Kako se do sada pisalo i govorilo o Velikom ratu

Nakon uvodnog dijela, prvog dana simpozija Prisjećanje na 1914. – Promišljanje o nasljeđu prvog svjetskog rata u organizaciji EUNIC mreže međunarodnih kulturnih instituta koji djeluju u RH, s glavnim organizatorom, Veleposlanstvom Francuske u Hrvatskoj te uz podršku Ministarstva kulture RH,

 Hrvatskog državnog arhiva, Veleposlanstva Švicarske u Hrvatskoj te u tijesnoj znanstvenoj suradnji s povjesničarima Sveučilišta u Zagrebu i nevladinim organizacijama Inicijativa mladih za ljudska prava (Youth Initiative for Human Rights) i Documenta, održane su tri sesije izlaganja.



       Uvodnu sesiju pod nazivom Prisjećanje na 1914. u Europi, sjećanja u sukobu? moderirao je prof. dr. sc. Drago Roksandić, s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavljajući fenomen nasilja i mržnje kao zajednički nazivnik u jugoistočnom iskustvu Prvoga svjetskog rata. Temeljeći svoja opažanja na spornosti pitanja mržnje na ovim prostorima naglasio je kako Hrvatski institut za povijest i Odsjek povijesti na Filozofskom fakultetu ulažu puno analize u iskustvima o Prvom svjetskom ratu, te je zaključio da „povijest 20. st. nije samo stoljeće rata i uništenja već stoljeće iskustva, dekonstrukcije i konstrukcije“. 

       Andrej Rodinis iz Državnog arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, upoznao je prisutne s tragičnim posljedicama uništenja Arhiva u Sarajevu koji je oštećen u veljači ove godine. U svom izlaganju Izvori o Prvom svjetskom ratu  u Arhivu Bosne i Hercegovine - 100 godina poslije naglasio je važnost arhivista koji „poznajući arhivski materijal mogu poticati nova istraživanja i nove teme“. Osim oštećenja dio građe, te zaštite arhivskih izvora i korištenje istih, naveo je i dugogodišnji problem restitucije arhivske građe vezane uz atentat u Sarajevu koju potražuje Republika Austrija te se za kraj zahvalio Hrvatskom Državnom Arhivu za pružanje pomoći proteklih mjeseci.

       Prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, profesor svjetske povijesti  20. stoljeća na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, u zanimljivom izlaganju Hrvatska šutnja o Velikom ratu, upoznao je prisutne s percepcijom Prvog svjetskog rata na ovim prostorima od završetka rata do 80-ih godina prošlog stoljeća. Proučavajući arhivsku građu iz Hrvatskoga državnog arhiva, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Državnog  arhiva u Zagrebu Jakovina je analizirao interpretacije Velikog rata i literaturu o njemu u hrvatskim dnevnim novinama i časopisima te je opisao odnos medija i razlike u percepciji u Hrvatskoj i ostalim dijelovima bivše Jugoslavije kroz nekoliko desetljeća, istaknuvši lakoću korištenja povijesti u svrhu „političkog teatra“.

       Laurence van Ypersele, s Katoličkog sveučilišta u Louvainu, upoznala je prisutne o Belgijskoj specifičnosti sjećanja koje je strukturirano na civilnom stradanju i pronalaženju jedinstvenog poslijeratnog identiteta afirmacijom mučeništva i junaštva, te odavanjem počasti Neznanom junaku. Zaključuje izlaganje o fragmentiranju tog sjećanja i slabljenja nacionalnog identiteta slike junačke i mučeničke Belgije.

       Druga sesija Razmišljanje o ratu? Iskustva priče i prikaz rata pod vodstvom Johanna Chapoutota, stručnjaka za suvremenu Njemačku, profesor na HDR Sveučilištu u Grenobleu, tematizirala je narative koji se odnose na sjećanja boraca.

       Uvodno izlaganje imala je Tamara Scheer iz Instituta za povijest društvenih znanosti Ludwig-Boltzmann u Beču, koja je istaknula kako „ne postoji jedinstvena priča već puno nacionalnih narativa“. U svom izlaganju Dimenzije denuncijacije: austrougarska lojalnost i identiteti tijekom Prvoga svjetskog rata ističe kako je denuncijacija do sada bila zanemarena tema u historiografiji Prvoga svjetskog rata, te o njoj govori iz perspektive institucije Habsburškog carstva i njegova Ureda za nadzor rata, zaključivši kako su građani monarhije dobrovoljno sudjelovali u denuncijaciji i kako je taj „unutrašnji domaći front bio jednako poguban“.

       Dr. sc. Wolfram Dornik, iz Instituta za istraživanje o posljedicama rata Ludwig Boltzmann, Graz, analizirao je neobjavljene dnevnike austrougarskih vojnika njemačkog govornog područja, koji su se borili na Istočnom frontu u svom izlaganju Nadređena fronta. Zašto nitko ne govori o Istočnoj fronti, no zašto je svejedno važna. Naglasio je zapostavljanje te teme, te iznio svoje analize proučavane građe, kulturnog prostora, sliku Orijenta te pitanja kolonijalizma Balkana i istočnih dijelova Europe.

       S izlaganjem Prvi svjetski rat odozdo u hrvatskim memoarima, dr. sc. Filip Hameršak, Sveučilište u Zagrebu, predstavio je analizu 40 memoara niže rangiranih časnika, djelatnih vojnih osoba i običnih vojnika hrvatskog podrijetla, čije perspektive ne daju posve reprezentativni uzorak naglašavajući glavnu prepreku u istraživanju – nedostatak primjera s obzirom na visoki stupanj nepismenosti tadašnjih vojnika. Predstavio je i različite stavove prema ratnim ciljevima, ideologiji i pogledu na svijet, svakodnevnom životu na bojišnici i odnosima s neprijateljima i civilima, ocrtavajući tako čitavi raspon promjenjivih motiva.

       Veliko zanimanje prisutnih pobudio je Nicolas Mariot, voditelj  istraživanja na CNRS-u (Nacionalni centar za znanstvena istraživanja), član Europskog centra za sociolologiju i političke znanosti (CNRS, Paris 1 i EHESS), sa svojim izlaganjem Ostati intelektualac i u rovu : čitati, pisati i misliti u svjedočanstvima pismenih. U izlaganju Mariot je manje pažnje posvetio samom sadržaju tekstova nastalih od strane velikih pisaca poput Guillaume Apollinairea, Henri Barbussea i drugih velikih intelektualaca većinom smrtno stradalim u rovovima, a više u propitivanju samog čina intelektualnih aktivnosti koje su se odvijale čak i u rovovima. Pokazao je kako su te aktivnosti učenim vojnicima bile osnovni način očuvanja njihova najintimnijeg društvenog identiteta, ali je dao i veliki naglasak na proučavanju međuklasnih odnosa u rovovima te elitističkoj praksi koja je intelektualce držala po strani od ostatka vojnika, „držeći ih u začaranom krugu vlastitih ideala“.

       Treću sesiju na temu Europski rat i pitanja pomirbe u 20. stoljeću, moderirala je Heidemarie Uhl, povjesničarka i znanstvena savjetnica u Austrijskoj akademiji znanosti, Institut za kulturne studije i povijest kazališta (IKT). Jean-Michel Guieu, profesor  na Sveučilištu Paris 1 - Panthéon-Sorbonne, u svom izlaganju Mir i europski ideal u 1920.-im godinama, govorio je o problematici ostvarivanja mira u europskim narodima 20-ih godina 20.st. Naglasio je važnost  djelovanja na europskom nivou, posebno stoga što je starom kontinentu prijetio gospodarski i moralni kolaps, te nedostatku konkretne realizacije ideje europskog ujedinjenja.

       Dr. Rainer Bendick, profesor povijesti i francuskog jezika na Osnabrücku u Njemačkoj, tematizirao je o problematici percepcije ratnih iskustava u današnjim školskim udžbenicima i interpretacijama pojedinačnih društva, u izlaganju Ratna iskustva i njihove percepcije danas. Krive povijesne lekcije. Komparativni  pristup francuskih i njemačkih udžbenika u razdoblju između dva rata.

       Frédéric Rousseau, profesor suvremene povijesti na  Sveučilištu Paul Valéry Montpellier, u “Ubiti neprijatelja”: što nas uče  svjedočanstva boraca Velikog rata opisao je fenomena divljaštva kojeg su pretrpjeli borci za vrijeme rata. U svojim analizama oslonio se na iskaze samih boraca koje je proučio metodama mikrosociologije i sociopsihologije. Naglasio je i važnost ove diskusije jer „teza brutalizacije danas dobrim dijelom hrani sva tumačenja nasilja koja su se događala tijekom cijelog 20. stoljeća i šire“.

       Završno izlaganje prvog dana konferencije pripalo je dr. sc. Snježani Koren, s Odsjeka  za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kao predavač za nastavnike iz povijesti i ispitivač na državnim ispitima za nastavnike iz povijesti u Hrvatskoj, u svom izlaganju Podučavati o Prvome svjetskom ratu u Hrvatskoj: rat junaka ili rat poraženih? predstavila je problematiku službenih tekstova, državno sponzorirane historiografije, udžbenika povijesti itd., koji predstavljaju dobar pokazatelj ideologija, svjetonazora i vrijednosnih sustava koji  su u danom trenutku dominantni ili se smatraju društveno  poželjnima. Prikazi Prvoga svjetskog rata u historiografiji, udžbenicima  povijesti i povijesnoj publicistici pripadaju onim temama čije su se interpretacije mijenjale tijekom 20. stoljeća upravo pod  utjecajem aktualnih političkih potreba i političko-pedagoških  zadaća koje su im se pripisivale. U fokusu provedene analize prikazala je ratne i političke događaje u razdoblju 1914 - 1918. godine u kojima su se takve promjene najviše odražavale (npr. prikazi atentata u Sarajevu, bitaka na Ceru i Kolubari,  Jugoslavenskog odbora i stvaranja Jugoslavije, itd.) gdje pri tom predmeti  analize nisu bili „stvarni“ ratni događaji, već pamćenje o njima, odnosno način na koji se o njima kasnije pisalo i kako ih se upotrebljavalo u navedenim djelima.
 





Najave