Preskoči na glavni sadržaj

UNESCO

Opća skupština (General Conference) je osnovno tijelo na kojem donose odluke sve države članice. Sastaje se svake dvije godine kako bi se utvrdila glavna strategija i područja rada Organizacije, ona odobrava UNESCO-ov Program i proračunSrednjoročnu strategiju Organizacije (6 godina) te po preporuci Izvršnog vijeća bira Glavnog ravnatelja.
 
Izvršno vijeće (Executive Bord) je sastavljeno od 58 država članica, sastaje se bar dva puta godišnje kako bi osiguralo provođenje odluka s Opće skupštine, odgovorno je za pripremu Opće skupštine i razmatranje programa i proračuna Organizacije.

Tajništvo (Secretariat) čine uposlenici koji provode odobreni program UNESCO-a te također koordinira iste u sjedištu UNESCO-a i diljem svijeta.

Glavni ravnatelj UNESCO-a
Glavna ravnateljica UNESCO-a je izvršna voditeljica Organizacije koja oblikuje prijedloge za provedbu putem Opće skupštine i Izvršnog vijeća te priprema nacrt programa i proračuna za dvogodišnje razdoblje. Glavna ravnateljica UNESCO-a je Audrey Azoulay.

Programska područja
UNESCO djeluje u pet programskih područja: obrazovanje, prirodne znanosti, društvene i humanističke znanosti, kultura, komunikacije i informacije.

Programsko područje obrazovanja uključuje sljedeće teme: obrazovanje za sve, osnovno obrazovanje, obrazovanje djevojčica i žena, opismenjavanje, strukovno i tehničko obrazovanje, visoko školstvo, obrazovanje nastavnika, obrazovanje za održivi razvoj, udružene škole, e-učenje.

Okosnica rada društvenih i humanističkih znanosti uključuje pitanja društvenih promjena, multikulturalizma, urbanih problema, etike u znanosti i tehnologiji, bioetike, filozofije, ljudskog genoma te promicanja ljudskih prava, demokratskih načela i tolerancije.

Na programskom području kulture ključne su teme materijalna i nematerijalna baština, kulturne industrije, kulturna raznolikost, interkulturni dijalog, kulturni turizam, kulturne politike, kreativnost i umjetnost, autorska prava.

Osnovne smjernice rada programskog područja komunikacija i informacija uključuju poticanje slobodnog protoka informacija riječju i/ili slikom, jačanje infrastrukture usavršavanja stručnjaka zemalja u razvitku i onih država članica koje u cilju uspostavljanja demokratskog poretka prolaze kroz razdoblje društvenih promjena, te pitanja slobode izražavanja u informatičkom društvu, infoetike i razvoja komunikacija općenito.

U dokumentima dvogodišnjeg i srednjoročnog razdoblja ističu se i dvije velike teme prisutne u svim programskim područjima: 1. Afrika i 2. Promicanje ravnopravnosti spolova.

Nacionalna povjerenstva
UNESCO je jedina UN-ova specijalizirana agencija koja djeluje kroz sustav nacionalnih povjerenstava. Povjerenstva su glavna poveznica u dijalogu država članica i UNESCO-a. Ona ujedno djeluju kao savjetodavno tijelo Vlade zemlje članice te pomažu pri provedbi mnogih inicijativa kao na primjer izrada studija i ekspertiza, unaprjeđivanju i podjeli znanja, razmjeni i distribuciji informacija. Uloga, zadatci i međusobni odnosi između nacionalnih povjerenstava, država članica i UNESCO-a utvrđeni su Poveljom o nacionalnim povjerenstvima iz 1978. godine. Članove povjerenstva za UNESCO čine predstavnici obrazovnih, znanstvenih i kulturnih zajednica, parlamentarci, predstavnici nevladinih udruga, akademske i poslovne zajednice. Važan segment rada svakog nacionalnog povjerenstva je i suradnja s drugim nacionalnim povjerenstvima država članica.

Pravni instrumenti
Važan dio rada UNESCO-a odnosi se na izradu međunarodnih pravnih instrumenata - konvencija, deklaracija i preporuka (Pravni instrumenti u području kulture: Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukobaKonvencija o načinima zabrane i sprječavanja ilegalnog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva nad kulturnim dobrimaKonvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštineKonvencija o zaštiti podvodne kulturne baštineKonvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštineKonvencija za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja).