Priča o igračkama i neposlušnoj djevojčici u Ždalama (Koprivničko-križevačka županija) 10. svibnja 2019. godine
U ovoj predstavi pratimo priču o zaigranoj djevojčici koja se nemarno odnosi prema svojim dragim igračkama i ostavlja ih svuda razbacane. Žalosne igračke naročito se boje noći jer dok one spavaju dolazi čistač i želi ih baciti, pa zato mole djecu da im pomognu. U komunikaciji s Kaubojem djeca spremno nude rješenja za problem i dozivanjem bude djevojčicu. Ona se rastuži i obeća da će se popraviti. Kad zaista pospremi igračke, dobiva nagradu i djeca radosno i s burnim pljeskom prate njen završni ples sa svima.
Pod vodstvom Jasne Čižmek Tarbuk održana je Mala koreografska radionica u kojoj se na početku ponavljaju jednostavne koreografske cjeline iz predstave. U drugom dijelu radionice djeca se potiču na oblikovanje pokreta temeljenog na kretanju životinja, te na osnovu toga stvaraju novu koreografiju. U trećem dijelu radionice djeca izabiru najdraži lik iz predstave i plesom ga nastoje interpretirati. Odgajateljice i učiteljice se kroz sva tri dijela radionice upoznaju s osnovama koreografskog postupka koji kasnije mogu koristiti u vlastitom radu.
Djeca s voditeljicom likovne radionice Franicom Grbić razgovaraju o predstavi i svojim omiljenim igračkama. Svako dijete dobije papir s podacima o programu Ruksak (pun) kulture i izvođačima predstave, od kojeg se izrađuje ormar za igračke. Potom djeca popunjavaju police ormara prikazima najdražih igračaka iz predstave i svoje svakodnevice. Za to je odabrana kombinirana tehnika: kolaž, drvene bojice i pastele.
Uz vodstvo, odgajateljice i učiteljice sudjeluju u radionici savjetima i podrškom ostavljajući djeci slobodu u izboru i oblikovanju igračaka koje nalaze mjesto u ormaru. Izazov je bio rad u kombiniranoj skupini, pa se od starije djece očekivalo zahtjevnije likovno oblikovanje, kao i veća upornost i pomaganje mlađima. Budući da u zadanom vremenu sukladno uzrastu ne završe sva djeca svoj ormar, njegova je prednost da se može dorađivati u slobodno vrijeme u vrtiću ili doma. Svaki uradak obilježi se datumom i imenom djeteta, a njegovo dopunjavanje ponovo obnavlja sjećanje na predstavu.