Kako smo izgubili pravo na jeftin i dostojanstven odmor
Koncepcija:
Tijekom zadnjih dvadeset godina hrvatski su radnici izgubili ne samo niz zagarantiranih radnih prava, već i infrastrukturu koju su koristili za odmor. Niz turističkih kompleksa u društvenom vlasništvu, koji su se nalazili unutar portfelja poduzeća, služili su desetljećima radnicima u Hrvatskoj za dostojanstven i priuštiv odmor. U pretvorbi i privatizaciji ta su poduzeća uglavnom rasprodala nekretnine namijenjene za odmor, a često su upravo one bile meta privatnih vlasnika koji su budzašto kupovali proizvodne pogone. Ovim projektom želimo istražiti što se dogodilo s radničkim odmaralištima, u kojima su generacije građana ove zemlje provodile svoje godišnje odmore. Želimo utvrditi po kojim cijenama su odmarališta prodavana, odnosno po kojim cijenama su preprodavana, što bi moglo dovesti do zaključka o njihovoj stvarnoj vrijednosti i podcijenjenosti u trenutku kad su zajedno s tvornicama prelazila u ruke privatnih poduzetnika. Želimo, dakle, utvrditi kako je tekla privatizacija radničkih odmarališta, tko su danas njihovi vlasnici i što radnici, koji su nekoć bez problema vodili svoje obitelji na ljetovanja u te komplekse, kažu na ono što se zbivalo s tim objektima? Društvena skupina u našem fokusu jesu obespravljeni radnici, kako oni koji su imali priliku uživati blagodati što su ih nudila radnička prava prije privatizacije i pretvorbe, tako i njihova djeca - današnji radnici - koju za predmetna odmarališta vezuju tek uspomene. Temu bi istražili kroz nekoliko konkretnih slučajeva privatizacije radničkih odmarališta, a pokušali bi doći i do sveukupnih podataka o broju privatiziranih odmarališta te o prosječnim cijenama po kojima su odmarališta prodana privatnim vlasnicima.
Ciljevi
Cilj projekta jest današnjim i nekadašnjim radnicima ukazati na razinu radničkih prava koja je sezala do skrbi za dostojanstven godišnji odmor radnih ljudi. Javnosti želimo dati na uvid da su radnička odmarališta, jedna od glavnih meta privatizacije, prodavana u bescjenje, o čemu govori niz podataka s kojima smo se susretali u dosadašnjem novinarskom radu. Projekt smatramo značajnim upravo zbog činjenice da se radnička prava kakva su nekoć uživali hrvatski radnici smatraju utopijom.
Publike
Obraćamo se radnicima - onima koji su koristili usluge radničkih odmarališta i onima koji vjerojatno nikad neće imati tu priliku. Želimo ukazali da su radnička prava nešto više od prava na petnaestominutnu pauzu za odmor i podsjetiti da država na polju radničkih prava može učiniti puno više te da radnici imaju pravo tražiti maksimalnu zaštitu, pa čak i pravo na dostojanstven odmor. Budući da je s privatizacijskog kriminala skinuta zastara, nadamo se da će i pravosudni organi biti naša publika.
Načini ostvarenja ciljeva
Istraživanje ćemo započeti prikupljanjem službenih i javno dostupnih baza podataka, a nastaviti ga istraživanjem konkretnih slučajeva privatizacije radničkih odmarališta. Razgovarat ćemo s nekim od aktera privatizacije, odnosno s radnicima koji su u vrijeme privatizacije odmarališta još uvijek radili u tvrtkama koje su ih posjedovale. Kroz te razgovore ukazat ćemo javnosti da je ljetovanje na, primjerice, Jadranskom moru nekoć bilo dostupno svakom radniku u Hrvatskoj pa i onima koji su živjeli od prosječne plaće.
Recenzija stručnog povjerenstva:
Velika tema gubitka radničkih prava i erozije životne kvalitete širokih slojeva društva kroz ovu specifičnu prizmu čini se jako dobrim pristupom za osvještavanja mlađih generacija radnika koji svoju sadašnju poziciju uzimaju kao jedinu moguću.
Metodološki pristup je dosta bazičan i ne sugerira nikakve specifične modele istraživanja kroz arhivsku građu do usporedbe podataka i svjedočanstava iz prošlih vremena, sa suvremenoj situaciji skoro maksimalno privatizirane obale. Postoji realna opasnost da se specifični slučajevi površno obrade u kratkom roku od samo mjesec dana, te da iskazi sudionika/svijedoka privatizacije budu odveć lokal/specifični i nerazumljivi za širu javnost. Istovremeno bi iskazi radnika iz specifičnih sredina i sa osobnim iskustvima mogli biti katalizator za poticanje radničke solidarnosti i opće društvene empatije obespravljenih - kakvu mlade generacije radnika gotovo niti ne poznaju.
Format prezentacije sadržaja je konvencionalan i nije posebno zanimljiv pa bi valjalo osmisliti kako potaknuti interakciju među čitateljima, a posebno među radnicima i njihovim sredinama koji budu zastupljeni. Vrijeme objave u veljači se čini poprilično neprimjereno obzirom na vrijeme kada godišnji odmori postanu tema diskusija u medijima.
Zaključno projekt ima veliki potencijal ali traži dodatnu razradu, te ne bi bio u najpreferiranijem izboru povjerenstva za financiranje.