odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
     Odlaskom Tomislava Žire Radića hrvatska je filmska i kazališna umjetnost izgubila velikog redatelja kojemu ćemo zauvijek biti zahvalni za sva njegova filmska i legendarna kazališna ostvarenja. Njegovi filmovi, kao trajna vrijednost hrvatske kinematografije, ostat će podsjetnik na njegov rad, ali i na čitav niz sjajnih glumaca s kojima je Tomislav Radić volio surađivati, a koji su – kao i Tomislav Radić – trajno obilježili vrijeme u kojem su stvarali.
     U svoje osobno ime i u ime djelatnika Ministarstva kulture upućujem vam izraze iskrene i duboke sućuti."
  

Najave