Lica LGBT zajednice
Koncepcija:
Ideja projekta jest predstaviti pripadnike LGBT zajednice kroz njihove osobne priče: od samog trenutka priznavanja sebi, do outanja bližoj okolini, suočavanja s obitelji i prijateljima i sadašnjeg života. Predstavila bih širok spektar društva i razina prihvaćanja, ovisno o socijalnom statusu, zaposlenju pa čak i regiji/gradu u kojem žive i pokazala kako različite razine prihvaćanja i razumijevanja na koje nailaze oblikuju njihov život. Predstavila bih i LGBT obitelji koje su u društvu nevidljive i poseban niz problema s kojima se one suočavaju.
Novinarski projekt prate i fotografije koje sam osmislila konceptualno: kako je riječ o zajednici koja još nije posve prihvaćena u društvu, voljela bih zaštititi identitet sugovornika pa ih ne bih fotografirala, ali bih im fotografirala cipele. Ideja takvog fotografiranja je poslati poruku da se ljude može razumjeti jedino ako se svijet pogleda „iz njihovih cipela“. Usput, cipele (ili papuče na primjer) su nešto intimno, i osobno.
Ciljevi
Opći ciljevi projekta jest razbijanje predrasuda koje su još uvijek u velikoj mjeri prisutne u hrvatskom društvu jer smatram kako LGBT osobe još uvijek nisu stavljane u ravnopravan položaj s ostalim stanovništvom Republike Hrvatske.
Publike
LGBT zajednica se još suočava s brojnim predrasudama pa čak i nasiljem. Ideja je da ljudi mrze (odnosno boje se) samo onoga što ne poznaju. Postoje predrasude koje je teško razbiti, a intimno, osobno predstavljanje jedan je od načina na koji se predrasude razbijaju - doslovnim i metaforičkim „stavljanjem u tuđe cipele“. Riječ je o projektu koji ima za cilj senzibilizirati širu javnost i pokazati gdje su sličnosti, a gdje razlike između „većine“ i „manjine“.
Načini ostvarenja ciljeva
Ostvarenje ciljeva i evaluacija projekta provesti će se kroz praćenje broja čitatelja portala, njihovih reakcija na članke te otvaranjem dijaloga na društvenim mrežama uz poziv zainteresiranim LGBT osobama na sudjelovanje. Početne kontakte ostvariti ću uz pomoć LGBT osoba iz svoje okoline te kroz provedbu projekta povećavati broj osoba koji su dijelom projekta.
Recenzija stručnog povjerenstva:
Projektni koncept djeluje zanimljivo s obzirom na nedostatak dubljeg informiranog uvida i razumijevanja života aktivista među općom populacijom. Kako u pisanim medijima aktivisti često dobivaju minimalan prostor u ekstremnim situacijama tenzija, njihove osobnosti često se doživljavaju kao primarno konfliktne ili čak ekstremne spram mainstreama. Opsegom od dvanaest portreta specifično LGBT aktivista čini se da je moguće napraviti prvi korak prema poboljšanju razumijevanja tog specifičnog osobnog angažmana i posljedica koje takav rad nosi sa sobom.
Metodološki gledano, međutim, nije jasno nekoliko ključnih stvari, kao što je pozicija istrazivača/-ice, te koje je ključno pitanje/polje koje bi se obrađivalo s obzirom na tu poziciju, teza koja je upitna ili ne. Zašto ovako konvencionalan format, radije nego neki koji je više queer ili specifičan za temu? Kako i zašto te koji će biti odabrani konkretni protagonisti/-kinje, te što se time postiže prema LGBT populaciji i/ili općoj javnosti. Postoji realna opasnost isticanja 12 pojedinaca u trenutku kad je LGBT aktivizam diversificiran, s mnogo više pravnih subjekata, inicijativa i pojedinaca.
Queer.hr inače slabije pokriva rad određenih udruga i inicijativa u LGBT aktivizmu, a preferira partnere Domina, te u tom pogledu nije neutralan, ni eksplicitan oko svoje pozicije/prakse.
Nažalost, formatom tekstualnog intervjua i fotografiranja cipela umjesto osoba čini se da bi se taj uvid u osobnosti umanjio i sveo na ograničenu tekstualnost (web članka) i vizualni formalizam (jedna fotografija objekta). Doslovnost metafore 'iz cipela' ovdje nije primjerena, osobito kad je riječ o fotografiji i tekstu, a web tehnologija omogućuje uključivanja mnoštva multimedijalnih sadržaja, koji bi dali veći opseg i dubinu uvida nego isključivo tiskani ili difuzijski mediji.
Također, ovakvo distanciranje naspram sugovornika ostavlja dojam da Queer.hr nije osobito bliži tim pojedincima i njihovim problemima nego bilo koji drugi medij, posebno sad kad se pojavio pozitivan trend dubljeg intervjuiranja LGBTQ osoba na televizijama bar od prvog Split Pridea.
S obzirom na ograničen doseg koji Queer.hr ima među mainstream populacijom ne bi se dogodio bitan pomak u informiranju šire javnosti o tome tko su te kako/zašto djeluju LGBT aktivisti/-tkinje. Čini se kao da je prijedlog došao s nekoliko godina zakašnjenja za širu javnost, i ne ostavlja dojam 'diskurzivne razlike' u odnosu na mainstream u kritici LGBT normalizacije kroz NGO aktivizam i institucionalizacije/liberalizacije pokreta - što bi se očekivalo od queer pozicije.