Mazanje vrata debeloj guski
Koncepcija:
Pitanje financiranja hrvatskih narodnih kazališta (HNK-ova) u Republici Hrvatskoj riješeno je zakonom prema kojem zagrebački HNK uživa poseban status: oko polovine njegovih troškova pokriva se iz državnog proračuna, dok su ostali – prije svega Split, Rijeka i Osijek – gotovo potpuno prepušteni siromašnim lokalnim proračunima. U takvoj situaciji kazališta koja su nominalno proglašena „narodnim“ de facto su komunalna i crpe gotovo sva sredstva predviđena za kulturu, u prosjeku između 80 i 90 posto u ova tri grada.
Je li HNK Zagreb zbilja jedino kazalište u državi od posebnog nacionalnog interesa? Je li zdravorazumski – pa i moralno – da Ministarstvo kulture ima pravo potvrđivanja intendanata u Splitu, Rijeci i Osijeku, iako za tamošnja kazališta ne izdvaja gotovo nikakav novac? Zašto je nepotvrđivanje Duška Mucala bilo logičan, a Ane Lederer u javnosti donekle neshvatljiv potez?
Je li logično da cijela država pokriva troškove samo jednog kazališta, i to baš u gradu Zagrebu – koji ima veći proračun od svih ostalih gradova u Hrvatskoj zajedno? Je li to zbilja „mazanje vrata debeloj guski“? Što bi ostali veliki gradovi postigli kada bi se uvjeti izjednačili i kada bi im u proračunu za kulturu ostalo dvadesetak milijuna kuna godišnje? Kako ta nejednakost utječe na programski sadržaj i kvalitetu repertoara triju „zapostavljenih“ HNK-ova? Imaju li lokalne vlasti – inače bliske vladajućoj opciji u državi – petlje barem javno zatražiti promjenu sustava?
Ciljevi
U državi koja je i dalje duboko centralizirana i u kojoj se sve češće javlja nezadovoljstvo odnosom državne vlasti prema „provinciji“ – makar su u kulturnom smislu i Split, i Rijeka i Osijek daleko od toga, te makar se ovo podcjenjivanje ipak najčešće događa po čistoj inerciji – nepravda ovog tipa se u pravilu može iskorijeniti jedino „radikalizacijom“ odnosa. U sustavu financiranja kulture u Hrvatskoj stvari su daleko od toga, ali nastave li se ove nepravde, nije isključeno da iz Splita krene pobuna zbog činjenice da „provincija radi kako bi ministri paradirali u zagrebačkom HNK“.
Publike
Vjerujem da je projekt prije svega informativno značajan upravo Ministarstvu kulture, nositelju ovog pilot-programa, ali i Republici Hrvatskoj, kao i svim građanima koji sa zavišću gledaju na Zagreb i prigovaraju zbog „manjka kulturnih sadržaja“ u svojim sredinama.
Načini ostvarenja ciljeva
Obrada teme uključuje detaljnu analizu zakonskih propisa, zatim sustava financiranja kazališnih kuća u državi, utjecaja koje to ima na kulturni život triju regionalnih središta u Hrvatskoj i stavova svih relevantnih osoba na državnoj i lokalnoj razini.
Recenzija stručnog povjerenstva:
Iako se projekt usredotočuje isključivo na pitanje financiranja hrvatskih narodnih kazališta, studioznim pristupom temi zapravo osigurava dolaženje do važnih odgovora na pitanje funkcioniranja sustava koji je centraliziran i hijerarhijski rigidan, a onda i poguban za sve koji su daleko od centara političke i ekonomske moći. Na osnovi detaljne analize zakonske regulative i ključnih dokumenata postat će razvidno tko su dobitnici a tko gubitnici u ovako uspostavljenom sustavu te kako bi se trebala mijenjati postojeća kulturna politika. Obrazac koji će biti predočen ukazuje i na način kreiranja drugih važnih politika u RH. Ukoliko projekt bude prihvaćen za financiranje, nužno je preciznije utvrditi formu i količinu teksta koji mora biti prezentiran u mediju/ima.