- Objavljeno: 07.03.2015.
Godina industrijske baštine i nove nominacije
Vijeće Europe 2015. godinu proglasilo je godinom Europske industrijske i tehničke baštine (European Industrial and Technical Heritage Year 2015) na temelju rezolucije usvojene u ožujku 2013. godine. Ideja i kampanja za pokretanje i oznaku godine industrijske baštine
pokrenuta je, za razliku od ostalih europskih inicijativa, od strane udruga i organizacija okupljenih u E-FAITH http://www.e-faith.org/ platformu. Stoga je ovo izniman primjer inicijative građana i snage civilnog društva, a ujedno i eksperiment koji će pokazati kako tijela javne uprave i institucija reagiraju i podržavaju predanost i trud volontera i udruga.
Jučer, 6. ožujka 2015. godine u Bruxellesu se održao inauguracijski sastanak inicijative Europske industrijske i tehničke baštine koja okuplja zainteresirane predstavnike i entuzijaste industrijske baštine europskih zemlja. Namjera je sastanka pokazati javnosti, političarima i vlasti vrijednost, značaj i posebnost ove baštine, njene snage u kreiranju identiteta i mogućnosti za budućnost, te odavanje počasti svim udrugama koje su pokrenule inicijative i aktivnosti. Bez njihova truda i odanosti izgubili bi velik dio naše industrijske i tehničke baštine.
Jedan od glavnih ciljeva Godine Europske industrijska i tehničke baštine je promicanje kontakata i suradnje udruga i volontera preko granica, promicanjem zajedničkih partnerskih i prekograničnih projekata, od kojih će mnogi biti pokrenuti za vrijeme sastanka u Bruxellesu.
Hrvatski predstavnik je Centar industrijske baštine Rijeke osnovan 2013. godine pri Sveučilištu u Rijeci s tri glavna djelokruga rada - istraživanje, edukacija i umrežavanje, a centar je osmišljen kao interdisciplinarni centar koji izvodi istraživanja koja su temelj za širenje informacija te promišljanje o alternativnim načinima prenamjene industrijskih prostora.
Oznaka europske baštine
No, industrijska baštine Rijeke, uz Muzej krapinskih neandertalaca hrvatski je i kandidat za oznaku europske baštine European Heritage Label 2015. godine. Oznaka se dodjeljuje svake dvije godine, a svaka država članica EU može predložiti do dvije lokacije dok europski odbor odabire najviše jednu lokaciju u svakoj državi članici. Odbor se sastoji od 13 članova koje imenuju Europski parlament, Vijeće, Komisija i Odbor regija. Dodjela oznake temelji se na tri kriterija: simbolična europska vrijednost lokacije, kvaliteta predloženog projekta za promicanje europske dimenzije prijavljene lokacije i kvaliteta radnog plana.
Oznakom europske baštine postižu se sljedeći ciljevi:
- dodjela oznake samo onim lokacijama koje su imale važnu ulogu u povijesti Europe i izgradnji EU-a;
- odabir lokacija na temelju njihove europske simbolične vrijednosti, a ne njihove ljepote ili arhitektonske kvalitete;
- mogućnost europskim građanima, posebno mladim ljudima, da uče o zajedničkom kulturnom naslijeđu, povijesti Europe, izgradnji EU-a te demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima na kojima se temelji postupak europskih integracija;
- umrežavanje lokacija i stručnjaka za baštinu u cilju razmjene iskustava i najbolje prakse.
Svakoj lokaciji kojoj je dodijeljena oznaka Komisija dodjeljuje natpis s logotipom OEB-a koji se mora postaviti na samom ulazu. Lokacija koja je dobila oznaku bit će prepoznatljiva jer će biti uključena u komunikacijsku i promidžbenu strategiju EU-a za oznaku europske baštine.
Budući da je Rijeka grad izuzetno bogate industrijske baštine čiji se ostaci mogu i danas vidjeti uglavnom u samom središtu grada, Centar za industrijsku baštinu odlučio je sastaviti nominaciju koja obuhvaća 10 lokacija (popisane od zapada prema istoku):
- Lansirna rampa bivše tvornice Torpedo
- Bivša postrojenja kompanije INA
- Tri zgrade bivše tvornice šećera „Šećerana“ – Tvornica duhana – Tvornica Rikard Benčić
- Željeznički kolodvor
- Tri zgrade bivše tvornice Rade Končara (Kožara Ružić, Ljevaonica Mateo Scull)
- Bivša termoelektrana
- Pet lučkih skladišta – Metropolis kompleks
- Kompleks bivše tvornice papira „Hartera“
- Dva mlina: Matešić i Matković
- Brod Galeb
Centar za industrijsku baštinu Rijeke bavi se istraživanjima koja su temelj za širenje informacija te promišljanje o alternativnim načinima prenamjene industrijskih prostora. Plan im je izraditi interdisciplinarnu bazu podataka kao osnovu za daljnja istraživanja. Stoga je najvažniji zadatak bio povezivanje i umrežavanje svih relevantnih institucija. U suradnji s Riječkom turističkom zajednicom sudjeluju u izradi modela održivog turizma. S Gradom Rijekom sudjeluju u obnovi i transformaciji bivše tvornice Rikard Benčić u kulturni centar grada. Projekt financiraju Sveučilište u Rijeci i Grad Rijeka. Uspostavljeni su kontakti s industrijskim prijestolnicama koje su također pokrenule slične aktivnosti u vezi s upravljanjem, istraživanjem i očuvanjem napuštene industrijske baštine, među kojima su Ironbridgea Međunarodni institut za kulturnu baštinu u Velikoj Britaniji, Međunarodna Dokumentacija i Centar za istraživanje o industrijskoj baštine za turizam u Zabrze-Poljskoj, Conservazione e valorizzazione del Patrimonio Archeologico industriale u Padovi, u Italiji, te istraživački centar za industrijske baštine u Pragu. Navedeni kontakti vrlo su važni jer se njima dodatno produbljuju prethodno uspostavljene veze i pronalaze sličnosti i različitosti između industrijskih gradova diljem Europe.
Rijeka se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvila u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Proto-industrijski razvoj Rijeke vezan je na iskorištavanje rijeke i mora. Riječina je iskorištavana za pogon mlinova (za brašno, rižu, kožu, ...) ali i kao izvor pitke vode. S druge strane, na morskoj obali izgrađena je luka sa svim pratećim objektima: brodogradilišta, radionice i skladišta. Geografska pozicija Rijeke bila je ključna za razvoj grada, bila je najbliža i najsigurnija luka središnje Europe. Nadalje, u 18. i 19. stoljeću zahvaljujući jeftinom zemljištu Rijeka je postala tražena destinacija za izgradnju i razvoj industrije, ne samo za lokalne već i za velike nacionalne i internacionalne investitore. To je bio i razlog kraljici Mariji Tereziji koja je predložila Rijeku za razvoj industrije šećera, ali i razlog zašto je u drugoj polovici 19. stoljeća Budimpešta preuzela upravljanje gradom koji postaje strateški važna mađarska luka (za razliku od Trsta, tada austrijske luke). Na industrijski razvoj Rijeke najviše je utjecao strani kapital i investitori, a tako su osnivane i najveće i najpoznatije tvornice. Tvornicom Torpedo, najznačajnijom tvornicom po pitanju tehničkih inovacija, upravljao Robert Whitehead, engleski inženjer koji je u suradnji s Giovanniem Luppisom izumio prvi torpedo. Tijekom razvoja torpeda, jedan od Whiteheadovih inženjera izumio je žiroskop (uređaj za usmjeravanje torpeda). Nadalje, tvornicu papira Harteru osnovali su Charles Meynier i Crafton Smith, francuski i engleski investitori. Tvornica je veliki dio proizvodnje izvozila, a bili su poznati po cigaretnom papiru. Mađarska uprava investirala je u izgradnju željeznice i modernizaciju luke što je unaprijedilo prijevoz roba i sirovina i time pomoglo daljnjem razvoju industrije i grada.
Dio europske interkulturalne povijesti
Namjera je potaknuti stanovništvo, a ponajviše mlade Riječane da upoznaju, razumiju i cijene europske korijene svoga grada. Ideja je podići znanje i svijest o povijesti svoga grada ali i vlastitom identitetu. To je također i način učenja o nacionalnoj raznolikosti i različitim političkim idejama koje su u Rijeci njegovane stoljećima i u tom pogledu započeti interkulturalni dijalog, razmjenu vrijednosti i elemente europske povijesti i kulturne baštine.
Grad Rijeka u 19. stoljeću imala je vrlo važno mjesto unutar Austro-ugarske monarhije, kao vrlo važna luka, trgovački centar i mjesto razvoja industrije. Time je Rijeka postala grad visoke tehnologije i znanosti, te mjesto na kojem su rođene nove svjetski poznate ideje. Monarhija je imao vrlo značajnu ulogu u Rijeci i na obnovi i izgradnji grada što je rezultiralo izgledom Rijeke kao kontinentalnog grada. I na kraju treba spomenuti i njenu važnost u bivšoj Jugoslaviji kao prve i najveće jugoslavenske luke. Također, Rijeka je bila jedna od značajnijih luka u Sredozemnom moru poput Kopra, Trsta, Marseilleu, i Cesenatico. S njima ujedno prati model arhitektonskog, društvenog, industrijskog i urbanog razvoja.
Nominacija za oznaku europske baštine (OEB) samo je dodatni korak u daljnjem prepoznavanju i valorizaciji industrijske baštine Rijeke. Uz razvijenu viziju i strategiju upravljanja baštinom, namjera je zaštititi, interpretirati i održivo upravljati industrijskom baštinom uzimajući u obzir socijalne promjene i transformacije grada. Povijesni razvoj grada usko je vezan za europske političke, socijalne, ekonomske i kulturne promjene, dakle gradska struktura stanovništva, ekonomski i urbani razvoj te estetika nisu razumljivi bez tog konteksta. Dodjela OEB imati će utjecaj na podizanje svijesti o Europskom značaju industrijske povijesti grada Rijeke te bi bila dodatni motiv za razvoj Rijeke kao kulturno odredište s dugom europskom tradicijom.
Važna krapinska prapovijest
Druga nominacija iz Hrvatske za oznaku europske baštine je Muzej krapinskih neandertalaca, smješten nedaleko svjetski poznatog nalazišta krapinskih neandertalaca „Hušnjakovo“ s kojim čini jedinstvenu cjelinu za obilazak.
Krapinski pračovjek, znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven je davne 1899. godine kada su počela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovom brdu u Krapini. Iskapanja su trajala šest godina (1899.-1905.) pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanovića-Krambergera, poznatog hrvatskog geologa, paleontologa i paleoantropologa. Njegova djela dala su značajan doprinos europskoj i svjetskoj znanosti o fosilnom čovjeku.
U pješčenjačkim naslagama špilje visine 8 metra nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, što predstavlja najbrojniju i najbogatiju zbirku neandertalskog čovjeka prikupljenu na jednom lokalitetu. Nađeni su brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i mnogih drugih životinja. Više od tisuću pronađenih komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba, svjedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka. Starost ovog bogatog paleontološkog lokaliteta odgovara vremenu od prije 125 000 godina.
Novi Muzej krapinskih neandertalaca građen je 11 godina, a otvoren je 27. veljače 2010. godine. Stalni postav pokazuje složenu priču o nastajanju planeta Zemlje i ljudskoj evoluciji kroz 18 različitih tematskih jedinica. Na multidisciplinaran i interaktivan način opisuje važnost fosila krapinskih neandertalaca. Uz rekonstrukcije i izvorne fosilne ostatke, stalni postav sadrži i brojne multimedijalne instalacije.
Važnost nominacije ove lokacije za oznaku europske baštine je vidljiva kroz brojne pokazatelje:
- zaštićena je kao prvi paleontološki spomenik prirode RH;
- uvrštena je u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj i Europi;
- jedinstven je izvor suvremenih znanstvenih informacija i baza za daljnja paleontološka i antropološka istraživanja;
- tumačenje ostataka krapinskih neandertalaca imalo je utjecaja na različite znanstvene teorije ljudskog razvoja koje su čak i danas predmet brojnih rasprava;
- privlači mnogo posjetitelja iz cijelog svijeta te se ubraja u jedne od najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj i susjednim zemljama;
- muzej organizira raznolik obrazovni program za posjetitelje različite dobi, interaktivne radionice, posebne tematske izložbe i događaje;
- muzej surađuje sa sličnim europskim institucijama nudeći značajan obrazovni program razmjene studenata i umrežavanje mladih ljudi otvarajući mogućnosti multikulturalnog dijaloga.
Oznaka bi za lokalitet značila uspješniju promociju prapovijesne prirodne baštine široj europskoj publici. Kroz povezivanje s drugim europskim lokalitetima kojima je dodijeljena oznaka muzeju i nalazištu bi se pružile dodatne mogućnosti suradnji, razmjene izložbi, zajedničke promocije i kreiranja novih projekata.
