Putopisom do dalekih i čudnovatih svjetova u Hrvacu (Splitsko-dalmatinska županija) 9. listopada 2019. godine
U Osnovnoj školi Dinka Šimunovića održan je program Putopisac u školi 9. listopada 2019. godine. Na programu je sudjelovalo 48 učenika viših razreda osnovne škole i 6 odgojno-obrazovnih djelatnika.
Učenici su pratili putopisno predavanje Damira Vujnovca u kojem je govorio o svojim putovanjima u pustinje diljem svijeta. Nakon predavanja, ostalo je trideset učenika koje je voditeljica radionice pisanja, Ana Đokić, podijelila u grupe po troje. Svaka grupa dobila je po tri fotografije koje su trebale biti inspiracija za putopisni sastavak. Voditeljica je sugerirala da jedan član grupe (onaj koji ima najčitkiji rukopis) piše putopis (koji ne treba biti duži od kartice teksta), a da drugi član (onaj koji najrazgovjetnije čita) treba naglas pročitati napisani tekst.
Zanimanje učenika poraslo je čim su dobili fotografije. Tihi žamor u učionici označio je kreativni rad i komunikaciju između članova svake pojedine grupe. Učenici su napisali sjajne sastavke koje su s radošću i ponosom pročitali. Najbolji sastavci izazvali su spontane aplauze prisutnih profesora i učenika.
Nakon radionice pisanja, voditeljica je pozvala putopisca Damira Vujnovca (koji je cijelo vrijeme bio prisutan i pomagao učenicima svojim sugestijama) te mu postavljala pitanja o njegovim putovanjima (zašto na putovanja nosi maramu, kako se prilagođava običajima drugih kultura, itd). Učenici su aktivno sudjelovali u diskusiji, kojoj su se jednako aktivno priključile i učiteljice.
Knjižničarka škole odmah je napravila izložbu fotografija i sastavaka u školskoj knjižnici, a s profesoricom hrvatskog dogovoreno je da radionicu s fotografijama ponovi sa sedmim razredima.
Učenici su pratili putopisno predavanje Damira Vujnovca u kojem je govorio o svojim putovanjima u pustinje diljem svijeta. Nakon predavanja, ostalo je trideset učenika koje je voditeljica radionice pisanja, Ana Đokić, podijelila u grupe po troje. Svaka grupa dobila je po tri fotografije koje su trebale biti inspiracija za putopisni sastavak. Voditeljica je sugerirala da jedan član grupe (onaj koji ima najčitkiji rukopis) piše putopis (koji ne treba biti duži od kartice teksta), a da drugi član (onaj koji najrazgovjetnije čita) treba naglas pročitati napisani tekst.
Zanimanje učenika poraslo je čim su dobili fotografije. Tihi žamor u učionici označio je kreativni rad i komunikaciju između članova svake pojedine grupe. Učenici su napisali sjajne sastavke koje su s radošću i ponosom pročitali. Najbolji sastavci izazvali su spontane aplauze prisutnih profesora i učenika.
Nakon radionice pisanja, voditeljica je pozvala putopisca Damira Vujnovca (koji je cijelo vrijeme bio prisutan i pomagao učenicima svojim sugestijama) te mu postavljala pitanja o njegovim putovanjima (zašto na putovanja nosi maramu, kako se prilagođava običajima drugih kultura, itd). Učenici su aktivno sudjelovali u diskusiji, kojoj su se jednako aktivno priključile i učiteljice.
Knjižničarka škole odmah je napravila izložbu fotografija i sastavaka u školskoj knjižnici, a s profesoricom hrvatskog dogovoreno je da radionicu s fotografijama ponovi sa sedmim razredima.