Radionica Sve(i)mir – Nevidljivi svemir (light box) u Otočcu (Ličko-senjska županija) 24. studenoga 2025. godine
U uvodnom dijelu radionice učenici su se kroz prezentaciju upoznali s nevidljivim dijelovima svemira i načinima na koje znanstvenici koriste različite vrste elektromagnetskog zračenja kako bi istraživali pojave koje ljudsko oko ne može izravno opažati. Posebna je pozornost posvećena razlikama između valnih duljina koje dopiru do Zemlje i onih koje se mogu registrirati isključivo pomoću teleskopa i satelita, čime su učenici stekli osnovno razumijevanje znanstvene pozadine teme radionice.
Nakon znanstvenog uvoda prezentacija se nastavila pregledom suvremenih umjetničkih instalacija koje koriste svjetlo, refleksiju i optičke efekte kao temelj likovnog izraza. Učenici su kroz razgovor i analizu primjera upoznali suvremeni likovni jezik u kojem svjetlost postaje ravnopravan element umjetničkog djela, povezujući znanstvena istraživanja s umjetničkom interpretacijom. Prije početka praktičnog rada ponovljeni su osnovni likovni elementi i kompozicijska načela. Voditeljica je demonstrirala postupak izrade light box instalacije te objasnila način na koji će učenici u svom radu objediniti dvodimenzionalne i trodimenzionalne elemente, konstrukciju i svjetlost u jedinstvenu prostornu cjelinu.
Praktični dio radionice bio je strukturiran u više faza. U prvom dijelu učenici su izrađivali UV light boxove oblikujući unutrašnjost kutija reflektirajućim površinama te organskim, luminiscentnim oblicima izrađenima od UV-osjetljivih materijala. Vanjske stranice kutija iscrtavali su zvjezdanim mrežama koje su se protezale preko svih ploha, funkcionirajući kao kontinuirani crtež koji obavija objekt. Nakon sastavljanja kutija u njih su ugrađene UV žarulje koje su aktivirale boje i materijale u unutrašnjosti.
U sljedećem dijelu radionice učenici su izrađivali geometrijske prostorne strukture od drvenih štapića i kuglica, bojeći ih UV-osjetljivim bojama. Nastale konstrukcije podsjećale su na molekularne sustave, kristalne rasporede ili apstraktne modele galaktičkih mreža, pri čemu su neutralni crni štapići u kontrastu s kuglicama i koncima pod UV svjetlom stvarali snažan vizualni dojam. Završna faza praktičnog rada bila je izrada velikih podloga sa iscrtanim zvjezdanim strukturama i trodimenzionalnim zviježđem, koja su služila kao vizualna i prostorna potpora za završni postav light boxova i pratećih objekata.
Po dovršetku svih elemenata učenici su zajednički osmislili postav izložbe u školskom prostoru. Light boxovi, geometrijske strukture i oslikane pozadine objedinjeni su u jedinstvenu prostornu instalaciju koja je pod UV svjetlom prikazivala „nevidljivi svemir“ — mreže, strukture i svjetlosne pojave koje ljudsko oko ne može uočiti bez posebnih instrumenata. Instalacija je postavljena u školi i ostala dostupna drugim učenicima za razgledavanje. Radionica je potaknula učenike na istraživanje poveznica između umjetnosti i znanosti, razvoj prostornog razmišljanja, timski rad i kreativnu interpretaciju složenih znanstvenih pojmova kroz suvremeni likovni izraz.